heckler wrote:
Vjerujem ja da prava temperatura pusta dodatne arome ali da je meni samo posuditi vase noseve i jezike na par sati da i ja jednom osjetim te ukuse jabuka, krusaka, sljiva, kolaca i ostalih ukusa koje prepoznajete
Ja samo znam kad mi nesto vise ili manje lezi, ali nebih to znao opisati da mi zivot ovisi o tome, a kamoli da osjetim te neke apstraktne detalje
pazi jednu stvar, jako je teško osjetiti nešto za što ne znaš ni da postoji. ti piješ pivo kao konzument i tebi je bitan ukupni dojam i osjećaj i to je ok. međutim, dosta ljudi kvalitetna piva pije uz analitički pristup, ne zato jer je to neko preseravanje, nego zato što tačno znaju šta traže i šta mogu očekivati u pojedinom pivu. meni je to bitno zato jer i sam pravim pivo, pa svaki komercijalni primjerak pijem tako da ga upoređujem s mojim vlastitim pivom.
kada ja tačno znam da sam koristio 80% pilsnerskog slada + 20% minhenskog, onda baš mogu razlikovati te dvije komponente. minhenski daje na karamelu i laganu preprženost. da bi to znao moraš pojesti par zrna minhenskog slada, a onda popiti pivo i tek onda bi rekao - ahaaaaaa, odatle znači potiče taj okus. znači ja u svakom pivu koje kupim osjetim otprilike koliko je minhenskog slada korišteno.
što se voća tiče, te voćne arome potiču isključivo od estera koji nastaju kao nusprodukt toplijih fermentacija, a esteri su jako rašireni u prirodi, radi se o hemijskim spojevima jednog alkohola i jedne kiseline. onaj ko malo poznaje hemiju, zna da kad se kaže alkohol, ne misli se samo na etanol, nego alkoholi su grupa spojeva koji su sastavljeni od atoma C, H i O i ima ih na stotine. jedan od primjera je kolesterol koji spada u grupu alkohola, a ljudski organizam ga sam proizvodi. mirisi pravog voća kao što su banane, jabuke, jagode, ananas itd. potiču od estera koji se proizvode u samom voću. eto to je ta veza i na taj način se okusi raznog voća mogu osjetiti u pivu od fermentacije. dobar primjer je hefeweizen čiji kvasac proizvodi estere banane i karanfilčića.
neke voćne arome mogu u pivu biti i od hmelja. poznate američke sorte cascade i amarillo, na primjer, daju totalno prepoznatljiv okus na grejpfrut. ili na primjer slovenska sorta aurora koja isto tako ima jasan okus na grejp. sorta hmelja nelson sauvin ima prepoznatljiv okus na zovu.
mnoga piva sadrže začine, kao što su korijander, kora limuna ili narandze, anis, aromatsko bilje, a ovo se posebno odnosi na belgijska, pa tu imamo još jedan način da te okuse osjetimo u samom pivu.
dugo i jako kuhanje sladovine na primjer proizvodi tzv. mailardovu reakciju koja predstavlja neenzimsko tamnjenje šećera u otopini sa nižim ph vrijednostima. ta reakcija stvara također karamel okus koji je prepoznatljiv i može se razlikovati u okusu karamelizacija nastala ovom reakcijom od one nastale od slada.
međutim ovo ako čita neko ko poznaje samo sarajevsko pivo ili ova piva iz naših supermarketa, naravno da treba biti jasno da su ovi kriteriji skoro neprimjenjivi na ta piva, jer to zapravo i nisu piva i u njima nema ništa što bi ih diferenciralo na bilo koji način jedne od drugih.
temperatura serviranja piva nije samo bitna radi toga što se na toplijim temperaturama oslobađaju i "otključavaju" neki okusi i mirisi, nego i zato što prehladno pivo paralizira okusne bradavice/receptore na jeziku pa samim tim dosta okusa zapravo i ne osjetimo kad pijemo prehladno pivo. već sam pisao da su takvu naviku plasirale i promicale marketing službe velikih pivara koje zapravo i ne žele da ljudi osjete pravi okus njihovog piva. zapravo ne postoji ni jedno pivo, čak ni osvježavajuća i lagana poput pilsnera ili berliner weiss-a, koje bi se trebalo piti hladnije od 5°C. a nama redovno serviraju pivo na 3°C.
isto tako, ako ne znaš šta u pivu tražiš, onda to nećeš ni naći nego ćeš pivo percipirati kao ukupni dojam i to je sasvim ok.
i sad da zaključim jednim primjerom, ti i ja kupimo aston martina - ti si biznismen, a ja sam automehaničar.
auto je vrh vrhova i tebi i meni. i ti si prezadovoljan i ja sam prezadovoljan.
međutim, ti staneš pa ga gledaš i diviš mu se i uživaš samo u vožnji, a ja otvorim haubu, pogledam unutra, zavučem se ispod, pregledam instalacije, pročačkam po svakom dijelu, zategnem sve šarafe još jednom, navučem ga na kanal, izmjerim kompresiju, našpanam mu remen
i ja više u tome uživam nego u samoj vožnji.
nadam se da je digresija dobra i da si skontao šta hoću da kažem
, ovo Cesko nisam probao...
, najlosije koje sam tada probao je bilo pivo s Jamajke, probam se sjetiti imena a ni Fosters nije cemu...
odnosno, u receptu sadrzi znacajan procenat rize.
