BH vojna industrija i naoruzanje

[menthol]

pa ne znam da li je to saltanje ikako i moguce.

onda se nebi zvao "pogon za pistoljsku municiju" nego samo "pogon za municiju".

Prilično sam siguran da jedan pogon može proizvoditi razne kalibre, dovoljno je samo promijeniti alate na mašinama. MIslim da je moguće stopirati proizvodnju npr. kalibra 9X19 mm i početi proizvodnju 5.56 mm u roku od max. par sati. Slično je i kod art. projektila.

[menthol]

pa sad ispade da dobri bosnjani imaju dvije tvornice vojne municije i to im nije dosta nego planiraju i trecu u bihacu.

pa koliko tvornica municije ukupno planiraju ti bosnjani? svaki kanton dobrijeh bosnjana po jednu tvornicu municije.

Čisti bezobrazluk, šta drugo reći

[menthol]

Glavna stvar koja se mora imati na.umu je rjesavanje problema sirovine, odnosno vremenskog perioda u kojem fabrika.moze raditi punim kapacitetom a bez da ovisi o uvozu bilo cega. To je kljuc mirnog sna, sve drugo je prdimahovina.

Potpisujem. Prvenstveno svih vrsta eksploziva koji su nam potrebni. Osim toga, zalihe specijalnih čelika koji se kod nas ne prozvode. Za mesing nisam siguran, ali postoji kod nas mnogo firmi koje ga prerađuju i prodaju.

[anelsol]

Glavna stvar koja se mora imati na.umu je rjesavanje problema sirovine, odnosno vremenskog perioda u kojem fabrika.moze raditi punim kapacitetom a bez da ovisi o uvozu bilo cega. To je kljuc mirnog sna, sve drugo je prdimahovina.

Potpisujem. Prvenstveno svih vrsta eksploziva koji su nam potrebni. Osim toga, zalihe specijalnih čelika koji se kod nas ne prozvode. Za mesing nisam siguran, ali postoji kod nas mnogo firmi koje ga prerađuju i prodaju.

U našim uslovima je skoro pa nemoguće proizvoditi sve što nam treba za NI. Po svemu sudeći imat ćemo pogon za proizvodnju baruta, možda raketno gorivo i možda pogon za proizvodnju eksploziva. Nemamo bazne hemije, ali spoj sirovina u fabrci za hemijeske komponente za NI, i sirovina u skladištima preduzeca bi trebao moći osigurati jedan duzi period snadbjevanja u uslovima totalne blokade. Bakar kao sirovinu nemamo, niti valjaonicu bakra, olovo isto, i teško da ćemo u skorijoj budućnosti imati neki pogon za proizvodnju/preradu tih sirovina. Po mom misljenju jedino rjesenje za nedostajuce sirovine je proširenje skladisnih kapaciteta i lagerovanje sirovina, jer nikada nećemo moći proizvoditi sve što nam je potrebno. Potrebna je puno manja inveticija, i imas sigurnost za jedan dobar period u kojem se možeš pokušati snaći za nabavu dodatnih sirovina, a mozda u tom periodu se blokada i zaustavi.

[155_mm]

pa ne znam da li je to saltanje ikako i moguce.

onda se nebi zvao "pogon za pistoljsku municiju" nego samo "pogon za municiju".

Prilično sam siguran da jedan pogon može proizvoditi razne kalibre, dovoljno je samo promijeniti alate na mašinama. MIslim da je moguće stopirati proizvodnju npr. kalibra 9X19 mm i početi proizvodnju 5.56 mm u roku od max. par sati. Slično je i kod art. projektila.

e ako bi ovo moglo onda je to ekstra. pa nek je i pola komada municije. znaci 25 miliona godisnje 5.56 mm.

[anelsol]

Mišljenje Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije na „Elaborat o osposobljenosti Privrednog društva Pobjeda Technology d.d. Goražde za proširenje proizvodnje proizvodima i komponentama iz grupe ML3. zajedničke liste vojne opreme“, s Prijedlogom teksta saglasnosti za izdavanje dozvole za proširenje proizvodnog programa

http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/sj ... jed_id=737

[155_mm]

Četnici pjevaju bez kazne: Bit će opet pakao i krvava Drina

https://www.klix.ba/vijesti/bih/cetnici ... /190310027

valjd odgovorni u NI vide ovo.

[Hrmpallier]

valjd odgovorni u NI vide ovo.

" Odgovorni u NI " mi dođe nekako kao " Institucije u BiH ", ili kao " drvena peć ". Nažalost.

Jedino da povećaju proizvodnju haubica H-155. Ako se ko sjeća šta to bi.

Hbg. Imali smo od 2000. do danas jedno petnaestak mirnih, lagodnih godina da izgradimo institucije, da postavimo industriju naoružanja, da kao "bolja polovina" BiH budemo magnet za ostatak države, a vidi sad gdje smo.

[menthol]

Glavna stvar koja se mora imati na.umu je rjesavanje problema sirovine, odnosno vremenskog perioda u kojem fabrika.moze raditi punim kapacitetom a bez da ovisi o uvozu bilo cega. To je kljuc mirnog sna, sve drugo je prdimahovina.

Potpisujem. Prvenstveno svih vrsta eksploziva koji su nam potrebni. Osim toga, zalihe specijalnih čelika koji se kod nas ne prozvode. Za mesing nisam siguran, ali postoji kod nas mnogo firmi koje ga prerađuju i prodaju.

U našim uslovima je skoro pa nemoguće proizvoditi sve što nam treba za NI. Po svemu sudeći imat ćemo pogon za proizvodnju baruta, možda raketno gorivo i možda pogon za proizvodnju eksploziva. Nemamo bazne hemije, ali spoj sirovina u fabrci za hemijeske komponente za NI, i sirovina u skladištima preduzeca bi trebao moći osigurati jedan duzi period snadbjevanja u uslovima totalne blokade. Bakar kao sirovinu nemamo, niti valjaonicu bakra, olovo isto, i teško da ćemo u skorijoj budućnosti imati neki pogon za proizvodnju/preradu tih sirovina. Po mom misljenju jedino rjesenje za nedostajuce sirovine je proširenje skladisnih kapaciteta i lagerovanje sirovina, jer nikada nećemo moći proizvoditi sve što nam je potrebno. Potrebna je puno manja inveticija, i imas sigurnost za jedan dobar period u kojem se možeš pokušati snaći za nabavu dodatnih sirovina, a mozda u tom periodu se blokada i zaustavi.

Kad smo kod lagerovanja, u Konjicu su uporedo sa puštanjem u rad ovog novog pogona napravili i novo skladište repromaterijala, površine 2000 kvadrata. Na videu od 0.50.

[svjezi_ustipak]

pa sad ispade da dobri bosnjani imaju dvije tvornice vojne municije i to im nije dosta nego planiraju i trecu u bihacu.

pa koliko tvornica municije ukupno planiraju ti bosnjani? svaki kanton dobrijeh bosnjana po jednu tvornicu municije.

Biće opet pakao i krvava Drina
Evo stižu četnici sa srpskih planina




Imaće Bošnjaci i u svakoj mjesnoj zajednici po tvornicu municije

[anelsol]

Prema podacima sa SASE Pobjeda Tehnology u 2018. godini poslovala sa gubitkom od 1.050.499 KM. Prihodi u odnosu na 2017. godinu pali sa 20.406.562 KM na 17.462.268 KM. Ovo mi djeluje kao da su Ameri dobro smuljali. Nematerijalni troškovi sa 569.932 KM u 2017. godini porasli na 1.983.065 KM. Amortizacija sa 502.932 KM u 2017. godini porasla na 1.022.972 KM. Po mom mišljenju čudni podaci uzimajući u obzir da je PTG godinama ranije poslovao sa dobiti.

[155_mm]

valjd odgovorni u NI vide ovo.

" Odgovorni u NI " mi dođe nekako kao " Institucije u BiH ", ili kao " drvena peć ". Nažalost.

Jedino da povećaju proizvodnju haubica H-155. Ako se ko sjeća šta to bi.

Hbg. Imali smo od 2000. do danas jedno petnaestak mirnih, lagodnih godina da izgradimo institucije, da postavimo industriju naoružanja, da kao "bolja polovina" BiH budemo magnet za ostatak države, a vidi sad gdje smo.

kasno je sad plakati za prolivenim mlijekom. tako mozemo isto reci "da nismo onomad dozvolili da nam ispred nosa uzmu faletice ovakvog okupljanja u visegradu ne bi ni bilo a narod koji je 91. u visegradu cinio skoro dvotrecinsku vecinu bi i danas tamo zivio".

treba vidjeti sta se sad moze spasiti.
na primjer nesto u ovom pravcu je spas.

Novi dron američke vojske izgleda poput letjelica iz video igara

https://www.klix.ba/scitech/novi-dron-a ... /190310056


ne mora bas biti kao iz videoigrica ali da sluzi svrsi za domace potrebe.

[argyle]

GDJE SU DANAS “UNIŠTENA” PREDUZEĆA: OD OČAJA DO SJAJA
http://stav.ba/gdje-su-danas-unistena-p ... P1Mb-lI7Y0

Protesti obespravljenih radnika preduzeća dovedenih na rub ponora, koji su bez plaća i uplaćenih doprinosa bili u agoniji – radili bi, ali niko ih neće, zaradili su plaće, ali nisu ih dobili, išli bi u penziju, ali nisu uplaćeni doprinosi za sve godine u kojima su prolijevali znoj na poslu – bila je uobičajena slika Bosne i Hercegovine od 2010. do 2015. godine. Bilo je to vrijeme kada se računalo da će barem jedna ulica u Sarajevu dnevno biti blokirana zbog protesta. U Tuzli su logorske vatre bile simbol neodustajanja. Možda je najupečatljivija slika iz tog vremena ona kada su radnici nekoliko tuzlanskih preduzeća pješke krenuli prema graničnom prijelazu u Orašju kako bi napustili Bosnu i Hercegovinu i tako ostavili probleme iza sebe. No, državu nisu uspjeli napustiti, ali za većinu radnika tih preduzeća problemi su danas iza njih.

Nakon više godina protesta, u vrijeme dok je prvi čovjek Vlade Federacije BiH bio Nermin Nikšić, za ne povjerovati zvuči informacija da su izbori 2014. godine sve promijenili. Aktuelna Vlada FBiH uradila je nekoliko stvari koje su u mnogim firmama, smatraju danas, stvari preokrenule nabolje. Prije svega, usvojen je Zakon o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava, čime je firmama omogućeno da se u ratama riješe dugovanja iz ranijeg perioda kako bi mogle nastaviti uredno poslovati i razvijati se.

U većini državnih preduzeća urađeni su programi restrukturiranja, kada je utvrđeno koje firme imaju potencijala. Uz sve to, neke je Vlada i finansijski pomagala, poput Željeznica Federacije BiH. Ovo preduzeće, poznato nekad po čestim štrajkovima, u posljednje četiri godine počelo je koristiti putničke garniture “Talgo” u saobraćaju, što je automatski podiglo rejting kompaniji i privuklo putnike na željeznicu. Na kraju, umjesto “bolesnika”, dobili smo zdrava preduzeća koja danas uspješno rade. U nastavku ćemo detaljnije o najboljim primjerima, o firmama koje su se s ruba ponora vinule u visine uspjeha.

TEHNIČKO-REMONTNI ZAVOD “HADŽIĆI”

Prije nekoliko godina slika je bila ovakva: ulaz u krug preduzeća bio je zarastao, mašine su mirovale, a radnici čekali da naplate barem jednu zaostalu plaću. Posla nije bilo. Kada bi se neko od radnika razbolio, nije mogao ići liječniku jer firma nije uplaćivala zdravstveno osiguranje. Podsjetnik na ta teška vremena u TRZ-u danas su još samo oronule zgrade. Ali, i u tim se zgradama radi punom parom, razvijaju se novi proizvodi i s mnogo optimizma gleda u budućnost.

Stvari su krenule nabolje u namjenskoj industriji Federacije BiH onog trenutka kada je Vlada FBiH odlučila da ovu industriju stavi u fokus svog djelovanja. Tada je Vlada za direktora TRZ‑a imenovala Mehu Rekića, penzioniranog ratnog komandanta.

Rekića je već drugi dan na dužnosti direktora TRZ-a dočekala koverta sa zahtjevom za predstečajni postupak koji su podnijele banke, jer je im TRZ bio dužan na ime podignutih kredita. “Bio je haos. Bilo je teško prihvatiti se takvog posla, a sve da se vrati firma na ispravan kolosijek i da ne ode u stečaj”, kazao je Rekić za Stav.

Kako bi se TRZ spasio od stečaja, dali su neke objekte u najam, neke dugove prolongirali, dogovorili se s kupcima i bankama. “Za tri mjeseca aktivnog rada došli smo do faze da smo se deblokirali, vratili kredite, osposobili određene nove pogone za rad, počeli redovno uplaćivati plaće i doprinose. Sada sve plaćamo redovno. Posljednjih deset godina knjižice se nisu ni ovjeravale, sada se ovjeravaju, svi radnici imaju zdravstveno osiguranje”, objasnio je Meho Rekić.

Rezultat je da sada na kapiju preduzeća kucaju ljudi koji traže posao. Danas je TRZ, takoreći, ponos namjenske industrije FBiH. Ova je firma razvila prototip ručnog raketnog bacača – RPG i nedavno ga predstavila javnosti. Rekić nam priča da je baš prije nekoliko dana završio pregovore s kupcima i potpisan je ugovor. RPG sada ide u serijsku proizvodnju. Bit će posla, na zadovoljstvo cijelih Hadžića.

TRZ ima zanimljiv pristup razvoju proizvoda. Naime, ova firma objavila je poziv investitorima koji žele da ulažu u razvoj novih proizvoda u ovoj kompaniji. Taj poziv stalno je otvoren. Rezultat je da s investitorom iz Turske ulaze u razvoj još jednog oružja – automatskog raketnog bacača AGL. Riječ je o oružju kalibra 40 mm. Granatu za AGL proizvodi “Binas”. Prostim jezikom rečeno, to su nitroglicerinski meci. AGL je ogromna mašina koja u sekundi ispaljuje deset granata.

Kada smo već kod “Binasa”, i ta je kompanija bila u teškom stanju, gotovo pred propadanjem, ali kako je Vlada uložila malo više truda u namjensku industriju, tako je i “Binas” ponovo stao na noge.

No, što se tiče TRZ-a, priča se ne završava u Hadžićima. Naprotiv, nastavlja se i u Unsko‑sanskom kantonu. Vlada FBiH dala je zeleno svjetlo i dva miliona maraka za otvaranje fabrike namjenske industrije u ovom kantonu. Plan je da ta fabrika, barem u početku, bude podružnica TRZ-a “Hadžići”, s obzirom na to da TRZ ima sve dozvole i licence, pa nova firma na to neće gubiti vrijeme nego će odmah krenuti s proizvodnjom.

FABRIKA DETERDŽENATA “DITA”

Tuzlansku fabriku deterdženata u postupku privatizacije kupila je sarajevska firma “Lora”. Međutim, “Lora” se preko “Dite” zaduživala, dajući pod hipoteku proizvodne pogone i objekte, a firma je tonule sve dublje u dugove i minuse. Vlasnik nije mnogo mario za opstanak fabrike, a ni za plaće i doprinose radnicima. Tada su sindikalisti, laboranti i tehnolozi uzeli stvar u svoje ruke: istjerali su upravu i započeli mukotrpnu borbu čiji je ishod bio krajnje neizvjestan. Uslijedili su svakodnevni protesti, u šatorima po hladnoći u krugu fabrike, na ulicama Tuzle… Konačno, rješenje je pronađeno u restrukturiranju kroz stečaj. Radnici su opet uzeli sve u svoje ruke. Pod vodstvom stečajnog upravnika prvo je trebalo sanirati parovod od Termoelektrane Tuzla do “Dite” u dužini od 400 metara. Novac za sanaciju u iznosu od 105.000 maraka dala je Elektroprivreda BiH.

Kada je sve bilo spremno za proizvodnju, nedostajao je samo novac za nabavku sirovina. Tuzlanski trgovački lanac “Bingo” pristao je finansirati proizvodnju prvih količina deterdženta za veš koji se prodavao kroz maloprodajnu mrežu ove firme. Krenula je i marketinška kampanja, i priča se zavrtjela, a “Dita” je počela ozbiljno raditi. Kada je već proizvodnja podignuta na visok nivo, bilo je vrijeme da se fabrika proda. Opet je kompanija “Bingo” preuzela inicijativu i kupila fabriku deterdženata za 7,7 miliona maraka. Od tada u “Diti” više nema problema, radnici rade svoj posao, za to primaju plaću, a na tržištu su stari brendovi “Dite”, ali i novi koji su u međuvremenu razvijeni u laboratorijama ove firme.

TVORNICA TRANSPORTNIH UREĐAJA TUZLA

Tuzlanska Tvornica transportnih uređaja (TTU) bila je u istoj poziciji kao i “Dita”. Posla nije bilo, računi su bili blokirani, radnici nisu dobijali plaće, nisu uplaćivani doprinosi. Dugovi do grla. Jedino što je preostalo bili su protesti i štrajkovi. Svjetlo na kraju tunela bio je program finansijske konsolidacije, ali s obzirom na to da TTU nije uspio osigurati likvidno poslovanje, Vlada Tuzlanskog kantona naložila je pokretanje stečaja.

Radnici nisu htjeli ni da čuju za takvu mogućnost. Rješenje je pronađeno u restrukturiranju TTU tako što su Elektroprivreda BiH i RMU Banovići na temeljima TTU osnovali firmu TTU “Energetik”. Ova firma odmah je dobila posao od Koncerna Elektroprivrede BiH, a riječ je o proizvodnji grabuljastih transportera za potrebe rudnika u Federaciji BiH. Prvi ugovor bio je 1,6 miliona maraka, zatim su slijedili novi i mnogo unosniji ugovori s Elektroprivredom i drugim kupcima. Za devet mjeseci prošle godine firma je imala promet od 7,5 miliona maraka.

“ZRAK” SARAJEVO

U ratnom periodu većina proizvodnih hala i opreme firme “Zrak” bila je sačuvana, ali je “Zrak” u poslijeratnom periodu ostao bez tržišta, nije više proizvodio za Armiju RBiH niti za inostranstvo, a civilno domaće tržište, koje je nakon rata bilo osiromašeno i rascjepkano, nije iskazivalo potrebe za “Zrakovim” proizvodima.

Godine 2004. dolazi do privatizacije te “Zrak” postaje dioničko društvo s većinskim udjelom državnog kapitala. Do 2010. godine firma je u veoma nestabilnoj fazi poslovanja, s povremenim ugovorima s kupcima iz Turske i Austrije. Unatoč teškoj društveno-političkoj situaciji u zemlji, uz velike materijalne, kadrovske i finansijske probleme, proizvodni procesi i tehnologije ostali su sačuvani.

“Prekretnica ponovnog vraćanja ‘Zraka’ na svjetsko tržište bili su poslovi s Amerikom, kada se sklapaju prvi veći ugovori, izmiruju se obaveze prema dobavljačima i osvajaju se nova tržišta. Značajno je spomenuti finansijsku konsolidaciju kao mjeru kojom je Vlada FBiH, kao većinski vlasnik društva, omogućila ponovni rast i razvoj firme”, kazali su nam u ovoj firmi.

Samostalno, a i u saradnji s drugim istraživačkim institucijama, “Zrak” je razvio veliki raspon optičkih i optoelektronskih uređaja vojne izvedbe za potrebe opremanja pješadije (optičke nišane i dvoglede), artiljerije (nišanske sprave za minobacače, haubice, topove) i oklopnih borbenih vozila (osmatračko-mjerni uređaji za oklopna borbena vozila). Civilni proizvodi uključuju: lovačke nišane, ručne dvoglede i ispitno mjernu opremu (lupe, mikroskope, refraktometre).

U “Zraku” je trenutno zaposleno 108 radnika, od čega je šesnaest visokoobrazovanih mladih kadrova koji predstavljaju okosnicu razvoja firme.

“Danas je ‘Zrak’ kompanija u usponu, širi svoje proizvodne kapacitete i proizvodne linije, razvija nove proizvode, zapošljava i obučava mlade kadrove, osvaja nova tržišta poznatom kvalitetom s ciljem postizanja što veće pouzdanosti i fleksibilnosti, a sve to na zadovoljstvo svakog kupca i krajnjeg korisnika. Planovi su da se održi i nastavi trend pozitivnog poslovanja, da se razviju novi proizvodi (a njihov je razvoj u toku), te da se nastavi plasiranje proizvoda svjetski poznatog standarda kvaliteta”, kažu u “Zraku”.

“PRETIS” VOGOŠĆA

Nekoliko se godina ni u vogošćanskom “Pretisu” nisu čule mašine. Umjesto na radnim mjestima, radnicu su na ulicama Sarajeva tražili zarađene plaće i doprinose. Borba bi bila uzaludna da Vlada FBiH nije odlučila namjensku industriju dovesti u red. Protekle četiri godine za “Pretis” vjerovatno su i najbolje poslijeratne. O proizvodima ove fabrike “ne govori se”, jer ipak su u pitanju “osjetljive vojne stvari”. Ali ono što je sigurno, a to pokazuje kakvo je stanje u fabrici, jesu konkursi za zapošljavanje radnika. Prije mjesec “Pretis” je objavio konkurs za zapošljavanje 126 radnika raznih profila.

“AGROKOMERC” VELIKA KLADUŠA

Svojevremeno je “Agrokomerc” bio ponos prehrambene industrije Bosne i Hercegovine, da bi u posljednjih tridesetak godina pao na najniže grane. Skoro nijedan pogon nije bio u funkciji. Nešto malo radilo se samo u dijelu proizvodnje “Topsa”, najpoznatijeg proizvoda ove firme. Nakon što je prehrambena grupacija “AS” iz Tešnja kupila dijelove “Agrokomerca” i revitalizirala proizvodnju, i u “Agrokomercu” su oživjeli proizvodni pogoni, ali i stari brendovi. Najbolji je primjer kremni namaz “Maza”, koja je posljednjih sedmica hit na našem tržištu. “AS” sigurno neće stati na tome, jer već najavljuje nove proizvode iz hala “Agrokomerca".

(Jakub SALKIĆ)

[argyle]

Konjic / Muratbegović: U novom pogonu za proizvodnju municije zaposlit ćemo 100 radnika
https://www.radiosarajevo.ba/biznis/kom ... ika/329424

Namjenska industrija Bosne i Hercegovine posljednjih godina doživljava pravi procvat, a otvorenje novog pogona za proizvodnju pištoljske municije u preduzeću Igman d.d. Konjic, samo je potvrda navedenog.

Prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH, domaća namjenska industrija tokom 2018. godine, izvezla je oružja, municije i njihovih dijelova u iznosu od 205 miliona maraka.

Preduzeće Igman d.d. Konjic jedno je od vodećih u proizvodnji malokalibarske municije u BiH. Na dan preduzeća, 6. marta, otvoren je novi proizvodni pogon.

Kako je za Radiosarajevo.ba izjavio generalni direktor Igmana Đahid Muratbegović, preduzeće iz godine u godinu investira značajna sredstva u proizvodnju kako bi mogli ispuniti sve zahtjeve kupaca i učvrstiti reputaciju visokokvalitetne fabrike municije na međunarodnom tržištu.

“Za 69. godišnjicu fabrike u rad pustili smo pogon za proizvodnju pištoljske municije. Riječ je o investiciji od oko 14 miliona KM s planiranim kapacitetom proizvodnje od 50 miliona metaka godišnje. Ta investicija znači i nova upošljavanja. Polovinom februara smo raspisali konkurs za prijem nova 72 radnika koji je u proceduri a kada bude kompletiran novootvoreni pogon u njemu će biti zaposleno oko 100 radnika”, precizirao je Muratbegović.

Govoreći o 2018. godini, naš sagovornik kaže da je bila uspješna i da Igman posljednjih nekoliko godina bilježi pozitivne poslovne rezultate.

“Naši godišnji prihodi kreću se oko 120 miliona KM, a skoro cijelokupni iznos ostvarujemo kroz plasman proizvoda na strana tržišta. Ono što nam garantuje uspjeh na tim tržištima je prije svega kvalitet, a zatim zadovoljavanje najstrožijih standarda sigurnosti u oblasti proizvodnje municije. U tom kontekstu važno je istaći da smo krajem 2018. uspješno usvojili nove verzije tri međunarodna standarda upravljanja kvalitetom, i to ISO 9001:2015, zatim ISO 14001:2015, i OHSAS 18001:2007, čime smo zaokružili prošlogodišnju uspješnu poslovnu priču. U 2019. naši proizvodni kapaciteti su popunjeni i u skaldu s našim poslovnim planom očekujemo još jednu uspješnu godinu”, pojasnio je Muratbegović.

Igman d.d. Konjic nedavno je učestvovao i na sajmu oružja IDEX 2019 u Abu Dhabiju.
Za učešće na IDEX 2019 sajmu, Muratbegović kaže da su međunarodni sajmovi uvijek dobra prilika za susrete s poslovnim partnerima i promociju kompanije na svjetskom tržištu.

“IDEX je jedan od najvećih i najznačajnijih sajmova naoružanja i vojne opreme u svijetu koji okuplja veliki broj izlagača i ima poseban značaj u realizaciji naših međunarodnih marketing aktivnosti. Tokom sajma delegacija ‘Igmana’ održala je veliki broj sastanaka s potencijalnim partnerima, a sudeći prema reakcijama posjetitelja i ove godine ostavili smo izvrstan dojam, što je još jedna potvrda kontinuiteta potražnje za našim proizvodima”, smatra generalni direktor Igmana.

Dodaje da ima vrlo pozitivna iskustva sa Vladom Federacije BiH koja ima razumijevanje za razvoj domaće vojne industrije.

“‘Igman’ je tokom aktuelnog mandata Vlade FBiH povećao broj radnika, renovirao proizvodne pogone i objekte, nabavio novu opremu, uložio značajna sredstva u zaštitu okoliša, zaštitu na radu. U planu su mnoge druge investicije za koje od Vlade Federacije kao većinskog vlasnika imamo podršku”, zaključio je Đahid Muratbegović.

[155_mm]

@argyle
hvala za tekst. ako izbacimo dio koji se tice balijskog stranackog kupeleraja ostane nam nekoliko informacija
TRZ

Ova je firma razvila prototip ručnog raketnog bacača – RPG i nedavno ga predstavila javnosti. Rekić nam priča da je baš prije nekoliko dana završio pregovore s kupcima i potpisan je ugovor. RPG sada ide u serijsku proizvodnju. Bit će posla, na zadovoljstvo cijelih Hadžića.

e napokon vise da i ovo cujemo.

Rezultat je da s investitorom iz Turske ulaze u razvoj još jednog oružja – automatskog raketnog bacača AGL. Riječ je o oružju kalibra 40 mm. Granatu za AGL proizvodi “Binas”. Prostim jezikom rečeno, to su nitroglicerinski meci. AGL je ogromna mašina koja u sekundi ispaljuje deset granata.

znaci ovo jos nije gotovo. kao i uvijek fali para.

inace 10 u sekundi nije mogao ni bosko buha.


PRETIS

Protekle četiri godine za “Pretis” vjerovatno su i najbolje poslijeratne. O proizvodima ove fabrike “ne govori se”, jer ipak su u pitanju “osjetljive vojne stvari”. Ali ono što je sigurno, a to pokazuje kakvo je stanje u fabrici, jesu konkursi za zapošljavanje radnika. Prije mjesec “Pretis” je objavio konkurs za zapošljavanje 126 radnika raznih profila.

necemo mi izgleda saznati jos za nekoliko godina sta ce da prave ovi novi radnici u PRETIS-u. ovu firmu nekako drze najdalje od javnosti. i one slike kad je fahro u predizbornoj isao tamo su tako napravljene da se ne prikazuje nista sto se do sad nije vidjelo.
a i to sto im je stranica onakva izgleda nije slucajno.

[anelsol]

Najbolje vjesti iz TRZa. Po ovome i AGL bi mogao ući u serijsku proizvodnju. Nešto im ne vjerujem kada kazu da su se Turci javili na oglas, al hajde.

[anelsol]

Pobjeda Tehnology proizvodi municiju 5,56x45 NATO.
Izvor: komsijski forum http://www.bosanskeistorije.com
Valja su poboljšali kvalitet. Ako budu puščanu municiju pravili kao ovu pištoljsku za civilno tržište, neće daleko stići.

[155_mm]

znaci trenutno stanje.
5.56x45 NATO sa Drine, prisutan
5.56x45 NATO sa Neretve, prisutan
5.56x45 NATO sa Une, u planiranju.

pa nije lose za pocetak.

a koliko je rijeka i rijecica u BiH na cijim obalama zive dobri bosnjani a koje jos nemaju svoje tvornice municije. nepravda!

[anelsol]

znaci trenutno stanje.
5.56x45 NATO sa Drine, prisutan
5.56x45 NATO sa Neretve, prisutan
5.56x45 NATO sa Une, u planiranju.

pa nije lose za pocetak.

a koliko je rijeka i rijecica u BiH na cijim obalama zive dobri bosnjani a koje jos nemaju svoje tvornice municije. nepravda!

I ne samo to. PTG proizvodi i 7,62x39 i 223 remington. Dakle i NATO i Rusku municiju Nisam odmah skontao sa slike. Kolega @logan sa komsijskog foruma bosanskeistorije upratio.Ovdje se desilo otvaranje jednog potpuno novog pogona, kao u Igmanu, bez ikakve pompe.

[155_mm]

ma ni ono u IGMAN-u nije bila prava pommpa. ne znamo mi sta je prava pompa kad se radi o proizvodnji oruzja i municije.

[155_mm]

samo da kazem da je u tekstu navedena kadenca od 10 granate u sekundi glupost. prije ce biti jedna granata u sekundi.

kome se provjerava nek broji i stopuje.

[155_mm]

ali ipak i sam jednom granatom u sekundi mnogo je. nadajmo se da je onih 70-80 novih radnika u BINAS-u namjenjeni za povecanje proizvodnje ove municije.

[menthol]

znaci trenutno stanje.
5.56x45 NATO sa Drine, prisutan
5.56x45 NATO sa Neretve, prisutan
5.56x45 NATO sa Une, u planiranju.

pa nije lose za pocetak.

a koliko je rijeka i rijecica u BiH na cijim obalama zive dobri bosnjani a koje jos nemaju svoje tvornice municije. nepravda!

I ne samo to. PTG proizvodi i 7,62x39 i 223 remington. Dakle i NATO i Rusku municiju Nisam odmah skontao sa slike. Kolega @logan sa komsijskog foruma bosanskeistorije upratio.Ovdje se desilo otvaranje jednog potpuno novog pogona, kao u Igmanu, bez ikakve pompe.

Maloprije sam prelistao godišnji izvještaj Pobjede za 2018. Ono što mi je privuklo pažnju je povećanje vrijednosti na stavki Postrojenja i oprema sa 4.026.106 KM na 11.223.794 KM, što hoće reći da su prošle godine investirali 7 miliona KM u neki novi proizvodni pogon. Vjerovatno je to taj pogon.

Osim toga, u izvještaju stoji da su ipak poslovali s dobiti od 358.667 KM.

[menthol]

samo da kazem da je u tekstu navedena kadenca od 10 granate u sekundi glupost. prije ce biti jedna granata u sekundi.

kome se provjerava nek broji i stopuje.

Brojao, ne može

Wikipedia kaže da mu je ciklična (teoretska) brzina paljbe 325-375 granata u minuti, a praktična brzina 40-60. Takođe kaže da je efektivni domet 1400 metara, radijus ubijanja 5 metara, ranjavanja 15m. Probija homogeni oklop debljine 5,1 cm. Fina igračka

[anelsol]

znaci trenutno stanje.
5.56x45 NATO sa Drine, prisutan
5.56x45 NATO sa Neretve, prisutan
5.56x45 NATO sa Une, u planiranju.

pa nije lose za pocetak.

a koliko je rijeka i rijecica u BiH na cijim obalama zive dobri bosnjani a koje jos nemaju svoje tvornice municije. nepravda!

I ne samo to. PTG proizvodi i 7,62x39 i 223 remington. Dakle i NATO i Rusku municiju Nisam odmah skontao sa slike. Kolega @logan sa komsijskog foruma bosanskeistorije upratio.Ovdje se desilo otvaranje jednog potpuno novog pogona, kao u Igmanu, bez ikakve pompe.

Maloprije sam prelistao godišnji izvještaj Pobjede za 2018. Ono što mi je privuklo pažnju je povećanje vrijednosti na stavki Postrojenja i oprema sa 4.026.106 KM na 11.223.794 KM, što hoće reći da su prošle godine investirali 7 miliona KM u neki novi proizvodni pogon. Vjerovatno je to taj pogon.

Osim toga, u izvještaju stoji da su ipak poslovali s dobiti od 358.667 KM.

U pravu si kolega. Pročitao sam pogrešnu stavku. Izvinjavam se široj javnosti.