Fantassin wrote:Mislis na "sukob" kada je Americki brod naletio na minu namjenjenu Irackim tankerima a Ameri se malo naljutili i sa 12 raketa pogodili najblizi Iranski brod i za 7 dana skoro unistili kompletnu Iransku flotu (ukljucujuci i trgovacku mornaricu (
)
Najbliza Iranska fregata nakon sto je Americki razarac naletio na minu
Krenimo od ulaznih parametara:
Od samog nastajanja I.R. Iran je bio meta americke direktne, ili proxi agresije. Iranska vojska je bila u rasulu nakon pada saha i nije se ni djelimicno konsolidirala, a vec je krenula proxy agresija. Prije Iracke agresije pokusaj nametanja totalnog haosa putem Mudzahidin Halk i ostalih teroristickih skupina - podrzanih od strane CIA-e operativaca na terenu - tokom cijih teroristickih akcija je i danasnji Lider Revolucije, Ajatollah Ali Hamenei izgubio saku, te neuspjele kopnene akcije svrgavanja „rezima“ (pod izgovorom rjesavanja talacke krize) – kada su „Delta forces“ jedinice pri svom prvom pokusaju „vatrenog krstenja“ (operacija „Eagle Claw“) dozivjele potpuni debakl prtrpivsi i ljudske i materijalno-tehnicke gubitke, nakon kojih americka cizma nikada vise nije ni pokusala krociti na iransko tlo. Osam godina je trajala agresija na i onako slabasnu zemlju, materijalno-tehnicki, te razvojno, potpuno inferiornu – kojoj su nametnute madjunarodne najsrtrozije sankcije. Svo to vrijeme se Sadama, kao saveznika, snabdijeva svim potrebnim obavjestajnim podacima, te MT-sredstvima – ukljucujuci i bojne otrove (zabranjene Zenevskom Konvencijom). Dakle, Iran, u to vrijeme, potpuno tehnoloski ne razvijen i u potpunosti iscrpljen 8-godisnjom agresijom, pruza dostojansven otpor najjacoj mornarici svijeta. I to otpor bez ijednog razaraca, nego s dvije isluzene fregate, jednom topovnjacom i 6 brzih camaca (neuporedivih s ovim danasnjim). Dva F4 aviona mozemo odmah zanemariti jer su imali blokadu radarskog nisana (ameri takve prodali svom pijunu Pahlaviju). I opet na kraju flota nije unistena (a o trgovackoj mornarici je izlisno i pisati, unistene su dvije naftne platforme bez ikakvog strateskog razloga) i nastavljeno je pruzanje otpora bez prestanka - i nevjerovatnim moralom – te je od strane amera ponudjeno primirje (cak su zanijekali upotrebu „Silkworm“ projektila od strane Iranaca, jer su prethodno zaprijetili da bi upotreba istih mogla dovesti do kopnene operacije – od koje i dan danas strahuju zbog debakla „Eagle Claw“ operacije) koje je i prihvaceno. Zbog ovako iskazane hrabrosti i ustrajnosti, u onakvim uvjetima, treba svaki put ustati kada se spomene Iranska Mornarica.
