Ja_Ja wrote:MaliDuje wrote:Pratio sam temu poslednjih mesec dana ,ali nisam mogao pisati...
Ma sta mislio o Kurdima,ono sto oni rade u Raki i zrtve koje podnose tamo,mora im doneti drzavu...Ovako se gine za drzavu
Sto se ovih primirja zice,ne znam kako ih bilo ko moze tumaciti kao nesto sto ide u prilog opoziciji...Suludo...
Opozicina je ocigledno najveci gubitnik ovog rata...
Rezim i Kurdi ce izaci kao pobednici...Isil je obavio svoj zadatak...Konjine iz opozicije su ispusile...
Mogu oni ginuti koliko hoce, ali tesko je vjerovati da ce dobiti drzavu, pa cak i autonomiju. Kurdi su uzeli i u Iraku i u Siriji vise nego sto su i sami htjeli, tj. uzeli su i ono sto ne smatraju svojim a sve pod prisilom Amera. Istih onih Amera koji ce ih ispaliti samo tako kad se rat zavrsi.
Realno u Siriji im mozda Basar i da neku polu autonomiju kao nagradu za zrtve a vise tu nece moci ni dobiti zbog Turaka. Mada cisto sumnjam u to. No ako se nesto pokazalo tacnim tokom svih ovih godina jeste da su savo i rat u Siriji nepredvidivi.
Kada su 2004. formirane sadasnje granice 'Kurdistan region Irak', odluceno je da u sastav KRI udje teritorij na kojem su Kurdi apsolutna vecina, 90% i vise. Oko multi-kulti oblasti poput Kirkuka, Shingala, Mahmura, Hanakina, predjela sjeverne Ninive itd., je nastao spor, tj. Bagdad i Erbil se nisu mogli dogovoriti. Centralna tacka spora je bio grad Kirkuk i okolina. Za Kurde je Kirkuk duhovni, kulturni, ekonomski centar i oni ne mogu zamisliti Kurdistan bez Kirkuka. Nazivaju ga 'kurdski Jerusalem'. Grad je postao simbol borbe za slobodu i nezavisnost. Kurdi Kirkuka su strasno najebali za vrijeme vladavine Sadama. Duga i zanimljiva prica. I tako, posto se nisu mogli dogovoriti 2004., odlucili su da 2007. organizuju referendum u spornim podrucjima i da narod odluci kome ce se prikloniti, Bagdadu ili Erbilu ('article 140'). Do referenduma nikada nije doslo, a Kurdi i Iracani optuzuju jedni druge. Erbil istice da se 'article 140' mora ispostovati i da ce to biti ucinjeno 25. septembra ove godine. Bagdad kaze da je prosao voz 2007. Predsjednik Barzani je saopstio da ce granice Kurdistana iscrtati narod na referendumu i da ce se odluka naroda postovati kakva god bila... Ako vecina gradjana Shingala odluci ostati sa Bagdadom, tako ce biti itd. Dakle, iracki Kurdi nisu zauzeli previse 'nekurdskih' podrucja. Ti krajeve uglavnom cini kurdska natpolovicna ili relativna vecina. Za Kirkuk se pretpostavlja, ako je suditi po izborima, da Kurdi cine oko 55% stanovnistva a ostatak Arapi, Turkmeni i Asirci. Slicno je u ostalim krajevima. Ima tu nekoliko mini krscanskih ili suni arapskih mikro lokacija koje su izrazile zelju da budu dio Kurdistana. Nista znacajno.
Obojeno su priznate granice Kurdistana a isprekidano Kurdistan zeli pripojiti na predstojecem referendumu. Ima tu dosta nafte, Ekson se vec uglavio.
Sto se tice sirijskih Kurda, oni su fakat pretjerali. U mnogim oblastima koje su oslobodili nema nijednog Kurda. Uzeli su 10 puta vise nego su mogli ocekivati najveci kurdski nacionalisti. Ako se pogledaju mape 'Velikog Kurdistana' koje su kreirane prije sirijskog rata, od kojih su mnoge megalomanske i nerealne, vidjet ce se da ni najveci megalomani nisu racunali na ovoliki dio Sirije. Apsolutno niko nije racunao na Raku ili oblasti juzno od Hasake. Taj prostor nema veze sa Kurdima. Kaze se 'gdje prestaju planine i pocinje pustinja to je granica izmedju Kurda i Arapa'.
Kurdi su se spustili sa planina i debelo zagazili u pustinju. Medjutim, da bi slika bila potpuna vazno je reci seljedece... Kurdski nacionalisti se zestoko protive sirenju na arapska podrucja u Siriji. Neko neupucen ce se zapitati, 'pa kako sad to'!?
Kurdska politicka scena je podijeljena na dvije suprostavljene partije/ideologije/vizije.. Izmedju njih nema nista zajednicko osim sto su Kurdi. Polarizacija da ne moze biti gora, gotovo na granici gradjanskog rata. Vecina Kurda slijedi PKK (Abdulah Odzalan) ili KDP (Mustafa Barzani). KDP je nacionalisticka stranka kojoj je 'Veliki Kurdistan' ultimativni cilj. Pripadnici KDP su obicno religiozniji, konzervativniji... U KDP dominira nekoliko porodica, na celu sa porodicom Barzani. Tesko je upasti u odabrano drustvo ako ne dolazis iz jake porodice. Ima dosta slicnosti izmedju KDP i SDA. PKK i pro-PKK stranke su sve suprotno od toga. PKK je nastao kao komuniticka partija (promijenili su ideologiju, ali su ostali tragovi komunizma). Njihova ideologija se temelji na 'bratstvu i jedinstvu'. PKK ne vjeruje u nacionalne drzave, smatraju da su stvar proslost. Stavise, protive se formiranju nezavisnog Kurdistan. Oni smatraju da se granice ne trebaju mijenjati, ali da svaki narod zasluzuje autonomiju u okvirima postojecih granica. PKK se zestoko protivi mijesanju politike i vjere. PKK se protivi nepotizmu, vladavini nekoliko porodica. Ja ne vidim da imaju ista zajednicko, totalno suprostavljene politike. Svaka saradnja se cini kao nemoguca jer se ne mogu ni oko cega dogovoriti.
Kurdska politicka scena u Siriji je isto tako podijeljena na pro-PKK i pro-KDP. Na vlasti je pro-PKK koalicija pod nazivom 'TEV-DEM' a opoziciju cini pro-KDP koalicija pod nazivom 'KNC'. Izmedju njih vlada strasan politicki jaz. Cak su ih Piter Galbrajt i Bernar Kusner neuspjesno pokusali izmiriti. KNC se zestoko protivi sirenju 'Rojave' na arapska podrucja. Optuzuju TEV-DEM da arabizira Kurdistan, da kurdska djeca ginu za arapske interese itd. Uz standardne optuzbe da su komunisti, izdajnici i sta sve ne. KNC zeli homogen, zntno manji Sirijski Kurdistan, u kojem ce Kurdi biti apsolutna vecina. Zele autonomiju po uzoru na 'KRI' i nekad poslije nezavisnost i pripajanje Irackom Kurdistanu. Vladajuci TEV-DEM ovakve ideje naziva 'monstruoznim planom' KDP i Barzanija. TEV-DEM smatra da Sirija mora opstati. TEV-DEM zeli izvoziti revoluciju, prenositi Odzalanove ideje na Arape, Asirce i druge narode. Oni kazu 'mi vodimo drustvenu a ne teritorijalnu revoluciju'. I tako smatraju da imaju legimititet osloboditi arapske gradove od ISILa. TEV-DEM je cak zvanicno ukinuo kurdski naziv 'Rojava' i autonomnu regiju nazvao 'Sjeverna Sirija' sto je naislo na zestoke reakcije KNC koji su ovaj potez dozivjeli kao najstrasniju izdaju. Kurdska djeca ginu za Siriju, izdaja, bla, bla. Zestoka razilazenja koja ce ko zna kako zavrsiti. Vec su postigli dva sporazuma, u Erbilu i Duhoku, oko podjele vlasti. Oba su propala. Jos da istaknem, TEV-DEM je zabranio povratak u Siriju vojnog krila KNC, Rojava Peshmerga, njih oko 20 000. Rekli su da se mogu vratiti samo ako odluce pristupiti YPG, sto se sigurno nece desiti.
Ja sam pak misljenja da TEV-DEM Kurdi zele pridobiti Arape na svoju stranu. Kurdi ne zele na juznoj granici neprijatelja, ako se vec zna da je na sjeveru zakleti neprijatelj. Sa Turcima nema pregovora, oni Kurde mrze patoloski. Sa Arapima je moguce sklapati razne dogovore, saveze. Kurdi su tako formirali SDF (Sirijske demokratske snage) i SDC (Sirijsko demokratsko vijece). U oba tijela participira veliki broj Arapa, kao i Turkmena, Asiraca. Celnik najveceg kurdskog kantona, Dzazire, je lider velikog arapskog plemena Shammar. Kurdi arapskim plemenima daju sve sto pozele, samo da budu lojalni. Zbog toga apsolutno nema protesta arapskog stanovnistva na prostorima koje je oslobodio SDF. Dali su im sve, vise nego bi ikada dobili od Asada. Arapske gradove vode Arapi. Resursi koji se nalaze na arapskom podrucju pripadaju Arapima itd. To je ideologija PKK, lokalno stanovnistvo ima moc nad svojom zemljom a ne centralna vlast.
Mapa, ovdje se vidi da Kurdi nikada nisu ocekivali puno od Sirije, tek mali dio na sjeveroistoku + Kobani.
...........
Bashar Asad nece nista dati Kurdima. Boli njega za kurdske zrtve. Kurdi realno ovise od Amerikanaca. Samo oni snagom diplomacije, vojske i ekonomije autonomnu Sjevernu Siriju predvodjenu Kurdima mogu nametnuti kao realnost. Vec su nesto tako uradili u Iraku. Jedini ISKRENI americki saveznik na BI su Kurdi. Zasto bi Amerikanci odbacili jedinog iskrenog i odanog saveznika?
Turci su uzasno paranoicni. Tajip Erdogan je jos prije 2 godine izjavio kako Kurdi zele izbiti na Mediteran. Sada ponovo aktueliziraju ovu pricu...
TURKEY PULSE
http://www.al-monitor.com/pulse/en/orig ... y.amp.html
This in turn, they believe, ties in with the United States’ “secret” plan to deploy Special Operation Forces to Afrin, from which they would launch an operation with the YPG to clear Idlib of HTS and in the process fulfill the Syrian Kurds’ long-held dream of reaching the Mediterranean Sea. The other big bonus would be that the Kurds would be able to link their cantons, thus establishing a PKK-led state running the length of the Turkish border. So, anyway, goes Ankara’s reasoning.
Neki dan je u Turskoj uhapsen jos jedan britanski dobrovoljac iz redova YPG i cega ga ozbiljna kazna. Ovi strani dobrovoljci cesto idu kuci pa se vracaju, uglavnom preko Iraka, ali ocigledno ima budala koje pokusavaju uci preko Turske. 
Turska - vozdra!