#8151 Re: FK Sarajevo
Posted: 11/11/2010 14:50
Nakon svega pet mjeseci Fudbalski klub Sarajevo je ponovo ostao bez predsjednika i Upravnog odbora. Predsjednik Zijad Blekić, direktor Adnan Džemidžić, te članovi UO Rešid Muratović, Sead Bašić, Mustafa Dučić i Vlastimir Mijović su nakon sukoba sa parazitskom strujom u klubu, koju skoro već deceniju predvode Nihad Baljak i Mirsad Alihodžić, bivši direktor i generalni sekretar, najodgovornije osobe za javašluk i milionske dugove pod čijim teretom ovaj klub stenje već godinama, dali ostavke na svoje dužnosti. Nemoćni da smijene dvojac koji je svojim kriminalnim radnjama i javašlukom, uz pomoć lokalnih političara, srozao klub, novi članovi uprave odlučili su se na odlazak iako njihove smjene i nisu definitivne. Naime, postoji mogućnost da se njihove ostavke ne prihvate na vanrednoj Skupštini kluba, na kojoj bi se moralo raspravljati i o odgovornosti Baljka i Alihodžića za njihove dugogodišnje mutne poslove.
ODGLUMLJENI SRČANI UDAR
Da će doći do raskola u upravi Sarajeva, bilo je jasno nakon što je novo rukovodstvo predstavilo poslovni plan za narednu godinu. Plan je, između ostalog, predviđao svega šest stalno uposlenih u klubu te potpisivanje ugovora sa tri hrvatske kompanije koje bi trebale žešće ući na tržište BiH i u skladu s tom poslovnom strategijom sponzorirati jedan od najpopularnijih bh. timova. Dogovoreno je generalno sponzorstvo s Zagrebačkom pivovarom koja je trebala u klub unijeti 500 hiljada maraka, a još dvije hrvatske kompanije dodale bi po 350 hiljada maraka što je bilo skoro dovoljno za godišnji budžet kluba. S druge strane, član UO Mustafa Dučić dogovorio je sa četvoricom vlasnika bh. privatnih kompanija novac za transfere petorice igrača koji bi Sarajevo pojačali tokom zime. Vlasnici naftnih i građevinskih kompanija, kladionica... finansirali bi transfere igrača dok bi se u njihovim ugovorima ugradila odredba da se novac od njihove prodaje nekom od inozemnih klubova dijeli u omjeru 60:40 u korist kluba. No, takav način poslovanja od prvog dana se nije sviđao garnituri koja je promijenila četiri uprave i koja je na svaki mogući način opstruirala reforme u klubu. Niko od njih ne bi više bio u radnom odnosu, nego bi imali ugovore čije bi produljivanje ovisilo o rezultatima rada. Od novog direktora Džemidžića krila se dokumentacija o poslovanju kluba, nije dozvoljena revizija prijašnjeg poslovanja jer je svima bilo jasno da za skoro četiri miliona maraka dugovanja protiv tih istih ljudi koji su finansijski srozali klub mora biti podnijeta krivična prijava zbog nesavjesnog poslovanja. Opozicija novoj upravi, koju su personificirali bivši direktor Nihad Baljak, sekretar SD Sarajevo Mirsad Alihodžić, blagajnik Salko Čimić i sekretar Senad Merdanović na sve je moguće načine opstruirala transparentan rad, znajući da u takvom načinu poslovanja oni u klubu više nemaju šta tražiti. Da je Baljak sa svojim suradnicima majstor u zakulisnim radnjama,
dovoljno je podsjetiti na slučaj iz 1997. godine, kada su tužilaštva na prostoru Federacije vodila istrage za djela šverca i korupcije u kojima je utvrđena vrijednost pljačke iznosila 52,7 miliona KM. Od toga se 28,7 miliona KM odnosilo na utaju poreza prilikom uvoza cigareta i alkohola koju je počinila firma Moonlight company, vlasništvo Tarika Jašarevića. Za utaju nije optužen Jašarević, čija je žena Minka rođena sestra Mirsada Berberovića, zeta Alije Izetbegovića. Formalno su pod istragom bili direktor Moonlighta Nihad Baljak i nikad otkriveni Turčin Saman-AHussein. Taj novac nikada nije uplaćen u budžet, niko zbog ovoga nije završio u zatvoru, Jašarevići su danas vlasnici turističke agencije Relax-tours a Baljku je dozvoljeno da sa svojim mešetarenjem nastavi u Sarajevu. Kako su, zapravo, Baljak i kompanija poslovali u Sarajevu, najbolje pokazuje detalj sa posljednje sjednice upravnog odbora nakon koje su članovi UO Re{id Muratovi}, direktor Reckitt Benckisera za BiH, i Sead Bašić, direktor Henkela za BiH, podnijeli ostavke. Naime, neposredno pred tri utakmice protiv Širokog Brijega koje je Sarajevo igralo u Kupu i prvenstvu Muratović, Bašić i ostali prijatelji kluba dali su iz svog džepa novac za premije igračima Sarajeva za te utakmice kao i za osvojeni bod u gradskom derbiju protiv željezničara. Sam je Muratović donirao 10 hiljada maraka a od tog se novca, obzirom da je utakmica sa Širokobriježanima okarakterizirana kao ona visokog rizika, trebalo platiti i dodatno zaštitarsko osiguranje na stadionu Koševo. Usluge zaštitara su koštale sedam hiljada maraka i kada je od Baljka tražena uplatnica da se vidi da im je plaćeno za tu uslugu, Baljak je nakon dugog nećkanja pokazao fakturu na tri i po hiljade maraka. Kada ga je bijesni Muratović upitao zašto nije platio puni iznos usluge te gdje je ostatak novca koji je trebao biti uplaćen igračima, Baljak je odglumio srčani udar i padanje u nesvijest. Tu je sjednica prekinuta, Baljak je hitno prebačen na Klinički centar Koševo, odakle je sat vremena kasnije išetao cvrkučući, sretan što je još jednom uspio u svojoj podloj igri.
MINDERAŠKA OPOZICIJA
Nove ljude iz kluba, nakon samo pet mjeseci rada, protjerala je takozvana minderaška opozicija okupljena oko Mustafe Pamuka, nekadašnjeg predsjedavajućeg Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, debelo ideološki potpomognuta od strane Mirsada Fazlagića, nekadašnjeg direktora kluba, bivšeg reprezentativca Jugoslavije, inače punca Mirze Varešanovića. Njihov neformalni centar moći, kafić Pariz u elitnom sarajevskom naselju Ciglane, mjesto je na kojem se mjesecima kovala strategija uništavanja nove uprave kluba, u čemu su konačno uspjeli protekle nedjelje. Na jednoj je strani bila mlada ekipa okupljena oko udruženja Bordo prijatelji, redom uspješni menadžeri, pravnici, ekonomisti... koji su svoje vrijeme, pamet, energiju i novac usmjerili u poslovni plan izgradnje evropski ustrojenog kluba koji neće morati ovisiti o milostinji tranzicijskih tajkuna niti o volji političkih moćnika koji su naređivali poslovodstvima javnih kompanija sponzoriranje s vremena na vrijeme u skladu sa svojim nahođenjem. Od prvog dana rada pokušavali su napraviti stabilan klub koji će privlačiti sponzore i stvarati igrače koji bi mogli biti transferirani u bogate evropske klubove. Dočekao ih je dug od skoro četiri miliona maraka za koji niko do tada nije odgovarao, blokiran račun a poslovanje se svelo na račun SD Sarajevo koji je kontrolirao Mirsad Alihodžić, blizak Stranci za BiH, čovjek sa tri bypassa i odavno zreo za penziju. Kada se saznalo da će Baljak, Alihodžić i ostali biti smijenjeni, počeli su i politički pritisci kako iz SBiH tako i iz SDP-a, čiji je novi član odnedavno Mensud Bašić, direktor BH Pošte i dugogodišnji politički ljubimac Safeta Halilovića, potpredsjednika SBiH. Paraziti danas tvrde kako nova uprava nije u klub donijela niti marke, što je notorna laž jer je samo Zijad Blekić iz svog džepa za plate igračima do sada dao 180 hiljada maraka. Za razliku od parazita koji su godinama živjeli na grbači tima, na mjestima trenera upošljavali svoje sinove (Emir Alihodžić, op.a) i mjesečno za svoj nerad naplaćivali i po tri hiljade maraka iako su u klubu provodili jedva sat-dva dnevno. Kada su shvatili da su pred krivičnim prijavama zbog nesavjesnog poslovanja i potpisivanja po klub štetnih ugovora, kakav je i onaj trenera Mirze Varešanovića (na 50 mjeseci s mjesečnom platom od 300 maraka, klauzulom od skoro 150 hiljada maraka obeštećenja u slučaju otkaza te još hiljadu i po maraka plate za svakog od tri člana stručnog štaba), puštanje igrača bez transfera (Milan Muminović, Edin Dudo, Muhamed Alaim...) krenuli su u akciju i uz pomoć politike i “čaršije“ izdejstvovali ostavke direktora, predsjednika i četiri člana UO. Njima nije odgovaralo deblokiranje računa kluba jer su na taj način mogli kontrolirati sav novac koji je ulazio u klub, praviti crne fondove i poslovati “ispod stola“. Upravni odbor tražio je da se reducira i igrački kadar jer klubu nije bilo nimalo potrebno 35 igrača sa profesionalnim ugovorima te da se na polusezoni zahvali starijim igračima koji su bili najbolje plaćeni. Primjerice, Alen Avdić i Faruk Ihtijarević imali su ugovore na 20 hiljada maraka i platu od dvije hiljade. No, na to nije pristajao Mirza Varešanović koji je navodno forsirao igrače iz juniorskog pogona iako je jasno da niko od njih nema kvaliteta za igranje u Sarajevu. UO je htio dovesti pet igrača s kojima bi Sarajevo imalo priliku boriti se za naslov prvaka i igrati u Evropi. Sponzori su bili spremni ulagati u igrače, ali niko od njih nije htio davati novac za plaće neradnicima Baljku, Alihodžiću i njihovoj kliki i na kraju su uslijedile ostavke. Sada je na Skupštini kluba, koja bi trebala biti održana do kraja godine, da odredi kako dalje. Da li da odbaci ostavke članova UO ili da ukaže povjerenje parazitima koji su Sarajevo godinama gurali u kal i konačno ga srozali na najniže grane u njegovoj 65 godina dugoj historiji.
Izboricemo se mi za nase Sarajevo!
štaba