U MINIDERU JE SNAGA MINDERLUKA!
Minder je više Bošnjaka raselio nego svi dušmani zajedno.
Minder, to je naša tvrđava, naša snaga i naša uzdanica. To je mjesto gdje se i nezavršeni fakulteti završavaju. Gdje se diplome potvrđuju i izdaju jedine i prave potvrde. Tu ti je tender i konkurs za posao. Tu se rade unapređenja i vrše smjene. Minder, to je korijen uspjeha za podobnu i poslušnu manjinu i razlog propasti za većinu. Minder je šest slova ali uticaja kao da su sva slova iz svih knjiga ikada napisanih na planeti zemlji.
Minder je Bosni najviše krv popio, rasporedio i uhljebio nesposobne tečiće, amidžiće i ine dajdžiće na javne jasle pa do ministarstava . Pa se sav talog sa dna uzdigao na površinu i tu decenijama stoji. Stoji kao ona naftna mrlja, gušeći i ubijajući sve ispod i iznad sebe. I tako decenijama ućmala minder bara.
A minder i mrlja nisu samo jedne boje i jedne stranke. Ima tu i drugih primjesa, od kvazigrađanskih i nenacionalnih mindera i boja, od zelenih, crvenih do plavih, crnih i žutih. Za BiH i za boljitak. Jer minder nije namještaj. Minder je, čitateljko i čitaoče, stav u glavi. To je misao da se sve može srediti, svaki zakon pogaziti i svako pravilo izvrnuti samo isključivo i jedino u svoju i partijsku korist. Minder se drži one mudre da će neko drugi brinuti o državi i narodu i uraditi sve za nas a mi će mo se izmaći , muljati, lagati. Minder će od drugih tražiti odgovornost, krv i znoj a sebi pare, privilegije, lagodnost i lovorike. Tako će biti sve dok je rođaka na položaju i dok je partijskog Minder je kameleon, boje su manje bitne, interes je onaj koji se gleda iznad svega i u ime kojeg se minderiše.
Ovih se dana mnogi stanovnici Bosne pitaju hoće li biti ove države sutra i kad će ponovo zapucati. Minder se uhvatio za glavu, k'o biva, da nas brane Vašington i Brisel. A trebao je dosad minder naučiti da je on taj radi kojeg se podrška smanjila i prestala, jer su naviknuti da drugi njihove bitke biju dok oni minderaju. Nakon što je nepravdu učinio normalnom a lagodan život u neradu napravio idealom, minder bi sad da se gine za njega i da se minder brani. Ne ide to tako minderaši. Mnogi s pravom neće. Ne što ne smiju nego zato što im je minder pokazao da ne treba ginuti da bi im spašavali mindere, tendere . Nego, kao podmladak mindera: da si po strani, neđe podaleko ako je moguće, pa kad se završi onda uleti i počni se busati u patriotska prsa. Jer minder ne nagrađuje ratne rane i zasluge nego one najglasnije i najbučnije. Još ako taj glasni bukadžija može ući i u stražnjicu minderaša, njemu kraja nema, preko anusa do ministarstva i penzije.
Bosna se odbranila na bojnom polju.
Padala je i pala na minderu.
Lošim odabirima, stranačkim spletkama, tragičnom kadrovskom politikom, uzdizanjem stranke a ne države. Minder je zaklao vola radi kile mesa. Izgleda da je vrijeme da minder vidi posljedice svojih djela i šta je uradio.
Aferim mu, na trudu i drugima za ibret i pouku!
Znam kako smo došli u ovu situaciju.
Znate i vi by Sabina Čudić
Stigao je taj neki novac još prije ’96. Stotine miliona, nakupilo se na nekoliko milijardi. Skroman je naš narod razmišljaju, i ne treba mu baš da obnovi oba sprata kuće, dosta je jedan. I o’šta mu je da se vraća odakle je? Može i u Vogošću, trebat će glasova, naselit po Federaciji, pa ćemo polako. Daće Bog. Ima se vremena za povratak. A i ne treba ljude po svaku cijenu, da srljaju nazad, kuraže jedni druge na stranačkim sjelima. Polako, nije pao šećer u vodu. A i ne mora im se sva građa za kuću odmah vala ni isporučit’. Imaju krov nad glavom, ima ta bivša osnovna škola, kolektivni je smještaj ali imaju krov nad glavom. Hajde Boga ti, nismo ni mi vazda imali. Saburli je naš narod kažu, razumjet će, a postidi one koji traže više.
A i borcima vala porasli apetiti. Nemoj da se grupišu po nekim velikim udruženjima. Valja to rasparčati. Pa na kašiku, dozirati. Malo sa opštine, malo sa kantona. Odabranim i korisnim. Ugradi našeg čovjeka sa Ilidže u izgradnju memorijalnih česmi, valjala nam je njegova firma, a valjat će nam opet. Tuži New York Times za klevetu, potroši milion iz budžeta, ništa od slučaja. Nema veze, pokazali smo im. Pošalji čovjeka koji nam je odlikovao Torabija - za ambasadora u Veliku Britaniju. Ne govori Engleski? Nema veze, insan se uči dok je živ. Možda i progovori. Nakon nevidljivog mandata u Londonu nagradi ga Moskvom.
Zaposli ljude po našim firmama. Nema veze šta će radit. Ima mjesta po kancelarijama, k’o kod Želje, uvijek bujrum, bujrum ima mjesta. Strovali Aluminij, Energopetrol, Kladušnicu, Fabriku duhana, Soko, Polihem, Borac, Energoinvest, Hidrogradnju, Vranicu, Krivaju…Uvali ljudima certifikate, dok shvate šta ih je snašlo vrijeme im je ganjati penziju, dok shvate da im nikada nije uplaćeno penziono i zdravstveno, imat će prečih problema u životu od traženja pravde. Šta ćeš, takva su vremena, privatizacija, tako ti je to svuda. Kultura? Šejtanska posla.
A i ovi intelektualci unutar stranke, vole da razmišljaju, da propituju. Kada zagusti na kongresu, hemijsku u ruke i križaj nepoželjne. Treba mladima pružiti priliku. Radišni a poslušni. Zamijeni mi onog ljekara sa bradatim kick boxerom. Neka mi ono četvoro u skupštini preda mandat da onaj mali uđe. Zna skrenut’ pažnju sa nebitnog na nebitno. Poguraj Malinara. Respirator je respirator. Neki bolji neki gori, neki ubija neki ne ubija, hajde Boga ti, umiru ljudi svakako.
Angažuj Asima. Mr. Wolfa. Uh kako nam je valj’o. Pošalji ugostiteljskog radnika Asima u državni Dom naroda. Odmah uz predsjednika. Medo je tih, politički nenametljiv. Neće se miješati u svoj posao. Čovjek isključivo štima rezultate i konkurse, nema vremena za drugo i diže ruku za Krišto kada zagusti. Fikru na Ilidžu. Srebrenica? Nosi je na reveru, blizu srca, daleko od novčanika. Profitiraj ti od nje, nemoj da ona profitira od tebe. Imenuj suprugu na rukovodeću funkciju, trguj državnim odlukama u parlamentu za nju, ko kaže da ljubav ne postoji?
Rijetko odlazi u Brisel i Washington. Skupi gradovi, uštogljeni domaćini, ne razumiju tvoje metode a i nemaš šta da im kažeš. Skupe pare za dosadne sate. A i nisu lake ruke kao saudijski investitori. Novac brz i bez puno uslova. Nikne zgrada za čas.
Ponekad si bijesan jer ne vidi narod žrtvu koju podnosiš, koju je otac podnio da ti danas budeš tu. Često pomisliš da te bolje razumiju njih dvojica od ovih tvojih. Oni razumiju izazove. Oni razumiju zašto se morala dići ruka za Dušanku Majkić u Domu naroda, što su se ručice digle za HDZ u federalnom. Čović ni ne spominje koliko te drži u šaci, nije on od tog posla. Gospodin čovjek. Valjao si mu vala k’o malo ko. Nije mu ni Željko valjao koliko ti. A i ruke se uredno u parlamentu dižu. Treba pogurati Elektroprivredu Hrvatske zajednice Herceg Bosne? Idu SDA ručice kao dječije. Aluminij? Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može. Kao sporazum u Mostaru o legitimnom predstavljanju. Vama bi trojici bilo dobro ali narod zapeo da njima nije. Ne vide (neće da vide!) tvoju žrtvu. Vašu zajedničku. Nađi par korisnih budala među "ljevičarima". Ima posla ko hoće ne raditi.
I jbg sada došle decenije javšluka po svim osnovama na naplatu. Država se objektivno raspada. Ogolile se uloge i ručice koje su se digle da rušitelji dođu na pozicije. Tvoje ručice izglasale rušitelje. Mislio si proći će ispod radara. Prolazilo je godinama. Ali više ne prolazi. Naklatila se ova opozicija, kopaju po tome, sve će izaći na vidjelo. Možda je vrijeme da pokreneš priču o propaloj namjenskoj industriji? Republičkom ustavu? Optuži ih za izdaju države? To si već probao. Koliko dugo imaš vremena dok neko dijete iz publike ne vikne - car je go?
