Sta ce se desiti s Turskom, ako se ovi do jucer zvani "sirijski narod" vrate tamo odkuda su dosli? Kakav god bio ishod, jedini dobitnici su SAD, Izrael, neki zapadni rezimi i njihove zaljevske vehabitske marionete.
Od političkih krugova do bojnog polja, podjele unutar sirijske oporbe su sve evidentnije. Nekoliko dana nakon što je Moaz Al-Khatib podnio ostavku na mjesto predsjednika Koalicije iz Dohe i optužio svoje suradnike kako rade sve u osobnu korist ili u korist stranih sila, još jedna vijest potvrđuje podjele na različite frakcije ovaj put među naoružanim pobunjenicima.
Američki magazin Time je prije nekoliko dana objavio opširnu reportažu u kojoj iznosi nepobitne argumente za fenomen koji se dosada uglavnom prešućivao, ali na kojega su analitičari često upozoravali. U Siriji su oružani sukobi među različitim skupinama koje tvore tzv. Slobodnu sirijsku vojsku prije pravilo, no iznimka.
Time opisuje oružane sukobe između pripadnika Brigade Farouq i terorista iz Al-Nusra Fronta, a koji su se odvijali u provincijama Raqqa, Hasaka i Dayr az Zor. Autor teksta tvrdi kako je to izravna posljedica uplitanja stranih sila koje financiraju i omogućuju ulazak u Siriju pripadnicima borbenih islamističkih skupina iz cijelog svijeta, što je dovelo do pravog "malog građanskog rata" među naoružanim pobunjenicima.
Navodno da su upravo sve češći oružani sukobi među pobunjenicima natjerali Washington da na listu terorističkih organizacija uvrsti i Al-Nusra Front. Osim toga, na taj način je State Department stvorio 'dežurnog krivca' kojeg će moći okriviti za brojne masakre koji su znali uslijediti po završetku obračuna među pobunjeničkim skupinama (naravno, uvijek ako se za to nisu uspjele okriviti vladine snage op.a.).
Istina je izašla na vidjelo do te mjere da je vlada Tunisa iskazala zabrinutost zbog povratka svojih državljana koji su se borili u redovima pobunjeničkih milicija u Siriji, a za koje drže kako bi se, slijedeći agendu globalnog jihada, mogli ujediniti s lokalnim ekstremistima i uzrokovati velike probleme u ionako nestabilnoj zemlji.
Nakon apela kojega je prošlog tjedna uputio premijer Tunisa, prije nekoliko dana se oglasio i ministar pravosuđa, te pozvao narod 'da se svi oni koji imaju nekakva saznanja o novačenju ljudi za odlazak u borbu u Siriju obrate nadležnim institucijama'.
Po tom se pitanju oglasio i predsjednik u ostavci Koalicije iz Dohe, Moaz Al-Khatib, koji je pokušao umanjiti težinu riječi koje su izgovorili tuniški visoki dužnosnici. Khatib tvrdi 'kako boraca iz Tunisa u Siriji ima najviše nekoliko stotina'.
Moaz Al-Khatib je govorio o 'stotinama boraca' iz Tunisa s takvom lakoćom kao da se to podrazumijeva samo po sebi. Čudno je kako si je predsjednik Koalicije iz Dohe u ostavci dozvolio takav lapsus, budući da je upravo on oduvijek tvrdio 'kako se u Siriji protiv režima u Damasku za slobodu bore isključivo Sirijci'.
Takozvana 'sirijska oporba u egzilu' je prije dva dana morala progutati više loših vijesti. Reportaža u Time-u je potvrdila ono što su svi znali, ali se nitko nije usudio javno izgovoriti, a Tunis je prva zemlja koja je na državničkoj razini iskazala ozbiljnu zabrinutost zbog utjecaja pod koji padaju njihovi državljani boreći se u tuđoj zemjli. Tome se mora pridodat odbijanje zahtijeva Moaza Al-Khatiba, koji je od NATO saveza i Sjedinjenih Država tražio da na teritoriju kojeg pod nadzorom drže pobunjeničke postrojbe rasporede proturaketne sustave Patriot iz Turske. Bez obzira na svu podršku koju su dobivali od SAD-a, ovaj put Washington nije bio spreman preuzeti toliki rizik i praktično pokloniti proturaketne sustave borcima koji ne ulijevaju nimalo pouzdanja.
'Međunarodna zajednica ne želi da mi pobijedimo u ovoj revoluciji. Ja sam iznenađen odlukom naših saveznika', izjavio je Khatib.
Khatib je očigledno precijenio podršku zapada, koji ipak nije spreman podržati sirijsku pobunu do te mjere i ovaj put je postavio granicu: 'Premještanje proturaketnog sustava Patriot iz Turske na sjever Sirije ne dolazi u obzir'.
Ne treba posebno naglašavati kako je, nakon što su sirijski pobunjenici mjesecima dobivali svu moguću podršku, zapad razočaran i zbog lošeg učinka na bojnom polju, ali i zbog slabe podrške njihovoj borbi među lokalnim stanovništvom.
Svima je već jasno kako je mogućnost privođenja kraju sirijske krize nasiljem nemoguća misija, ali samo rijetki se trude potražiti alternativna rješenja. Jedina opcija koja bi mogla biti spasonosna za sirijski narod, je ona zemalja članica BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika). Naime, zemlje s najvećim gospodarskim rastom u svijetu, a kojima se osobno obratio sirijski predsjednik Bashar Al-Assad tražeći da zaustave krvoproliće u njegovoj zemlji, zahtijevale su da se odmah i bez preduvjeta pokrenu pregovori između sukobljenih strana. Njihov bi apel ovoga puta možda mogao pasti na plodno tlo, budući da je sasvim izvjesno kako se na ovaj način u kaos i sektaške sukobe tone sve dublje i dublje.
Iz Sirije stižu vjesti kako je atentat na dezertera iz Assadove vojske iz Assadove vojske i jednog od utemeljitelja tzv. 'Slobodne sirijske vojske', generala Riada Asaada, a koje se prije nekoliko dana dogodilo u blizini Deir Ezzora, na sjeveroistoku Sirije, posljedica unutarnjih sukoba između naoružanih pobunjeničkih frakcija. Na njega su atentat navodno izvršili pripadnici Al-Nusra Fronta, koji u toj zoni imaju vojnu premoć nad pobunjenicima iz FSA.
