Forum Klix.ba

Koshpa wrote:Crveni kiosk GALETA

Seawolf wrote:Južna granica današnjeg Kantona Sarajevo:

neki wrote:

Seawolf wrote:Južna granica današnjeg Kantona Sarajevo:

Za one koji možda ne znaju, ovo je i sjeverni portal sadašnjeg cestovnog tunela ivan..

opis putovanja starom prugom,koje je još davne 1912.godine napisao veliki ljubitelj prirode i putopisac Rudolf barun Maldini Wildenhainski.

Ivan planina pružila se od sjevero-zapada prama jugo-istoku između rijeka Bosne i Neretve, kao razvodno gorje Jadranskoga i Crnoga mora. Sa sjevernih njenih obronaka hrle rijeke i potoci u Bosnu, a s južnih u Neretvu i s njome u Jadransko more. Ivan planina je ujedno i gorsko sedlo, koje se je uzdiglo na granici između ponosne Bosne i junačke Hercegovine. Visoka je 1010 m, a obrasla bukvom, jelom i drugim drvećem.

onuda parni stroj spajajući ponosnu Bosnu sa kršnom Hercegovinom i Jadranskim morem. Razumije se, da sam parni stroj ne bi to mogao nikada učiniti, da mu pri tome ne pomaže zubača (zupčana željeznica), pošto se od željezničke postaje Raštelica znatno uzdiže tlo, a po tome i željeznička pruga.

tunel dug 650 metara. Nad tunelom stoji napis: Franjo Josip I 1891.
Na vrh planine vodi od postaje 1 km duga lijepa cesta, a na vrhu stoji nova naseobina Ivan, djelomice doseljenici iz južnog Tirola. Onuda je vodio prije stari put u Hercegovinu. Putnici bi se tu odmarali u turskom hanu. Kako je tu divan gorski uzduh, a kako još divniji vidik na Bosnu i Hercegovinu.

sabina1 wrote:

neki wrote:

Seawolf wrote:Južna granica današnjeg Kantona Sarajevo:

Za one koji možda ne znaju, ovo je i sjeverni portal sadašnjeg cestovnog tunela ivan..

Zar je trasa današnje ceste jednaka trasi pruge Sarajevo - Mostar ?
Pozdrav.

neki wrote:

sabina1 wrote:

neki wrote: Za one koji možda ne znaju, ovo je i sjeverni portal sadašnjeg cestovnog tunela ivan..

Zar je trasa današnje ceste jednaka trasi pruge Sarajevo - Mostar ?
Pozdrav.

Izmedju sela rastelica i sela Bradina jeste. To je trasa stare pruge zupčanice koja je napuštena čini mi se 1932 kad je probijen današnji željeznički tunel ivan i uskotračna pruga preusmjerena novom trasom na tom potezu. Nekad 70tih godina je prilikom gradnje nove ceste za konjic stari željeznički tunel proširen i pretvoren u cestovni a na trasi zupcanice napravljena sadašnja trotračna cesta..

dragma wrote:

neki wrote:

Seawolf wrote:Južna granica današnjeg Kantona Sarajevo:

Za one koji možda ne znaju, ovo je i sjeverni portal sadašnjeg cestovnog tunela ivan..

dragma wrote:Jedna prigodna...



Nedjelja, ali ne ona uobičajena i dosadna. Naime, juče je pao snijeg, danas je sunce dodalo i refleksiju na sliku. Kroz svaki prozor vidim motiv novogodišnje čestitke. Mnogi će roditelji zagaziti kroz paučinu podruma i tavana da iz prašine izbave sanke, klizaljke, skije, sličure i ostale alatke za snježnu razonodu.
Iz najviših pretinaca ormara i špajiza izvući će se odjeća za takve prilike, koja industrijskim napretkom više ne miriše na Naftalin, ali ipak ima na sebi neki miris čekanja. Upariće se rukavice, pomirisati kape i rasplesti šalovi. Djeca će nevoljno ostavljati kompjutere, konzole i televizore da probaju svrbljive kape i okraćale šuškavce. Onda će ih roditelji ubjeđivati da im oprema može još i ove godine.
Biće tu raznih reakcija, od pokliča ushičenja do bacanja na pod. Spakovaće ih za sniježnu misiju i na vratima zadržati da im malo posole pamet da se u silnom snijegu ne bi smrznuli, savjetima da se čuvaju i slično. Roditelji rasterećeni obaveze gledaće s prozora s vremena na vrijeme djecu kako se igraju i uživati u pomisli da će im se vratiti mokri, rumeni i iscrpljeni, pacifikovani za ostatak dana.
Nekad su se strme sarajevske ulice okupane snijegom zatvarale za saobraćaj i tako postajale raj za sankaše. Čak su se i zaštitne mreže postavljale da se točkovi i ligure izravno ne sreću. Od jutarnjeg sunca pa do ulične rasvjete, a i poslije dugo u noć, moglo se čuti ČUUUVAAAAAJ, umjesto rotacionog svjetla i sirene, tako se stvarao prostor na stazi.
I pored toga bilo je tu i razbijenih glava i pokojih modrica.
Onda će se sankaši vraćati kući da ih roditelji ušuškavaju u tople čarape, dekice i papuče. Biće tu i suza dok ih hladana voda bude pekla po promrzlim prstićima. Zatim na scenu nastupaju tople supice i mirisni čajevi.
Iz generacije u generaciju ritual je isti, mjenja se samo oprema, sve je modernija, praktičnija i interesantnija, samo što je danas broj sankaša najmanji u zadnjih 70 godina.

megaman4 wrote:

neki wrote:

Seawolf wrote:Južna granica današnjeg Kantona Sarajevo:

Za one koji možda ne znaju, ovo je i sjeverni portal sadašnjeg cestovnog tunela ivan..

Ovo je danasnji tunel na magistralnom putu M-17, koji je 70-ih godina proslog vijeka osposobljen za cestovni/drumski saobracaj na relaciji Sarajevo-Mostar.

Ko bi rekao da je ovom trasom nekada isao voz?

RJ57 wrote:

agent_zero wrote:

RJ57 wrote:

Piše li gdje godina?

Ovako odokativno bih rekao 70ta, 71va.

julisiz es grant wrote:

dragma wrote:Jedna prigodna...



Nedjelja, ali ne ona uobičajena i dosadna. Naime, juče je pao snijeg, danas je sunce dodalo i refleksiju na sliku. Kroz svaki prozor vidim motiv novogodišnje čestitke. Mnogi će roditelji zagaziti kroz paučinu podruma i tavana da iz prašine izbave sanke, klizaljke, skije, sličure i ostale alatke za snježnu razonodu.
Iz najviših pretinaca ormara i špajiza izvući će se odjeća za takve prilike, koja industrijskim napretkom više ne miriše na Naftalin, ali ipak ima na sebi neki miris čekanja. Upariće se rukavice, pomirisati kape i rasplesti šalovi. Djeca će nevoljno ostavljati kompjutere, konzole i televizore da probaju svrbljive kape i okraćale šuškavce. Onda će ih roditelji ubjeđivati da im oprema može još i ove godine.
Biće tu raznih reakcija, od pokliča ushičenja do bacanja na pod. Spakovaće ih za sniježnu misiju i na vratima zadržati da im malo posole pamet da se u silnom snijegu ne bi smrznuli, savjetima da se čuvaju i slično. Roditelji rasterećeni obaveze gledaće s prozora s vremena na vrijeme djecu kako se igraju i uživati u pomisli da će im se vratiti mokri, rumeni i iscrpljeni, pacifikovani za ostatak dana.
Nekad su se strme sarajevske ulice okupane snijegom zatvarale za saobraćaj i tako postajale raj za sankaše. Čak su se i zaštitne mreže postavljale da se točkovi i ligure izravno ne sreću. Od jutarnjeg sunca pa do ulične rasvjete, a i poslije dugo u noć, moglo se čuti ČUUUVAAAAAJ, umjesto rotacionog svjetla i sirene, tako se stvarao prostor na stazi.
I pored toga bilo je tu i razbijenih glava i pokojih modrica.
Onda će se sankaši vraćati kući da ih roditelji ušuškavaju u tople čarape, dekice i papuče. Biće tu i suza dok ih hladana voda bude pekla po promrzlim prstićima. Zatim na scenu nastupaju tople supice i mirisni čajevi.
Iz generacije u generaciju ritual je isti, mjenja se samo oprema, sve je modernija, praktičnija i interesantnija, samo što je danas broj sankaša najmanji u zadnjih 70 godina.

Uff, kako podsjeti na 22.januar 1994...

trambusek88 wrote: