Slike starog Sarajeva

[jefff]

Plakat na desnoj strani. Crveni kriz, nesto.

[zateznistub]

Crveni kiosk GALETA

Boze moj koliko sam ih samo pojeo sto sa šlagom sto sa ajvarom...

[Seawolf]

Južna granica današnjeg Kantona Sarajevo:

[neki]

Južna granica današnjeg Kantona Sarajevo:

Za one koji možda ne znaju, ovo je i sjeverni portal sadašnjeg cestovnog tunela ivan..

[sabina1]

Južna granica današnjeg Kantona Sarajevo:

Za one koji možda ne znaju, ovo je i sjeverni portal sadašnjeg cestovnog tunela ivan..

Zar je trasa današnje ceste jednaka trasi pruge Sarajevo - Mostar ?
Pozdrav.

[RJ57]

svaka čast za sliku. pričali su mi često da je na mjestu "zadnje stanice vukovićkog busa" prije bila željeznička stanica, dok nije napravljena moderna trasa za ploče, ali sliku nisam nikad vidio! prva klasa!

[Banksy]

http://letholandez.blogger.ba/arhiva/2010/12/29/2654986



Zupčana željeznica s usponom na 1012 m visoko Ivan sedlo

opis putovanja starom prugom,koje je još davne 1912.godine napisao veliki ljubitelj prirode i putopisac Rudolf barun Maldini Wildenhainski.

Ivan planina pružila se od sjevero-zapada prama jugo-istoku između rijeka Bosne i Neretve, kao razvodno gorje Jadranskoga i Crnoga mora. Sa sjevernih njenih obronaka hrle rijeke i potoci u Bosnu, a s južnih u Neretvu i s njome u Jadransko more. Ivan planina je ujedno i gorsko sedlo, koje se je uzdiglo na granici između ponosne Bosne i junačke Hercegovine. Visoka je 1010 m, a obrasla bukvom, jelom i drugim drvećem.

onuda parni stroj spajajući ponosnu Bosnu sa kršnom Hercegovinom i Jadranskim morem. Razumije se, da sam parni stroj ne bi to mogao nikada učiniti, da mu pri tome ne pomaže zubača (zupčana željeznica), pošto se od željezničke postaje Raštelica znatno uzdiže tlo, a po tome i željeznička pruga.

tunel dug 650 metara. Nad tunelom stoji napis: Franjo Josip I 1891.
Na vrh planine vodi od postaje 1 km duga lijepa cesta, a na vrhu stoji nova naseobina Ivan, djelomice doseljenici iz južnog Tirola. Onuda je vodio prije stari put u Hercegovinu. Putnici bi se tu odmarali u turskom hanu. Kako je tu divan gorski uzduh, a kako još divniji vidik na Bosnu i Hercegovinu.

[Banksy]

[neki]

Južna granica današnjeg Kantona Sarajevo:

Za one koji možda ne znaju, ovo je i sjeverni portal sadašnjeg cestovnog tunela ivan..

Zar je trasa današnje ceste jednaka trasi pruge Sarajevo - Mostar ?
Pozdrav.

Izmedju sela rastelica i sela Bradina jeste. To je trasa stare pruge zupčanice koja je napuštena čini mi se 1932 kad je probijen današnji željeznički tunel ivan i uskotračna pruga preusmjerena novom trasom na tom potezu. Nekad 70tih godina je prilikom gradnje nove ceste za konjic stari željeznički tunel proširen i pretvoren u cestovni a na trasi zupcanice napravljena sadašnja trotračna cesta..

[sabina1]

Za one koji možda ne znaju, ovo je i sjeverni portal sadašnjeg cestovnog tunela ivan..

Zar je trasa današnje ceste jednaka trasi pruge Sarajevo - Mostar ?
Pozdrav.

Izmedju sela rastelica i sela Bradina jeste. To je trasa stare pruge zupčanice koja je napuštena čini mi se 1932 kad je probijen današnji željeznički tunel ivan i uskotračna pruga preusmjerena novom trasom na tom potezu. Nekad 70tih godina je prilikom gradnje nove ceste za konjic stari željeznički tunel proširen i pretvoren u cestovni a na trasi zupcanice napravljena sadašnja trotračna cesta..

Puno hvala na odgovoru a slika je sjajna.

[Better Man]

Dobra i legendarna slika. Ovo kad je Tifa bio u Divljim Jagodama. Vjerovatno je riječ o 1988 godini.

[dragma]

Jedna prigodna...



Nedjelja, ali ne ona uobičajena i dosadna. Naime, juče je pao snijeg, danas je sunce dodalo i refleksiju na sliku. Kroz svaki prozor vidim motiv novogodišnje čestitke. Mnogi će roditelji zagaziti kroz paučinu podruma i tavana da iz prašine izbave sanke, klizaljke, skije, sličure i ostale alatke za snježnu razonodu.
Iz najviših pretinaca ormara i špajiza izvući će se odjeća za takve prilike, koja industrijskim napretkom više ne miriše na Naftalin, ali ipak ima na sebi neki miris čekanja. Upariće se rukavice, pomirisati kape i rasplesti šalovi. Djeca će nevoljno ostavljati kompjutere, konzole i televizore da probaju svrbljive kape i okraćale šuškavce. Onda će ih roditelji ubjeđivati da im oprema može još i ove godine.
Biće tu raznih reakcija, od pokliča ushičenja do bacanja na pod. Spakovaće ih za sniježnu misiju i na vratima zadržati da im malo posole pamet da se u silnom snijegu ne bi smrznuli, savjetima da se čuvaju i slično. Roditelji rasterećeni obaveze gledaće s prozora s vremena na vrijeme djecu kako se igraju i uživati u pomisli da će im se vratiti mokri, rumeni i iscrpljeni, pacifikovani za ostatak dana.
Nekad su se strme sarajevske ulice okupane snijegom zatvarale za saobraćaj i tako postajale raj za sankaše. Čak su se i zaštitne mreže postavljale da se točkovi i ligure izravno ne sreću. Od jutarnjeg sunca pa do ulične rasvjete, a i poslije dugo u noć, moglo se čuti ČUUUVAAAAAJ, umjesto rotacionog svjetla i sirene, tako se stvarao prostor na stazi.
I pored toga bilo je tu i razbijenih glava i pokojih modrica.
Onda će se sankaši vraćati kući da ih roditelji ušuškavaju u tople čarape, dekice i papuče. Biće tu i suza dok ih hladana voda bude pekla po promrzlim prstićima. Zatim na scenu nastupaju tople supice i mirisni čajevi.
Iz generacije u generaciju ritual je isti, mjenja se samo oprema, sve je modernija, praktičnija i interesantnija, samo što je danas broj sankaša najmanji u zadnjih 70 godina.

[megaman4]

Južna granica današnjeg Kantona Sarajevo:

Za one koji možda ne znaju, ovo je i sjeverni portal sadašnjeg cestovnog tunela ivan..

Ovo je danasnji tunel na magistralnom putu M-17, koji je 70-ih godina proslog vijeka osposobljen za cestovni/drumski saobracaj na relaciji Sarajevo-Mostar.

Ko bi rekao da je ovom trasom nekada isao voz?

[julisiz es grant]

Jedna prigodna...



Nedjelja, ali ne ona uobičajena i dosadna. Naime, juče je pao snijeg, danas je sunce dodalo i refleksiju na sliku. Kroz svaki prozor vidim motiv novogodišnje čestitke. Mnogi će roditelji zagaziti kroz paučinu podruma i tavana da iz prašine izbave sanke, klizaljke, skije, sličure i ostale alatke za snježnu razonodu.
Iz najviših pretinaca ormara i špajiza izvući će se odjeća za takve prilike, koja industrijskim napretkom više ne miriše na Naftalin, ali ipak ima na sebi neki miris čekanja. Upariće se rukavice, pomirisati kape i rasplesti šalovi. Djeca će nevoljno ostavljati kompjutere, konzole i televizore da probaju svrbljive kape i okraćale šuškavce. Onda će ih roditelji ubjeđivati da im oprema može još i ove godine.
Biće tu raznih reakcija, od pokliča ushičenja do bacanja na pod. Spakovaće ih za sniježnu misiju i na vratima zadržati da im malo posole pamet da se u silnom snijegu ne bi smrznuli, savjetima da se čuvaju i slično. Roditelji rasterećeni obaveze gledaće s prozora s vremena na vrijeme djecu kako se igraju i uživati u pomisli da će im se vratiti mokri, rumeni i iscrpljeni, pacifikovani za ostatak dana.
Nekad su se strme sarajevske ulice okupane snijegom zatvarale za saobraćaj i tako postajale raj za sankaše. Čak su se i zaštitne mreže postavljale da se točkovi i ligure izravno ne sreću. Od jutarnjeg sunca pa do ulične rasvjete, a i poslije dugo u noć, moglo se čuti ČUUUVAAAAAJ, umjesto rotacionog svjetla i sirene, tako se stvarao prostor na stazi.
I pored toga bilo je tu i razbijenih glava i pokojih modrica.
Onda će se sankaši vraćati kući da ih roditelji ušuškavaju u tople čarape, dekice i papuče. Biće tu i suza dok ih hladana voda bude pekla po promrzlim prstićima. Zatim na scenu nastupaju tople supice i mirisni čajevi.
Iz generacije u generaciju ritual je isti, mjenja se samo oprema, sve je modernija, praktičnija i interesantnija, samo što je danas broj sankaša najmanji u zadnjih 70 godina.

Uff, kako podsjeti na 22.januar 1994...

[RJ57]

[Tesla Edison]

Južna granica današnjeg Kantona Sarajevo:

Za one koji možda ne znaju, ovo je i sjeverni portal sadašnjeg cestovnog tunela ivan..

Ovo je danasnji tunel na magistralnom putu M-17, koji je 70-ih godina proslog vijeka osposobljen za cestovni/drumski saobracaj na relaciji Sarajevo-Mostar.

Ko bi rekao da je ovom trasom nekada isao voz?

Da je pameti o ako bi se osposobio i put Travnik- D. Vakuf kroz tunel Komar. Dakle Komar je već probijen, samo treba proširiti i to je to.

[agent_zero]

Piše li gdje godina?

Ovako odokativno bih rekao 70ta, 71va.

[julisiz es grant]

Piše li gdje godina?

Ovako odokativno bih rekao 70ta, 71va.

Sigurno ono vrijeme dok se Grbavica iz temelja renovirala, pa je Željo nekoliko sezona domaćin bio na Koševu. Mislim da je prva polovina 70-ih, ne znam tačno koje godine, ali lahko je provjeriti.

[RJ57]

Željo je igrao na Koševu 8 godina otkako je '68 neko rekao da stara tribina nije više sigurna, i vratio se na Grbavicu 1976. Elem to je onda uslikano negdje između, prije kasnije nego ranije.


a evo jedna koja me bacila u behut!



prije svega stari znak za tramvajsku i reklamni pano od kina arene mislim

[Pitar sa Kariba]

[dragma]

Jedna prigodna...



Nedjelja, ali ne ona uobičajena i dosadna. Naime, juče je pao snijeg, danas je sunce dodalo i refleksiju na sliku. Kroz svaki prozor vidim motiv novogodišnje čestitke. Mnogi će roditelji zagaziti kroz paučinu podruma i tavana da iz prašine izbave sanke, klizaljke, skije, sličure i ostale alatke za snježnu razonodu.
Iz najviših pretinaca ormara i špajiza izvući će se odjeća za takve prilike, koja industrijskim napretkom više ne miriše na Naftalin, ali ipak ima na sebi neki miris čekanja. Upariće se rukavice, pomirisati kape i rasplesti šalovi. Djeca će nevoljno ostavljati kompjutere, konzole i televizore da probaju svrbljive kape i okraćale šuškavce. Onda će ih roditelji ubjeđivati da im oprema može još i ove godine.
Biće tu raznih reakcija, od pokliča ushičenja do bacanja na pod. Spakovaće ih za sniježnu misiju i na vratima zadržati da im malo posole pamet da se u silnom snijegu ne bi smrznuli, savjetima da se čuvaju i slično. Roditelji rasterećeni obaveze gledaće s prozora s vremena na vrijeme djecu kako se igraju i uživati u pomisli da će im se vratiti mokri, rumeni i iscrpljeni, pacifikovani za ostatak dana.
Nekad su se strme sarajevske ulice okupane snijegom zatvarale za saobraćaj i tako postajale raj za sankaše. Čak su se i zaštitne mreže postavljale da se točkovi i ligure izravno ne sreću. Od jutarnjeg sunca pa do ulične rasvjete, a i poslije dugo u noć, moglo se čuti ČUUUVAAAAAJ, umjesto rotacionog svjetla i sirene, tako se stvarao prostor na stazi.
I pored toga bilo je tu i razbijenih glava i pokojih modrica.
Onda će se sankaši vraćati kući da ih roditelji ušuškavaju u tople čarape, dekice i papuče. Biće tu i suza dok ih hladana voda bude pekla po promrzlim prstićima. Zatim na scenu nastupaju tople supice i mirisni čajevi.
Iz generacije u generaciju ritual je isti, mjenja se samo oprema, sve je modernija, praktičnija i interesantnija, samo što je danas broj sankaša najmanji u zadnjih 70 godina.

Uff, kako podsjeti na 22.januar 1994...

[hrasno]

[trambusek88]

[muha_sa]

[muha_sa]