Razgovor s Mujom
Nakon dugo, dugo vremena, napokon, sretoh mog jarana Muju-borca-protiv-matriksa. Njega, inače, nije lako sresti jer je on još davno naučio da bude nevidljiv, nakon što se našao između čekiča i nakovnja tj. na udaru Hrkljuševih sljedbenika, s jedne strane i onih koji su ga izmislili, s druge strane.
Mujo-borac-protiv-matriksa
Inače, sada se sreće samo s onima s kojima hoće. Evo i našeg razgovora:
Pa, đe si, bolan, Mujo, jesil živ?!
Pa, naravno da jesam, nikad nisam bio življi, nego što sam sad.
De mi, bolan, reci kako podnosiš ovo mahnitanje, ovaj korona-cirkus?!
Ma, ne gledam ti ja to, nit učestvujem u tome. Imam pametnijeg posla.
Kakvog, bolan, posla? Kako možeš ignorisat sve ovo mahnitanje... ovaj... cirkus? Ovi će nas glave doć s ovom vakcinom i mjerama a virusa zglave nema.
Pa, zato su ga i izmislili.
Pa, pa šta da radimo?! Popušićemo ga...
Multidimenzionalno!
E, baš tako! Napadaju sa svih strana, mada, za sad, više ’sihički a kako stvari stoje, uskoro će nas napast i fizički. Kako sačuvat živu glavu, pojma nemam?! Prije, kad negdje zakuva, čovjek je mogo da se izmjesti na neko mirnije mjesto, naravno, ako je na vrijeme kreno. A sada, opkolili sa svih strana a zatvorili odstupnicu. Nema se više đe bježat. A, nisi niđe ni prispio. Svuda isto.
A, ko kaže da trebamo bježat?
De, nemoj zajebavat. Pa, protiv ovih se ne može. Ajd, s onima odozgo inekako ali s ovima odozdo, nikako. Ne znaš ko je gori, oni koji izmišljaju viruse, ideologije, religije, duhovna učenja, naučne teorije... ili ovi... njihovi... sljedbenici. Jedni izmišljaju Hrkljuša a drugi ga slijede. A nijednima ne možeš ništa. Ne možeš više ni disat od silne gluposti. Prešlo, brate, svaku mjeru. Najrađe bi se udario čekičem u glavu i onesposobio, tako da ne moram gledat sve ovo. Ovdje kao da je sve naštimano tako da ga popušiš, ko Huso u onoj gnostičkoj paraboli kad se zadesio na nekim orgijama koje su se odvijale u mraku, pa onda, nakon nekog vremena počeo da zapomaže i viče da upale svjetlo, pa kad su upalili svjetlo i pitali ga šta mu je, o čemu se radi, on reče: „Ljudi, ovdje definitivno nešto nije u redu, ja ga već treći put pušim!“ Znači, češće nego što je statistički trebo. A rekli mu, samo ti dođi, biće zgodnih ženskih na raspolaganju koliko god hoćeš a on, naravno, povjerovo. Lako je tebi, ti se malo pojaviš ovdje, promuvaš se i nestaneš odavdje a šta ću ja koji moram stalno tu da budem i doživljavam sve ovo?!
Pa, ko kaže da moraš? Što i ti ne postaneš nevidljiv?
Pa, posto bi kad bih mogo. Da se mene pita, ispalio bih se odavdje ko flak u neku drugu dimenziju i ne bih se više nikad ni vratio. Šta ću među ovim zombijima?! Samo ti ponavljaju ono što čuju na TV, radiju ili pročitaju u novinama. Svi prate najnovije trendove tj. programe. Niko da uključi vlastiti mozak tj. da gleda svojim očima i razmišlja svojom glavom. Više ni na onim društvenim mrežama, kad pričaš s nekim, ne znaš jel živ čovjek il je bot. Sve robotizirano. A vidi ove oko nas, s onim maskama na licu više ni ne izgledaju kao ljudi. Đe smo mi ovo? Sjećaš se starih dobrih vremena kad smo se držali one devize „nište ljepše od lijepog ženska i ništa bolje od dobrog seksa.“ Sada kad vidiš zgodno žensko, moraš bit dobro oprezan jer ne mora uopšte značit da je to stvarno žensko ili je neki reprogramiran entitet u ono LGBTQ..., ne znaš više s čim imaš posla?! Pa, nekad smo išli ko ljudi na pivu, na ćevape ili na kafu. Grlili se, ljubili se, družili se. Ovdje ti toga skoro da više nema. Čovjek se boji čovjeka. Sad zaključavaju ljude, sad ih otključavaju a ovi se boje se da će ih zaskočit izmišljen virus. Svi se naguzili vlastima a ovi ih handre odozgo u ime virusa.
Još se sad i jagme za vakcinom protiv izmišljenog virusa?! Jaooo maajkoo!? Sad, ovi što su vakcinisani, štancaju one spike-proteine ko nezdravi, 24 sata na dan, a ne znaju ni za šta, ni protiv čega i da li im to može kasnije dohakat. Mujo, dragi, pa dobro znaš da je nekad, ovdje, ipak bilo nekog reda, dobro se znalo ko je papak, ko šminker a ko normalna raja. Sad, skoro da više nema granica. Sve pomahnitalo. Pandemija mahnitanja!
Uveli 5G mrežu, tuku frekvencijama na sve strane i normalno, ljudi se razbole. U lonac dodaju i malo one stare gripe koja je nestala iz svih statistika a tu i tamo, začine i onim hemijsko-biološkim agensima kao što su ricin i sarin, pa kad zamoče unutra onaj PCR test koji nema nikakve veze sa otkrivanjem virusa i infektivnih bolesti, dobiju kovid-slučajeva koliko god hoće i onda ih koriste ko neko strašilo. Uh, izvini, ja se raspričo, ma znaš, čovjek se nema kome ni izjadat u ovim vremenima... nego, de ti meni objasni, nako potanko, kako da i ja postanem nevidljiv?!
To ti je, bolan, previše jednostavno. Zato se ni ne može lako skontat.
Kako misliš?
Pa, već si sigurno čuo da su neki, davno, nazivali ovu realnost – majom a to ti nije ništa drugo, nego jedna iluzija, matriks ili virtuelna realnost.
Pa, dobro, čuo sam već za to.
Sad ti meni reci, da li jednu iluziju može naseljavati neko ili nešto što je istinito?
Pa, valjda, ne može?!
Odlično! To znači, ti si kao ličnost u ljudskom fizičkom tijelu, zajedno sa svojim imenom, prezimenom, nadimkom i korisničkim imenima, jedan iluzoran entitet što znači, objektivno nepostojeći tj. drastično razveden od objektivne realnosti.
Pa, đe baš mene nađe, pored ovoliko naroda?!
Svi su.
Uhh, jebote, pa meni ponekad jeste padalo na pamet da bi sve ovo mogla biti jedna velika iluzija ali mi nije padala na pamet mogućnost da bi tu... i ja sam... bio... iluzoran.
Pa, ne možeš istovremeno iluzirat i bit u objektivnoj realnosti. Iluzirat se može samo u iluziji, tj. u iluziji se može samo iluzirati i ništa drugo. Doduše, tu se može iluzirat vako a može i nako, znači, na raznovrsne načine, tako da iluzornim likovima ne bude dosadno dok iluziraju.
Ajd, dobro, znači, mi se kao iluzorni entiteti možemo jedino brčkati u iluziji, vako il nako a sve bi bilo laž, uključujući i nas, naravno. Kako je to moguće?
Pa, drugačije ne može u iluziji. Šta misliš kad bi u iluzji imali – ISTINU. ISTINA i laž ne mogu dijeliti istu vremensko-prostornu tačku. Tamo gdje je ISTINA, nema – laži. Znači, kad bi ti ovdje baratao ISTINOM, ona bi te poništila. A ovo što mi ovdje nazivamo „istinama“, bile bi takođe laži. Znači, ovdje imamo istinite laži i lažne laži, pa nek vjeruje ko u šta hoće.
Uh, jebote, pa to sad već postaje... delikatno. Znači, dok god lažemo sami sebe i jedni druge, svjesno ili nesvjesno, biće dobro tj. biće iluzije ali će biti i nas. Možemo se varakati do mile volje, vako il nako, ali ukoliko bi ovdje dospjela neka veća doza ISTINE, onda ode sve u pm, zajedno s nama. Raspad iluzije. Kataklizma!
Pa, naravno.
Znači, ovaj kovid mu dođe kao „mala maca iz Obrenovaca“, u poređenju s ovom... metafizičkom problematikom?! Ispada da je dobro to što ne baratam ISTINOM jer bi mi bilo žžk... fajront... odjava... ne bi mogo živit ovdje.
Pa, naravno, sve dok želiš da ovdje živiš. A, nešto si pričo da... kao da ti se ovdje ne sviđa i... da bi se ispalio odavdje, kad bi mogo?!
Pa, nema mi druge opcije. Ovdje se ne može više pošteno ni iluzirat. Još malo, pa neće dat ljudima ni da iluziraju bez vakcine. Stislo sa svih strana, brate. Kad bih znao da se stvari mogu vratiti na ono kako su nekad bile, ne bih nikud mrdo odavdje. A sad, kao da smo u nekom kompjuterskom programu gdje se sprema neki reset a ne možeš ništa promijenit?! Oko tebe sve programirani likovi a ni ja, vjerovatno, nisam mnogo bolji od njih, dok sam ovdje.
Tako je vazda bilo, samo što je prije bilo nekih perioda kad se moglo malo lakše disat a sad je žestoko zagustilo. Virtuelna realnost se resetuje zajedno s likovima u njoj. Sad je do tebe koliko ćeš se emocionalno angažovat u vezi sa svim tim. Druge spašavat ne možeš.
Znam ja da oni odozgo, s vrha piramide vlasti, već odavno štancaju laži i prosljeđuju ih nadolje a narod povjeruje u sve to i slijedi. Evo, kažu, sad su izmislili i novog Hrkljuša u kojeg će morati svi vjerovati tj. oni koji prežive depopulaciju iluzije i uspostavljanje Novog iluzornog poretka. Znači, još malo, pa neće više biti ni podjele na one tri glavne grupe tj. one koji mu ga puše, one koji ga ljube u dupe i one koji su mu se naguzili. Stiže nam Hrkljuš-luciferijanac, mada mu to možda neće biti ono pravo ime za odnose sa javnošću. Baš me interesuje kakve će nam on mudrolije prosuti preko njegove svete knjige?! A možda će imati neki modernizovan prenos informacija u skladu s današnjim vremenima?! Ko to još danas čita knjige?! Narod misli da se sve što mu treba nalazi u mobilnom telefonu. Možda ćemo biti direktno priključeni na njega, preko onoga što se nalazi u vakcini i 5G mreže, tako da stalno možemo dobijati informacije iz prve ruke a on može pratiti šta mi mislimo i kako ga slušamo?! E, ako bih zbog nečeg ostao ovdje, to je radoznalost jer se ovakvo mahnitanje rijetko viđa. Ovo je, fakat, spektakularno! Ovoga nema niđe u univerzumu!
Slažem se. Zato i ja, ponekad, navratim ovamo, čisto da vidim ovaj spektakl. Što neko reče, ova iluzija možda i ima svoje granice a ljudsko mahnitanje ih zasigurno nema. To je jedan fenomen, sam po sebi.
E, pa, nećemo tako! Nešto kontam, neću ja nigdje da bježim odavdje, pa kako god. Nek bježe oni. Mora bit neki fol da im se ubaci klip u ovu mašineriju, pa da ona zariba. Ili, jednostavno, da rasturimo ovu iluziju iznutra, pa kom opanci, kom obojci, što bi se reklo. Ako oni odozgo ne daju nama dole da normalno iluziramo, onda neće ni oni! Cijelo vrijeme iluziraju na našoj grbači a sad im ni to nije dovoljno. Oće da nas potamane! Uostalom, dosta smo ih slušali i služili. Ne kriju se oni džabe iza zavjese. A šta si ono reko, šta je pencilin za iluziju?
ISTINA
Znači, sve što trebamo uraditi, to je da ubrizgamo ovdje dovoljno ISTINE i iluzija će se raspasti?! Ajd, da i to vidimo. Jedino, ne znam kako...
Jest, ali prvo moraš postati nevidljiv za ove iluzorne likove jer će oni braniti iluziju koliko god mogu a moraš i sebe dovoljno objektivizirat, tako da možeš dodirnut ISTINU i ostat živ. Kad bi, sada, vidjeo ISTINU onakvom kakva ona jeste, puko bi ko lubenica.
Uh, znao sam ja da neće bit lako.
Teoretski, iluziju je moguće rasturiti a praktično... vidjećemo.
Ajd, da prvo počnem vježbat nevidljivost. De, ti meni reci, - šta je prvi korak?
Kraj prvog dijela
ne ovog covid vec opcenito
