Saudijska Arabija i Izrael - Saveznici pod patronatom Sjedinjenih Američkih Država
Zbog značajne uloge koju kao dvije regionalne sile imaju na Bliskom Istoku, na događaje u Siriji veliki utjecaj imaju takozvani 'vjekovni neprijatelji' Saudijska Arabija i Izrael.
Brojne činjenice upućuju na njihovu dugogodišnju suradnju, prije svega zbog 'zajedničkog neprijatelja Irana', ali i zbog brojnih zajedničkih stavova oko gorućih pitanja u regiji. 'Netrpeljivost' između vlasti u Tel Avivu i kraljevske kuće u Riyadhu je uglavnom deklarativne naravi i svodi se na obostrane, isprazne verbalne optužbe i šovinističke eskapade. To je potvrdio i egipatski klerik, šeik Mohammad Alaedin Madhi, kada je, žestoko kritizirajući Al Jazeeru i Al Arabiyu, izjavio 'kako Saudijska Arabija i Katar služe isključivo interesu SAD-a i Izraela'.
PressTV navodi kako je sveučilište u Tel Avivu objavilo izvješće u kojem stoji 'kako je za obranu političkih interesa u regiji za Izrael posljednja nada Saudijska Arabija'.
U izvješću sveučilišta u Tel Avivu doslovno stoji:
"Budući da su tradicionalni saveznici Izraela u regiji blokirani ili destabilizirani 'Arapskim proljećem', Saudijska Arabija je posljednja nada židovskoj državi u obrani njenih političkih interesa u regiji".
Izrael i Saudijska Arabija surađuju desetljećima
Iako nema nikakve sumnje da se taj odnos temelji na političkom načelu: neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj i gledajući kroz tu prizmu bi se njihova suradnja mogla protumačiti strahom od uspona Irana, što bi neminovno dovelo do promjene postojećeg poretka u arapskom svijetu (a možda i kraju brutalne diktature u Saudijskoj Arabiji zbog eksplozije uzavrelih etničkih i vjerskih strasti u regiji), povijest dobrih odnosa Saudijske Arabije i Izraela sežu dublje u prošlost no što se misli i njihova dugogodišnja suradnja nije uvjetovana isključivo sirijskom krizom ili iranskim nuklearnim programom.
Saudijska Arabija je politička previranja oko izraelsko-palestinskih odnosa savršeno prilagodila ulozi koju si je sama dodijelila: zemlje koja zastupa interese cijelog arapskog svijeta. U pregovorima 2002. kraljevska kuća u Riyadhu je priznavanje židovske države i normalizaciju odnosa s Tel Avivom uvjetovala povratkom izraelske vojske na granice iz 1967. Takvu mogućnost Izrael deklarativno odbija isključivo iz razloga kako bi što više zaradio pristankom na takvu soluciju, a u međuvremenu se sa Saudijskom Arabijom udružio u borbi protiv zajedničkih neprijatelja.
Na primjer, 1962. godine kada je izbio građanski rat i srušena monarhija u Jemenu, Saudijska Arabija, britanske specijalne postrojbe SAS i Mossad su se zajedno borili na strani monarhista kralja Badra, kojega su s vlasti svrgnuli mladi časnici školovani i pomagani od strane Egipta.
Još jedna epizoda je važna za spomenuti, a to je atentat 1985. u Beirutu na Muhammada Fadlallaha, imama koji je osnovao Hezbollah.
Atentat na Fadlallaha, 8. ožujka 1985., zajedno su isplanirali i proveli u djelo Saudijci i Mossad, a prema riječima američkog novinara Boba Woodwarda, tadašnji direktor CIA-e, William Casey, izjavio je 'kako su Izraelci isplanirali atentat, ali su Saudijci bili ti koji su ispred obiteljske kuće Fadlallaha postavili vozilo puno eksploziva'. Prilikom eksplozije je poginulo najmanje 60 ljudi, ali je Fadlallah preživio.
U novije vrijeme imamo situaciju s izraelskim informatičkim napadima na iranska nuklearna postrojenja. Teheran tvrdi su Izraelci napade izveli uz pomoć Saudijske Arabije, a New York Times navodi 'kako je Iran u znak odmazde za cyber-napade na njihove centrifuge, sredinom 2012. isto učinio saudijskoj državnoj tvrtki 'Saudi Aramco', što je najvrednijoj tvrtki na svijetu prouzrokovalo enormne gubitke'.
Barry Lando: "Saudijska Arabija financira Mossad"
Sve ovo potvrđuje i Barry Lando, dugogodišnji urednik informativnog programa CBS-a i izvrstan poznavalac prilika na Bliskom Istoku, sada kolumnist Huffington Posta, koji na svom blogu u članku: 'Saudijska Arabija financira Mossad' tvrdi kako Riyadh izravno financira izraelsku tajnu službu u borbi protiv Irana. Izvor kojeg Lando citira je njegov 'blizak prijatelj s čvrstim vezama u izraelskoj vladi'.
"Čelnik izraelskog Mossada je nekoliko puta putovao u Saudijsku Arabiju kako bi se tamo susreo sa svojim kolegama, rezultat tih susreta je bio dogovor da će Saudijci snositi financijske troškove likvidacija iranskih nuklearnih fizičara koje je Mossad ubio u protekle dvije godine. Dogovoreno je kako će Saudijska Arabija Mossadu za taj 'posao' uplatiti milijardu dolara. Saudijci su tu svotu smatrali ekvivalentnom šteti koju bi im, ako se privede kraju, prouzročio iranski nuklearni program", piše Barry Lando u listopadu 2012.
Priznaje da priča 'izgleda apsurdna', ali dodaje:
'S duge strane ova informacija ipak ima smisla, jer politička močvara Bliskog Istoka u proteklih 30 godina nema ništa zajedničkog s onim što političari u svom obraćanju narodu urlaju preko tv ekrana'.
"Budući da Izrael i Saudijska Arabija imaju isti problem, tj. nijedna od te dvije zemlje ne želi da Ahmadinejad dođe do nuklearnog naoružanja, ova tvrdnja o suradnji Mossada i Saudijske Arabije ima smisla. Zbog informatičkog napada na svoja nuklearna postrojenja Iranci su izvršili cyber-napad na 'Saudi Aramco', najskuplju tvrtku na svijetu", potvrđuje i Lando navode New York Timesa i potvrđuje kako se s pravom možemo pitati zbog čega bi se Teheran osvećivao Saudijskoj Arabiji, ako je informatički napad na njihove centrifuge, kao što je dokazano, izvršio Izrael?
Barry Lando je izjavio kako Izrael, Sjedinjene Države i Iran 'jednostavno ne razumiju razloge jedni drugih i kako njihovi državnici igraju opasnu igru muhe bez glave utroje'. Povijest zamršenih odnosa na Bliskom Istoku je detaljno objasnio u svojoj knjizi: 'Povijest politike zapada prema Iraku od Churchilla preko Kennedya do Georgea W. Busha'.
Al Nusra Front na Golanskoj visoravni dobiva svu potrebnu pomoć od Izraela
Obzirom da se radi o najzanimljivijem savezništvu na Bliskom Istoku, tajni odnosi između cionističke države Izrael i saudijske kraljevske obitelji koja skrbi za Meku i koja se smatra jednom od najkonzervativnijih vlada u arapskom svijetu, nesumnjivo plijeni pozornost.
U intervjuu kojega je za PressTV dao prof. Michel Chossudovsky s instituta za globalna istraživanja iz Montreala (Global Research), također se govori o vezi Izraela i Saudijske Arabije, ali je tema bila sirijska kriza i uloga Izraela u njoj. Chossudovsky tvrdi 'kada bi zapadni čelnici iskreno bili zabrinuti zbog događanja u Siriji i zaista podržavali mirovni proces, istoga bi trena prestali podržavati terorističku organizaciju koja je povezana s Al-Qaedom i koja je odgovorna za zločine i ubojstva u Siriji.'
PressTV: Gospodine Chossudovsky, Izrael je nedavno u Moskvi prijetio uporabom sile. Kakvu ulogu u sirijskoj krizi ima Izrael i koliko je moguće izravno uplitanje od strane Tel Aviva?
M.Chossudovsky: Prvo bi htio napomenuti kako Izrael izravno podupire pobunu u Siriji; drugim riječima: podržava Al-Qaedu. Široj javnosti nije poznato kako na Golanskoj visoravni podupire terorističke jedinice Al-Nusra Fronta, terorističke organizacije koja se bori protiv vladinih snaga. Al Nusra Front na Golanu ima svoju logistiku; oružje, potrebni materijal, izraelskim vozilima ulazi na sirijski teritorij, a i bolnice za pobunjenike se nalaze također na Golanskoj visoravni. Dakle, od samog početka je Izrael uključen u pružanju podrške raznim pobunjeničkim frakcijama, tj. islamističkim plaćenicima obučenima u Kataru i Saudijskoj Arabiji.
Moramo se zapitati tko su glavni akteri sirijskog ratnog teatra. To su pobunjenici iz Al Nusra Fronta, koji navodno predstavljaju opoziciju, a podržavaju ih zapadne vojne sile i Izrael. Oni su pješadija zapadne vojne alijanse i oni vode rat protiv sirijskog naroda.
Sada kada je Europska Unija odlučila ukinuti embargo, moraju naći način kako dostaviti oružje plaćenicima za koje i sami tvrde da su teroristi. To je različit stav onog kojeg imaju Rusija i Iran, koji Siriji pružaju vojnu pomoć kao suverenoj zemlji kroz bilateralne sporazume.
Zapad i Izrael pomažu terorističku organizaciju, što je protivno međunarodnom pravu, ali je i u suprotnosti s američkim 'protuterorističkim zakonima'.
Nedavno je američki senator John McCain je ušao u Siriju preko Turske. Kako tumačite ovu posjetu?
Chossudovsky: John McCain je nesumnjivo prekršio američke smjernice o anti-terorizmu. Postoji spisak terorističkih organizacija kojega je sastavio State Department i John Kerry također pregovorima s predstavnicima jedne od tih organizacija, a ista stvar vrijedi i za Johna McCaina koji protuzakonito ulazi u Siriju. Isto se može reći i za bivšeg ambasadora u SAD-a Siriji, Roberta Stevena Forda, koji također podupire teroriste.
Dakle, moramo razlikovati vojnu pomoć koja od vlade do vlade ide službenim putem, kao što je ona što Rusi pružaju Siriji i pomoć koju Izrael, Velika Britanija, Francuska, Sjedinjene Države pružaju terorističkim organizacijama. Prema svim kriterijima, ova druga je protuzakonita.
Drugim riječima, ovi zapadni dužnosnici trebaju biti uhićeni i optuženi na temelju zakona o anti-terorizmu jer krše međunarodno pravo.
Europska Unija je ukinula embargo na uvoz oružja sirijskim pobunjenicima, mislite li da će zbog toga biti moguće naći političko rješenje za sirijsku krizu na pregovorima u Ženevi?
Chossudovsky: Mislim da zapadni čelnici pokušavaju do mira i demokracije doći prijeteći ratom. To je ono što oni rade. Prijete i dostavljaju oružje teroristima koje su sirijske oružane snage u posljednje vrijeme desetkovale. Sada se zapad našao u slijepoj ulici i u obzir dolaze sve opcije i kada bi se iskreno zalagali za mirovne pregovore, odmah bi prestali podržavati terorističku organizaciju koja je povezana s Al-Qaedom, a koja je odgovorna za zločine i ubojstva u Siriji.
I pored nespornih dokaza i činjenica koje ukazuju na suradnju, ogromna većina Arapa i muslimana u svijetu i dalje živi u uvjerenju kako je Saudijska Arabija (ali i Katar; o čemu nije bilo riječi u ovom tekstu) "zakleti neprijatelji cionističke države". Prof. Chossudovsky je spomenuo izraelska vozila nađena u Qusayru koja su koristili sirijski pobunjenici. U više navrata se pisalo o vojnim bolnicama Al Nusra Fronta na Golanu, a političku potporu Tel Aviva sirijskim pobunjenicima nije potrebno posebno napominjati. Potom treba podsjetiti na koordinirani napad sirijskih pobunjenika na radarski centar sirijske protuzračne obrane samo nekoliko sati prije izraelskog zračnog napada na Siriju. Bez pomoći islamista, napad izraelskih zrakoplova bi bio smrtonosna misija, no u ovom slučaju su ušli u sirijski zračni prostor, bombardirali Damask i vratili se u Izrael kao da se radilo o rutinskoj vježbi. Na kraju je nužno zapitati se: koju razinu trebaju doseći stradanja sirijskog naroda , a da bi u Bruxellesu, Riyadhu, Tel Avivu i, naravno, Washingtonu priznali da se na Bliskom Istoku gomilanjem oružja i islamskih fanatika ne može doći do mira.
Nedostatak inteligencije kod ljudi.
