Ljudi su koncentrisani na redukcije i ne vide veći problem. A to je da ćemo imati i gore stanje sa vodom.
Čini se da će zgrade u dolini Sarajeva po svemu imati sve gore uslove života. A tu se još gura, nova, novija i najnovija Otoka i Tibra.
Sa druge strane, Arapi prave naselja gdje ima vode. Je li neko vidio u Oseniku? Napravljen kružni kanal kroz naselje, nešto kao ogromni bazen.
Ipak nisu Arapi uzrok, već ono što se blago zove „kratkovida politika“ a što znači da ljudi kao Konaković gledaju dnevno, do izbora, da imamo ove „difovce, pjevače, ublehaše, reketaše, batinaše..“.
I tako u borbi čiji će biti direktor vodovoda, koje struje u Sda, davno prošla godina kada se trebala dodati nova akumulacija. Dobro je, nije niko primijetio, a Konaković o tome ne piše na fb.
Pa se gube strateške rezerve i izvori vide. Na raspravi o prostornom planu je iznio svoju viziju: dođe investitor i odmah mu promijenite namjenu prostora kako želi.
To je, za one koji ne razumiju, upravo suprotno namjeni prostora, npr. da bude vodozahvatna zona. Ali tako je usvojeno.
Nema se ko buniti, opozicija jadna ili i sama samo za bogate, mediji plitki ili kupljeni. Ostaje Eko akcija i tako, par aktivista.
KRATKOVIDA POLITIKA ČELNIKA SARAJEVSKOG KANTONA JOŠ VIŠE ĆE POGORŠATI VODOSNABDIJEVANJE GLAVNOG GRADA BIH
Prije nekoliko dana održana je svečanost, delegacija iz Istanbula donirala je sarajevskom Vodovodu raznu opremu, između ostalog i pumpe za novi bunar na Bačevu, što bi prema izjavama kantonalnih zvaničnika, trebalo obezbijediti dodatnih 200 litara u sekundi za žedni sarajevski vodovodni sistem.
Međutim, ovakav potez, iako će kratkoročno pomoći da se poboljša snabdijevanje Sarajeva vodom, ubrzaće uništavanje podzemnog rezervoara Sarajevskog polja - glavnog izvorišta iz kojeg se Sarajevo snabdijeva vodom.
Centralni sistem vodosnabdijevanja Sarajeva se napaja iz većeg broja različitih izvora uključujući bunarska postrojenja, izvorišta i riječne vodozahvate. Do sada najvažnija izvorišta vode su bunarska postrojenja koja obezbjeđuju preko 75% količina od cca 72 miliona m3 vode godišnje.
Na kraju rata Sarajevo je naslijedilo vodovodni sistem koji je pretrpio značajna fizička oštećenja i sa procijenjenim gubicima u mreži od cca 70%. Zato je pokrenuto nekoliko projekata u cilju reduciranja nivoa gubitaka, odnosno realizacije nekih interventnih i prelaznih rješenja, a preduzete aktivnosti su rezultirale smanjenjem gubitaka na oko 56% (juni 2000. godine). U periodu 1999. – 2000. godine urađena je kompleksna studija pod nazivom “Dugoročno rješavanje vodosnabdijevanja,odvodnje i tretmana otpadnih voda u Kantonu Sarajevo”, koja je realizovana u dvije faze: Master plan i Studija izvodljivosti.
Jedna od primarnih analiza provedenih u Master planu odnosi se na utvrđivanje održive izdašnosti postojećih izvorišta vodosnabdijevanja. Tako se pokazalo da postojeći riječni zahvati i vrela koja su uključena u sistem vodosnabdijevanja, predstavljaju resurs koji ima održivu izdašnost u pogledu količina, pouzdanosti i kvaliteta. Međutim, skoro pola količine voda koje se dobivaju iz bunarskih postrojenja obezbjeđuju se vještačkim prihranjivanjem, a pokazalo se u praksi da u tom procesu dolazi do intenzivnog kolmiranja akvifera (zatrpavanja podzemnih rezervoara vode) i postepenog smanjenja izdašnosti.
Zato je ocijenjeno da prihranjivanje akvifera nije održivo dugoročno rješenje, pa je održiva izdašnost bunarskih postrojenja ograničena na 22 miliona m3 godišnje (700 l/s). Kada se tome doda održiva izdašnost vrela i riječnih zahvata Vogošće i Mošćanice (6.3 miliona m3/god), onda ukupna održiva izdašnost izvora iz kojih se napaja Centralni sistem vodosnabdijevanja iznosi 41.2 miliona m3/god, ili samo oko 41% od ukupnih trenutnih potreba.
S obzirom da kapacitet bunarskih postrojenja u cijelosti ne “pokriva” deficit voda u planskom periodu (do 2020. godine), u okviru Master plana su razmatrane i tri potencijalne lokacije akumulacija: Crna Rijeka, Bijela Rijeka i Misoča.
Dugoročni plan je trebao biti implementiran po slijedećem programu:
- vodozahvat na rijeci Bosni (planirana realizacija zahvata od 1000 l/s do 2004. godine),
- akumulacija Crna Rijeka (planirana realizacija do kraja 2006. godine)
- reduciranje gubitaka u sistemu (prihvatljiv nivo od 40% u 2020. godini).
Izgradnja akumulacije na Bijeloj rijeci je ostavljena za postplanski period.
Od svega navedenog realiziran je samo vodozahvat na rijeci Bosni.
2015. godine, gubici u mreži iznose preko 75% (što je na nivou gradova u zemljama tzv. Trećeg svijeta, zadnjih godina se gubici godišnje uvećavaju za po jedan procenat) uz stalne noćne redukcije u nekim dijelovima grada, koje nose dodatne rizike po zdravlje stanovništva, zbog mogućnosti kontaminacije preko međuveza.
U toku su klimatske promjene koje mogu izazvati nepredvidljive promjene vodnog režima u Bosni i Hercegovini, dramatične poplave, ali i dugotrajne suše. U ovako problematičnim okolnostima međutim ne postoje bilo kakvi planovi za umanjenje rizika izazvanog promjenom klime.
Nedavnim izmjenama Prostornog plana Kantona, područja vodozaštitnih zona Bijele rijeke, i Sarajevskog polja, širom se otvaraju za gradnju, što će dovesti do daljeg urušavanja kvaliteta vode u izvorištima sa katastrofalnim posljedicama.
.
Problem narocito izrazen u manjih zgradama, ili vertikalama koje se slabo koriste.
.
