#8001 Re: Referendum(i) u RS-u
Posted: 18/09/2016 18:41
*určenje je bezazleno. Ono iritira samo one koji nisu sigurni u sebe i koji bi željeli da budu kao taj što se *urči tj. taj *urac. Za samouvjerene je *určenje obično urnebesno smiješno ...
Primjer: *určenje na temi NVZ - Kako ste se vi danas spremali za rat
Posvetiti 'spomen tablu' na ulaznim vratima prvim komšijama - i posvetiti je jednom savremenom kalinovačkom psihopati, a koji je zaslužan za more krvi civila diljem BiH, pa i Sarajeva - nije *určenje.
Slaviti 9.januar i braniti se da je to zapravo 'nebeska slava' Tvrtka (Stjepana/Stipana/Stefana/Šćepana) Kotromanjića - kralja Bosne i Srbljem - ni to nije *určenje.
Proslaviti "otvaranje" i dalje zatvorenog studentskog doma i dati mu ime "dr. Radovan Karadžić" nije *určenje.
Nije *určenje, jer niti se žrtve osjećaju uskraćenim zato što nisu napravili ista sranja - pa da ih to zato boli, niti je smiješno.
Ti akti su manifestacija čistog zla, kolektivnog psihijatrijskog poremećaja - tj. kolektivna psihopatija.
Siguran sam u to 100%.
Pa kaže ...
Psihopate
1. Nemaju smisla za određivanje kada je stvarno potrebno da se bore a kad nije, niti imaju osećaj za ‘fer-borbu’. Za njih svakodnevni život predstavlja jednu bitku i svako ko im stoji na putu da ostvare ono što žele, automatski se smatra neprijateljem. Opsednuti su ‘pobedama,’ uvek su spremni i voljni za borbu.
2. Ne mogu da shvate da se dugoročne pobede mogu ostvariti i tako da se ponekad nekome malo i popusti.
3. Konstruktivna ili fer borba njima je strana. Smatraju da je svaka fer borba riskantna, tj. sa prevelikom mogućnošću za gubitak. Ili jednostavno, oni sebi ne mogu dopustiti nikakav rizik ukoliko su sigurni da na jedan nepošten način mogu doći do pobede. Njih mahom zanimaju samo kratkoročne pobede.
(dodao bih da u slučaju ove naše psihopatije - pobjeda čak nije ni potrebna, jer se i poraz smatra pobjedom)
4. Nisu u stanju da prevaziđu svoju sebičnost i egocentričnost. Ne mogu shvatiti da nemaju pravo na baš sve što žele. Nakon svake uspešne manipulacije drugih, njihov ego postaje sve veći.
5. Ne mogu istinski da poštuju druge ljude niti da osete empatiju. Znajući emotivne slabosti kod drugih, majstori su u "pritiskanju pravih dugmića" kako bi kod drugih izazvali željene emocionalne reakcije.
Izvor:srpska wikipedija (tj. ni po babu, ni po stričevima
)
Primjer: *určenje na temi NVZ - Kako ste se vi danas spremali za rat
Posvetiti 'spomen tablu' na ulaznim vratima prvim komšijama - i posvetiti je jednom savremenom kalinovačkom psihopati, a koji je zaslužan za more krvi civila diljem BiH, pa i Sarajeva - nije *určenje.
Slaviti 9.januar i braniti se da je to zapravo 'nebeska slava' Tvrtka (Stjepana/Stipana/Stefana/Šćepana) Kotromanjića - kralja Bosne i Srbljem - ni to nije *určenje.
Proslaviti "otvaranje" i dalje zatvorenog studentskog doma i dati mu ime "dr. Radovan Karadžić" nije *určenje.
Nije *určenje, jer niti se žrtve osjećaju uskraćenim zato što nisu napravili ista sranja - pa da ih to zato boli, niti je smiješno.
Ti akti su manifestacija čistog zla, kolektivnog psihijatrijskog poremećaja - tj. kolektivna psihopatija.
Siguran sam u to 100%.
Pa kaže ...
Psihopate
1. Nemaju smisla za određivanje kada je stvarno potrebno da se bore a kad nije, niti imaju osećaj za ‘fer-borbu’. Za njih svakodnevni život predstavlja jednu bitku i svako ko im stoji na putu da ostvare ono što žele, automatski se smatra neprijateljem. Opsednuti su ‘pobedama,’ uvek su spremni i voljni za borbu.
2. Ne mogu da shvate da se dugoročne pobede mogu ostvariti i tako da se ponekad nekome malo i popusti.
3. Konstruktivna ili fer borba njima je strana. Smatraju da je svaka fer borba riskantna, tj. sa prevelikom mogućnošću za gubitak. Ili jednostavno, oni sebi ne mogu dopustiti nikakav rizik ukoliko su sigurni da na jedan nepošten način mogu doći do pobede. Njih mahom zanimaju samo kratkoročne pobede.
(dodao bih da u slučaju ove naše psihopatije - pobjeda čak nije ni potrebna, jer se i poraz smatra pobjedom)
4. Nisu u stanju da prevaziđu svoju sebičnost i egocentričnost. Ne mogu shvatiti da nemaju pravo na baš sve što žele. Nakon svake uspešne manipulacije drugih, njihov ego postaje sve veći.
5. Ne mogu istinski da poštuju druge ljude niti da osete empatiju. Znajući emotivne slabosti kod drugih, majstori su u "pritiskanju pravih dugmića" kako bi kod drugih izazvali željene emocionalne reakcije.
Izvor:srpska wikipedija (tj. ni po babu, ni po stričevima
