Da, mnogo vise vjerujem da svaka bolest ima mnogobrojne oblike nego da je sve na svijetu zavjera medicinskih i farmakoloskih lobija.Stoner wrote:
Pa nije sve ostalo ali ako ti stvarno vjerujes da postoji nekoliko stotina mentalnih poremećaja onda super. I naravno da je farmaceutska industrija umiješana, nema tu šta biti teorija zavjere, nova dijagnoza veće tržište.
Struka NE TVRDI da se oboljenje LIJECI sportom, vec neki forumasi. Procitaj ponovo taj dio mog posta.Na ovo sam ti već odgovorio. Ne tvrdim ja tako već struka.
Pet minuta intenzivnog treninga tj. "pustanje znoja" je heroin u igli otprilike. Budes dobro 29 sekundi pa se srusis.Pa ja stvarno ne kontam jel toliko teško odvojiti 20 minuta, pola sata dnevno da se vježba. Ne mora dnevno uopšte dovoljno je tri puta u sedmici. Sobno biciklo nabaviti. Izaći napolje i trčati malo. nije bitno kada. Kad kažem intenzivno tu mislim da je intenzivno za osobu koja se bavi time. Ja sam u početku mogao pet minuta i to je bilo intenzivno za moj organizam. Najbitnije je oznojiti se.
Imam sobno biciklo, odlicno. Nemam ni 20 slobodnih minuta za njega. Imam mnogo vece obaveze od sporta.
Uopsteno generalizujes da svako ima mogucnosti koje si imao ti. Nema. Niti to sto je funkcionisalo za tebe funkcionise za svakoga.
Rekla sam vec na ovoj temi da je razlog iz kojih ja trenutno nemam nikakvih panicnih napada jer mi organizam pici na adrenalinu i nemam opciju da se "srusim" jer imam mnogo vecih problema od svoje ankcioznosti. Da li preporucujem drugima da usvoje veci belaj da bi se rijesili manjeg? Ne. Vidis, ono sto za mene funkcionise bi mozda nekog drugog cusnulo s mosta. Ljudi su razliciti. Univerzalni lijek ne postoji.
Lijepo je sto savjetujute ljude da se bave sportom i odvoje vrijeme za sebe ali takodjer shvatite da nekome ko nije u stanju da to uradi takvi dobronamjerni savjeti samo propagiraju problem.
Nije. OKP ima svoj okidac koji jako dobro poznajem.Što se tiče tog OKP, može biti simptom prvobitnog stanja.
