Forum Klix.ba

Ja znam, ljudi.

Zar je to opste dilema?

GAU8 wrote:Je li iko cuo za zadnji slucaj na Dobrinji gdje je copor malo "izgrickao" zenu. Bilans je 17 ujeda.

Ne znam vise detalja na zalost.

Kazem vam ja nema pomaka dok neko gadno ne nastrada. Na zalost...

Ne krivim pse, ne krivim ni "zastitare", ali zna li IKO sta da se poduzme, i moze li se ista poduzeti da se ubrzo smanji broj lutalica?

Cipovanje i sterilizacija, to je sve OK i dugorocno je pametno, ali ja jos ne primjecujem da se broj smanjuje, vec naprotiv...

To i jest cilj ove teme, ali ima onih koji bi se samo raspravljali, kojima je rjesenje potamaniti sve.

Ljudi koji se bave ovim su uradili sta su mogli, ali nemoze se problem koji se tice citave drzave tek tako rijesiti. Ne mogu ga pojedinci koji se bave ovim napustenim zivotinjama rijesti, tu treba i drzava da se ukljuci kao svugdje drugo u svijetu. Bili su i prjedlozi i planovi i sve ostalo, ali ocigledno to nikoga ne interesuje.

Ne kazem da nema napada i opet cu ponoviti takve pse i treba skloniti s ulice odnosno uspavati, jer nisu samo opasni po ljude nego i po druge zivotinje i drustvo.

meni vala pasova samo režite na njih

madner wrote:Ja znam, ljudi.

Zar je to opste dilema?

Velika, jer ovo je samo jedan od slucajeva gdje se pravimo da ne znamo sta je uzrok a sta posljedica.

zonbirile wrote:-----------------------
dok se nije kenjkalo,ovoliko pasa nije bilo,sve ostalo je šuplja.Između psa i čovjeka,izabrati ću psa.Čućemo se sada kada počnu vrućine,ja još nešto samo vakcina unutar 24h od ujeda pomaže protiv bjesnila.Ovo više kao pouk polupismenim brđanima u gradu,a smrt je neminovna i teška,ovo za ljubitelje cukica.

Odakle ti bjesnilo Zašto izmišljaš opasnost tamo gdje je stvarno nema

A mislim i da je krajnje vrijeme da prestaneš sa lijepljenjem ponižavajućih i uvredljivih epiteta

DadoHacked wrote:

zonbirile wrote:prvo ima ovde jedan koji lutalice naziva bivšim ljubimcima .Svašta,ja nikad ne viđoh ni labradora ni rotija među avlijanerima,valjda biraju društvo.Nego vi ljubitelji šta kažete na krave u Ferhadiji?Jebi ga ako sila od 1,1 milijardu može,što ne može u pičvajzu od Sarajeva?

Po tebi samo rasni psi su kucni ljubimci jel? Ja znam bar 50 ljudi koji imaju mjesance. Vidzam i rotove i ostale rasne pse napustene.

Ja sam vidjao i vucjaka i labradora medju lutalicama.
Nisam "rasista" po pitanju pasa, ali je nekako crnjak vidjeti tako napustene rasne pse gdje gdje se jos vidi da su nekad imali "vlasnike", kako se pokusavaju snaci u novom okruzenju.

bez_ideje wrote:Puno prava si ljudi uzimaju.....da li im bas sva pripadaju ?
Pravo na miran san,svakako....al na ustrb prava na zivot-ne bi se slozila!

u pravu si skroz.

ne znam, besmislena mi je ova tema, kako se svaka zakljuca tako treba i ova. nista se ovom temom nece rijesiti, treba pritisak vrsiti na vlasti da to rijese.

ni ja ni neko drugi sami ne mozemo to rijesiti.

a dok se ne rijesi problem, ja cu i hraniti i spasavati lutalice od ljudi koji sebi uzmu za pravo da se izivljavaju na neduznim zivotinjama. one su najmanje krive sto su na ulici.

Imam problem.

Neko je vjerovatno istjerao od komsija dvoje cuka, doveo ih u ovaj moj dio vamo, mislim da cak i nisu puno stari mozda nekoliko mjeseci, tacno se vidi da nisu lutalice nego onako pitomi psi, gledaju me tuzno i nece da odu iz avlije, cijeli dan laju.

Sta da radim sa njima, koga da zovem, imal iko da je nadlezan za ovaj problem, ili su to isti koji su nadlezni i za lutalice?

ladyblue18 wrote:Imam problem.

Neko je vjerovatno istjerao od komsija dvoje cuka, doveo ih u ovaj moj dio vamo, mislim da cak i nisu puno stari mozda nekoliko mjeseci, tacno se vidi da nisu lutalice nego onako pitomi psi, gledaju me tuzno i nece da odu iz avlije, cijeli dan laju.

Sta da radim sa njima, koga da zovem, imal iko da je nadlezan za ovaj problem, ili su to isti koji su nadlezni i za lutalice?

Pa jesu li komšije njihovi vlasnici?

Pa neko od komsija ili neko iz susjedne mahale vjerovatno jest ali ja pojma nemam ciji su psi, da su ih htjeli ne bi ih izbacili na ulicu vjerovatno.

ladyblue18 wrote:Pa neko od komsija ili neko iz susjedne mahale vjerovatno jest ali ja pojma nemam ciji su psi, da su ih htjeli ne bi ih izbacili na ulicu vjerovatno.

Vjerovatno su komšije raniji vlasnici, kako sam shvatio. Ako još neko može potvrditi to vlasništvo, onda pozovi najbližu veterinarsku stanicu i obavijesti ih o napuštanju pasa, bar tako nalaže Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja, član 27.:

(2) Lice koje nađe napuštenu ili izgubljenu životinju dužno je o tome obavijestiti najbližu veterinarsku organizaciju ili sklonište za životinje.

Ako veterinari odbijaju da pruže zaštitu tim psima, pozovi najbližu policijsku stanicu, koji moraju intervenirati i u tom slučaju podnijeti krivičnu prijavu protiv veterinarske stanice - pravnog lica, i istovremeno protiv vlasnika pasa koji ih je otpustio, napustio:

Član 39. (Pomoć policije i carinske službe)
Ako policija i organi carinske službe u obavljanju svojih zadataka utvrde da postoji kršenje odredbi ovog zakona ili propisa donesenih na osnovu njega, dužni su o tome obavijestiti najbližeg službenog veterinara.

Hvala, skontat cu nesto.

poznanik wrote:

zonbirile wrote:-----------------------
dok se nije kenjkalo,ovoliko pasa nije bilo,sve ostalo je šuplja.Između psa i čovjeka,izabrati ću psa.Čućemo se sada kada počnu vrućine,ja još nešto samo vakcina unutar 24h od ujeda pomaže protiv bjesnila.Ovo više kao pouk polupismenim brđanima u gradu,a smrt je neminovna i teška,ovo za ljubitelje cukica.

Odakle ti bjesnilo Zašto izmišljaš opasnost tamo gdje je stvarno nema

A mislim i da je krajnje vrijeme da prestaneš sa lijepljenjem ponižavajućih i uvredljivih epiteta

-----------------------------------------
stvarno odakle meni na pamet pada bjesnilo kod pasa?????? Valjda mi Luj Paster tako rekao,a i na infektivnoj prvi postupak pri ujedu je cijepljenje protiv bjesnila.Ja mene budale...

Bjesnilo jeste potencijalni problem i ko god tvrdi suprotno zatvara oči pred istinom, opasnost raste sa porastom temperature, svaki pas potencijalno neki manje neki više ima mogućnost da se zarazi jer nosilac može biti i mačka. Svaki pas se vakciniše protiv ove opasne bolesti i stanja, vakcina sa uslugama veterinara 40 km.
Sad će neki reći da to izmišljaju besposleni naučnici i da od bjesnila uglavnom obolijevaju marsovci i njihovi bliži, a psima je ta bolest podmetnuta ni krivim ni dužnim.

Mislim da se vecina udaljila od sustine price, i nazivaju kao jedino rjesenje poubijati pa hajde nema veze,da bi mogli spavati i ostalo... sta li. Uredu je,sve shvacam,jasno mi je da je veliki problem,a niko se ne pita kako je doslo do tog problema i koja je sustina i srz svega toga,al jok kod nas je najlakse preuzmi Bozije u svoje ruke i hamo ubijaj redom sve, pa ljudi moji sta vam je pa ispadosmo mi "ljudi" nazovi nas tako zvijerima ,sa ovakvim kojekakvim komentarima suludim, i nekim ljudima koje slusam svojim usima sto bi im neke kolčeve probijali kroz glave psece i ostalo, da ti se zivot smuci,, i onda vi pricate o problemu , kad medju nama ljudima ima toliko psihopata koji bi nas raskomadali sjekirom ,pa isprzili,pa pojeli da se ovako morbidno izrazim ,a da nismo ni svjesni koliko ih ima... i Vi ljudi moji divni pricate o problemu,a ubice,lopovi,narkomani hodaju ulicama naseg grada jer cekaju na red u zatvore i oredjene ustanove za lijecenje jer nema mjesta.. a ne uhvatili se neduznih zivotinja pa treba jos i na njima da svoje frustracije ispoljavamo.. Neka nam je Dragi Bog na pomoci,ne pise nam se dobro od Boga...

1. ŠTA JE TO BJESNILO?
Jedna od najopasnijih, u svijetu najraširenijih, i jedna od najstarijih čovječanstvu
poznatih zoonoza je svakako bjesnilo. Ako tražimo prve pisane dokaze o postojanju
ovoga oboljenje onda se svakako moramo vratiti davno u prošlost. Još su u drevnom
Babilonu znali za sve strahote i opasnosti koje sa sobom nosi ovo oboljenje. Svakako je
interesantan zapis iz ovoga dijela svijeta, a koji seže u period od dvije hiljade godina prije
Krista, u kome stoji:
“Ako je pas bijesan a stručnjaci pruže vlasniku dokaz o tom, a ako vlasnik nije
čuvao psa a on je ugrizao čovjeka koji je umro, vlasnik je dužan platiti 40 Šekela u
srebru, a ako je pas ugrizao roba i tako uzrokovao njegovu smrt, mora platiti 15 Šekela”
Kao što je već rečeno bjesnilo ima kosmopolitski značaj i raširenost. Izuzetak su
zemlje kao što su Velika Britanija, Japan, Novi Zeland, te neki dijelovi Antartika. Ovi
dijelovi svijeta se smatraju slobodnim od bjesnila.
Ako bi tražili potpunu definiciju ovoga oboljenja onda bi ona sigurno glasila
ovako: bjesnilo je akutno, fatalno virusno oboljenje centralnog nervnog sistema, od
kojega oboljevaju sve toplokrvne životinje uključujući i čovjeka, koje se najčešće
prenosi ujedom ili slinom bijesnih životinja.
Riječi rabies i lyssa su sinonimi za ovo oboljenje, s tom razlikom da imaju
različito porijeklo. Rabies je riječ latinskog porijekla i u prevodu znači divlji, onaj koji
čini nasilje, dok riječ lyssa ima korjen u grčkom jeziku, ali ima slično značenje, lud,
onaj koji čini nasilje. Riječ lyssa proizilazi iz grčke riječi lytta koja u prevodu znači
jezik, a povezana je sa vjerovanjem starih Grka da bjesnilo izaziva crv koji parazitira
ispod jezika.
Bjesnilo je bolest virusne etiologije. Uzrokuje ga RNK virus iz familije
Rhabdoviridae, rod Lyssavirus. Virus ima karakterističan oblik metka, tj. na jednom kraju
je zaobljen a na drugome ravan. Sastoji se iz dva stukturna dijela vanjskog omotača i
centralnog ribonukleoproteinskog kompleksa. Omotač virusa se sastoji od lipoproteinske
membrane, u koju su umetnuti glikoproteini, graneni od različitog broja aminokiselina.
Ispod lipoproteinske membrane nalazi se matriks protein koji opkoljava ribonukleinski
kompleks.
.
Slika 1. Grana virusa bjesnila
2. EPIZOOTIOLOGIJA
Treba naglasiti da se virus prenosi ujedom ili slinom bijesnih životinja. Ovo je
najčešći način transmisije, mada se ne smiju zanemariti i neugrizni putevi. Tako se u
različitim izvorima pominje podatak da se virus može prenjeti aerosolnim putem. Ovaj
način širenja je značajan za životinje koje borave na relativno malom prostoru, u velikim
grupama( laboratorijske životinje, slijepi miševi u špiljama itd.) Zabilježeni su i slučajevi
širenja bjesnila putem krvi, ali su jako rijetki. Interesantan je i podatak da je zabilježen
slučaj prenosa virusa seksualnim putem sa čovjeka na čovjeka, neposredno prije pojave
kliničkih simptoma bolesti kod oboljelog. Naročito su opasni kontakti sa potencijalno
bijesnim životinjama bez odgovarajuće zaštite. Naime ne mora doći do ugriza da bi se
virus prenio. Dovoljan je kontakt sline sa ranicama na tijelu.
Bjesnilo se najčešće javlja u četiri oblika, s obzirom na to koji se vekotri
(prenosnici) pominju u njegovoj transmisiji:
- urbano bjesnilo
- silvatično bjesnilo
- bijesnilo slijepih miševa
- bjesnilo ptica
Kod forme urbanog bjesnila kao glavni vektor se pominju psi i mačke. Silvatična
forma je karakteristična za divlje životinje ( najčešće su to lisice, vukovi, rakuni, tvorovi,
kojoti). Bjesnilo slijepih miševa, kao što se vidi iz samoga naziva prenose prestavnici
jedinih letećih sisara, i to oni slijepi miševi koji se hrane krvlju (hematofagne jedinke).
Bjesnilo ptica se pominje, ali nema dovoljno podataka o širenju bolesti. Vrlo je
interesantno pomenuti da štakori rijetko oboljevaju od bjesnila.
Virus bjesnila ima jednu jako važnu osobinu koja utiče na dalji tok bolesti. Ta
osobina se ogleda u tome da je virus izrazito neurotropan. Ovo znači da ima visoki
afinitet ka nervnom tkivu. Nakon ujeda može se desiti da se virus direktno veže za
periferna nervna vlakna (direktni mehanizam). Ona mu služe kao put ka CNS-u (virus
se uz nervna vlakna ascedentno penje do mozga i kičmene moždine). Naučnici su
izračunali i brzinu transporta koja iznosi od 3-100mm/dnevno. Iz ovoga podatka se jasno
vidi da su uvijek opasni oni ujedi koji su bliže glavi ( ujedi za vrat, lice i sl.), jer je virusu
potreban relativno manji put, kao i kraći vremenski period da done do samoga mozga.
Time je i inkubacioni period bolesti znatno kraći kod ovakvih ujeda. ( Inkubacioni
period je period koji prone od unosa uzročnika u organizam, pa do pojave prvih
simptoma bolesti). Nakon što virus dospije do mozga nastupa period replikacije
(pupanja), nakon čega se širi po različitim dijelovima mozga i kičmene moždine.
U slučaju da je koncentracija virusa u slini relativno mala, dešava se da virus prvo
ulazi u miocite (mišićne ćelije), u njima započinje proces replikacije, te kada dostigne
odrenenu koncentraciju, napušta miocitu i vezuje se za acetilholinske receptore na
neuromuskularnim junkcijama. Konačan rezultat kod ovakvog slučaja vezivanja virusa je
relativno duži period inkubacije (za razliku od direktnog vezivanja virusa za periferne
nerve ), te se zato naziva indirektni mehanizam. Nakon što virus dospije do CNS-a, te
se tu proširi smrtni ishod bolesti je 100%. Da nekada u nauci i praksi nije sve uvijek tako
striktno, govori podatak da su zabilježeni slučajevi bjesnila pasa koji nisu završili letalno.
Ovaj zanimljiv slučaj dolazi iz Etijopije. Nakon što je pas pokazao sve vidljive simptome
vezane za ovu bolest, i nakon što je serološkim pretragama dokazan visok titar antitjela
na virus bjesnila u krvi, u njegovom slučaju bolest se završila potpunim oporavkom.
Ovakvi slučajevi su zabilježeni kod hijena i slijepih miševa, ali treba naglasiti da su
ovakve životinje po oporavku bile kliconoše (sposobne da izlučuju virus) i u periodu do
godinu dana. Ovakva forma bjesnila naziva se ATIPIČNO ili ABORTIVNO
BJESNILO.
3. KLINIČKA SLIKA KOD BJESNILA
Kako kod slučaja bjasnila životinja, tako i kod bjesnila ljudi postoje tri
karakteristična stadija bolesti:
- Prodromalni stadij
- Ekscitacijski stadij (furiozni stadij)
- Paralitički stadij (tiho bjesnilo)
Prodromalni stadij za njega je karakteristično da se javljaju suptilne promjene
vezane uglavnom za temperament životinje. Traje 2-3 dana. Životinje u ovome periodu
odlikuje strah, depresija i opći nemir. Promjena temperamenta je jedna od glavnih odlika
prodromalne faze. One životinje koje su bile mirne postaju agresivne i obratno. Životinje
ližu i grizu mjesto ujeda, zavlače se u tamne dijelove prostorija u kojima borave. Tjelesna
temperatura je blago povećana.
Ekscitacijski stadij za njega je karakteristična povećana agresivnost i
razdražljivost životinje. Dešava se da u ovome periodu životinje napadaju sve pa i svoga
vlasnika. Izražena je povećana želja za osamljenjem na tamna i skrivena mjesta. Ovo se
sve dovodi u vezu sa promjenama koje virus izaziva u CNS-u. Furiozni stadij traje od 1-7
dana. Nekada ovaj stadij bolesti može i izostati.
Paralitički stadij je treći i krajnji stadij bjesnila. U ovome periodu životinje nisu
agresivne i jako rijetko se dešavaju ugrizi. Hipersalivacija je jako izražena, kao i paraliza
zadnjih nogu. Takoner je vidljiva postepena paraliza prednjih ekstremiteta, mišića glave i
ždrijela. Životinja u ovome periodu je jako mirna i odbija da uzima hranu i vodu (
paraliza ždrijela). Smrt se obično javlja u roku od 7-10 dana.
U praksi su zabilježeni slučajevi gdje je došlo do izostanka stadija ekscitacije, već
je bolest imala samo prodromalni i paralitički stadij.
Slika 2. Bijesan pas nastoji da liže mjesto ujeda, ova osobina je
karakteristična za prodromalnu fazu bolesti
Slika 3. Hipersalivacija (obilno slinjenje) karakteristika vezana za ekscitacijski i
paralitički stadij
Slika 4. Paraliza zadnjih nogu karakteristika paralitičkog stadija
4.KLINIČKA SLIKA BJESNILA KOD LJUDI
Inkubacioni period bolesti kod ljudi traje različito dugo, od 2- 7 sedmica.
Zabilježeni su i slučajevi u kojima se bolest razvila za samo 4 dana, a ima i slučajeva u
kojima je inkubacija trajala i godinama. Trajanje inkobacionog razdoblja se dovodi u
vezu sa mnogo faktora, kao što su mjesto ugriza ( uvijek su opasniji ujedi bliže glavi),
žestina ujeda, koncentracija virusa u slini, da li je osoba na sebi imala neki zaštitni
materijal ( odjeću, rukavice, navlake i sl.), da li je riječ o direktnom ili indirektnom
mehanizmu (vidjeti 2. epizootiologija).
Početak bolesti prati uznemirenost i osećaj nelagodnosti i straha. Na mestu ujeda
javlja se trnjenje, svrab i slab bol. Te promjene su praćene: nemirnim snom, gubitkom
apetita, povraćanjem, glavoboljom i povišenom tjlesnom temperaturom.
U stadiju ekscitacije, koji se javlja kod većine oboljelih javljaju se smetnje vezane
za promjene u CNS-u. One se ogledaju: halucinacijama, agresivnošću, izrazitom
razdražljivošću, obilnim lučenjem pljuvačke itd. Hidrofobija(strah od vode) je jedan od
glavnih znakova oboljenja kod ljudi. Ubrzo dolazi do pareza i paraliza. Paraliza disajnih
mišića dovodi do gušenja i tada nastupa smrt.
Kod paralitičke forme bjesnila dolazi do paralize i slabosti mišića već u ranom
toku bolesti. Smrt nastaje usljed paralize i komplikacija u respiraciji.
U Americi je zabilježen jedan
vrlo interesantan slučaj,
nažalost sa smrtnim ishodom.
U bolnicu je primljen pacijent
sa izraženom nervnom
disorjentacijom, koja se
manifestovala u vidu
nekontrolisanih trzaja glavom,
anksioznošću i osjećajem
pretjeranog straha. Imao je
poteškoće u gutanju i tragove
od grebanja po cijeloj površini
tijela. Ovi svi simptomi su
ukazivali na to da se radi o
bjesnilu. Menutim kroz uzimanje anamnestičkih podataka, nije bilo nikakvih informacija
o bilo kakvom ujedu. Tokom boravka u bolnici stanje se sve više pogoršavalo. Odbijao je
hranu i vodu, zbog jakih bolova koje je imao tokom gutanja. Vrijednost tjelesne
temperature mu je porasla na 41 C, te je umro jednu sedmicu po dolasku u bolnicu.
Nakon izvršene autopsije, u patohistološkom preparatu mozga nanena su karakteristična
Negrijeva tjelašca, kao i visok titar antitjela na virus bjesnila u njegovoj cirkulaciji.
Po obavljenom razgovoru sa njegovim komšijama, jedan od ispitanika se sjetio da je na
pacijentovo lice, dok je on urenivao svoj vrt, sletio slijepi miš. Menutim ispitanici, a
ujedno svjedoci ovoga doganaja, su potvrdili da nije bilo ujeda. Cijela ova priča natjerala
je CDC (Centers for Disease Control and Prevention), da izda narenenje u kome se svi
kontakti sa divljim životinjama, (naročito sa slijepim miševima, tvorovima, rakunima,
lisicama i divljim psima), u SAD-u uzimaju jako ozbiljno u razmatranje na mogućnost
prenosa virusa bjesnila.
Ipak ne završe svi slučajevi bjesnila kod ljudi smrtnim ishodom. Još je 1885g.
zabilježen jedan spomena vrijedan doganaj. Louis Pasteur je uspio vakcinisati diječaka
Josepha Meistera, kojega je ujeo bijesan pas, dajući mu 14 doza atenuiranih vakcina
(vakcine koje su u sebi sadržavale oslabljenog uzročnika virusa bijesnila). Dječak je bio
spašen a Pasteur je osigurao svoju slavu u budućnosti. Smatra se da je ovo jedno od
najranijih i najvećih otkrića u historiji biomedicine.
Danas se kod onih osoba za koje se sumnja da su bile u kontaktu sa bijesnom
životinjom obavezno vrši obrada, pranje i ispiranje rane vodom, sapunom, razblaženim
deternentom ili alkoholom, te hiperimunim serumom, uz obavezan postekspozicioni
tretman. On se daje intramuskularno 0, 3, 7, 14 i 28 dana od dana ujeda. Postekspoziciona
doza se zasniva na HDCV- rabies vakcini( human diploid cell vaccine). Ova se vakcina
može koristiti i u profilaktičke svrhe, tako što se daje radnicima koji su u čestom kontaktu
sa životinjama ( veterinari, čuvari i radnici u zoo centrima itd.)
Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da se psi i mačke, nepoznatog
vlasnika, posmatraju 10 dana od dana ugriza. Ako životinja nakon 10 dana ostane živa i
nema nikakvih simptoma bolesti, može se smatrati da nije zarazila čovjeka kojega je
ugrizla. U slučaju da životinja ugine ili je ubijena, treba odmah glavu poslati u nadležnu
laboratoriju. Ako je životinja bila bijesna u patohistološkom preparatu mozga nalaze se
Negrijeva tjelašca. Pri pozitivnom nalazu, ljudima se odmah pruža zaštita.
Negativan nalaz na Negrijeva tjelašca u mozgu ne znači odsustvo bjesnila kod
životinje!!!!
Slika 5. Negrijeva tjelašca u patohistološkom preparatu mozga
5. PRAKTIČNI SAVJETI U VEZI BJESNILA I SAVJETI
VLASNICIMA PASA I MAČAKA
- Važno je sprovesti registraciju i vakcinaciju nevakcinisanih pasa i mačaka poznatih
vlasnika i obilježavanje svih nevakcinisanih pasa i mačaka. Vlasnici pasa i mačaka su
dužni po zakonu da vakcinišu svoje ljubimce protiv bjesnila redovno svake godine.
Vakcinacija za ljubimce protiv bjesnila je obavezna po navršavanju 3. mjeseca života,
ukoliko se vakcinišu mlane životinje, obavezno je provesti ponovljenu vakcinaciju (
revakcinaciju), nakon 30 dana od primanja prve vakcine.
- VAŽNO je upamtiti da divlje životinje ( lisice, vukovi, vjeverice, rakuni itd.) po svaku
cijenu nastoje izbjeći kontakt sa čovjekom. Ukoliko se desi da primjera radi lisica done u
naseljeno mjesto i ne pokazuje nikakav znak straha od ljudi, treba posumnjati da se
možda radi o bjesnilu.
- Da li ste znali da bijesni psi, naročito kuje imaju sklonost ka lutanju, mogu da prenu i
razdaljine od 6-10 km, dok bijesne mačke nemaju izražen taj instikt.
- Da preko 90% zabilježenih slučajeva bjesnila kod ljudi u našoj zemlji potiče od ujeda
bijesnih pasa. Na drugom mjestu se nalaze lisice.
- Da ste dužni veterinarskoj inspekciji prijaviti svaku sumnjivu životinju.
- U slučaju ujeda nepoznate životinje, nikako je ubijati. Ranu bi najbolje bilo odmah
dobro oprati sapunom, razblaženim deternentom ili alkoholom. Dužni ste prijaviti slučaj
veterinarskoj inspekciji, a vi se hitno javiti najbližoj medicinskoj ustanovi. Životinja se
hvata i stavlja na desetodnevni monitoring.
- VAŽNO zabranjeno je bilo kakvo držanje nevakcinisanih divljih životinja.
- Zakon nalaže šetanje kućnih ljubimaca na povodcu, s obaveznom korpom na njušci.
- Važno je zatvaranje pasa i mačaka poznatih vlasnika, u cilju sprečavanja kontakta sa
psima i mačkama lutalicama.

Ima vakcina u hitnoj,sta si se prep'o

GAU8 wrote:

DadoHacked wrote:

zonbirile wrote:prvo ima ovde jedan koji lutalice naziva bivšim ljubimcima .Svašta,ja nikad ne viđoh ni labradora ni rotija među avlijanerima,valjda biraju društvo.Nego vi ljubitelji šta kažete na krave u Ferhadiji?Jebi ga ako sila od 1,1 milijardu može,što ne može u pičvajzu od Sarajeva?

Po tebi samo rasni psi su kucni ljubimci jel? Ja znam bar 50 ljudi koji imaju mjesance. Vidzam i rotove i ostale rasne pse napustene.

Ja sam vidjao i vucjaka i labradora medju lutalicama.
Nisam "rasista" po pitanju pasa, ali je nekako crnjak vidjeti tako napustene rasne pse gdje gdje se jos vidi da su nekad imali "vlasnike", kako se pokusavaju snaci u novom okruzenju.

Znam da je dosta osoba vidjelo rasne pse kako lutaju, u tome i jest problem, zato i nastaju ovakve situacije. Jer se onda pare kako stignu, odnosno kada je vrjeme za to. I tako nastaju ovi psi "lutalice" zato sto niko ne zna koja su rasa. Kako ce i znati kada se spari almatiner s ovcarem, pa onda njihovi potomci s pitom pa s pekinezerom itd...

bez_ideje wrote:Ima vakcina u hitnoj,sta si se prep'o

Hmmm... A kako vakcinu podnose starije osobe sa hronicnim bolestima ili trudnice?

Dok zonbirile zatrudni,valjda ce azil napravit

sabanss wrote:

bez_ideje wrote:Ima vakcina u hitnoj,sta si se prep'o

Hmmm... A kako vakcinu podnose starije osobe sa hronicnim bolestima ili trudnice?

---------------------------
mislim da te zeza,lol