Najveći problem kod ljudi uopće, kod ljudi kao takvih, je u tome što, jednostavno rečeno, ne mogu ili neće ili ne znaju kako da se stave u kožu onog Drugog, ma ko on bio. Naravno, svi mi živimo svoje vlastito iskustvo, a ne nekog Drugog. I, naravno, mi ćemo često pogriješiti kada tog Drugog objašnjavamo i spoznajemo
svojim, a ne
njegovim iskustvom, jer drukčije nije ni moguće. Ali jednako kako mi držimo da je naša pozicija superiornija, naš stav jači, naš put realniji, itd. j e d n a k o tako to misli i onaj Drugi.
Ako se, na tren, stavim u poziciju nekog uviđavnog ateiste (pod
uviđavnim mislim na nekog ko, recimo, prihvata činjenicu da pred njega postoji neki vjernik i ne nastoji da ga odvraća od vjere i ne vrijeđa...), onda vidim da taj čovjek želi sebi dobro. Njemu je njegov stav dobar i ispravan. Koliko god se neke stvari u njegovom životu ne slagale sa nekim vjerskim propisima i učenjima, on živi svoj život i nastoji da ga što kvalitetnije živi.
A tako isto bi mislio neki vjernik.
Dva čovjeka, vjernik i nevjernik, imaju identične namjere po pitanju svojih života, ali ih ne provode isto. Jedan smatra dobrim što izvršava vjerske propise - i stvarno mu je u tome dobro, kao njemu - a drugi smatra kako je njegov život kvalitetnije jer upravo ne radi ništa po vjerskim propisima - i njemu je u tome kvalitet njegova života.
Kada me neko, kao vjernika, ponudi alkoholom, ja to odbijem jer mi je zabranjen alkohol. Ali ostaje činjenica da taj čovjek koji me je ponudio (ukoliko nije provokacija) v o l i da popije, to se njemu sviđa i želi da i meni ugodi sa ONIM što se NJEMU dopada, ne uskraćuje mi to u čemu sam uživa, hoće da podijeli. A u mom životu je bilo takvih slučajeva (sličnih) i onda sam mogao vidjeti kako takve ljude bude stid što su nešto tako učinili (a ne da se vrijeđaju), pa onda ja moram da ih uvjeravam da je sve ok
A moj brat @Ahmmed bi se tu kratko izrazio:
Suviše smo mi slični jedni drugima, kao jaje jajetu...
Nijedan čovjek, tako vjerujem, bio on vjernik ili ne, na brani i ne zastupa svoje stavove zato što mu je loše, zato što crkava po načinu svog života. Nego obrnuto. Valja to dokučit i imati na umu. Međutim, često se dešava da, umjesto da neko pokuša razumjeti onog Drugog, nastoji a priori da ga omalovaži i razotkrije kao neautentični način života ''jer je to besmislica, jer je ovo promašaj...'', ''vidjet ćeš ti, vidjet ću ja..'', itd.
A to je, na žalost, uvijek bio lakši
put.