Nisam sebi željela takav život!
Ne znam da li sam ja imala ludu sreću da je sve prošlo prilično "bezbolno", ali prije mislim da je tome doprinijelo to što sam 100% bila sigurna u svoju odluku i u to šta želim za sebe. Niti jednog trenutka nisam pomislila kako je razvod nešto najtragičnije što se može dogoditi! Za mene je bio spas. Postala sam toliko sretna, ispunjena, pozitivna...Nisam nikada pomislila šta će reći okolina, porodica, prijatelji (oni pravi su uvijek tu), to je moj život i živim ga kako ja želim! Svakako je kratak da bih ga pustila da ide pored mene a da ja nisam prisutna, da ga ne živim punim plućima.
Uopšte se ne opterećujem time jesam li sama, hoću li ikada pronaći adekvatnog partnera (namjerno neću da kažem srodnu dušu), jednostavno volim sebe ( i drugi će me voljeti), otvorena sam prema novim ljudima, iskustvima, družim se i maksimalno uživam isključivo u onome što želim. E kada otvoriš vrata, bez predrasuda, bez očekivanja, sasvim opušteno, dese se divne stvari...
Budite najbitniji sebi, tek tada i drugima možete pružiti maksimum...ostalo će samo po sebi doći!
