pemanapemani wrote:
Nisam replicirao tebi, jer sam iz tvojih postova skontao da si bio borac protiv agresije kada je najviše trebalo (dok sam otipkao post, ti si se ubacio). Mislio sam na ove "internet ratnike" koji su vidjeli pušku na igricama.
Fašisti se ne pobjeđuju radom i redom, ali narodne mase izmanipulisane od strane fašista se sigurno mogu "preobratiti" navedenim. Problem je što mi nismo pokušali nešto napraviti u mjestima u kojim živimo. Jebi ga, volio bih kada bi bili puno bolji u svakom pogledu od onih koji ne vole BiH, pa da vidimo kako će se oni ponašati. Idemo pokušati napraviti Sarajevo ekološkim gradom, bez smeća i pasa lutalica. Hajde da pokušamo napraviti ona mjesta gdje su probosanske snage većina mjestima ugodnog življenja, sa prihvatljivom stopom nezaposlenosti, sa ekološkim standardima. Kada to uradimo, idemo pomoći povratnicima i ugroženima. Mislim da se tako bori protiv fašista. Moramo biti puno bolji da bi mogli nešto ponuditi, da bi mogli začepiti labrnju međunarodnoj zajednici, da bi izmanipulisani mogli vidjeti razliku između nas i manipulatora... Nadam se da sam objasnio.
Salu na stranu,Bosnolog kao i puno puta do sada pogadja u srce problema,
:thumbup:Tako se to radi,treba svima u BiH pokazati da se moze Jedan od najvecih i Ako covjek nece u politiku treba ........ 
Da bi se bolje razumjeli treba pregledati ove video priloge da se podsjetimo na velikohrvatsku agresiju i ono za sto ce biti presudeni HDZ i HVO zlikovci za UZP u BiH,.....Covic HDZ fasisticko pseto nastavlja istu politiku zapocetu od strane krivoustog fasiste Sranje Tudmana i kokosara Suska koji su uz pomoc Tuberana Bobana kao HDZ fasista koji su nacinili i nastavljau da cine ogromno zlo,.....Čović sa Srbima sve dogovorio: "Strahujemo od namjera SDP-a koji u BiH želi centralizovanu državu"
21. 04. 2011. • 00:35 S. B.
Inzko treba da riješi pitanje privremenih odluka koje je donio, da bi vlast u BiH postala zakonita. Te krize se moramo osloboditi, a onda će se druge stvari lako rješavati.
Rekao je ovo u intervjuu "Glasu Srpske" predsjednik HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora Dragan Čović.
"Inzko mora prvo da razriješi probleme i dileme svojih privremenih odluka, jer su upravo one donesene za jednu stranku i pojedinca", kazao je Čović.
- Koji su dalji koraci koje ćete preduzeti da biste sproveli tačke iz Rezolucije usvojene na Hrvatskom narodnom saboru?
Prvi korak je da institucije koje smo ustanovili na Saboru osmisle svoj način rada u idućih 20 dana, a na tragu Rezolucije. Odnosno, predsjednik Glavnog vijeća Božo Ljubić treba da konstituiše vijeće, a Predsjedništvo Sabora će zasjedati da kaže svoj stav o tome. Sredinom maja sve bi trebalo da bude gotovo i na svom mjestu, te ćemo početi da vodimo vrlo jasnu politiku i pokušati da kreiramo odnose u BiH sa pozicijom da zastupamo interese Hrvata. Želimo da spriječimo ekstremno loš mogući razvoj situacije u BiH i kažemo da sve mora da se vrati u okvir Ustava i zakona. Strahujemo od namjera SDP-a, koji u BiH želi centralizovanu državu. To apsolutno ne možemo da prihvatimo.
- Rezoluciji se navodi da je potrebna temeljna reforma Ustava BiH s ciljem nove upravno teritorijalne organizacije. Kakva je to reforma, znači li to prekrajanje granica, treći entitet?
Zovite to kako god hoćete. Mi smo to nazvali federalnom jedinicom sa hrvatskom većinom. Koliko će biti federalnih jedinica, stvar je dogovora svih strana. To je uglavnom stav koji smo izrazili i u Prudskom sporazumu, kada smo definisali da su to četiri jedinice, od kojih bi jedna bila sa hrvatskom većinom. Vjerujemo da je to dobar koncept da bi BiH funkcionisala kao država.
- Kada bi došlo do toga, koju teritoriju bi obuhvatala federalna jedinica?
Nema tu rasprava o teritoriji, danas bi to bilo besmisleno govoriti. O tome bi svi trebalo da se dogovorimo, a o tome svemu smo već i razgovarali tokom Prudskog procesa.
- Naveli ste i da je neophodna izmjena Izbornog zakona BiH. Kako to planirate da izvedete?
Mi pripremamo Izborni zakon BiH i izaći ćemo za mjesec sa prijedlogom. On bi trebalo da omogući da legitimni predstavnici sva tri naroda budu u vlasti. Želimo da spriječimo mogućnost da Bošnjaci biraju predstavnike Hrvata u vlasti. Ima više rješenja, jedan je direktno, a drugi indirektno biranje. Postoji mogućnosti i kombinovanja jednog i drugog načina. Ako će se Izborni zakon BiH mijenjati paralelno sa ustavnim rješenjima, onda će biti lako.
- Na Saboru je formirano i Glavno vijeće, šta će biti njegov posao?
Biće definisane oblasti kojima će se Vijeće baviti. Za sada je dogovoreno da je ono političko, izvršno i koordinaciono tijelo, odnosno da ima ovlašćenja kantona i opština. Na taj način želimo da vrlo jasno koordinišemo rad opština i kantona, od organizovanja privrede do drugih poslova. U idućih dvadeset dana imaćemo jasnu sliku o tome.
- Kakav odjek u javnosti očekujete?
Javnost je reagovala i imamo vrlo jasnu podršku onih čiju podršku i tražimo i razmišljanja svih drugih koji treba da zaštite i svoju poziciju. Što se tiče međunarodne zajednice, mi smo ih informisali o svemu što mislimo da radimo kroz HNS.
- Iz OHR-a području da je "era paralelnih institucija iza nas", te da "nijedna stranka ili pojedinac nema isključivo pravo da predstavlja bilo koji konstitutivni narod". Kako to komentarišete?
Inzko treba da riješi pitanje privremenih odluka koje je donio, da bi vlast u BiH postala zakonita. Te krize se moramo osloboditi, a onda će se druge stvari lako rješavati. Vrlo je jasno, a to i OHR i druge institucije znaju, da na Saboru nije uspostavljena nikakva paralelna institucija. Mi nismo jedna stranka ili pojedinac. Na Saboru je bilo deset stranaka i skoro 500 predstavnika. Inzko mora prvo da razriješi probleme i dileme svojih privremenih odluka, jer su upravo one donesene za jednu stranku i pojedinca.
- Kako vidite epilog procesa formiranja vlasti u BiH?
Tražimo da legitimni predstavnici hrvatskog naroda budu u vlasti, a sigurno da i drugi treba da odrede ko će ih predstavljati. Nismo mi na izborima birali ni Srbe, ni Bošnjake, da bi odlučivali ko će ih predstavljati u vlasti. Sa srpskom stranom smo se dogovorili, potpisali smo sporazum, a odnos sa Bošnjacima je stvar budućih pregovora, kazao je Čović na kraju intervjua za "Glas Srpske".
PipiDugaDevetka wrote:
5' 23'' IVAN TOMISLAV sa Grbavice koliko ja vidim je HEROJ....ŽIV MI TI IVANE RODE NAJROĐENIJI!
Pa, ako je sa Grbavice, onda jeste, samo što su ga potpisali kao Ivan Tomislav. Šta si ti po struci ako nije tajna?asurbanipal wrote:PipiDugaDevetka wrote:
5' 23'' IVAN TOMISLAV sa Grbavice koliko ja vidim je HEROJ....ŽIV MI TI IVANE RODE NAJROĐENIJI!
Je li ovo Tomislav Išek, kolega po struci ???
Nije tajna...PipiDugaDevetka wrote:Pa, ako je sa Grbavice, onda jeste, samo što su ga potpisali kao Ivan Tomislav. Šta si ti po struci ako nije tajna?asurbanipal wrote:PipiDugaDevetka wrote:
5' 23'' IVAN TOMISLAV sa Grbavice koliko ja vidim je HEROJ....ŽIV MI TI IVANE RODE NAJROĐENIJI!
Je li ovo Tomislav Išek, kolega po struci ???
Joj ovih huskaca na rat, jos ovako slikovito opisano, uzas. U stvari, koliko je tebi godina ?tbv wrote:[jos ce krvi da tece DRINOM, UNOM, NERETVOM I SANOM, nazalost...
kad citiras post, citiraj ga u cijelosti jer pojedini izvuceni djelovi posta ukazuju drugacije nego je postom zeljeno da se kaze... znam to radis namjerno, to ti je posao, javi u centralu da tbv ima 38, uskoro 39 godina...konrad wrote:Joj ovih huskaca na rat, jos ovako slikovito opisano, uzas. U stvari, koliko je tebi godina ?tbv wrote:[jos ce krvi da tece DRINOM, UNOM, NERETVOM I SANOM, nazalost...
Kakva ba centrala, kakva paranoja. Mislim imati toliko godina i tako huskati na rat je zaista degutantno.tbv wrote:kad citiras post, citiraj ga u cijelosti jer pojedini izvuceni djelovi posta ukazuju drugacije nego je postom zeljeno da se kaze... znam to radis namjerno, to ti je posao, javi u centralu da tbv ima 38, uskoro 39 godina...konrad wrote:Joj ovih huskaca na rat, jos ovako slikovito opisano, uzas. U stvari, koliko je tebi godina ?tbv wrote:[jos ce krvi da tece DRINOM, UNOM, NERETVOM I SANOM, nazalost...
kao prvo, procitaj na sto je moj post usmjeren, znaci cijeli moj post sa citatima, ne samo par rijece koje se mogu izvuci iz konteksta...konrad wrote:Kakva ba centrala, kakva paranoja. Mislim imati toliko godina i tako huskati na rat je zaista degutantno.
Zasto ti tekla krv bilo gdje, kakve su to ideje, strasno !
Nije greška ova naopakost, odlazak u nepovrat, nerođeni sin,...konrad wrote: Kakva ba centrala, kakva paranoja. Mislim imati toliko godina i tako huskati na rat je zaista degutantno.
Zasto ti tekla krv bilo gdje, kakve su to ideje, strasno !
cuj zastokonrad wrote:Kakva ba centrala, kakva paranoja. Mislim imati toliko godina i tako huskati na rat je zaista degutantno.tbv wrote: kad citiras post, citiraj ga u cijelosti jer pojedini izvuceni djelovi posta ukazuju drugacije nego je postom zeljeno da se kaze... znam to radis namjerno, to ti je posao, javi u centralu da tbv ima 38, uskoro 39 godina...
Zasto ti tekla krv bilo gdje, kakve su to ideje, strasno !
Ovi nikako da skontaju da SDP ne odlučuje o rekonstrukciji države. Puca ih paranoja žešća..Bosnolog wrote:Ove otvorene bosnorusitelje,to jest deklarisane neprijatelje drzave BiH je patriotski i moralni cin ohladivati ili im objaviti odstrijel da se svoje sijene boje kao dio odgovora i specijalnog rata na ono sto rade godinama protiv BiH,.....Ove dokazane din dusmane treba pratiti i cistiti iz BiH,......Hebo pravosude koje tolerise fasistima i neprijeteljima BiH da rade otovoreno na rusenju drzave,krsenju njenih ustavnih nacela i zakona i nista ne preduzima da ih sankcionise ili sprijeci,.....Svaki BH patriota koji u ime odbrane drzave i interesa drustva odradi dokazanog din dusmana ce uci u historiju BiH kao velikan ravan Kapetanu Gradasevicu,......
Čović sa Srbima sve dogovorio: "Strahujemo od namjera SDP-a koji u BiH želi centralizovanu državu"
21. 04. 2011. • 00:35 S. B.
De konrade svega ti pročitaj onaj Dodikov govor pa nam iznesi svoje mišljenje. Tek onda možeš nekog prozivati za "ratnohušačke izjave".....konrad wrote:Joj ovih huskaca na rat, jos ovako slikovito opisano, uzas. U stvari, koliko je tebi godina ?tbv wrote:[jos ce krvi da tece DRINOM, UNOM, NERETVOM I SANOM, nazalost...
Koje frustracije Dodinog megaguznog laprdasa,..
Sarajevo zauvijek propustilo šansu
Petak, 22 Travanj 2011 10:52
Treći put Hrvati u BiH pokušavaju sa riješe svoj položaj. Prvi je, pojednostavljeno, bio HVO, drugi, Hrvatska samouprava i treći, sada, sa HNS-om i svime pripadajućim.
piše: Rajko Vasić
Bez obzira što je problem Hrvata lociran u Federaciju BiH, to je i problem Sarajeva, odnosno Sarajevskog Političkog Kruga ili sarajevske bošnjačke političke artikulacije. Problem je lociran u Federaciju stoga što je Federacija u Dejtonu ušla u BiH kao država muslimanskog i hrvatskog naroda, a Republika Srpska kao država srpskog naroda.
Političkom neopreznošću Hrvata, njihovog političkog vođstva, Hrvati su ispali iz kolosijeka dvojne ravnopravnosti u Federaciji a kasnije i trojne ravnopravnosti na nivou BiH (slučaj građanina Komšića). Političkom akcijom Sarajeva i dijela međunarodnih imperatora i kolonizatora, ustanovljen je nelagalni i nedejtonski sistem konstitutivnosti svih na cijeloj području BiH.
Time je poništena činjenica da su Hrvati i Muslimani u BiH unijeli ravnopravnu Federaciju a Srbi Republiku Srpsku. Sudije Hrvati i Srbi su, poznato je, bili protiv te odluke u Ustavnom sudu BiH. Političko Sarajevo je na taj način htjelo od BiH stvoriti Bosnu, jednovjersku, jednonacionalnu i jednosarajevsku državu u kojoj bi Srbima i Hrvatima radilo ono što sada radi Hrvatima u Federaciji. I mnogo više i mnogo gore.
Jasno je da Političko Sarajevo, koje sada predvodi razjareni Esdepe, smatra da je posao sa dekonstitucijom Hrvata završen pa je tako, odmah nakon instaliranja Komšića u prvom mandatu, sačinilo operatvini plan djelovanja na izborima i uspostavljanja sadašnje vlasti.
Hrvati su, dabome, činili niz grešaka i nisu nikada propustili šansu da propuste šansu. U tome su slični mnogim ranijim Srbima. Olako su pristali da se sa Sarajevom bore za Državu, misleći da će na taj način ukinuti Genocidnu Srpsku i riješiti se Srba a preko Posavine spojiti se sa Hrvatskom na još jednom području. Nisu na vrijeme shvatili igru Sarajeva. I zaboravili su staro, i političko, upozorenje: Sve što radiš, sebi radiš, kolikog ti se čini da radiš drugima.
Sa Republikom Srpskom koja je nezadovljna nametnutim i odmetnutim institucijama i nadležnostima BiH i zajedničkih instiutucija, i koja sve to što nije deset dejtonskih nadležnosti BiH, shvata kao teret i kao kočnicu i želi da ih revidira ili da ih se riješi, i sa zahtjevima Hrvatskog Narodnog Sabora, dakle, Hrvata u BiH, Sarajevo se više ne može nositi.
Pokušaji izvjesnih sarajevskih objašnjenja u tome da igru igra Beograd i da će, čim se riješi Kosova, tražiti otcjepljenje Republike Srpske, pa su tako i hercegovačke ustaše nasjele na programe drinskih četnika, samo su odraz davnašnjeg zarobljenog uma. Više se nema koga plašiti Srbijom, Velikom Srbijom, secesijom, separatizmom, ratom. Jer se pominje i činjenica da Bošnjaci neće mirno gledati kako im se Država raspada, mada nigdje nije ustanovljeno da je ta država bošnjačka, i neće dozvoliti da budu Pojas Gaze ili slično.
I ta ratna opcija je zarobljeništvo davnašnjeg sarajevskog političkog uma. Promovisao ju je Alija Izetbegović i, sada se to vidi, nanio najveću štetu Muslimanima. Nikakve mogućnosti za rat nema. Niti se u tom bačenom grahu može naći dobitak za Bošnjake i za Državu. Neću da budem prorok ali iz eventualnog novog rata ni malo b ne bi izlašlo od Bosne i Hercegovine.
Sarajevo je imalo dvije velike istorijske šanse.
Jednu, nelegalnu i tajnu, prećutno obećanje u Dejtonu: Samo potpišite pa ćemo nakon rata ukidati Republiku Srpsku i ispunjavati sve vaše želje.
Drugu, civilizacijsku, novomilenijumsku, svjetloevropsku. Da bude generator stvaranja demokratske, ravnopravne, tronacionalne multibogomdane BiH, kakve nikad nije bilo na ovim prostorima. Da ustanovi jedan demokratski doborovoljni konsenzusorijum i da bude obrazac, i ustavni i ljudski i institucijski, nove Evrope koja tek treba da se rodi.
Sarajevo se, istorijski uslovljeno, prirodno, očekivano, opredijelilo za prvu šansu. I time upropastilo drugu.
Sada je BiH, izranjavana, nepriznata iznutra, neuvažena s vana, bačena u kavez krvožednim lešinarima (vidi Fifa i Uefa), interesnim klikama, geostrateškim akterima, ambicioznim karijeristima i tajnim nagodbama.
Iz tog pakla Sarajevska BiH nema izlaza.
Druga dva naroda, naročito Republika Srpska, okrenuće se svom pojedinačnom napretku i putu.
Političkom Sarajevu i Sarajevskom Političkom krugu, i nažalost, Bošnjacima, narodu, koji s ovim nemaju mnogo veze, osim glasovne i izborne, ostaje nepriznata namjesnička vlast nad jednim dijelom teritorije Federacije. A to je bilo i na početku pakla.
Gdje si bio, nigdje, šta si radio, ništa.
Ovaj mazlum je operisan od činjenica. Nije ni čudo što uvjek bježi od sučeljavanja sa oponentima njegove propagande. Ovo što Vooosić piše veze sa mozgom nema. Rooojkane, Dayton u ruke, obrazuj se malo, nauči faktivnu istinu, pa napiši nešo konstruktivno. Ovako samo ispadaš jedan u nizu idiota kojima se svako ozbiljan podsmjehuje.Bosnolog wrote:Koje frustracije Dodinog megaguznog laprdasa,..
Sarajevo zauvijek propustilo šansu
Petak, 22 Travanj 2011 10:52
Treći put Hrvati u BiH pokušavaju sa riješe svoj položaj. Prvi je, pojednostavljeno, bio HVO, drugi, Hrvatska samouprava i treći, sada, sa HNS-om i svime pripadajućim.
piše: Rajko Vasić
Bez obzira što je problem Hrvata lociran u Federaciju BiH, to je i problem Sarajeva, odnosno Sarajevskog Političkog Kruga ili sarajevske bošnjačke političke artikulacije. Problem je lociran u Federaciju stoga što je Federacija u Dejtonu ušla u BiH kao država muslimanskog i hrvatskog naroda, a Republika Srpska kao država srpskog naroda.
Političkom neopreznošću Hrvata, njihovog političkog vođstva, Hrvati su ispali iz kolosijeka dvojne ravnopravnosti u Federaciji a kasnije i trojne ravnopravnosti na nivou BiH (slučaj građanina Komšića). Političkom akcijom Sarajeva i dijela međunarodnih imperatora i kolonizatora, ustanovljen je nelagalni i nedejtonski sistem konstitutivnosti svih na cijeloj području BiH.
Time je poništena činjenica da su Hrvati i Muslimani u BiH unijeli ravnopravnu Federaciju a Srbi Republiku Srpsku. Sudije Hrvati i Srbi su, poznato je, bili protiv te odluke u Ustavnom sudu BiH. Političko Sarajevo je na taj način htjelo od BiH stvoriti Bosnu, jednovjersku, jednonacionalnu i jednosarajevsku državu u kojoj bi Srbima i Hrvatima radilo ono što sada radi Hrvatima u Federaciji. I mnogo više i mnogo gore.
Jasno je da Političko Sarajevo, koje sada predvodi razjareni Esdepe, smatra da je posao sa dekonstitucijom Hrvata završen pa je tako, odmah nakon instaliranja Komšića u prvom mandatu, sačinilo operatvini plan djelovanja na izborima i uspostavljanja sadašnje vlasti.
Hrvati su, dabome, činili niz grešaka i nisu nikada propustili šansu da propuste šansu. U tome su slični mnogim ranijim Srbima. Olako su pristali da se sa Sarajevom bore za Državu, misleći da će na taj način ukinuti Genocidnu Srpsku i riješiti se Srba a preko Posavine spojiti se sa Hrvatskom na još jednom području. Nisu na vrijeme shvatili igru Sarajeva. I zaboravili su staro, i političko, upozorenje: Sve što radiš, sebi radiš, kolikog ti se čini da radiš drugima.
Sa Republikom Srpskom koja je nezadovljna nametnutim i odmetnutim institucijama i nadležnostima BiH i zajedničkih instiutucija, i koja sve to što nije deset dejtonskih nadležnosti BiH, shvata kao teret i kao kočnicu i želi da ih revidira ili da ih se riješi, i sa zahtjevima Hrvatskog Narodnog Sabora, dakle, Hrvata u BiH, Sarajevo se više ne može nositi.
Pokušaji izvjesnih sarajevskih objašnjenja u tome da igru igra Beograd i da će, čim se riješi Kosova, tražiti otcjepljenje Republike Srpske, pa su tako i hercegovačke ustaše nasjele na programe drinskih četnika, samo su odraz davnašnjeg zarobljenog uma. Više se nema koga plašiti Srbijom, Velikom Srbijom, secesijom, separatizmom, ratom. Jer se pominje i činjenica da Bošnjaci neće mirno gledati kako im se Država raspada, mada nigdje nije ustanovljeno da je ta država bošnjačka, i neće dozvoliti da budu Pojas Gaze ili slično.
I ta ratna opcija je zarobljeništvo davnašnjeg sarajevskog političkog uma. Promovisao ju je Alija Izetbegović i, sada se to vidi, nanio najveću štetu Muslimanima. Nikakve mogućnosti za rat nema. Niti se u tom bačenom grahu može naći dobitak za Bošnjake i za Državu. Neću da budem prorok ali iz eventualnog novog rata ni malo b ne bi izlašlo od Bosne i Hercegovine.
Sarajevo je imalo dvije velike istorijske šanse.
Jednu, nelegalnu i tajnu, prećutno obećanje u Dejtonu: Samo potpišite pa ćemo nakon rata ukidati Republiku Srpsku i ispunjavati sve vaše želje.
Drugu, civilizacijsku, novomilenijumsku, svjetloevropsku. Da bude generator stvaranja demokratske, ravnopravne, tronacionalne multibogomdane BiH, kakve nikad nije bilo na ovim prostorima. Da ustanovi jedan demokratski doborovoljni konsenzusorijum i da bude obrazac, i ustavni i ljudski i institucijski, nove Evrope koja tek treba da se rodi.
Sarajevo se, istorijski uslovljeno, prirodno, očekivano, opredijelilo za prvu šansu. I time upropastilo drugu.
Sada je BiH, izranjavana, nepriznata iznutra, neuvažena s vana, bačena u kavez krvožednim lešinarima (vidi Fifa i Uefa), interesnim klikama, geostrateškim akterima, ambicioznim karijeristima i tajnim nagodbama.
Iz tog pakla Sarajevska BiH nema izlaza.
Druga dva naroda, naročito Republika Srpska, okrenuće se svom pojedinačnom napretku i putu.
Političkom Sarajevu i Sarajevskom Političkom krugu, i nažalost, Bošnjacima, narodu, koji s ovim nemaju mnogo veze, osim glasovne i izborne, ostaje nepriznata namjesnička vlast nad jednim dijelom teritorije Federacije. A to je bilo i na početku pakla.
Gdje si bio, nigdje, šta si radio, ništa.
Dayton dok se sRajko jeBo ne peRasto,.....
OD MRDUŠE DONJE DO MAOČE GORNJE: Prva bošnjaćka Intifada
Prije objave Platformaške koalicije politički lik Zlatka Lagumdžije po mnogo čemu je ukazivao na personalitet političara-reketara, tajkuna tipa Mila Đukanovića ili Hashima Thaçija, dakle opakog masterminda nacionalističkih manipulacija, vještog demagoga kojem su poznate sve slabosti i fascinacije njegovim sistemom zaglupljenog naroda.
Piše: Bača Vukanović
Najava osnutka Platformistana u kojem su učešće uzele SDP i SDA, uz niz smiješnih fašističko-klijentelističkih strančica i nekoliko postkolonijalnih lobista klovnovainfo iz Hrvatske i SAD-a, lišio je Lagumdžiju ove mračne karizme.
Ukazanje Platformaša na kojem su, navodno, trebala biti raspravljena sva sudbonosna pitanja vezana za tzv. građansku perspektivu u BiH, trajalo je cijelih pola sata, dakle manje nego osrednja kafanska rasprava u nekoj bosanskoj čaršiji gdje mortus pijane seoske lude slave alijansu liberalno kapitalističkih masona, zagovornika Alijine Deklaracije okupljenih oko SD-a i hrvatskih janjičara.
Jedan od vodećih marksističkih analitičara današnjice Alan Woods je u svome kultnom tekstu “Zašto smo marksisti” poentirao da je “u svome ranom stadiju, dok se zalagala za progres, buržoazija proizvela velike mislioce: Hobbesa i Locka, Kanta i Hegela”, ali da “u epohi svoje senilne dekadencije, buržoazija postaje nesposobna da proizvede velike ideje. Ustvari, nije sposobna proizvesti baš nikakve ideje.”
Identičan zaključak se može primijeniti i na Bošnjake Nekada je bošnjačka buržoazija imala potencijala iznjedriti sposobne i mudre političare koji su znali privući hrvatski element u BIH k sebi i privući ga ideji zajedničke države, Džemala Bijedića npr. Danas, pogotovo u BiH, u eri svoje dekadencije, bošnjački etno-kartel nije u stanju iznjedriti nikoga i ništa do deklamatora izlizane alijevštine i retardiranog utopijskog ubergrađanstva u višenacionalnoj zemlji sa neriješenim nacionalnim pitanjem.
Sulejman Tihić i Zlatko Lagumdžija su konačno položili sve karte na stol i demonstrirali da druge perspektive nemaju. A takva perspektiva bi se mogla nazvati jedino zadahom raspadajuće lešine, koju su odavno odstrijelili, a sada poentiraju nad njenom sudbinom tvrdeći da su veliki pobjednici i jedini legitimni predstavnici "građanskog" čitaj bošnjačkog iako u bošnjačkom narodu imaju daleko manje glasova nego dva HDZ-a u hrvatskom.
Zaista je tragikomičan bio dekadentni skup na koji su Tihić i Lagumdžija priveli s koca i konopca sakupljene ultradesničarske bezveznjakoviće i robovlasnićke prikaze u liku Lijanovića, koji nikada u životu nisu mogli zamisliti da će im se pružiti prilika da s tako važne pozicije govore igdje osim pred pokradenim radnicima svoje nove tvornice ili u svom zubarskom uredu. Najavljivala se Bošnjačka Intifada, proglašavala se Bošnjačka Samouprava, (čak je ugošćen veleposlanik sestrinske Palestinske Samouprave) napadali su se tu secesionisti, nacionalisti, foteljaši, naricalo nad nepravdama prema građanskoj opciji, točnije prema građanskim Bošnjacima i građanskim Bosancima ako ćemo gledati rezultate SDP-a i SDA u drugim narodima, naricalo se nad nepravdom prema "Bošnjacima koji su se toliko stiskli da se više ne mogu stinuti"(Izetbegović) zazivali su se Davatoglu, Moon i Inzko da novim turskim i američkim diplomatskim mačem ili pak NATO bombama razdvoje patriote Bosne od nacionalno uskih hrvatskih izdajnika, stišavala se anti-dodik hajka na "nezavisnoj" FTV samo da projekt Samouprave bude priznat i s državne razine, recitirale su se ilahije sa predizbornih skupova SDP-a primjerene lošoj osnovnoškolskoj priredbi u Maoči Gornjoj, da bi sve bilo zaokruženo zahtjevom za novim pretvaranjem Federacije u Zapadnu Njemačku čime se eufemistički priznalo da velikobošnjačke elite zauvijek odustaju od cm2 Republike Srpske. Utoliko su najave ustašoidnih pravaša o velikom povratku Hrvata u Posavinu izgledale naivnije i gluplje pred bošnjačkom elitom koja je upravo objavila da je priča o Posavini bila samo duda varalice za naivne Hrvate.
Upravo je objava Platformije demonstrirala kakva bi to bila građanska Bosna u Tihić-Zlatkovoj izvedbi: mjesto rigidne getoizacije manjih nacija pod dominacijom veće, znanstvene valorizacije bošnjačkog nacional-šovinizma i malograđanskog mračnjaštva, u kojem bi dominirali tajkuni reketari i Cerićevi klerikalni opsjenari infiltrirani u ove dvije stranke. Na sličan način na koji je Republika Srpska postala – mentalno, ali i fizički – grobnicom srpskog naroda, „bošnjačka samouprava“ bi Bošnjacima garantirala jedino daljnju degeneraciju, zaglupljenost i zaostalost, budući da Zlatko Lagumdžija i njegovi sejmeni građanštine koji odvedoše od svoga naroda malog Zvonka i malog Jerka mogu vladati jedino nad tako ustrojenom masom.
Tragika naroda osuđenog da mu bal vampira okupljenih oko Platformije predstavlja političku elitu, međutim, tu ne završava. Dovoljno je da se okrenu ka Sarajevu, gdje mu najtiražniji dnevni list u državi tiska predsjednik jedne stranke dok mu se u Krajini dio naroda okupljen oko "odmetnutog" DNZ-a, inače stranke utemeljene na tehnomenadžerskoj ideologiji „oca Krajine‘“Fikreta Abdića" još premišlja oko nacionalnog imena, te u Dom naroda Federacije šalje Hrvaticu Elviru.
Kada SDP-ovi i SDA-ovi tvrde da ova vlada ima legitimitet te da ne vrši majorizaciju nad hrvatskim narodom, imaju pravo samo ako usko ljevičarsko-unitarističko poimanje višenacionane države kao klasične građanske i volju građana stavimo kao nadređenu volji naroda, ako rak ranu države BIH koja se zove nacionalno pitanje potpuno zatomimo, pri čemu ćemo praksu koja volju većine građana u unitarnoj BIH paktički pretvara volju Bošnjaka nad ostalima uzmemo kao nešto prirodno.
Kada u potpunosti odbacimo realnost predstavničke demokracije u konsocijacijskim višeetničkim društvima, ostaje činjenica da je većina Bošnjaka u BiH skoncentrirana na teritorijama gdje vlast drži SDA SDP i da je većina upravo tih ljudi glasala za stranke koje su formirale vladu isključivši pobjednike u drugom komšijskom narodu. To zapravo znači dvije stvari: da ljevičarsko-nacionalna bošnjačka koalicija u svojim rukama ima dovoljno financija, odnosno tajkunske i merhamet podrške da Bošnjacima ispiraju mozak u svoju korist, te da alternativa oličena u HDZ-ima nema ništa fundamentalno drugačije da ponudi, drugim riječima da je i sama jalova i dekadentna samo na drugi način.
HDZ-ovi u svojoj osnovi nisu radikalne opcije poput pravaša, nego klasične nacionalne stranke, ali svojom jalovošću i nesposobnošću artikulacije hrvatskog nacionalnog pitanja europskim rječnikom, kao jednoj novoj politici koja utemeljenje ima upravo na europskoj praksi, nemanjem volje da se nudi novi pristup, one se uklapaju u zbunjene postdaytonske okvire i daju šlagvort Lagumdžijinom brodu luđaka. Takav brod, čini se, nema prispjeti nikamo drugo do u HDZ-ovu luku.
Koji frustrirani debili,Mlan Bandic im uputio pismo podrske nakon propalog sabora dvoimenog HDZ-a a oni mu sve na kamaru jer je navodno bio i izbornom stabu Stjepana Mesica,komeba wrote:To su bolesnici prepravili tekst i ime autora, originalni tekst je --- NO LINKS ---/novost/51166/hrvatski-narodni-skandal
..... Sabrani jad i čemer u Kosači
Srijeda, 20 Travanj 2011 21:40
zgrada-kosaca-1Falangisti su ubili Federica G. Lorcu u Granadi, u noći s devetnaestog na dvadeseti kolovoz 1936. godine. Njegove posljednje riječi su bile: "Ubit ćete me na ovako lijepoj mjesečini?"
________piše: Martina Mlinarević Sopta
Sjetila sam se ove sekvence sinoć u jednoj od neizdrživo lijepih hercegovačkih, proljetnih noći. Naša zemlja je ponekad zaista neodoljivo čisti i predivni ekspresionizam. Priroda je valjda kompenzacija za bijednu stvarnost i političare koje imamo. Kuršlus jučerašnjeg, svemogućeg Sabora u Kosači obišao je video linkom sve domove koji su željno očekivali uprizorenje nečega što će hrvatskom narodu uliti nadu, donijeti makar jednu konkretnu odluku, pomaknuti nataloženi zrak pun ničega bar za jedan jedini milimetar.
Dajući par izjava za medije glede „sabiranja legitimne raje“, nisam nimalo dvojila sa iznimno razočaravajućom ocjenom viđenog. Neku vedru pozitivu u svemu tome nisu mogli pronaći ni mnogi moji kolege i suradnici. Međutim, primjećujem kako revnosni branitelji idiotske politike koja apsolutno ništa nije učinila kako proteklih godina, tako i u ovom posljednjem polugodišnjem razdoblju kaosa, po novinarima i intelektualcima koji su se usudili očešati „nedodirljivi dvojac i popratnu ekipu“, istovaraju kojekakve uvrede.
Pomalo je porazno gledati takve reakcije, budući da ta ista imena, mjesecima pišući i djelujući u ime interesa politički nasađenog naroda, iznoseći teret zakonodavnih nelogičnosti na svojim leđima, stavljajući svoju sigurnost na kocku, pristaju da se uz njihove briljantne karijere vežu epiteti poput – stranačkih poslušnika, fašista, pritajenih nacionalista koji drže stranu Čo-u i Božo-u.
Nitko od njih nije bio jučer prisutan na Saboru. Političke elite hrvatskih stranaka zaključile su da im nije potrebna nikakva intelektualna intervencija od strane istaknutih i konciznih akademika naše društvene scene, iako oni i onu političku imaju u malom prstu obje ruke. Bahata svrha sami sebi, kakvi naši strankaši zaista zapravo jesu, dobili su stoga cirkusku šaradu koja će dugo još služiti za istinsko podsmijehivanje. Nedopustivo je naime, da na jednom skupu koji je pripreman toliko vremena, po završetku istog ostanete kao publika u kinu pred krajem trećerazrednog filma. Dok spajate dlanove u kurtoazan pljesak iz bontona kojeg su vas učili kod kuće, iznad glave vam zapravo ostane onih milijun visećih pitanja kao roj pčela. I s usana se uspije oteti samo zbunjeno – Jel to to?
Nažalost, da. To je bilo to. Fanfare i konfete za zasjedanje mlakih i isluženih olupina. Pompozno najavljivana prdimahovina. Obožavam ove koji danas kažu da ništa nisu ni očekivali. Pa kao nisu ni iznenađeni. Džaba što su čekali taj devetnaesti kao Božić i ljetovanje i prvi poljubac zajedno. Džaba što su sve nade polagali u donošenje nekih konkretnih odluka. Pa kao prvi mačići se u vodu bacaju. Džaba što jučer uprizoreno vodstvo poduši sve mačiće našeg strpljenja koje imamo u svojim džepovima svih ovih godina. Pa kao - neka, bar je krenulo...Džaba što petnaest godina zamišljamo da je krenulo.
Nemojte bolan da se više lažemo. Jer očekivali smo. Svi smo očekivali makar neki potez koji će dati do znanja da nismo mrtvi, da kao narod postojimo i da će za našu budućnost netko konačno biti spreman pojesti vreću govana i staviti svoj obraz na panj. Očekivali smo neku jasnu poruku koja će nas ohrabriti u vremenima kad se preko naših ramena lome neke od najnepravednijih odluka koje Ustavno pravo poznaje u svojoj biti. Očekivali smo, naposlijetku, sve ovo samo iz jednog razloga. Jer smo kao kolektiv začepili nos pred svim smradovima ovih političara koje su vukli iza sebe kao prazne limenke. Jer smo uspjeli ostaviti po strani naše osobne političke afinitete, a stati iza njih dvojice bespogovorno, pošto su svi ostali umni invalidi. Jer smo svojim strpljenjem i smirenošću stvorili jedno nacionalno zajedništvo koje samo budala ne bi iskoristila da odradi pravi potez u pravo vrijeme.
Osim mjehura ispraznosti čitavog Sabora, ovaj skup pokazao je i jednu neviđenu ridikuloznost prilikom silnih govorancija za mikrofonom. Iako je dvojac bez kormilara na početku bio poslovično floskulativan, ostatak „retoričkih velikana“ su zaista dali sve od sebe da se još jednom pokaže sva nekomeptencija i nepotkovanost hrvatske politike. Zazivanja prošlosti, domoljubne recitacije i monolozi, pradjedovi i ratovi, pjesnička lirika i pravaški dvanaesterci nelogičnosti i nebuloza, uvrede...na vašaru nepoznavanja osnovnih političkih postulata govorništva bilo je svega za navući fišek bruke preko lica. U svemu tome najmanje preciznosti, konkretnih prijedloga, želje za pomacima i mogućim riješenjem. Sva ova predstava još jednom je pokazala suštinski deficit hrvatske politike kad je riječ o osobama od formata, beskompromisnim liderima koji su sposobni artikulirati volju svoga naroda i akumulirati tu snagu u stvarne korake za bolju budućnost.
Ne znam na kraju, što se to nama treba dogoditi, pa da sa sebe zbacimo suosjećajnost za nedvojbene kretene. I nakon svega jučer uprizorenog, mi šamaramo jedni druge po glavi, ako se samo netko usudi reći da to nije ni na šta ličilo.
„Šuuuuuti, neka, dobro je, nešto se valja iza brda, nešto se radi, sad će, samo što nije....“ – vječna su to vađenja kojima ih opravdavamo. Godinama ih opravdavamo. Posljednjih mjeseci to rade i mnogi od nas koji se s političkim liderima uopće ne slažemo. Ali poštujemo, samo zbog možebitne dobrobiti kolektiva. Ona ne dolazi.
Istovremeno, mazlumski dvojac bez pameti, aka Jurišić i Lijanović, rade nesmetano. Niti smo im mi prebili noge, niti im je Čova uzeo fotelje. Ljudi nisu radili ovo prvo, jer su naivno vjerovali u ovo drugo. Pokazali su zrelost koju nema tko voditi. Imamo tek ucjenjene beskičmenjake koji će opet u stani-pani poziciji birati kožnu garnituru po mjeri svojih kvadratnih metara, a nikako riješenje po mjeri našeg užasa.
No, nije da mi oskudjevamo sa licima. Nego nova lica koja bi mogla smijeniti stare istrošene lisce, nemaju nikakav pristup čarobnom kazanu u kojem se osmišljava naša sutrašnjica. Kao niti spomenutom Saboru. Nije lako, znate, jer -“pos'o je dobar, a para laka...“ Tu su razne firme zvučnih naziva. Neke strujne, neke telefonske. Kako kome padne grah...
Mladi intelektualci, akademici, umni Hrvati diljem svijeta, dva vrijedna Slavena u brojkama i slovima, svi eventualni mogući nositelji novog poretka, ostat će stoga samo Don Kihoti koji će sagorjeti svoj entuzijazam neumorno pokušavajući popraviti ono što su Gazde nepovratno sjebale. Rupa je sve veća, a snage sve manje. No, sve je lakše uz dobru saborsku žderačinu.
A narod? Nek kopa kontejnere, čeka neisplaćene plaće, porodiljne naknade i nepostojeća radna mjesta, nek čarolijom pokušava razvući siću do prvog, u tome smo ionako svjetski prvaci. I nek ništa ne zamjeri. Bit će još Sabora. Ha ja.
Hajde marš gubo, kakvo crno prebijanje nogu ? Idi se još malo faćkaj sa Gatalom. I ovaj put dignite tri prsta visoko u zrak, da nam bude ono stvarno teško na srcu dok gledamo snimkeBosnolog wrote:Sabrani jad i čemer u Kosači
Srijeda, 20 Travanj 2011 21:40
zgrada-kosaca-1Falangisti su ubili Federica G. Lorcu u Granadi, u noći s devetnaestog na dvadeseti kolovoz 1936. godine. Njegove posljednje riječi su bile: "Ubit ćete me na ovako lijepoj mjesečini?"
________piše: Martina Mlinarević Sopta
Istovremeno, mazlumski dvojac bez pameti, aka Jurišić i Lijanović, rade nesmetano. Niti smo im mi prebili noge, niti im je Čova uzeo fotelje. Ljudi nisu radili ovo prvo, jer su naivno vjerovali u ovo drugo.
Bosnolog wrote: Sopta Obrezanovicka
