Svega vam, na osnovu kojeg dijela citiranog bloga izvukoste ovaj zakljucak?zoom66 wrote:Soul_Sista wrote:A sta je to zanimljivo u ovom tekstu?Jel nam pokusao objasniti zasto je njegova zemlja uhapsila Ganica? Sta je ovde relevantno za samo hapsenje? Sjeo cova i opisao politicku garnituru na sceni i ja sad kao trebam da se divim njegovom piskaranju?
Uz to bi rekla da je i shupak jer smrdi na onu "svi su podjednako krivi
Crawfor je bio ambasador u Yu od 2001. do 2003. , ne razumijem zaista kakav je to bitni "igrac" Nenad Kecmanovic 2001., tj. zar Kecmanovic ima bilo kakvu ulogu u bilo cemu nakon 1992.?dallton wrote: s obzirom da analizu pise charles crawford, bivsi britanski ambasador u bih i bivsoj jugi, jedan od glavnih britanskih veznih igraca sa ljudima kao sto su nenad kecmanovic i ostala stara srpska cetnicka garda, ne znam koliko je tekst za ozbiljno uzimati
necemo ici u of, procitaj njegovu biografiju od prije 92, gdje se nalazio i s kim je razgovarao, imas o tome masu tekstova u starim danima i slobodnoj bosni... sreca je nasa sto u britanskoj vladi takvi ko on ne vode glavnu rijec (danas, a u buducnosti ko zna) ...nije temazoom66 wrote:VjecitiStudent wrote:Crawfor je bio ambasador u Yu od 2001. do 2003. , ne razumijem zaista kakav je to bitni "igrac" Nenad Kecmanovic 2001., tj. zar Kecmanovic ima bilo kakvu ulogu u bilo cemu nakon 1992.?dallton wrote: s obzirom da analizu pise charles crawford, bivsi britanski ambasador u bih i bivsoj jugi, jedan od glavnih britanskih veznih igraca sa ljudima kao sto su nenad kecmanovic i ostala stara srpska cetnicka garda, ne znam koliko je tekst za ozbiljno uzimati
dopustit cu daltonu da opali reply na ovo, ostali, ne idite u off, bit ce izbrisano
Ovo je napisano par dana prije Ganićevog hapšenja, čestitam.zavrzlama wrote:jesam li sta propustio ili da samo procitam svoje postove od prije par mjeseci
velikosrbima nema nazad i pocetak sukoba u BIH je samo pitanje tajminga i lokacije...da li ce sranje prvo poceti na sjeveru Kosova,malom ausvicu ili presevskoj dolini ,sve zavisi od taktike koja se sprema u SANU kuhinji....
OHR pere ruke i obezbjedjuje sebi zaledjinu da kad pocne klanica,da se oni nadju na neutralnoj strani,jer OHR umjesto da podrzava stranu koja jer u pravu,oni su sve radili da izjednace zrtvu i agresora ,pravednog i nepravednog....evropa jednostavno zbog svojih istorijskih i strateskih interesa nema jedinstven stav sta sa BIH i oni su odlucili da BIH teren prepuste amerima i nama samim u BIH,a ujedno srbiji odgovara sukob u BIH da se skrene paznja sa gubitkla Kosova...stragnacija se nastavlja,rahat patnja u izcekivanju da nervozniji popusti sa zivcima i da bal vampira krene...
Shtash, @zavrzlama je to, dobre mu ove kashike, ko da ih je mazno od one Azire, pa je istoj opo prometBanksy wrote:Ovo je napisano par dana prije Ganićevog hapšenja, čestitam.zavrzlama wrote:jesam li sta propustio ili da samo procitam svoje postove od prije par mjeseci
velikosrbima nema nazad i pocetak sukoba u BIH je samo pitanje tajminga i lokacije...da li ce sranje prvo poceti na sjeveru Kosova,malom ausvicu ili presevskoj dolini ,sve zavisi od taktike koja se sprema u SANU kuhinji....
OHR pere ruke i obezbjedjuje sebi zaledjinu da kad pocne klanica,da se oni nadju na neutralnoj strani,jer OHR umjesto da podrzava stranu koja jer u pravu,oni su sve radili da izjednace zrtvu i agresora ,pravednog i nepravednog....evropa jednostavno zbog svojih istorijskih i strateskih interesa nema jedinstven stav sta sa BIH i oni su odlucili da BIH teren prepuste amerima i nama samim u BIH,a ujedno srbiji odgovara sukob u BIH da se skrene paznja sa gubitkla Kosova...stragnacija se nastavlja,rahat patnja u izcekivanju da nervozniji popusti sa zivcima i da bal vampira krene...
Beograd za početnike
Već drugi put Srbija hapsi bh. građane optužujući ih za zločine počinjene nad Srbima tokom proteklog rata u BiH. U Beogradu je 2007. uhapšen Tuzlak Ilija Jurišić, koga su srbijanske vlasti osudile jer je na početku rata učestvovao u dešavanjima oko Tuzlanske kolone. Srbija koja je proteklih godina uporno negirala (a i dalje to čini) pred Haškim tribunalom bilo kakvu odgovornost i povezanost s ratom u BiH ovim potezom se direktno umiješala u ono što se dešavalo u BiH i valjda s ciljem "dobrosusjedskih" odnosa, koje zagovara Tadić, pokušava da preko slučajeva Tuzlanske kolone i Dobrovoljačka dokaže kako je u BiH bio građanski rat
Ejup Ganić
Na konferenciji o naslijeđu Haškog tribunala održanoj prošle sedmice u Haagu, predstavnici udruženja iz Republike Srpske tražili su od Meddžide Kreso, predsjednice Suda BiH, i Milorada Barašina, glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH, odgovore na pitanja o tome šta je s istragama u slučajevima Dobrovoljačka, Viktor Bubanj te Silos. Kreso je odgovorila da Sud ne može naručivati optužnice i da će, ukoliko ih dobiju, postupati prema njima profesionalno kao i prema svim drugima. Barašin je rekao da se istrage vode tražeći od predstavnika ovih udruženja da predmete ne nose tužiteljstvima u drugim državama jer to dovodi do paralelnih istraga. Ali, i drugih problema o kojima je govorila Kreso: "Ukidanjem Pravila rimskog puta u BiH je nastao haos. Ljudi ponovo nisu sigurni jer se hapse na aerodromima. Pozivam predstavnike međunarodne zajednice da pod hitno poduzmu nešto po tom pitanju jer je situacija alarmantna."
Koliko alarmantna, pokazalo se svega tri dana kasnije kad je iz Londona stigla informacija da je Ejup Ganić zadržan na aerodromu jer ga traži Srbija. Zbog čega, ubrzo su objasnili iz Beograda: ministrica pravde Srbije Snežana Malović izjavila je da je sudskim tijelima Velike Britanije upućen zahtjev za ekstradiciju bivšeg člana Predsjedništva BiH Ejupa Ganića jer se protiv njega u Tužilaštvu za ratne zločine Srbije vodi istraga zbog umiješanosti u zločine počinjene na teritoriji BiH, a glavni tužitelj Srbije za ratne zločine Vladimir Vukčević je to potvrdio. MUP Srbije je početkom 2009., po nalogu istražnog suca, raspisao potjernice za 19 osoba iz BiH, među kojima je i Ganić, zbog napada na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, maja 1992.
Duple istrage Slučaj Ganić je već drugi u kojem Srbija hapsi bh. građane optužujući ih za zločine počinjene nad Srbima tokom proteklog rata u BiH. U Beogradu je 2007. uhapšen Tuzlak Ilija Jurišić, koga su srbijanske vlasti osudile jer je na početku rata bio pripadnik policije u Tuzli. Srbija, koja je proteklih godina uporno negirala (a i dalje to čini) pred Haškim tribunalom bilo kakvu odgovornost i povezanost s ratom u BiH, osporavajući čak i da je nasljednica SR Jugoslavije, ovim potezom je svoju sudsku nadležnost odlučila proširiti i na teritorij druge države. Ovlaštenje za to im je dala Skupština Srbije.
Upravo da bi se spriječilo ovakvo ponašanje, odnosno da svako hapsi kad i koga hoće, bila su uspostavljena Pravila rimskog puta. No, s nagovještajima o gašenju Tribunala, ICTY je prenio nadležnost za procesuiranje ratnih zločina na BiH, Hrvatsku i Srbiju. I iako to, naravno, nije bila namjera, time je otvorena "sezona lova". U svemu je trebalo biti jako bitno gdje se zločin desio i ko su počinioci, jer nema nikakve logike da država koja ni po kojem osnovu nema sudske nadležnosti sebi daje za pravo da procesuira osumnjičene koji nisu njeni građani, niti na njenoj teritoriji imaju prebivalište.
Druga stvar koja se nije smjela desiti je da se dupliraju istrage oko određenih ratnih zločina, što se u "slučaju Jurišić" desilo: istraga oko događanja u Tuzli već se vodila u Tužiteljstvu BiH, no zvanični Beograd se nije osvrtao na to. Dakle, kršeći sve kriterije po kojima može voditi suđenje protiv nekog optuženog da je ratni zločinac, Srbija je započela suđenje Iliji Jurišiću i na kraju ga i osudila.
No, svakako ne treba u cijelom ovom slučaju umanjivati ni ulogu BiH, odnosno Vijeća ministara, Ministarstva pravde BiH i Tužiteljstva BiH koji nisu poduzeli ama baš ništa nakon ukidanja Pravila rimskog puta kako bi zaštitili svoje građane tako da mnogi sad ponovo žive u strahu da su na nekom spisku. Strah je još više opravdan ako se zna da je dokumentacija kojom raspolaže Beograd dostavljena iz BiH, a ironija je da su istražne sudije Srbije (koja "nije učestvovala u ratu u BiH") već boravile u BiH i tokom 1996. "prikupljale dokaze" pri čemu su im na raspolaganju bili svi nadležni organi Republike Srpske!? Osim toga, Branislav Dukić, predsjednik Saveza logoraša RS-a i pijun Milorada Dodika, nedavno je u Beograd odnio "dokazni materijal" tražeći od tužioca Vukčevića da otvori istrage protiv više od 20.000 (!?) ljudi za koje on sumnja da su počinili ratne zločine nad Srbima u BiH. Pri tome su istrage u mnogim od tih predmeta otvorene u Tužiteljstvu BiH.
Srbijanske potjernice Nakon hapšenja Jurišića, Sinan Alić, direktor Fondacije Istina Pravda Pomirenje iz Tuzle, za Dane je rekao: "Od Marinka Jurčevića (u to vrijeme glavni tužitelj Tužiteljstva BiH) se očekivalo da među prvima reaguje kada je u Beogradu uhapšen Ilija Jurišić, a od njega nismo čuli ni riječ. On ćuti i nakon privođenja Selima Bešlagića, Envera Delibegovića i Budimira Nikolića na osnovu potjernice srbijanskog Interpola. Profesionalno i odgovorno reagovala je predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso i primijetila da se u nekim zemljama regiona istovremeno vode paralelni istražni postupci za iste događaje iz proteklog rata i upozorila da sve podsjeća na vrijeme od prije 1996., kada je jedna vrsta anarhije zaustavljena Pravilima puta." Jurišić je u zatvoru, a sada je priveden i Ejup Ganić. Dakle, svakom građaninu BiH može se desiti da bude uhapšen jer je na nekom spisku kao što su oni na kojima su rahmetli Mirza Delibašić, pokojni Davorin Popović, zatim Nedžad Salković, Josip Pejaković...
Kada se sredinom prošle godine saznalo da je Srbija raspisala potjernice za 19 bh. građana koje su teretili za događaj u Dobrovoljačkoj, Dani su objavili dokumentaciju Ureda Tužiteljstva Haškog tribunala koja teško optužuje režim srbijanskog predsjednika Borisa Tadića jer dokumentacija iz Ureda tadašnje haške tužiteljice Carle del Ponte potvrđuje da je srpski oficir za vezu u Tribunalu još prije šest godina zvanično informiran da su dokazi protiv 19 visokih funkcionera Republike BiH za navodnu odgovornost za ubistvo vojnika u koloni JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 3. maja 1992. godine "nedovoljni po međunarodnim standardima da potvrde razumnu sumnju za vjerovanje da su mogli počiniti navedena kršenja međunarodnog humanitarnog prava". S ovim dokumentima već godinama su upoznate i vlasti u Banjoj Luci i Beogradu.
No, i pored stava Haškog tribunala, sredinom maja prošle godine Interpol Srbije je zbog optužbi da su učestvovali u "ratnim zločinima u Dobrovoljačkoj ulici" raspisao potjernice protiv Ejupa Ganića, nekadašnjeg člana Predsjedništva BiH, Hasana Efendića, tadašnjeg komandanta Štaba TO BiH, Jusufa Pušine, zamjenika ministra MUP-a, Jovana Divjaka i Fikreta Muslimovića, visokih oficira bivše Armije BiH, Dragana Vikića, komandanta Specijalne jedinice policije, Emina Švrakića, osnivača Zelenih beretki, Zaima Backovića, osnivača Patriotske lige, zatim policajaca Jovice Berkovića, Rešada Jusufovića, Jusufa Kecmana, Damira Dolana i Ibrahima Hodžića te protiv Ismeta Bajramovića Ćele i Dževada Topića Tope. Istragu o događaju u Dobrovoljačkoj pokrenuo je 1993. bivši Vojni sud u Beogradu, a predmet je preuzelo Tužilaštvo za ratne zločine Srbije. Tada je saopćeno i da su vlasti Republike Srpske dostavile još ranije Haškom tribunalu dokaze protiv Ejupa Ganića, Stjepana Kljuića i još 13 osoba, ali da Haag nikada protiv njih nije podigao optužnicu.
Istina je da je Sekretarijat za odnose s Međunarodnim krivičnim sudom u Haagu Vlade Republike Srpske, na čijem čelu je u to vrijeme bio Dejan Miletić, 2002. uputio Haškom tribunalu na pregled i ocjenu predmet Dobrovoljačka. Tadašnja tužiteljica Haškog tribunala Carla del Ponte je 17. juna 2003. uputila odgovor Sekretarijatu preko Trivuna Jovičića, srpskog oficira za vezu u Tribunalu.
Nema dokaza U tužiteljičinom odgovoru se u slučaju Hasana Efendića između ostalog navodi da je "jedini relevantan dokaz protiv Hasana Efendića u odnosu na ovaj predmet da je on razgovarao sa zarobljenicima i da je jasno odbio da se sretne s oficirima JNA radi razgovora o njihovim uslovima u zarobljeništvu. Kapetan prve klase Nedeljko Vlašković i drugi relevantni svjedoci trebali bi biti ponovo intervjuirani u vezi s ulogom Hasana Efendića u njihovom zarobljavanju." I zaključuje da su "dokazi nedovoljni po međunarodnim standardima da potvrde razumnu sumnju za vjerovanje da je Hasan Efendić mogao počiniti ozbiljna kršenja Međunarodnog humanitarnog prava".
Dokaze za "razumnu sumnju" tužiteljica nije pronašla ni u slučaju Jovana Divjaka, Ejupa Ganića, Stjepana Kljuića, Jusufa Pušine i Jusufa Prazine. Nema dokaza ni u slučaju Fikreta Muslimovića s tim da je nejasna i njegova precizna uloga u zatvaranju vojnika "iako postoje neki dokazi koji sugeriraju da je on odgovoran za uslove u kojima su bili zatvoreni. Pukovnik Milan Šuput, pukovnik Slavoljub Belošević i drugi relevantni svjedoci bi trebali biti ponovo ispitani o slučaju uloge Fikreta Muslimovića u njihovom zarobljavanju. Potrebni su precizni detalji o navodnoj umiješanosti osumnjičenog."
Nakon što je Tribunal 2003. proslijedio ove dokumente Sekretarijatu RS-a, kompletan predmet Dobrovoljačka je iz Banje Luke u Beograd odnio Branislav Dukić da bi cijeli slučaj krajem prošle godine aktivirao tužitelj Vukčević. Da se zaista radi o politički motiviranoj istrazi, potvrđuje i izjava Milorada Dodika koji je ustvrdio da je, maltene, rat počeo pucnjavom u Dobrovoljačkoj!? Pri tome, očito nije bitno što je Arkan u to vrijeme "oslobađao" Bijeljinu, što je Sarajevo granatirano, a istočna Bosna gorjela. Dodiku - kome svesrdnu podršku pružaju srpski, te određeni hrvatski lobiji u BiH - ali još više u Beogradu, najbitnije je da dokažu da je u BiH bio građanski rat. Istovremeno, prema "dokazima" srbijanskih službi, u BiH se nije desio genocid nigdje, pa ni u Srebrenici, niti su počinjena etnička čišćenja i zločini u Foči, Zvorniku, Višegradu, Prijedoru, Bratuncu, Gacku, Doboju, Brčkom...
Dokumenti Haškog tribunala, koji su u posjedu Dana, nepobitno dokazuju da se i današnji beogradski režim prema Bosni i Hercegovini odnosi kao prema vlastitoj koloniji. Unatoč tome što je Tužiteljstvo Tribunala kao neosnovan odbacilo zahtjev za pokretanje istrage protiv 19 građana BiH, unatoč Pravilima rimskog puta, koja su potpisali i BiH i Srbija, Tadićev režim je, valjda u duhu "dobrosusjedskih odnosa" o kojima govori, otvorio istragu pred - svojim sudom.
Bez Interpolovih potjernica I pored insistiranja zvaničnog Beograda Interpol je odbio da raspiše potjernice protiv bh. građana optuženih od strane Srbije za ono što se desilo u Dobrovoljačkoj objašnjavajući to kao "pravno pitanje" između Srbije i BiH. Tadašnji ministar sigurnosti BiH Tarik Sadović, na sastanku s generalnim sekretarom Interpola Ronaldom Nobleom je rekao: "Radi se o političkom slučaju jer je namjera Srbije da se izjednače strane u bh. ratu. Očito je cilj bio da naša policija hapsi nekada najviše političke i vojne zvaničnike, što mi nismo dozvolili jer to ne rade ni Srbija ni Hrvatska. Pravni argumenti su bili na našoj strani." Među dokumentacijom koju je Sadović dostavio generalnom sekretaru su i oni s potpisom Carle del Ponte u slučaju Dobrovoljačka.
Međutim, iako nije postojala zvanična Interpolova potjernica, Ganić je uhapšen. Sadik Ahmetović, ministar sigurnosti BiH, pojasnio je da se vjerojatno radi o pozivanju na Evropsku konvenciju o ekstradiciji iz 1957. koju je ratificirala i BiH. No, ironija je da je samo dan prije problema koje je Ganić imao na londonskom aerodromu sklopljen sporazum između BiH i Srbije, koji su potpisali ministri pravde Bariša Čolak i Snežana Malović. Ahmetović objašnjava: "Po tom sporazumu su četiri stavke zbog kojih bi Ganić trebao biti izručen vlastima BiH: mjesto prebivališta, mjesto gdje se nalazi većina dokaznog materijala, mjesto izvršenja zločina i državljanstvo osumnjičenog." Međutim, u potpunosti zanemarujući ovaj sporazum, Vladimir Vukčević je insistirao kod svojih kolega u Velikoj Britaniji da Ganić bude izručen Srbiji. Treba li spominjati da je sjedio pored Barašina u Haagu kad je glavni tužitelj BiH jasno rekao da Tužiteljstvo BiH vodi istragu o Dobrovoljačkoj.
dallton wrote:proradile kasikeVjecitiStudent wrote:Zanimljiv je blog nekadasnjeg ambasadora VB u Sarajevu:
s obzirom da analizu pise charles crawford, bivsi britanski ambasador u bih i bivsoj jugi, jedan od glavnih britanskih veznih igraca sa ljudima kao sto su nenad kecmanovic i ostala stara srpska cetnicka garda, ne znam koliko je tekst za ozbiljno uzimatiA reader makes this interesting point:
Ejup Ganic was a highly westernised moderate leader who is fundamentally an academic. He strongly believed in Yugoslavia remaining unified and does not have the antagonism towards fellow former Yugoslav states as large numbers in politics in the region...
Which prompts me to offer you again this thought:
For anyone interested, there latterly have been three main streams in the political organisation of the Bosnian Muslims aka Bosniacs (and for those who really need help, here is the difference between Bosnian Muslims, Bosnian muslims, and Bosniacs):
* secular social-democratic, let's-all-get along stream: not unpopular and even appealing to a lot of people, with Zlatko Lagumdzija to the fore
* overtly nationalistic, demagogic, Bosnia is the Muslim part of former Yugoslavia stream: Haris Silajdzic is the undisputed exponent of this view, which plays up the ethnic identity and territorial demands of the Bosnian Muslims rather than any specific Islamist agenda
* overtly Islamist stream: people who want to create an openly Islamic space in Bosnia as part of a longer-view Islamic agenda. Not all of these people are obvious extremists in themselves - the late Alija Izetbegovic was if anything an ultra-liberal by global Islamic standards. But other parts of this stream spiral off into foreign-funded fanaticism and potential terrorism.
For a small community (some two million people) in a small country, the rivalry between these philosophically distinct and largely mutually exclusive tendencies looks like a recipe for incessant divisions. Which is what the Bosniacs have, and why issues going to the modernisation of Bosnia take a distant back seat.
This explains why Ejup Ganic did not 'fit' Bosniac politics after Bosnia broke from the remainder of Yugoslavia, even though of course he rose to the top level as the Yugoslav period ended and played a leading role in the conflict.
Although he was in the SDA party of Izetbegovic, Ganic was not a determined, deep Islamist like Izetbegovic. His flat in Sarajevo had some proud Islamic inscriptions as you walked in, then a drinks trolley heavy with top-end alcoholic sustenance. The core SDA leadership were people whose political legitimacy flowed from their imprisonment as Islamist 'clero-nationalists' under the communists, and whose agenda was (and is?) essentially all about defending/advancing Islamic influence. As far as I could see, Ganic was not fully trusted by them.
Likewise he was not a Bosniac nationalist like Silajdzic - he was too relaxed about dealing with his political and other enemies, and too ready to make common sense compromises to make progress rather than parking himself noisily on principle. Ganic is of course a scientist of note - maybe trained to look at what works in real life, not in theory?
And he did not choose to side with the Lagumdzija social democratic tendency, probably his natural home insofar as one could be found. Did he (rightly) think that they were never going to get anywhere?
In short Ganic was - and for all I know still is - a 'Yugoslav' by instinct. Someone with a foot in different ethnic and cultural camps, perhaps with a hint of a Belgrade accent from his years in Serbia. And therefore unlikely to appeal to the hard-core Islamist/nationalist elites in Sarajevo, but also too Bosnian/Bosniac to be respected by Serbs.
Likewise General Divjak - one of the few true heroes of the Bosnian war, a senior Serb soldier who fought on the 'Bosnian' side to defend Sarajevo - was also shamefully marginalised by Izetbegovic/Silajdzic after the conflict.
Basically, people like Ganic ought to have been leading Yugoslavia in the European Union now. Instead we have this dreary unending bitterness, now playing itself out in the inefficient entrails of the London legal system.
Collateral damage from all sides in former Yugoslavia refusing Ethnic Disarmament?
http://charlescrawford.biz/MU3C0E988791
Reakcije na hapšenje prof. Ejupa Ganića
Dr. Carole Hodge,
autorica knjige Britain and the Balkans, Routledge, 2006.
Hapšenje bivšeg bosanskog lidera Ejupa Ganića 1. marta u Londonu koincidirajući s dugo očekivanim početkom procesa Karadžiću u Haagu, "Britanija u centru ekstradicijskog spora u vezi s bivšim bosanskim liderom Ejupom Ganićem", izazvalo je u britanskim medijima reakciju, koja običnom posmatraču sugerira izjednačavanje krivice u kompleksnom "građanskom" ratu - impresiju da je sam Karadžić, s velikim bolom iznosio svoje dvodnevno uvodno izlaganje. Tajming Ganićevog hapšenja ove sedmice od strane Scotland Yarda bio je vjetar u leđa Karadžićevoj odbrani, te se njegove eventualne posljedice ne smiju zanemarivati.
Dok je Radovan Karadžić optužen za genocid i devet drugih tačaka za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, Ganić je optužen na osnovu nedavnog beogradskog zahtjeva za ekstradiciju i to zbog njegove navodne uloge u strijeljanju vojnika bosanskih Srba u maju 1992., u vrijeme kada su masakri nesrba od strane srpskih snaga u Bosni i Hrvatskoj već brojali desetke hiljada žrtava.
Pojavljivanje i Karadžića i Ganića na TV ekranima širom Britanije 1. marta pobija činjenično stanje i hrani mnoge mitove orkestrirane iz Beograda, koji su 1990-ih rezultirali prešutnom saglasnošću Britanije i Francuske naspram genocidnog rata. Interesantno je da Karadžić u svoju odbranu slobodno citira riječi britanskih političara, diplomata i vojnika.
Postoji dokaz koji dovodi u pitanje generalno nagađanje da je britanska sramotna uloga na Balkanu dovela do poraza vlade konzervativaca. Stoga je, također u britanskom interesu da Ejup Ganić smjesta bude vraćen u svoju domovinu, Bosnu i Hercegovinu, radije nego u Srbiju, budući da je kompetentnost njenog sudskog sistema upitna.
Dr. Marko Attila Hoare,
Faculty of Arts and Social Sciences Kingston University, London
Kada su pripadnici Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine pucali na JNA u Dobrovljačkoj ulici (3. maja 1992.) bila je to defanzivna akcija usmjerena protiv legitimnih vojnih meta, odgovor na vojni napad JNA na glavni grad BiH. I to se desilo u vrijeme kada je JNA, pod kontrolom Srbije, osvajala ogromne dijelove BiH, od Kupresa do Zvornika, i sistematski ubijala ili protjerivala stanovnike nesrbe. Ganićevo hapšenje pokazuje da zvaničnici Srbije još uvijek vide bosanske napore da organiziraju samoodbranu od njihove agresije kao "zločin". Ovo pokazuje da Srbija još uvijek nije okrenula leđa agresiji i nacionalizmu iz Miloševićevog doba.
Sonja Biserko,
predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji
U Haagu se vodi nekoliko procesa (Karadžić, Perišić, Stanišić, Simatović). Sve optužnice se odnose i na genocid u Bosni. Karadžićeva optužnica je proširena na još desetak opština u kojima se desio genocid, znači genocid se odnosi na celu Bosnu. Beograd je razradio svoju strategiju koja se svodi na ometanje suda (suđenje Karadžiću, Šešelju) kroz odugovlačenje, zatim kroz političku odbranu (Milošević, Karadžić, Šešelj), intimidaciju svedoka Tužilaštva, prikrivanje dokumentacije (dogovor sa Carlom del Ponte). Osim toga, Beograd čini sve da relativizuje svoju odgovornost kroz plasiranje teza da su "bosanski rat" počeli Bošnjaci. To dokazuju preko događaja u Dobrovoljačkoj ulici, u slučaju Tuzlanske kolone (izlazak JNA iz Tuzle). U tom smislu ovakve poternice imaju za cilj da se svi bosanski lideri iz tog vremena kriminalizuju. Hapšenje Ganića je primer koji će sutra da se primeni i na druge bošnjačke lidere. Radi se u suštini o borbi za interpretaciju rata u Bosni koji su, kako Beograd tumači, pokrenuli muslimanski fundamentalisti. Sve te poternice su deo šireg plana i bilo bi važno da međunarodna zajednica zaustavi takvo ponašanje Beograda i da izvrši pritisak na ICTY da obelodani sve zaštićene dokumente kako bi se i tako obelodanila istina o ratu u Bosni.
Profesor Francis A. Boyle,
bivši agent za Republiku Bosnu i Hercegovinu pred Međunarodnim sudom pravde
Hapšenje Ejupa Ganića od strane britanske vlade je u potpunosti političke prirode. Britanci su uvijek mrzili Ganića jer je bio jedan od bosanskih ratnih lidera koji je imao hrabrosti da im se javno odupre u javnosti, tako da je ovo sada osveta Britanaca protiv Ganića, Bosne i Bosanaca. Naime, Ganić mi je lično pomogao da dobijem autorizaciju od predsjednika Izetbegovića da tužim Britaniju na Sudu pravde za pomaganje i podstrekivanje genocida protiv Bosne. Ovo britansko hapšenje Ejupa Ganića je jednostavno nastavak genocidnih politika koje je Perfidni Albion uvijek vodio protiv BiH.
Dr. Ron Roberts,
Kingston University London. UK
Hapšenje profesora Ganića u Londonu jedan je u nizu sramotnih incidenata koji su dodatno pogoršali profil britanske vlade na međunarodnoj sceni. Vlada Velike Britanije je tokom rata protiv BiH (1992. - 1995.) efektivno pružala podršku za srbijansku ekspanziju. Ovu posljednju akciju, vrijednu svake osude, koju vode ljudi koji bi mogli biti osuđeni za ratne zločine u Iraku, trebalo bi smatrati uvredom za sve one koji podržavaju princip prava na samoodbranu koji je zagarantiran u Povelji UN-a.
Dr. Edina Bećirević,
FKKS, Univerzitet u Sarajevu
Hapšenje profesora Ejupa Ganića je školski primjer "uspješno" obavljene obavještajno-propagandne akcije. Tajming je toliko usklađen da je nemoguće pomisliti da se radi o pukoj slučajnosti: Dan nezavisnosti BiH i prvi dan iznošenja Karadžićeve odbrane u Haagu. I srbijanske obavještajne strukture, pretpostavljam, smatraju da je obavljen dobar posao. Međutim, smatram da će britansko pravosuđe profesora Ganića izručiti BiH jer Srbija nema apsolutno nikakvog osnova za jurisdikciju u ovom slučaju. Propagandu s kratkotrajnim efektima Srbija je pretpostavila popravljanju odnosa s BiH. Ali BiH nije jedna država s kojom Srbija ima loše odnose. Srbija ima loše odnose sa svim svojim susjedima. Srbija je, čini se, bila i ostala balkanska "odmetnička država" (rogue state). Ali posljedice ove konkretne propagandne akcije, koja za cilj ima skretanje pažnje sa stvarne uloge Srbije u BiH 1992. - 1995., najviše će se negativno reflektirati na samu Srbiju. Mislim da je krajnje vrijeme da međunarodna zajednica uoči koliko je za odnose u regionu, ali i za srpsko društvo pogubno izbjegavanje suočavanja s prošlošću.
Psihotična srbofilija
Na isti dan kada trebamo slušati Radovana Karadžića - koji je s pravom britansku vladu iz perioda 1992. - 1995. opisao kao prijateljsku - kako iznosi svoja luđačka opravdanja najgoreg masovnog ubistva u Evropi od vremena nacista, Britanci su odlučili lišiti slobode jednoga od lidera pokreta otpora protiv Karadžića, te predati ga Beogradu, u kojem je Karadžić bio zaštićen 13 godina u bijegu od međunarodne optužbe.
Naša primarna i glavna briga mora biti gospodin Ejup Ganić, koji je uhapšen i zadržan u Velikoj Britaniji na osnovu neistinite optužbe beogradskih vlasti koje se ni do danas nisu uspjele riješiti svoje ultranacionalističke psihoze i nesposobnosti da se pomire s vlastitom gnusnom historijom. Također, to moraju biti i Ganićeva sloboda i prava pred racionalnim - ne politički didaktičkim - zakonom.
Druga briga nam treba biti to šta nam razvoj ovih događaja govori o iskrivljenom pogledu međunarodne zajednice na Srbiju, kao na neku vrstu legitimnog člana međunarodne zajednice, vrijednog prijema u Evropsku uniju. To je još uvijek zemlja koja štiti masovnog ubicu Ratka Mladića - kao nacionalno blago i heroja - dok zahtijeva Ejupa Ganića!? Ne zna čovjek bi li se smijao ili plakao. Ali zna da je ovo ista ona stara, bijesna, poremećena Srbija, kojoj su strane diplomate vječito zavjerenički namigivale, baš kao što su to činile tokom rata, a kojoj Britanija, čini se, odlučno želi povlađivati.
Naša treća briga treba biti šta ovaj najnoviji valcer Londona i Beograda - a teško da im je to prvi ples - čini za podrivanje ciljeva univerzalne pravde. Mnogi ljudi u zajednici normalnih demokratskih nacija (među koje se, nažalost, ni Srbija ni Velika Britanija ne mogu ubrojiti) nastoje ustanoviti duh vremena u kojem ljudi kao pokojni diktator Augusto Pinochet ili ratni zločinci iz Izraela ili centralne Afrike mogu biti uhapšeni u drugim zemljama osim u vlastitim. Srbija i Velika Britanija su se ovom epizodom narugale tom naporu: kafanska zamjerka našarana na papir s ambicijom da bude nova verzija historije - nije optužba. Sada čekam da Beograd počne blejati da se "optužba" protiv Ganića na neki način može mjeriti s onom protiv Karadžića i Mladića. Ne možete a da se ne zapitate jesu li ovi ljudi ludi ili se samo pretvaraju.
Velika Britanija je, zajedno s Francuskom, u periodu od 1992. do 1995. uradila više od bilo koje druge zemlje da zadovolji srbijansku genocidnu mašinu i osigura da je međunarodna zajednica ne gnjavi tokom pogroma nad bosanskim muslimanima u tri duge, krvave godine. Priče o bliskim vezama i ljigavim dogovorima između starijih članova dekadentne vlade Johna Majora, Slobodana Miloševića i njegovog režima su legendarne. Sada, skoro dvadeset godina poslije, London još uvijek ne može smiriti tu psihotičnu srbofiliju, opet povlađujući Beogradu, i ovaj put izručujući gospodina Ganića osudi u umobolnici. To je groteskno, politički i moralno odvratno i podriva cilj međunarodne pravde.
(Autor je novinar The Guardiana i The Observera)
Izuzeti Dobrovoljacku iz konteksta svih desavanja u BiH, a koji su se desili u Bijeljini, Zvorniku, Visegradu,Foci, Rogatici, Gorazdu, a koji su se desili prije dogadjaja 2. maja 1992. u Sarajevu ( kidnapovanje Predsjednika drzave i Popredsjednika vlade , granatiranje glavnog grada, pokusaj zauzimanja zrade Predsjednistva ) i mnogi drugi dogadjaji, a koji su predhodili DOBROVOLJACKOJ, je zaista nemoguce.Republiku Bosnu i Hercegovinu je kao suverenu, nezavisnu i cjelovitu državu prva priznala Bugarska, još 15. januara 1992. godine, a Evropska zajednica 6. aprila 1992. godine kada je na nju zvanično i otpočela agresija. Susjedna Hrvatska i SAD-e priznale su Republiku Bosnu i Hercegovinu dan kasnije, tj. 7. aprila 1992. godine. Od tada, Bosnu i Hercegovinu priznalo je više od 130 zemalja ,a u punopravno članstvo UN-a primljena je 22. maja 1992. godine.
1. Ali ovaj problem i tema nije stvar kako i na sta lici politicke snage u Bosnjaka vec o tome da Srbija hoce da sudi Ganicu za Dobrovoljacku. A jos niko ne zna sta se valja iza brda..VjecitiStudent wrote:Ovo je vrlo zanimljiva analiza sa strane o tome na sta danas lice politicke snage u Bosnjaka, takodjer vrlo je afirmativna ocjena i samog Ganica.Soul_Sista wrote: A sta je to zanimljivo u ovom tekstu?
A ovo ostalo sto pitas, procitaj malo i ostale tekstove na blogu, dosta detaljno je opisan britanski pogled na cijeli ovaj slucaj.
ali onda je pukla tikva i sve male banane drzavice krenule svojim putem...nigdje ni ne spominje da je bio na samom drzavnom vrhu, NA VRHU DRZAVE KOJA JE PREMA MEDJUNARADNOM PRAVU IMALA PRAVO DA SE ODBRANI. 
Odluka o zahtjevu za puštanje Ganića 11. marta
Viši sud u Velikoj Britaniji prolongirao je donošenje odluke o puštanju Ejupa Ganića iz pritvora do četvrtka, 11. marta, kako bi sačekali da Srbija dostavi dokaze na osnovu kojih sumnjiči ovog ratnog člana Predsjedništva BiH za zločin u Dobrovoljačkoj ulici, kazala je Justice Reportu Emina Ganić.
"Moj otac nije pušten, odluka je prolongirana za četvrtak. Sudija je rekao da nema nijednog dokaza koji je Srbija uspjela predočiti, a na osnovu kojeg su zahtijevali njegovo hapšenje, te s obzirom da nema dokaza, oni su dali priliku Srbiji da ih prikupi", kazala je Emina Ganić.
Ejup Ganić je 26. februara 2010. godine kratko zadržan na aerodromu u Londonu, nakon čega je 1. marta uhapšen "na osnovu preliminarnog zahtjeva srbijanskih vlasti". Uhapšen je zbog sumnje da je učestvovao u napadu na kolonu Jugoslovenske narodne armije (JNA) u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu u maju 1992. godine, te mu je određen pritvor do 29. marta.
Na ročištu pred Sudom u Westminsteru Ganić se nije pojavio, a njegovi advokati su tada predložili da bude pušten iz pritvora uz jamstvo od 200.000 funti, što je sud odbio.
Srbijanske vlasti bi u međuvremenu trebale dostaviti potrebnu dokumentaciju o postojanju osnovane sumnje da je Ganić učestvovao u zločinu u Dobrovoljačkoj ulici, kako bi Sud odlučio da li je moguće izvršiti ekstradiciju, radi daljeg procesuiranja. Osim Srbije, izručenje je zatražila i BiH, zbog postojanja istrage za isto djelo.
video wrote:
Odluka o zahtjevu za puštanje Ganića 11. marta
Viši sud u Velikoj Britaniji prolongirao je donošenje odluke o puštanju Ejupa Ganića iz pritvora do četvrtka, 11. marta, kako bi sačekali da Srbija dostavi dokaze na osnovu kojih sumnjiči ovog ratnog člana Predsjedništva BiH za zločin u Dobrovoljačkoj ulici, kazala je Justice Reportu Emina Ganić.
"Moj otac nije pušten, odluka je prolongirana za četvrtak. Sudija je rekao da nema nijednog dokaza koji je Srbija uspjela predočiti, a na osnovu kojeg su zahtijevali njegovo hapšenje, te s obzirom da nema dokaza, oni su dali priliku Srbiji da ih prikupi", kazala je Emina Ganić.
Ejup Ganić je 26. februara 2010. godine kratko zadržan na aerodromu u Londonu, nakon čega je 1. marta uhapšen "na osnovu preliminarnog zahtjeva srbijanskih vlasti". Uhapšen je zbog sumnje da je učestvovao u napadu na kolonu Jugoslovenske narodne armije (JNA) u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu u maju 1992. godine, te mu je određen pritvor do 29. marta.
Na ročištu pred Sudom u Westminsteru Ganić se nije pojavio, a njegovi advokati su tada predložili da bude pušten iz pritvora uz jamstvo od 200.000 funti, što je sud odbio.
Srbijanske vlasti bi u međuvremenu trebale dostaviti potrebnu dokumentaciju o postojanju osnovane sumnje da je Ganić učestvovao u zločinu u Dobrovoljačkoj ulici, kako bi Sud odlučio da li je moguće izvršiti ekstradiciju, radi daljeg procesuiranja. Osim Srbije, izručenje je zatražila i BiH, zbog postojanja istrage za isto djelo.
Pod istim krovom
Što ste ubili svata i izglasali referendum?
Hapšenje Ganića u Londonu zapravo pokazuje kako su odnosi između ovih društva, zapravo, zamrznuti 1992. i kako je još uvijek, zapravo, sve moguće. Glavna karakteristika je još uvijek odsustvo zdravog rasuđivanja. I manjak argumenata.
Piše: Ahmed Burić
Kad čovjek dođe u situaciju da ga brane pred ambasadama i utrkuju ko će jače optužiti pravosudni sistem Velike Britanije, srpski lobi ili bošnjačke političare koji "ne čine ništa za svoj narod" - nije baš da mu se dobro piše. Tako je, nekako, i s Ejupom Ganićem, čije zatvaranje u Londonu prati zaista nesvakidašnja halabuka, puna izliva bijesa koji biva jačim što je neznanje veće. Ali, najgore je kad je neznanje svjesno. Hajdemo redom.
Još kad je Ganić prvi put zadržan, a bilo je to u petak 26. februara, vijest je uredno objavila beogradska nezavisna televizija B92, što je potvrdio glavni tužitelj za Ratne zločince Srbije Vladimir Vukčević. U to vrijeme, Ganić je, baš onako akademski, demantirao hapšenje optužujući Vukčevića da njegovim studentima hoće da "pokvari merak." Kvarenje meraka je obustavljeno u petak i subotu, da bi u nedjelju, po povratku natrag (jer mu je pasoš u međuvremenu, bio zadržan) prema potjernici Interpola Beograd. Zasad pravno najviše neutemeljen dio ovog čina je da čin hapšenja nije izvršen ni prema konvenciji o ekstradiciji , niti prema dogovoru između Kraljevine Srbije i Ujedinjenog Kraljevstva iz 1908., nego prema Zahtjevu Tužilaštva za ratne zločine Srbije. To plaši, iz velikog broja razloga: tako, faktički, ispada da je moguće zadržati svakog građanina BiH protiv kojeg nekome u Beogradu, a u ovom slučaju Vukčeviću i njegovim suradnicima, padne na pamet da napišu kako je zatvarao, progonio, ubijao ...
Znalo se ko puca
S te strane, potpuno treba biti na Ganićevoj strani. Njegovu ulogu u Dobrovoljačkoj treba(lo je davno) ispitati i na to staviti tačku. Toga, naravno, nije bilo i to je jedan od razloga što smo svi sumnjivi. Neko, istina, malo više: Ganić je u toj spornoj Dobrovoljačkoj, ulice u kojoj danas stanuje ovaj što ovo piše, nosio megafon, i po komandnoj odgovornosti može biti optužen. Istina je i da nikako nije mogao kontrolirati sve one koji su htjeli pucati u kolonu JNA koja je dolazila s Bistrika. Takav je, valjda, bio svaki građanin Sarajeva koji je znao "ko puca", i tu, najvećim dijelom pada teorija srbijanskog Tužilaštva. JNA je, naime, učestvovala u napadu na Sarajevo, a to što je dio kolone u Dobrovoljačkoj napadnut, jeste bio zločin, koji nije procesuiran. Sve ostalo - uključujući i šatro ekspertize naših najviših dužnosnika – su prikupljanje poena na jednom slučaju koji osim što prijeti da bude presedan, nije ni pretjerano bitan. Evo i zašto.
Za Ganića se zna da je postao važan sklopom slučajnih okolnosti koje je znao iskoristiti. Kad je Alija Izetbegović 1992., uhapšen i zadržan na Aerodromu, svoje je predsjedničke ovlasti prenio na Ganića. Njemu se to, prema tvrdnjama onih koji su bili veoma blizu, izrazito dopalo. U tom smislu, a i dalje, Ganić nije neko koga bi moralne dileme udaljile od ostvarenja cilja. Zanimljivo je da je Ganić odlazio na teritoriju Srbije i da dosad nije hapšen, a da je prema pojedinim izvorima, njegovu poziciju najviše pogoršao bivši ministar MUP-a BiH Alija Delimustafić koji je nakon hapšenja i saslušavanja u Beogradu izjavio da je "Ganić karijerista i bolestan za vlašću" i da je "sebi uvrteo u glavu da je predsjenik BiH, jer Alije više nema."
Delimustafić je u Beogradu prošao kroz stravičnu torturu, premlaćivan je svaki dan i neljudski je tretiran. Sve i da jeste tačno što je rekao, to još uvijek ne dokazuje ništa protiv Ganića. Problem je nešto drugo: odnosi između ovdašjih zemalja, a pogotovo između Bosne i Srbije, još su u 1992., zatvoreni u onom famoznom krugu pitanja "ko je ubio svata na Baščaršiji?" i "što ste izlazili na referndum kad smo mogli skupa napraviti, manju ali lepšu Jugoslaviju?".
Suštinski, Srbija, odnosno njen najveći dio, Bosni i Hercegovini, odnosno Bošnjacima i Hrvatima nije oprostila vlastitu volju, a Međunarodna zajednica i Haaški tribunal su jo u dobro mjeri dali za pravo da se tako ponaša. Paralizirana BiH, stalni nacionalistički pritisci, izjave, presuda po kojoj Srbija nije učestvovala u genocidu – sve to nastavlja ići u smislu toga da Srbija nad Bosnom, ipak, ima neku prednost, u smislu da je regionalni policajac i da se brže kreće prema evropskim integracijama.
Ko je ko
U svrhu očuvanja takvih «odnosa», i paraleliziranja nivoa krivice, Vukčevićev kabinet je, valja reći dosta mudro, "nanišanio" Ganića. Način na koji su isposlovali njegovo zadržavanje, sugerira da ga prate , uglavnom, svuda. To nije teško: kao što nije teško ni analizom Ganićevogog djelovanja pokazati da se radi o nešto ekskluzivnijem izdanku nacionalno-tranzicijskog "poslovnjaka", koji za sve ima opravdanje i kome su "sve pare dobre." S druge strane, radi se o bitno sposobnijem čovjeku od onoga što je bio prosječan pripadnik bošnjačke nove elite. Za razliku od raznih piljara, mlinara, jajara i ostalih bošnjačkih "uspješnika" Ganić je profesor s dijelom karijere u SAD-u, dekan i vlasnik svoje visokoškolske ustanove čije su diplome validne u svijetu, čovjek koji se pojavljuje na kulturnim i sportskim manifestacijama, finih manira, najčešće vrlo ukusno odjeven. Neko takav, ko se izjašnjavao kao Jugosloven, ko je modelski pripadnik jednog okruženja, ali ga je odmah spreman zaboraviti ako se pojavi "bolj" opcija – idealan je primjer da se u Beogradu, i iz Beograda pokaže "kako je bilo zločina na svim stranama." Nadajmo se da stvar, ipak, neće uspjeti, i to će prevashodno biti stvar sposobnosti advokata, ali i načina na koji se bude vršio pritisak na Srbijansko tužilaštvo. Istine radi, jer, svi nisu bili isti.
Ali, to je priča i o nesposobnosti najvećeg dijela ovdašnjih institucija. Zato, nekako groteskno i neautentično izgleda kad se savjetnik dr. Harisa Silajdžića (bože, zašto sve oko njega izgleda tako jeftino i banalno?) za ustavno pravna pitanja "zgražava nad pravosuđem Velike Britanije." Prvo, nije jasno zašto on s agremanom ambasadora u Australiji, on ide u London u slučaju Ganić zastupati interese BiH, i drugo zašto se nije zgražavao nad neefikasnošću sudova BiH koji nisu procesuirali zločine koji u počinjeni na teritoriji pod kontrolom Armije BiH? Imao je i prostora i vremena. A i mogućnosti da tu stvar promijeni, barem na neki način.
(Sarajevo-x.com)
http://www.sarajevo-x.com/bih/drustvo/clanak/100305070
3.000 ljudi tražilo slobodu za Ejupa Ganića
Između 2.500 i 3.000 ljudi protestovalo je ispred ambasada Velike Britanije i Srbije u Sarajevu tražeći oslobađanje Ejupa Ganića i Ilije Jurišića. Protesti su prošli uglavnom mirno, a ispred ambasade Srbije nakratko je došlo do naguravanja demonstranata i policije u kojem je jednoj starijoj ženi pozlilo.
Dio demonstranata se najprije okupio u parku ispred Ekonomskog fakulteta u Sarajevu među kojima je bilo najviše studenata privatnog univerziteta Ejupa Ganića. Nakon toga su krenuli put ambasade Velike Britanije gdje su se pridružili predstavnicima boračkih organizacija, ratnih vojnih invalida, civilnih žrtava rata i drugih građana koji su iskazali nezadovoljstvo zbog hapšenja Ejupa Ganića, ali i presude od 12 godina zatvora Iliji Jurišiću kojeg je sud u Beogradu osudio za napad na "Tuzlansku kolonu".
Okupljeni su pozvali na oslobašđanje Ganića i Jurišića te upozorili na činjenicu da brojni bh. građani zbog potjernica iz Srbije strahuju od hapšenja. Rečeno je kako bh. građani koji su se borili za BiH takvo nešto nisu zaslužili. Nakon što su se okupljenima pred ambasadom Velike Britanije obratili Avdo Hebib, Ivo Komšić, Božidar Matić i predstavnici studenata Ganićevog univerziteta, kolona je krenula put ambasade Srbije.
Nakon što im je zabranjeno da priđu bliže zgradi ambasade, došlo je do naguravanja demonstranata s policijom. Tenzije je smirio Avdo Hebib koji je okupljene pozvao na mirni protest i dostojanstvo. Nakon kraćeg obraćanja, demonstranti su se razišli.
RESPEKT i HVALA 
Ne znam sto je to off topic ako raspravljamo kredibilnost karakternog svjedoka Ejupa Ganica.dallton wrote: necemo ici u of, procitaj njegovu biografiju od prije 92, gdje se nalazio i s kim je razgovarao, imas o tome masu tekstova u starim danima i slobodnoj bosni... sreca je nasa sto u britanskoj vladi takvi ko on ne vode glavnu rijec (danas, a u buducnosti ko zna) ...nije tema
doveo im ti raju (ovaj put), ha?ratata wrote:e, ovaj put je bilo malo jache
svaka cast studentima na organizaciji protesta od Ekonomije do ambasade VB-e, koji su tu i ostali, a onda smo u jednom trenutku bili na rubu prolaska kordona kod Srbijanskog bastiona u centru Sarajeva, medjutim uslijedilo je klasicno odbijanje specijalaca , nakon cega su se naravno javili "mirotvorci", a nekima je i pozlilo.
Rekoh ja fino, danas jedan, sutra dva, a onda ko zna
cestitke i Panjeti na odlicnim fotkama
FREE GANIC
Miss RX wrote:Umorna sam od ozjednacavanja zlocina i price"svi su radili zlocine".
Istina je,ali jednu su napadali i to ne naoruzano stanovnistvo dok su se drugi samo branili.
Tko je dao pravo JNA da okrece tenkovske cjevi na Sarajevu,u kojem su svi bili dobrodosli.Na Sarajevo i na stanovnistvo se pucalo,ubijalo bez imalo milosti.....Ubijali su nas,mucili,raselili i zaista mi se cini da je ZLO pobjedilo.Moze li svijet da shvati da su Sarajevo i ljudi u njima imali pravo na odbranu?
Izgleda da je to jako tesko shvatiti.Sramota,sramota....ocigledno da bi mnogi trebali ili su trebali biti sa nama u Sarajevu i biti i zivjeti u opsjednutom Sarajevu da nas shvate...Tesko ce se to desiti,jer svijet zaista naopako stoji....Sramota....
