mogu samo u svoje ime govoriti... rat sam dozivjela turisticki... onako...redovno...ali samo preko vikenda...
i opet je uspjeo i na meni ostaviti oziljke...koje cu sa sobom nositi citav zivot...
ne mogu ni zamisliti sta nose oni...sto su ga dozivjeli/prezivjeli... teze nego ja...( a znam mali milion uzasnih prica)
ja sam bosanka...pravoslavne ispovjesti... spominjala sam na nekoj temi u vezi pojma nemam cega... tata mi iz bosne...mama iz srbije...
kad je poceo rat...bila djete...i zivjeli smo u becu... gdje i danas zivim...
ne znam sta je bilo u glavama tih vojnika... pa i onih bradatih osoba... ali se sjecam mali milion videa...koji su kruzili becom...prelazili iz jednog stana u drugi... na kojima su se mogle vidjeti svakakve grohote... mrtva djeca...zene...i slicno... i sve pod natpisom "srbi na vrbe"...
danas prepostavljam da je barem veci dio tih snimaka napravljen bas od srpske ruke... i da su muceni i ubijani ljudi na tim snimcima bili ljudi drugih vjeroispovjesti...
propaganda je cinila svoje! Moj muz je nasao na youtube...snimak srbijanske TV... gdje mu bas pokazuju Amidzu i Oca i ostale komsije (tj. Ljudi koji su onda vec bili oko 60 godina)... sa komentarima...kako su to zelene beretke ... i kako one napadaju zvornik...sa bukovika...(tesko naoruzani)
Moj svekar i dan danas uz osmijeh govori "ah i televizije mi... ne znaju razlikovati zelenu beretku od crnog francuskog fesa"
Moj svekar se danas moze nasaliti... ali dosta njegovih komsija...prijatelja...nazalost ne!
Sve u svemu... pricala sam sa ljudima...sa jedne i druge strane. Muslimani su vecinom sokirani...jer im i dan danas nije jasno kako se takvo nesto moglo desiti. A srbi...sem naravno onih idiota... takodje! Barem sto se tice ovih ljudi koje sam ja upoznala. Tesko im je priznati nesto...jer bi onda morali sami sebi priznati da je sve ono...ama bas sve...za sto su se borili...bila velika laz. E sad radilo se tu o spasavanju jugoslavije ili o nekoj islamskoj ili ustaskoj zavjeri...ili o nekom ubijenom svatu u sarajevu ili nekoj drugoj osveti. Danas kad oduzmu i saberu... vide da su bili marionete i da ubijali nevin narod...samo zato sto im je neko rekao pucaj! Ukratko..bili su bas svabo...u partizanskom filmu!
Od ljudi…bez obzira koje vjere… koje ja poznajem…niko nije bio pripremljen za rat. Sad ne pricam o nekakvim generalima i slicno. Nego o normalnoj vojsci. Mislim da je…bas kako onaj banovani tip rece… pocelo nekako spontano. Svi su mislili… potrajat ce par sati…pa ce se smiriti. Lako je se igrati rata… a igrali smo se svi kao djeca… a drugo je onda biti pripadnik jednog realnog krvagog cina…koji nikako da prekine.
Sem toga…vecina se danas vadi sa pricom “ko nas zavadi? – sram ih bilo”… ali rijetko ko ce biti iskren u prvu ruku prema sebi i reci… “krivi smo mi, koji smo se digli”
Moja prijateljica dzeni… sa ilidze… kaze da je njen djed…cijeli rat govorio…“ma…nije ovo nista…prestat ce to sutra” Toliko o tome.
Ni ja ne mogu da skontam…zasto ljudi jednostavno nisu rekli „NE“… i osudjujem svakoga koji je radje presutio…nego se naglas pobunio. A bilo je mogucnosti…moj komsija vlado je sebi pucao u ruku…eto da ne ide u rat. Znam da je proveo neko vrijeme u zatvoru…i da su ga neki veliki “ratnici” osudjivali…ali vladina savjest je cista i to mi je drago.
Za druge…redovno kontrolisem na netu… medju nekim imenima… trazenih ratnih zlocinaca …hocu li prepoznati neko ime. Iskreno…nadam se da necu…ali ako bih prepoznala…prijavila bi ga. U koliko bi to uopste i pomoglo.
I jos nesto… na oca sam jako ponosna… i zato ne volim kad mi neko pocne generalizovati. Kao…srbi su tako odgojeni ili su to planirali ili slicno. Moj tata nije bio u ratu… par puta je medjutim od „svojih“ tj. od VRS-a bio na nisanu… jer je pretukao ili barem pokusao nekog od bas onih bradatih (moj tata ko chuck Norris

) … zato sto su poceli pricati svakakve gluposti. I napadati neke ljude na ulicama naseg grada u BiH.
Puka sreca njegova je bila…sto se uvijek u blizini nasao neko…ko ga je znao… pa ga spasio.
