Inteligentan Dizajn - Dokaz da Kreator postoji

[Azamo]

A sta je stvarnost ?

Iluzija uzrokovana nedostatkom alkohola.



Stvar je jednostavna... znanstvene teorije se ne prihvacaju zbog toga sto se ljudima sviđaju ili na temelju utjehe koju pruzaju, vec zbog dokaza. Sigurno bi bilo ljepše vjerovati u to da vulkani izbacuju pekmez od jagoda, a da ja mogu letjeti kao Superman... ali to ne mjenja cinjenicu da vulkani izbacuju užarenu lavu niti cinjenicu da bi ja slomio noge ako skocim sa trećeg kata.

...ti logiku.Ja sam pao sa petog sprata i nisam slomio ništa.Reci mi kako nauka ili ti svjedno objašnjava/š sljedeće.

Imamo ljude koji su počinili strašne zločine i niko ih nije uhvatio i osudio,čak šta više imali su povlašten položaj i živjeli su i umrli su ko' Kraljevi;Faraoni svi do jednog,Hitler,Staljin,Tito i ostali,kako to nauka objašnjava? Ja u životu nisam mrava zgazio a skoro pa nemam za hljeba,i još puno tih ljudi koji su toliko pridonjeli čovječanstvu a umrli su ko' najveći bjednici.Ispade velika ne pravda.Čemu onda civilizacija,kultura,odgoj,ništa mi nema smisla

[Bitte_Halt_ja_ja]

...ti logiku.Ja sam pao sa petog sprata i nisam slomio ništa.Reci mi kako nauka ili ti svjedno objašnjava/š sljedeće.

Imamo ljude koji su počinili strašne zločine i niko ih nije uhvatio i osudio,čak šta više imali su povlašten položaj i živjeli su i umrli su ko' Kraljevi;Faraoni svi do jednog,Hitler,Staljin,Tito i ostali,kako to nauka objašnjava? Ja u životu nisam mrava zgazio a skoro pa nemam za hljeba,i još puno tih ljudi koji su toliko pridonjeli čovječanstvu a umrli su ko' najveći bjednici.Ispade velika ne pravda.Čemu onda civilizacija,kultura,odgoj,ništa mi nema smisla

Jednostavno: Hitler, Staljin itd izvrsili su strasne zlocine umrli i kraj. Nisu dobili nikakvu kaznu tokom zivota, a jos manje nakon. Zivot je kurva. Zato bolje da se sve upre da se ubuduce ljudi kao oni (karadzic mladic itd) kazne dok su zivi.
Smisao zivota je ono sto sam sebi postavis kao smisao. Nema nikakve univerzalne pravde, smisla, cilja. Rodis se, zivis i umres na tebi je sta ces s tim

my 2 cent

[The Admiral]

Jebeno je to da i religija i nauka nam govori sta da mislimo a ne kako da mislimo.. Ni religija ni nauka nema cinjenica-dokaze, pa nek pjeva ko sta hoce, smisao zivota postoji i mora postojati, koji qrc zivimo onda? to je cinjenica kao sto je cinjenica da nista nije cinjenica, ovaj zivot nije pravedan to je cinjenica, neko jebe neko je jeban, to je cinjenica pa nek pjeva ko sta ce pjevat, sad sve se svede na nasu 'vjeru', da li je dovoljno biti pravedan i dobar covjek u zivotu da udjes u taj raj, razumijem da raj moras zasluziti jer je perfektan i zauvijek ali zasto smo baceni u takvu pobunu bez ikakvih dokaza (dokaza nema samo 'vjera' tvoja odlucuje sta je dokaz sta nije) niko ne moze razumjeti... a i ocekivati od svakoga da prakticira vjeru i da misli sve sta mu religija ili nauka kaze da misli nije humano, niko ne vjeruje jer je sto posto siguran, vjeruje iz straha, iz nade, slijedi trend, rodjen je u to itd itd niko ne vjeruje jer ima dokaze-cinjenice, moj Dedo je bio jedan od najboljih ljudi sto sam ja ikad upoznao u mom zivotu, nikada nije prakticirao vjeru i ako zbog toga ode u pakao ja ne trazim sudjenje, trazim odmah mjesto pored njega... Moja dva centa, pozdrav.

[GAU 8]

Jebeno je to da i religija i nauka nam govori sta da mislimo a ne kako da mislimo.. Ni religija ni nauka nema cinjenica-dokaze, pa nek pjeva ko sta hoce, smisao zivota postoji i mora postojati, koji qrc zivimo onda? to je cinjenica kao sto je cinjenica da nista nije cinjenica, ovaj zivot nije pravedan to je cinjenica, neko jebe neko je jeban, to je cinjenica pa nek pjeva ko sta ce pjevat, sad sve se svede na nasu 'vjeru', da li je dovoljno biti pravedan i dobar covjek u zivotu da udjes u taj raj, razumijem da raj moras zasluziti jer je perfektan i zauvijek ali zasto smo baceni u takvu pobunu bez ikakvih dokaza (dokaza nema samo 'vjera' tvoja odlucuje sta je dokaz sta nije) niko ne moze razumjeti... a i ocekivati od svakoga da prakticira vjeru i da misli sve sta mu religija ili nauka kaze da misli nije humano, niko ne vjeruje jer je sto posto siguran, vjeruje iz straha, iz nade, slijedi trend, rodjen je u to itd itd niko ne vjeruje jer ima dokaze-cinjenice, moj Dedo je bio jedan od najboljih ljudi sto sam ja ikad upoznao u mom zivotu, nikada nije prakticirao vjeru i ako zbog toga ode u pakao ja ne trazim sudjenje, trazim odmah mjesto pored njega... Moja dva centa, pozdrav.

Smisao zivota je zivot. Sta tu ima nejasno.
A to sto ti brkas i mijesas nauku i vjeru samo govori o tvom neshvatanju nauke.
Nauka nikome ne govori ni sta ni kako da misli. Ona jednostavno pokusava da opise ono sto jeste.

[The Admiral]

Smisao zivota je zivot. Sta tu ima nejasno.

Sta ba ?

[GAU 8]

Smisao zivota je zivot. Sta tu ima nejasno.

Sta ba ?

Sta sta ba?

Normalno je da misleci samosvjesni organizmi razmatraju i traze smisao u svemu sto im padne napamet.

Ali na kraju jedino sto je univerzalno, jeste da je zivot sam sebi smisao. Opstanak i razvoj.

I to vazi kako ze tebe i mene, tako i za svako drugo bice.

[The Admiral]

survival ok , i sta je poenta toga? ko smo? sta smo? odakle smo? sta radimo ovdje? sta se desi kad umremo?.. hah

[GAU 8]

survival ok , i sta je poenta toga? ko smo? sta smo? odakle smo? sta radimo ovdje? sta se desi kad umremo?.. hah

Prvo se moras podici iznad ljudskog egoisticnog gledanja na zivot.
I onda nece biti potrebe za pitanjima "ko smo?" i "sta smo?", a da ne govorim o tome sta radimo ovdje.

Onda vidis da opstanak nema poentu. On je sam sebi svrha. Kao i zivot. Ljudi su samo izuzetak na ovoj planeti, tako sto su obdareni/prokleti (kako vec zelis da vidis tu stvar:D ) sa dovoljno velikim mozgom da mogu da sami sebi postave ta pitanja.

A kada umremo, pa sta bi se to drugacije trebalo desiti s nama, u odnosu na ono sto se desi sa recimo bilo kojim drugim sisarom na planeti.

[arzuhal]

Ako je život sam sebi krajnja svrha, onda nema razlike između puževa i ljudi, recimo.

[GAU 8]

Ako je život sam sebi krajnja svrha, onda nema razlike između puževa i ljudi, recimo.

Osjecam da je ovo trik pitanje
Na ravno da ima razlika, ali je sustina identicna.

Moramo prvo razluciti 2 stvari "ljudski zivot" i "zivot uopste"
Ako se gleda ovo drugo, tu biologija tezi univerzalnosti.

[arzuhal]

Čemu i što će Prirodi jedan Mozart, upitao bi se Pervan. Ili strop Sikstinske kapele? Ili Šekspir?

Čitava plejada filozofa, koji su nastojali načiniti otklon od metafizičke tradicije zapadne filozofije, okupila se oko pitanja egzistencije. Tako se jedno razdoblje u povijesti filozofije naziva egzistencijalnom filozofijom, odnosno filozofijom egzistencije. To dvoje nije isto, ali smjeraju na isti problem.
Među tim umnim ljudima su Kjerkegor, Hajdeger, Jaspers, Sartr, Merlo-Ponti, Gabrijel Marsel, itd. Među njima ima i religioznih i ateističkih ''egzistencijalista'', sasvim različitih polazišta, puteva promišljanja, ali su svi okupljeni oko jedinstvenosti čovjekove egzistencije.
Preporučujemo svakom ko se pita o tim smislovima života, da se upusti u ovu filozofsku literaturu.
Tako su oni došli, uvjetno rečeno u množini, do spoznaje da samo čovjek egzistira (ek-sistira) i niko više. Planine, nebo, oblaci POSTOJE. Bog JESTVUJE (vječan je), za one koji vjeruju u Boga, ali svejedno - Bog bi trebao biti vječan, čak i ako samo pretpostavljamo da Ga ima, zar ne?
Čovjek EGZISTIRA.
Živjeti i egzistirati nije isto. Živjeti, kao ptica, kao lav, nije nikakav smisao, jer tu nema zapitanosti o svom bitku. Samo se kod čovjeka (kojeg Hajdeger naziva ''daseinom'', ''tu-bitkom'') radi, u njegovom biću, uvijek o Bitku.
I pazi sad: sve do kraja novovjeke filozofije filozofi su govorili o podjeli na esenciju i egzistenciju gdje je neka esencija (suština) prethodila egzistenciji. Onda se dešava obrat i egizestencija uzima primat: tek egizstiranjem se uopće dolazi do pitanja naše suštine, koja, opet, leži u samoj egzistenciji. Ali ta egzistencija nije puko bivanje, nije tek život sam po sebi jer čovjek nastoji iznaći spas iz situacije ''bačenosti u Svijet Života'', odnosno mrežu Lebenswelta.
Na tom tragu, u toj zapitanosti čovjek ''istrčava pred smrt''.
Ako bi sam život, zdravorazumski shvaćeno (kao kod bilo kojeg drugog bića), bio krajnja svrha - odakle onda svjesno srljanje u smrt koja predstavlja definitivni konac biološkog života? Odakle spremnost čovjeka da žrtvuje taj isti život?
Zato što sam život, puko bivanje među ostalim bićima, nije smisao čovjekove egzistencije.

[NIN]

Ako je život sam sebi krajnja svrha, onda nema razlike između puževa i ljudi, recimo.

Sa tog aspekta naravno da nema znacajne razlike izmedju puzeva (golaca ) i ljudi. Recimo, zamislimo neku naprednu vanzemaljsku civilizaciju koja je dosla do tehnoloskog nivoa gdje joj medjuzvjezdana putovanja dodju kao nama kad hoces iz Tuzle u Zivinice. I tako ti oni pice po svemiru, smekaju kakva je situacija, skeniraju planete u potrazi za zivotom i tako dodju do naseg sunca. Skeniraju mjesec po mjesec i planetu po planetu. Na najvecem prvo Saturnovom najvecem mjesecu skeniraju prisustvo organskih materija, njima nezanimljivih jer je zivot baziran na metanu od kojeg su alergicni. Onda nadju nesto slicno na par Jupiterovih mjeseca i tako dodju do nase planete. Skeniraju i zabiljeze da je povrsina planete prekrivena organskim pokrovom baziranim na ugljiku. Kako im je ugljik toksican za njihovu biohemiju samo produze dalje prema Suncu i zakljuce da u nasem suncevom sistemu nista zanimljivog za njih nema, ukljucujuci i neke egzoticne rude samo njima znane. Dakle, kapetan misije pise na kraju izvjestaja:

- centralni reaktor: srednjovijecna zvijezda trece generacije, bez potencijala da evoluira u crnu rupu (crne rupe su im bitne jer iz njih crpe energiju);
- planete: cetiri mineralne (stjenovite) i cetiri jovijanske (gasovite);
- potencijalna neorganska materija: 58-92 - beznacajna rudna nalazista (po atomskom broju jer nazivi metala su im sigurno drugaciji), itd.
- potencijalna organska materija: 1-8 - beznacajani uzorci organskih entiteta: na jednom mjesecu jedne od jovijanskih planeta detektiran organski pokrov na bazi 1 do 6 (recimo, metan, CH4); na druga dva mjeseca najvece jovijanske planete detektiran organski pokrov na bazi 1 do 4 (recimo, na bazi helija i litija); na jednoj planeti zabiljezen organski pokrov na bazi 1 do 6 (baza ugljika), svi stari 2/3 starosti centralnog reaktora;
- itd.

Poenta je da ljudi ne bi bili ni trunke distinktni od, recimo, jednog morskog krastavca.

Evo kako nasa planeta izgleda sa udaljenosti od par svjetlosnih sati, snimljena sa Voyagera prilikom prolaska kraj Saturna prije nekoliko decenija. Ovo je jos zumirano da bi se bolje vidjelo sto znaci da je nasa planeta apsolutno nevidljiva sa udaljenosti trece planete od nje same. Nezaboravimo da nas suncev sistem cini 8 planeta i jos koliko hoces drugih objekata koji kruze oko Sunca. A Sunce je samo jedna mala zvijezda od 300-njak MILIJARDI drugih od kojih je nasa galaksija sacinjena dok je nasa galaksija jedna od 200-njak MILIJARDI drugih galaksija u nama znanom kosmosu.




Ne znam..., mada mislim da smo mi daleko, daleko od bilo kakve znacajnosti u bilo kojem pogledu i sa bilo kojeg aspekta ako na umu imamo nasu galaksiju, a da ne spominjemo cijelo kosmos.

Pozdrav...

[arzuhal]

Tačno, NIN-e. I mi se, fiziološki, biološki, i ne razlikujemo od ostatka živih bića sa kojima dijelimo Treću Stijenu Od Sunca. Ali u tome nije poenta mog javljanja.

[dr.Gonzo]

Čemu i što će Prirodi jedan Mozart, upitao bi se Pervan. Ili strop Sikstinske kapele? Ili Šekspir?

Prirodi ne trebaju, isto kao sto joj ne trebamo ni ti ni ja. Al od desetina milijardi ljudi koji su hodali po ovoj planeti, potrefi se ponekad i supermen kao sto je bio Mozart.

Oko ove razike izmedju zivljenja i egizistencije, to su sve pitanja definicija. Cinjenice su da covjek i crv imaju zajednicke predke, krenuli su od zajednicke svrhe (da se razmnozavaju i prezive), i zajedno ce jednog dana trunuti. Ljudi su usput u tom procesu evolucije stekli odredjene mentalne sposobnosti koje pomazu ostvarenju svrhe, ali su ujedno dozvolile razvoj pregolemih cuda koja karakterisu raznorazne ljudske kulture. Cisto sumnjam da se domorodac iz amazonske dzungle bavi egistencijalnim pitanjima u vrijeme rucka, kad treba nahraniti porodicu. Ali bavio bi se da odraste u danasnjem Parizu.

[arzuhal]

Evo, ovako. Da navedem neki primjer kakve NIN voli

Tokom rata, na nekoj od brdovitih (planinskih) linija oko Sarajeva, u redovima ABiH je služio i jedan konjić, k'o u poljara Lijana. Taj konjić je neprestano teglio MTS, hranu, itd. do naših rovova. Jednom se desi da se konj otrgnuo, zatrčao ka litici i skočio u provaliju. Iz čista mira se ubio. Naši neki ljudi su došli do sljedećeg zaključka: jadni konjo više nije mogao fizički izdržati to danonoćno teglenje i odlučio je da sebi prekrati muke skačući u provaliju.

To da čovjek samom sebi oduzme život, sam odluči o svom biološkom koncu poznata je činjenica. Ljudi sebi oduzimaju život, recimo, kada trpe fizičku bol ili neko zlostavljanje. Ali nijedno biće na ovom dunjaluku (i to je ono što napredni vanzemljaci nikad i nikakavim spravama ne mogu da dokuče) ne poznaje sintagmu ''promašeni život''. Nijedan puž, lav, majmun, itd. ne baca svoj život u propast zato što je ''shvatio'' da živi ''promašenim životom''! Jedino čovjek to čini. Na kraju, oduzimanje sebi života (tog najvećeg smisla uopće, sic!) nije nužno - postoje toliki načini da čovjek ''praktično'' umre zbog neke čudne neispunjenosti, zbog nedostatka nečeg što njegovom biološkom bivanju ne daje nikakav smisao. Jedino je čovjek biće koje otkriva besmisao.

[breuer]

Čemu i što će Prirodi jedan Mozart, upitao bi se Pervan. Ili strop Sikstinske kapele? Ili Šekspir?

Čitava plejada filozofa, koji su nastojali načiniti otklon od metafizičke tradicije zapadne filozofije, okupila se oko pitanja egzistencije. Tako se jedno razdoblje u povijesti filozofije naziva egzistencijalnom filozofijom, odnosno filozofijom egzistencije. To dvoje nije isto, ali smjeraju na isti problem.
Među tim umnim ljudima su Kjerkegor, Hajdeger, Jaspers, Sartr, Merlo-Ponti, Gabrijel Marsel, itd. Među njima ima i religioznih i ateističkih ''egzistencijalista'', sasvim različitih polazišta, puteva promišljanja, ali su svi okupljeni oko jedinstvenosti čovjekove egzistencije.
Preporučujemo svakom ko se pita o tim smislovima života, da se upusti u ovu filozofsku literaturu.
Tako su oni došli, uvjetno rečeno u množini, do spoznaje da samo čovjek egzistira (ek-sistira) i niko više. Planine, nebo, oblaci POSTOJE. Bog JESTVUJE (vječan je), za one koji vjeruju u Boga, ali svejedno - Bog bi trebao biti vječan, čak i ako samo pretpostavljamo da Ga ima, zar ne?
Čovjek EGZISTIRA.
Živjeti i egzistirati nije isto. Živjeti, kao ptica, kao lav, nije nikakav smisao, jer tu nema zapitanosti o svom bitku. Samo se kod čovjeka (kojeg Hajdeger naziva ''daseinom'', ''tu-bitkom'') radi, u njegovom biću, uvijek o Bitku.
I pazi sad: sve do kraja novovjeke filozofije filozofi su govorili o podjeli na esenciju i egzistenciju gdje je neka esencija (suština) prethodila egzistenciji. Onda se dešava obrat i egizestencija uzima primat: tek egizstiranjem se uopće dolazi do pitanja naše suštine, koja, opet, leži u samoj egzistenciji. Ali ta egzistencija nije puko bivanje, nije tek život sam po sebi jer čovjek nastoji iznaći spas iz situacije ''bačenosti u Svijet Života'', odnosno mrežu Lebenswelta.
Na tom tragu, u toj zapitanosti čovjek ''istrčava pred smrt''.
Ako bi sam život, zdravorazumski shvaćeno (kao kod bilo kojeg drugog bića), bio krajnja svrha - odakle onda svjesno srljanje u smrt koja predstavlja definitivni konac biološkog života? Odakle spremnost čovjeka da žrtvuje taj isti život?
Zato što sam život, puko bivanje među ostalim bićima, nije smisao čovjekove egzistencije.

na kraju postavljas pitanja? zar zivot poslije smrti nije jedan od najbanalnijih odgovora na isto?
a da ne pricam o kategorijama straha, patnje, osvete i ostalog koje su itekako zivotne pojave!

ko je na kraju izmislio pakao? kad se prvi put spominje? jevreji poslije babilonskog robstva - sta se daje zakljuciti?

mada mislim da smo sto se teme tice malo OT

[arzuhal]

na kraju postavljas pitanja? zar zivot poslije smrti nije jedan od najbanalnijih odgovora na isto?
a da ne pricam o kategorijama straha, patnje, osvete i ostalog koje su itekako zivotne pojave!

ko je na kraju izmislio pakao? kad se prvi put spominje? jevreji poslije babilonskog robstva - sta se daje zakljuciti?

mada mislim da smo sto se teme tice malo OT

Ja ovdje ne pričam o religiji.

[breuer]

na kraju postavljas pitanja? zar zivot poslije smrti nije jedan od najbanalnijih odgovora na isto?
a da ne pricam o kategorijama straha, patnje, osvete i ostalog koje su itekako zivotne pojave!

ko je na kraju izmislio pakao? kad se prvi put spominje? jevreji poslije babilonskog robstva - sta se daje zakljuciti?

mada mislim da smo sto se teme tice malo OT

Ja ovdje ne pričam o religiji.

prilicno mudro je nisi spomenuo

[arzuhal]

Ja, recimo, ne mogu govoriti o smislu života nekog geparda, jer nisam gepard. Ja mogu samo govoriti o smislu geparda ZA mene, KAO ČOVJEKA. Ali time, opet, govorim samo o SVOM smislu, ako mi, uopće, i imamo neki smisao.

I nemojte upadat u zamke dogmatizma, one iste koje se spočitavaju vjernicima. Dakle, odbacite apriorizme.

Ako iza nastanka (evo, neću reći ''stvaranja'') svemira, time i čovjeka, ne postoji neki Logos, neki Um koji je SMISLENO stvorio i čovjeka u svemu tome (te mu time i ''odredio'' neki smisao), onda govorimo o Nerazumnoj Sili koja je, ne htijući, ne planirajući, ne kalkulirajući, dovela do nastanka i čovjeka, između ostalog.

Sve ono što mi danas poznajemo kao živa bića je evoluiralo. Ok. Uzmimo sad da nemamo uvida u to da li se ostatak živog svijeta, osim čovjeka, uopće pita ili ne pita o smislu svog bivanja.
Pita li se čovjek? Ako se pita, zašto se pita? I da li imamo odgovor na to?
Da li je ljudska zapitanost o svom smislu samo jedna ubleha naših, kako reče dr.Gonzo, mentalnih sposobnosti, koja nas koči u napretku? Je li tlapnja našeih umova koja nas samo zavarava? A ako imam tu zapitanost o našem smislu, o našem Bitku, da li nas to odvaja od ostalih živih bića?

[arzuhal]

na kraju postavljas pitanja? zar zivot poslije smrti nije jedan od najbanalnijih odgovora na isto?
a da ne pricam o kategorijama straha, patnje, osvete i ostalog koje su itekako zivotne pojave!

ko je na kraju izmislio pakao? kad se prvi put spominje? jevreji poslije babilonskog robstva - sta se daje zakljuciti?

mada mislim da smo sto se teme tice malo OT

Ja ovdje ne pričam o religiji.

prilicno mudro je nisi spomenuo

Pa zaboravi na religiju, objave, itd. Pričaj ''svojim riječima'' o ovome

[derion]

Može biti da je ljudska zapitanost jedna obična ubleha, jer nas naš um zavarava, upravo zbog njegovog ograničenja. Međutim, možda upravo njegova ograničenost stvara podlogu za neograničenu glupost, subjektivnost koja nam daje mogućnost da neograničeno definiramo i karakterišemo fenomene oko nas na ograničen, ljudski način.

Ama, smisao postojanja, bivanja i egzistiranja je trošenje/obrtanje energije (u svemu).

[dr.Gonzo]

Sve ono što mi danas poznajemo kao živa bića je evoluiralo. Ok. Uzmimo sad da nemamo uvida u to da li se ostatak živog svijeta, osim čovjeka, uopće pita ili ne pita o smislu svog bivanja.
Pita li se čovjek? Ako se pita, zašto se pita? I da li imamo odgovor na to?
Da li je ljudska zapitanost o svom smislu samo jedna ubleha naših, kako reče dr.Gonzo, mentalnih sposobnosti, koja nas koči u napretku? Je li tlapnja našeih umova koja nas samo zavarava? A ako imam tu zapitanost o našem smislu, o našem Bitku, da li nas to odvaja od ostalih živih bića?

Ja bih prvo rekao da je za ljude taj smisao subjektivan, za to vidim brojne primjere u svakodnevnom zivotu.

I ne bih rekao da je ta zapitanost ubleha, vec prije nuspojava. Isto kao recimo i umjetnost, nauka, i sve one dobre i lijepe stvari koje nas cine ljudima.

Neki naucnici misle da je ovo sto mi znamo, i sto mozemo spoznati kao ljudi, u sustini ograniceno nasim mentalnim sposobnostima(recimo jezikom). Da postoje cinjenice, istine, i pravila koja kao ljudi uopste ne mozemo spoznati, jer ne funkcionisemo na tom nivou. Kad bi covjek bio velicine molekula, svijet bi mu bio prazan prostor. Sa druge strane, upravo te mentalne sposbnosti, koje nas ogranicavaju, omogucavaju da znam i ovo sto sada znamo. Nema smisla biti ogorcen nad nasom ogranicenoscu, jer upravo iz nje proizilazi sve ono sto nas cini ljudima. Isto tako je i sa smislom zivota.

[NIN]

Evo, ovako. Da navedem neki primjer kakve NIN voli

Tokom rata, na nekoj od brdovitih (planinskih) linija oko Sarajeva, u redovima ABiH je služio i jedan konjić, k'o u poljara Lijana. Taj konjić je neprestano teglio MTS, hranu, itd. do naših rovova. Jednom se desi da se konj otrgnuo, zatrčao ka litici i skočio u provaliju. Iz čista mira se ubio. Naši neki ljudi su došli do sljedećeg zaključka: jadni konjo više nije mogao fizički izdržati to danonoćno teglenje i odlučio je da sebi prekrati muke skačući u provaliju.

To da čovjek samom sebi oduzme život, sam odluči o svom biološkom koncu poznata je činjenica. Ljudi sebi oduzimaju život, recimo, kada trpe fizičku bol ili neko zlostavljanje. Ali nijedno biće na ovom dunjaluku (i to je ono što napredni vanzemljaci nikad i nikakavim spravama ne mogu da dokuče) ne poznaje sintagmu ''promašeni život''. Nijedan puž, lav, majmun, itd. ne baca svoj život u propast zato što je ''shvatio'' da živi ''promašenim životom''! Jedino čovjek to čini. Na kraju, oduzimanje sebi života (tog najvećeg smisla uopće, sic!) nije nužno - postoje toliki načini da čovjek ''praktično'' umre zbog neke čudne neispunjenosti, zbog nedostatka nečeg što njegovom biološkom bivanju ne daje nikakav smisao. Jedino je čovjek biće koje otkriva besmisao.

...bez dobrog primjera sve je cista suhovina.

Nego, negdje tokom rata mi na jednoj od planina oko Sarajeva (ABiH). Pentrali se na polozaj cijeli dan (komandir se okliznu i marnu glavom o panj i u tom ti ovaj jedan brze bolje da ga isamara, ko biva da bi dosao sebi, jer mu se ukazala zgodna prilika do to ucini kad ne moze drugacije , nije ga volio jer ga je ovaj stalno nesto zajebav'o), ako ne brojim sam put od tunela, pjeske, pa kamionima il' busevima, ne sjecam se najbolje, preko nekakvih visoravni, livada do polozaja. Ma jedno, u vrh glave, tri il' cetiri dana puta (jebote, danas ces za to vrijeme obici cijelu planetu, vise puta ). Bili smo jedno cetiri-pet dana. Kad, jedan dan ne dodje hrana, ono nikako, nema (obicno su nam donosili nekakve konzerve sa nedefinisanim sadrzajem, al' sad nema nicega, hava). Bilo je nas koji smo besali visak pa smo dijelili taj dan. Sljedeci dan opet nista. Vec smo se bili zabrinuli i uzjebali. I komandir popizdio. Treci dan eto ti ovih sto nose hranu i nose nam, da ne povjerujes, nose nam lole PODRAVKIN GOVEDJI GULAS, i to duplu dozu! Da vidis tog cirkusa kad smo mi onako gladni napali na one gulase, , ne mogu ti opisat'. Niko ni mu kajet sto nema hrane dva dana. Kasnije nam ovi sto su donijeli hranu kazu kako su dva, nije jedan, nego oba konja izvrsila samoubistvo skocivsi sa litice. Kazu ti oni, haman im dojadilo nosat hranu svaki dan uz one vrleti.

Dal' je istina, nisam siguran ali znajuci nas svijet, sumnjam.


Nego, dal' si cuo za Natufiance?

[arzuhal]

NIN-e, post'o si pravo neozbiljan , mada mislim da bi ti ljubav_aha rekla 'vako:

[Big Boy]

I... koja je prica o Natufiancima ?