Forum Klix.ba

Iskreno, druže, nije tako. Meni je fakultet značajno lakši bio jer sam na IB-u naučio neke stvari koje se u klasičnim srednjim školama po našem nastavnom planu i programu jednostavno ne uče. Od pisanja eseja, preko kritičkog razmišljanja, razvijanja jezika (i maternjeg i engleskog), do stvaranja radnih navika. To su sve stvari koje su, makar meni osobno, olakšale fakultet, i pomogle mi da budem najbolji u klasi i na prvom i na drugom ciklusu. Druge kolege, sa završenim klasičnim obrazovanjem, jednostavno nisu vladale ovim ključnim vještinama (ali su, za razliku od mene, imali bolju sposobnost učenja napamet velikog broja informacija, bez nužnog razumijevanja gradiva).


Naravno, sve zavisi od toga šta želiš dalje raditi, ali IB nakon prve dvije godine (MYP), kada osoba već otprilike zna šta je ono što je zanima, daje priliku da se odabere grupa predmeta koja daje najbolju podlogu za daljnju edukaciju.

Jasno, osobi koja zna da želi studirati ekonomiju, elektrotehniku, DIF ili mašinstvo, sigurno je najbolje ići u odgovarajuću srednju školu, jer će se tu najbolje pripremiti za ono što dolazi. S druge strane, osoba koja je završila ekonomsku srednju školu, ako se ne uspije upisati na Ekonomski fakultet, teško da će lagano uspjeti proći prijemni za neki drugi fakultet.

Nadam se da je sve dobro kod tebe.

Puno pozdrava,
thekupus

tek sad vidjeh ovu temu .... škola ko škola, dođe i prođe, ponešto se i nauči, uglavnom slabo , a ono što ostaje i čega se sjećamo su raja i zajebancije. za sve koji se pitaju gdje i kuda .... nije pretjerano bitno gdje se ide u školu, ali sigurno je bolje dati dijete u drugu gimnaziju nego u žiš

mi smo uglavnom išli u školu da se družimo, što se učenja tiče tanko je to bilo iako su te naše generacije bile na žestoko dobrom glasu! a realno većina je imala samo cilj da popije kafu ili ljutu u šetalištu, da pojede pitu kod dervoza, da se zeza sa rajom .... i , ako se pojave, da vidimo šta su taj dan obukle prohićka i lela!

sve ostalo je legenda

Kako je bilo ime prof.historije prije rata, prezivala se Osmanbegovic, umrla prije par godina?

http://www.druga-gimnazija-sarajevo.de/index.html

Z. Arslanagic - Razrednici Tanji!

Da ste krajem sedamdesetih proslog stoljeca bili zreli za srednju skolu i upisali Drugu gimnaziju u Sarajevu, pricali biste kako vas ne kaci reforma skolstva, kako ste zadnja generacija gimnazije , i postoji velika vjerovatnoca da bismo stajali zajedno, nekoliko godina u nizu, ispod velike krosnje u dvoristu skole, ili naslonjeni na jedan od sest stubova ispred ulaznih vrata, tamo gdje je svako morao proci, i gdje biste i vi cekali na kratak pogled i slatku bol u stomaku.

Mogu vas zamisliti na prvom casu latinskog ili Odbrane i zastite, i profesor Tadic bi vam kazao da ce se za vas kupiti nove zavjese, da ne derete stare i vec poderane, nije isti merak. A vase profesorice bi bile sve mlade i zanimljive zene, i neke od njih bi se zvale Tatjana Zarkovic-Tafro ili Dina Romano-Stijacic, ili Razija Bukva, Maja Mazar, ili Jasna Gajic, Ilduza Bajrami...

Vi biste ih oslovljavali sa drugarice profesorice , i s njima putovali do egipatskih piramida, sabirali razlomke,ponavljali: stella - stellae, razgovarali sa Andricem i Gojom, pretvarali se da vas zanimaju amebe i akceleracija, vodili kubansku i sve unaprijed propale revolucije. Ne biste marili za izgubljene bitke i dobijene ratove, ni za pjesmu koju biste morali cesto slusati, a ona bi govorila o proslim godinama punim muka. Vase muke ne bi lak prosle, i vase patnje bi bile tihe, ali najvece. I zbog njih biste sa nestrpljenjem cekali zvono za kraj casa; jer one bi se na odmorima gurale hodnicima, a njihova imena bi bila Ranka ili Selma, ili Samir, Vedran....

Vasa hrana bi postao burek kod Ede, cevapi kod Smaje, umocak u grilu za pedeset para, krempite kod Izete i Rese, indijaner kod Komse, a oni sto vozare autobusom br. 17, ili se spustaju Ulicom Kralja Tomislava do tramvajske, tamanili bi virsle i kobasice Brace Jeftica. I onda biste godinama kasnije mogli da prizovete okus tog frtalja somuna, i senfa cudne boje. Bili biste u jaranskim odnosima sa portirom Muratom, i prepricavali prijateljima nesto sa casa Muzickog, dodajuci jos malo zacina na legendu o profesoru Karadzi. I mada ne biste pretjerano mnogo znali o drugim skolama, vi biste znali, i sirili istinu, da je vasa najbolja.

Sa vama bi zauvjek ostao miris ulastenih podova, grafitnih olovaka, prve cigarete (na brzinu dva-tri dima, bijela Drina, ili crvena bez filtera), lik nekog "gazije" iz Koreje, jalijasa sa Gorice, konobarice iz Setalista, pogled djecaka koji svira gitaru dok mirise proljece u parku iza gimnazije, vonj ormarica i muske svlacionice za Fizicko, petak, druga smjena. sesti cas, i glas promukao: " Profesore Hamzicu, ispisujemo se, evo jos samo dvije sa zicera...".

Mozda biste, kao i ja, od svega najbolje pamtili maj i septembar. Narocito septembar: djevojcice i djevojke se vracaju u skolu preplanule, jos ljepse nego prije. Dvoristem i parkom gimnazije bi zvonio njihov grleni smijeh. Vi biste ih gledali, ili bili jedna od njih. Sunce bi prolazilo kroz guste krosnje, i to bi bio kratak trenutak potpune bezbriznosti i srece, tako uzvisen, topao i poseban, ali ga ne biste prepoznali. Zato biste 5, 10, 15, 20, ili 25 godina kasnije, sa sigurnoscu znali da je nacin na koji su tada sunceve zrake prolazile kroz krosnje drveca, i padale na lica djevojaka, bio jedinstven i neponovljiv.



(Iz knjige 100 Godina II. Gimnazije)

modesti wrote: ↑29/11/2020 14:53 Kako je bilo ime prof.historije prije rata, prezivala se Osmanbegovic, umrla prije par godina?

Munevera

Zar je postojala druga profesorice osim Andrićke ?