Da se nikad ne zaboravi ...

[[Matrix]]

Pozdrav veteranima IDČ 102 brigade.Pozdrav mom komandiru Ismetu Godinjaku(II dio filma).

IN MEMORIAM IDČ 102 brigade:

Omer Čampara
"zenica"
Crazy (Said Bećirević)
Alija Čaušević
Fikret Trto
Pozz svima.

[fukara_tz]

17.04.2008

Tuzla

Plivački turnir u znak sjećanja na Samira Čiraka tragično nastradalog na tuzlanskoj Kapiji

Plivački klub „Zmaj- Alpamm“ sutra organizuje Međunarodni plivački miting „Samir Čirak-Ćiro“, koji se u Hotelu Tuzla, već tradicionalno održava u znak sjećanja na stradanje ovog vrsnog plivača i drugih mladih života na Kapiji 1995 godine. Na ovom takmičenju će osim plivača iz naše zemlje, učestvovati i vrhunski plivači iz inostranstva. Međunarodni plivački miting „Samir Čirak-Ćiro“ postao je najjače međunarodno takmičenje koje se održava u našoj zemlji. Već trinaest godina, Plivački klub „Zmaj Alpamm“ organizuje ovo takmičenje, u znak sjećanja na žrtve stradanja na Kapiji 25. maja 1995. godine i pogibiju jednog od najboljih plivača ovog kluba – Samira Čiraka – Ćire


Iz knjige "Ubistvo svitanja" foto @fukara_tz

Samir Čirak - Čiro 18 godina



Poslije duze pauze majka Hatidza progovori:
- ako ja ne mogu da ustanem Samir skuha hljeb i kaze hajde mamice jedi...onog dana kad ce na Kapiju trazila mu mati dzigerice

Hatidza zaplaka i zapomaga:
- hocu njegove haljine...bio je prvak u BiH u plivanju...ne daju mi haljine
- otac Dzemal smiruje Hatidzu pa i sam prica:
- Samir se volio saliti bio je pun humora....bio je visok plav snazan...pravi div...plivao je 11 godina pricao viceve...sve je nasmijavao..svi su ga voljeli
- Hatidza ce prekinuti Dzemala....nikad nisam mogla zamisliti da ce mog Samira nestati....
- Hatidza zaplaka ...da sam Bogdom ja poginula...sta ce mi zivot ako njega nema...
Tog zadnjeg dana otisao je u zelenoj trenerki i zelenoj majici....kada je krenuo uzeo tri busencica pa se baci na mene, pa se slatko nasmija...biva zacudo sto sam rekla da se mama ne udara...da sam mogla u bolnicu mozda bi ostao ziv...spasila bih ja njega Dzemale....
- tesko je vidjeti svoje dijete mrtvo rece Dzemal...bio je sa mnom moj brat ja odmotao...kad bi ga covjek ispravio nema kipa na svijetu koji bi mu bio ravan on je ko div u trokut od plivanja...osmijeh je imao...nekoliko dana pred smrt rekao je: Hocu da zivim, hocu da zivim....hocu tamo gdje je muzika sa svojim drugovima i drugaricama...to je za mene zivot...imao je Samir buran zivot...on je krenuo u taj zivot a otisao u smrt

Svake godine u njegovu cast u Tuzli se organizuje Memorijalni turnir u plivanju Samir Čirak - Čiro

[Prozor]

[sulesavic]

Tog 19. aprila '93. prestah biti dječakom... Tarika mog više nema... Zaboravio ga nisam, niti ću...

[fukara_tz]

20.04.2008

Srebrenica

Sjećanje na Akifa Ustića i njegove saborce

Otvoreno obnovljeno šehidsko turbe na Starom gradu u Srebrenici

U prisustvu nekoliko stotina gradjana danas je u Srebrenici na Starom gradu otvoreno obnovljeno turbe podignuto u cast rahmetli komadanta Akifa Ustica i njegovih saboraca (njih 22) koji su svoje zivote dali u odbrani Srebrenice od agresora. Turbe je prvobitno sagradjeno 1993. godine ali je sruseno ulaskom agresorskih snaga u Srebrenicu 1995.godine.

Fond za zastitu spomenika iz Sarajeva finansijski je podrzao obnovu turbeta tako da je turbe od danas na starom mjestu

[fukara_tz]

Srebrenica 20.04.2008

Video fajlovi sa otvaranja obnovljenog šehidskog turbeta u Srebrenici

Video 1


Video 2


Video 3


Video 4

[Ponekad s'proljeca]

Izgleda da se ipak zaboravlja, sada su se okomili na Dudakovica a bosnjacki politicari sute, narod suti, jasu nas kako hoce!!!!

[fukara_tz]

21.04.2008

Vlasenica/Tuzla

Izvršena identifikacija 16 ubijenih Vlaseničana

Tim za identifikacije (JZU UKC Tuzla, Zavod za sudsku medicinu) je 17. i 18.04.2008. godine, postupajući po Naredbi Kantonalnog tužiteljstva u Tuzli, radio na identifikacijama žrtava ekshumiranih iz masovnih i pojedinačnih grobnica na području općine Vlasenica. Nakon predhodno odrađenih reasocijacija tjela (sklapanja djelova tjela za koje je pristiglo više DNK-a nalaza), a koja su obavljena u periodu od 14. do 16.04.2008. u prostorijama JKP «Komemorativni centar « u Tuzli, pristupilo se održavanju sastanaka sa predhodno pozvanim porodicama radi identifikacija posmrtih ostataka. U zakazane termine pozvano je 16. porodica. Iskazi porodica o okolnostima i načinu nestanka svojih članova su potresne.

- Aličić Ibro je zarobljen kod kuce, došla su dvojica, jednom znam imeme a drugom samo nadimak, odveli su ga prema izvoru Tišče, pronadjena je samo lobanja na lokalitetu Drcinog jezera, saopšteno mi je da su zatečeni i tragovi gorenja, ne može se slučaj završiti nedostaju ostali djelovi tjela, moramo još cekati da se pronadju nedostajući djelovi, rekao je sin nestalo Eniz.

- Šahbegović Edhema, kako su ga svi Vlasenčani znali po nadimku Deda, u noći 18.07.1992. godine odveli su u pravcu logora Sušica, neznam ko ga je tad odvao, ali znam da je Todorović Ljubinko zv. Radeljaš, nekoliko puta dolazio kući kod majke i tražeći Dedu i pred majkom više puta rekao, »kad ga sretnem zaklat ću ga». Tjelo mog brata pronadjeno je u grobnici Orgadice. Zadužbina je majke da tjelo pokopano pored nje u mezarju Vlakovo u Sarajevu, izjavio je prikom identifikacije brat Eso.

- Vejzović Husu, iz Vlasenice je odvezao prijatelj u Jarovlje da bi izbjegao hapšenje. Dana 01.07.1992.godine u Hodžićima zarobljen je zajedno sa mjakom i ostalim civilima ovog naselja, te odveden u logor Sušica. Majka je u logoru boravila 21. dan, često je imala prilike vidjeti kako su tukli Husu, ponižavali i vrijedjali. Dali su mu ime «Risto» i na to ime se morao javljati u protivnom bio bi tučen. Neki od stražara, kojem se majka ne sjeća imena, ponekad bi mu dali cigaretu. Ostavljen je poslje majke, i evo ubijen je. Znam njegovu kutiju za duhan, upaljac evo i nadjeno je uz njega. Rječi su pri identifikaciji polubrata Seferović Selima.

- Rasim Alihodžić je zarobljen zajedno sa Ibrahimom Suljovićem u Sofićima, kod Džemata 15.09.1992.godine, odvedeni su u Vlasenicu. Tjela su nadjena u ovoj grobnici kad su ubijeni nezna se, rekla nam je sestra Kuduzović Hika,
- Ferhatbegović Ragib je zajedno sa sinom Jasminom odveden je u noći 11.09.1992. godine. Pretpostavljali smo da su ubijeni. Otac je kompletiran koliko toliko i može se sahraniti, a dok za brata «Jaska» moramo još čekati, izjavila je Jasminka Halilović, kcerka Ragiba.

- Salih Hadžiomerović, profesor u SŠC u Vlasenici, nikog nije uvrijedio niti nažao učinio nekom, odveden je iz stana 11.09.1992. godine i ubijen zajedno sa ocem, majkom i zetom. Majka je sahranjena 2006. Saliha ćemo sahraniti ove, valja nam još čekati da doživimo da sahranimo oca i zeta, rječi su preživjelog brata Hazima.

- Hurić Hasan, je bio nosilac priznanja iz NOR-a, Ratni vojni invalid, zarobljen je 1.avgusta 1992. godine, u Šadićima I odven u logor Sušica, vidite ubijen je. Prošle godine smo sahranile brata Ramiza, evo sad I otac. Nikad da se bol ublaži, stalno obnavljanje. Izjavile su kcerke Hasana Beka I Zejna.

- Hurić Ibro, je pokušao pronaći spas prolaskom kroz šumu prema Kladnju, ubijen je u rejonu Debelog brda, Izjavila je sesta Naza Korkutović.

- Jahic Avdo je zajedno sa sinom Admirom koji je imao 17.godina ubijen, kroz plač kazala je supruga Hurija, za sina još se ništa ne zna.

- Jašarević Izet je zajedno sa bratom Mesudom odveden u logor Sušica, ubijeni su Mesud je sahranjen prošle godine a Izeta ću ove, rekao je brat Mirzet,

- Klanco Mujo, je zarobljen 02.06.1992. godine, bio je u Stanici milicije Vlasenica, poslije je odveden je prema fabrici Alpro. Ubijen.

- Mehanović Sejfo, njegova supruga Minka, braća Džemal, Sead I Sejd odvedeni su 07.07.1992. godine iz porodicne kuće u noćnim satima. Svašta se pričalo, a evo Sejfo I Džemal su pronadjeni u istoj grobnici u Ogradicama. Voljela bi doživjeti da još dva brta I snahu nadjem, kroz plač govorila je Begić Revda.

- Šahmanović Fadil je 25.07.1992. godine odveden u pravcu Stanice milicije, vidjeli su ga poslje ubijenog, pucano mu je u glavu, ispričala je kcerka Senida.

- Agić Muhamed sin Rame, pokušao se od gladi I bolesti iz Srebrenice spasiti se, te preko šume doći u Kladanj, nije uspio ubijen je negdje kod Klještana, ispričala je supruga Muška.

- Hadžić Mevla, zajedno sa sinom Denisom, zetom Admirom I njegovim ocem Mustafom Jašarevićem, ubijeni su prilikom boravka u logoru Sušica.
Hurić Hajrudin, pri pokušaju prolaska prema Kladnju, ubijen je na djelu tog puta. A pošto nije sve pronadjeno I potrebno je da se urade još dodatni nalazi, trebat će da još sačekamo do sahrane, ispričao je brat Hilmo.

- Tabaković Elvir, milicionar iz Vlasenice, bio je dežurni u Stanici Milicije Vlasenica kada su pripadnici JNA /Novosadski korpus okupirali Vlasenicu dana 21.04.08.godine u 05.sati. Pri pokušaju prelaska kroz šumu iz Cerske prema Kladnju u rejonu Debelog brda je presretnur I ubijen. Dana 01.11.1992. godine.

Nakon obavljenih sastanaka prisutni članovi porodica su se izjasnile da 15. identifikovanih tjela žele sahraniti na mezarju u Vlasenici, tjelo Šahbegović Edhema porodica želi pokopati 19.04.08. godine u Sarajevu, a dok za dva tjela neophodno je uraditi dodatne DNK provijere.

Spisak identifikovanih za koje su se bliži članovi porodica izjasnili da žele pokopati tjela na mezarju Rakita u Vlasenici na dan 26.04.2008. godine.

1. Turković (Nusret) Ismet 1968-1992
2. Turković (Hašid) Šefik 1969-1992
3. Bećirović (Osmo) Behadil 1954-1992
4. Džindo (Avdo) Abdurahman 1957-1992
5. Dzindo (Avdo) Muniba 1954-1992
6. Bajramović (Ševko) Nedžib 1968-1992
7. Čolaković (Salih) Refija 1953-1992
8. Efendić (Ibro) Salih 1948-1992
9. Hajdarević (Habib) Fadil 1964-1992
10. Klempić (Osman) Zahid 1939-1992
11. Korkutović (Reuf) Ramiza 1973-1992
12. Muminović (Mujo) Munevera 1960-1992
13. Salihović (Fadil) Selver 1973-1992
14. Tutić (Mehmed) Mensur 1954-1992
15. Hurić (Muhamed) Ćazim 1956-1992
16. Hajdarević (Hasib) Hasija 1973-1992
17. Aličević (Adem) Huso 1944-1992
18. Jahić (Meho) Ekrem 1959-1992
19. Vejzović (Bajro) Huso 1939-1992
20. Hadžiomerović (Ahmo) Salih 1952-1992
21. Šahmanović (Salčin) Fadil 1944-1992
22. Alihodžić (Hasan) Rasim 1955-1992
23. Hurić (Mustafa) Hasan 1923-1992
24. Ferhatbegović (Šaćir) Ragib 1950-1992
25. Hurić (Ibran) Ibro 1971-1992
26. Klanco (Hasib) Mujo 1958-1992
27. Jahić (Abdulah) Avdo 1953-1992
28. Jašarević (Suljo) Izet 1960-1992
29. Mehanović (Adil) Sejfo 1949-1992
30. Mehanović (Adil) Džemal 1958-1992
31. Agić (Ramo) Muhamed 1950-1993
32. Hadžić (Haso) Mevla 1951-1992
33. Tabaković (Sinan) Elvir 1972-1992

[fukara_tz]

22.04.2008

U subotu u Vlasenici dženaza i ukop 33 Bošnjaka ubijenih u ratu

Na šehidskom mezarju Rakita u Vlasenici u subotu će biti obavljeni dženaza i zajednički ukop 33 Bošnjaka, žrtve rata na tom području.

Zajednička dženaza će biti obavljena uz prisustvo članova porodica koji su dali suglasnost da se njihovim najmilijima obavi zajednička dženaza, rodbine, prijatelja, poznanika žrtava i velikog broja zvaničnika, predstavnika organizacija i institucija iz Bosne i Hercegovine i inostranstva.

To će biti četvrta zajednička dženaza vlaseničkih žrtava rata na šehidskom mezarju Rakita.

Prva dženaza je obavljena 2001. godine, kada je ukopano 78 žrtava, druga 2006., kada su ukopana 42 posmrtna ostatka, a treća je obavljena 2006., kada su ukopane 43 žrtve ratnih zločina s područja Vlasenice. Ukupan broj, s 33 žrtve, kojima će se klanjati zajednička dženaza u subotu je 196 identificiranih žrtava rata koje su ukopane na šehidskom mezarju Rakita.

U toku rata na području Vlasenice je ubijeno oko 3.000 Bošnjaka. Posmrtni ostaci su nađeni u 117 masovnih i pojedinačnih grobnica. Iz Vlasenice je, u toku etničkog čišćenja, uz stravične zločine, etničko čišćenje i genocid iseljeno oko 16.000 Bošnjaka. Kroz logore je prošlo oko 8.000 Bošnjaka, od dječijeg uzrasta do staraca.

Do sada je samo jedna osoba osuđena za počinjene zločine.

Ovogodišnja dženaza bit će obavljena nakon identifikacije posmrtnih ostataka u Zavodu za sudsku medicinu UKC-a Tuzla, po naredbi Kantonalnog tužiteljstva Tuzla, a nakon ekshumacija na nekoliko lokaliteta iz zajedničkih i pojedinačnih masovnih grobnica.

Predsjednik organizacionog odbora ovogodišnje zajedničke dženaze je muftija tuzlanski Husein ef. Kavazović.

Objavljeno 22.04.2008. u 13:58

(FENA)

http://www.sarajevo-x.com/clanak/080422063

[fukara_tz]

22.04.2008

Izrečena presuda za ratne zločine počinjene na području Jajca

Pekez i ostali: Za strijeljanje Bošnjaka u Jajcu 71 godina zatvora

Prvostepeno Sudsko vijeće osudilo Mirka (Špire) Pekeza i Milorada Savića na po 21 godinu zatvora, dok je Mirko (Mileta) Pekez osuđen na 29 godina zatvora.

Prvostepeno Sudsko vijeće osudilo je Mirka (Špire) Pekeza, Mirka (Mileta) Pekeza i Milorada (Ljupka) Savića na ukupnu kaznu od 71 godinu zatvora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen na području općine Jajce.


Ove bivše pripadnike Vojske Republike Srpske (VRS) i rezervnog sastava policije Državno tužilaštvo je teretilo da su 10. septembra 1992. godine, u sastavu naoružane grupe, učestvovali u sakupljanju i odvođenju Bošnjaka civila iz sela Ljoljići i Čerkazovići.


Civili su prvo odvedeni do mjesta Draganovac, gdje im je naređeno da predaju sve vrijedne stvari koje imaju kod sebe, da bi potom bili odvedeni do ruba provalije u mjestu Tisovac, gdje su i strijeljani.


Tom prilikom ubijeno je 23, a povrijeđeno četvero civila.


Smatrajući kako je Tužilaštvo uspjelo dokazati obje tačke optužnice, Sud BiH je prvooptuženog Mirka (Špire) Pekeza i trećeoptuženog Milorada Savića osudio na po 21 godinu zatvora, dok je drugooptuženi Mirko (Mileta) Pekez osuđen na 29 godina zatvora.


Zoran Božić, predsjedavajući Sudskog vijeća, obrazložio je kako je, na osnovu dokaza izvedenih tokom glavnog postupka, “van svake razumne sumnje” dokazano da postoji odgovornost za krivično djelo koje se navodi u optužnici.


“Neosporno je da su ubijene osobe bile civili, koji nisu bili naoružani i koji su se morali svakodnevno javljati na prozivke. Sud je bez sumnje utvrdio kako su optuženi bili saučesnici u ovom krivičnom djelu, a što su potvrdili i svjedoci Nurija Zobić, Zejna Bajramović i Omer Karahodžić, koji su preživjeli strijeljanje”, rekao je sudija Božić.


U obrazloženju odluke, sudija Božić je rekao i kako je svjedok Nedeljko Jandrić, bivši načelnik Stanice javne bezbjednosti u Jajcu, tokom svoga svjedočenja potvrdio da su svi članovi rezervnog sastava policije bili naoružani automatskim i poluatomatskim puškama, koje su uvijek nosili sa sobom.


“Optuženi su učestvovali u ubijanju i pljačkanju civila iz Ljoljića i Čerkazovića i svi su bili svjesni kranje namjere, ili su to mogli kasnije predvidjeti. Ali, oni su prećutno pristali na to i pomogli da se zločin sprovede u djelo”, dodao je predsjedavajući Sudskog vijeća.


Sudsko vijeće je kao olakšavajuću okolnost pri izricanju kazne uzelo u obzir porodično stanje optuženih, dok je otežavajuća okolnost bio broj strijeljanih civila – 13 muškaraca i 10 žena – među kojima je bilo jedno dijete i tri maloljetne osobe.


Smatrajući kako, s obzirom na imovno stanje, sada već osuđena trojka ne može plaćati troškove svoje odbrane, Sudsko vijeće ih je oslobodilo te obaveze.


Nakon izricanja presude, tužilac Mirko Lečić je kratko prokomentarisao da je zadovoljan visinom izrečene kazne.


Slavica Čvoro, braniteljica prvooptuženog Mirka (Špire) Pekeza, nije željela davati bilo kakav komentar.


Nebojša Pantić, advokat trećeoptuženog Milorada Savića, kratko je najavio da će podnijeti žalbu.


Predrag Radulović, dodatni branilac najviše osuđenog Mirka (Mileta) Pekeza, izjavio je kako su “Sud i Tužilaštvo nezakonito izvršili trijažu odgovornih za ovaj zločin”.


“U situaciji smo da trojica od ukupno 11 njih koji su učestvovali u zločinu, možda najmanje krivih, dobijaju izuzetno visoke kazne zatvora, pri čemu ne želim da minimiziram težinu onoga u čemu su učestvovali. Smatram da je kazna trebala bili odmjerena prema individualnoj odgovornosti spram izvršenog zločina, a što Sud, po mom mišljenju, nije ispoštovao”, kazao je Radulović, dodavši da će podnijeti žalbu na presudu.

(BIRN Justice report)

[fukara_tz]

22.04.2008

Izrečena presuda za ratni zločin počinjen na području opštine Prijedor

Izrečena presuda u predmetu Dušan Fuštar

Sud BiH je, nakon razmatranja i prihvatanja sporazuma o priznanju krivnje sklopljenog između Tužilaštva BiH i optuženog Dušana Fuštara, izrekao presudu kojom je Dušan Fuštar oglašen krivim za zločin protiv čovječnosti, te kažnjen sa 9 (devet) godina zatvora. Predmet Željko Mejakić i dr. odnosno Dušan Fuštar ustupljen je od strane Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) Sudu BiH na dalje procesuiranje i predstavlja prvi takav predmet koji je okončan prihvatanjem sporazuma o priznanju krivnje.

Optuženi je, između ostalog, oglašen krivim što, u periodu od kraja juna do 5. augusta 1992. godine, kao vođa jedne od tri smjene straže u logoru “Keraterm”, nije spriječio ili zaustavio zlostavljanje zarobljenika od strane njemu podređenih stražara i drugih posjetilaca. U navedenom periodu određeni broj zarobljenika je podlegao od posljedica premlaćivanja, dok su drugi zatvorenici redovno zlostavljani od strane stražara i posjetilaca.

Optuženi se, također, oglašava krivim što nije iskoristio svoja ovlaštenja kao vođa straže kako bi zaštitio zatvorenike i popravio njihove svakodnevne uslove života dok je bio na dužnosti i u okviru svojih mogućnosti, te što je doprinio i pospiješio sistem zlostavljanja i progona u periodu dok je bio vođa straže.

http://www.sudbih.gov.ba/?id=827&jezik=b

[fukara_tz]

22.04.2008

Haški sud

Enver Hadžihasanović i Amir Kubura pravosnažno osuđeni zbog zločina nad Hrvatima i Srbima 1993. u srednjoj Bosni

Žalbeno vijeće Haškog tribunala (ICTY) pravosnažno je danas osudilo penzionisanog generala Armije RBiH Envera Hadžihasanovića na tri i po godine zatvora, a njemu podređenog Amira Kuburu na dvije godine zatvora zbog zločina nad Hrvatima i Srbima 1993. u srednjoj Bosni.

Vijeće je djelimično usvojilo žalbe i Hadžihasanovića i Kubure koji su prvostepenom presudom 2006. godine bili osuđeni na pet, odnosno dvije i po godine zatvora.

Tada je Hadžihasanović bio proglašen krivim što, kao komandant Trećeg korpusa ARBiH, nije spriječio i kaznio ubistvo i okrutno postupanje prema Hrvatima i Srbima u srednjoj Bosni 1993, uključujući i "ritualno odrubljivanje glave" srpskom zarobljeniku koje su počinili mudžahedini.

Hadžihasanoviću (58) kazna je umanjena zato što, po nalazu žalbenog vijeća, nije dokazano da je on imao efektivnu kontrolu nad jedinicom El Mudžahedin u vrijeme zločina.

Prema konačnoj presudi, Hadžihasanović je učinio sve što je mogao da spriječi i kazni okrutno postupanje i zlostavljanje zarobljenika u Bugojnu, a osuđen je zato što nije dovoljno uradio da zaštiti zarobljenike u Zenici.

Prvostepenom presudom, Hadžihasanoviću potčinjeni Amir Kubura (44) je proglašen krivim što nije spriječio pljačku srpskih i hrvatskih sela u okolini Vareša, a po ostalim tačkama je oslobođen.

Žalbeno vijeće je djelimično usvojilo Kuburinu žalbu i umanjilo mu kaznu za šest mjeseci.

Žalbe Tužilaštva po svim osnovama su odbijene.

I Hadžihasanović i Kubura mogu odmah zatražiti da budu oslobođeni, budući da su u pritvoru Tribunala proveli po 828 dana.

Prvostepeno suđenje Hadžihasanoviću i Kuburi je počelo 2. decembra 2003. godine. Hadžihasanović i Kubura dobrovoljno su se predali Tribunalu 2. avgusta 2001, a na privremenoj slobodi bili su od 13. decembra iste godine do 27. novembra 2003.


Autor: ONASA

[fukara_tz]

24.04.2008

Mostar

Počeli pripremni radovi na obnovi saborne crkve u Mostaru

MOSTAR - U Mostaru su jučer počeli prvi pripremni radovi na obnovi saborne crkve Svete trojice.

Paroh mostarski Radivoje Krulj je kazao kako će u sljedeća dva dana bušiti tlo kao i ispitivati temelj, nakon čega bi trebalo da počne obnova crkve.

"Geodetski zavod RS radi ispitivanja temelja kako bi ustanovio mogu li podnijeti gradnju nove crkve. Biće uzeti uzorci tla i kamena kako bi utvrdili u kakvom su stanju temelji. Ovo ispitivanje je nužno da bi mogli pristupiti daljim radovima'', kazao je Krulj.

On je izjavio kako je za obnovu same crkve potrebno pet milijuna maraka, dok je za obnovu cijeloga prostora oko saborne crkve potrebno oko 15 milijuna maraka.

''Problem je u tome što ćemo crkvu obnavljavati na tradicionalni način, odnosno neće se upotrebljavati ni beton, ni armatura. Kada bismo crkvu obnavljali modernim metodama proces bi bio tri puta jeftiniji. Međutim, tada to ne bi bila saborna crkva kakvu poznajemo. Pored toga, u prostoru oko crkve bilo je još šest drugih objekata koje treba obnoviti'', pojasnio je Krulj.

Dragan Mitrović, iz Geodetskog zavoda RS, kaže kako je zadatak Zavoda da ispita građevinske materijale koji su prije bili ugrađeni u hram, a koji će ponovno biti ugrađeni prilikom obnove, te da se ispita stanje temelja.

"Počeli smo s istražnim geomehaničkim bušenjem na dubini od šest do osam metara. Bušićemo tlo na četiri mjesta i to tamo gdje je opterećenje najviše, kod oltara i zvonika, kao i na mjestima gdje su bili potporni nosivi zidovi", rekao je Mitrović.

Donatorsko veče 10. maja

Vladika zahumsko-hercegovački Grigorije ranije je potvrdio da će se donatorsko veče za obnovu sabornog hrama održati u Mostaru 10. maja.

Donatorsko veče će, pored predstavnika vlasti iz BiH, okupiti privrednike i ljude dobre volje iz svih krajeva koji žele da pomognu obnovu hrama.

http://www.nezavisne.com/vijesti.php?vi ... 648&meni=2

Postrojbe HVO-a crkvu su zapalile 6. januara 1993. godine, na Badnji dan, pri čemu su ostali samo spoljni zidovi, zvonik i jedno zvono.

[fukara_tz]

25.04.2008

Tuzla

Tuzlanska Kapija treba dobiti vječnu vatru

Ne zaboraviti poginulu mladost, te neuništivost duha i života grada...

Kapija, mjesto stradanja tuzlanske mladosti 1995. godine, mogla bi dobiti vječnu vatru, novi sadržaj kojim bi se zaokružila spomenička cjelina pijeteta i sjećanja na žrtve, a prijedlog upućuje Narodna stranka Radom za boljitak, o čemu će Općinsko vijeće upoznati na narednom zasjedanju.

- Riječ je o vječnoj vatri, koja će, kao i na drugim sličnim mjestima u Evropi i svijetu simbolizirati posljedice tragedije, ali i vječnost sjećanja i nezaborava na poginulu mladost, te neuništivost duha i života ovog grada i njegovih građana - navodi se u saopćenju ove stranke.

Na Kapiji je 25. maja prije 13 godina život izgubila 71 osoba.

[Air Ramiz]

Mladen Naletilić prebačen na izdržavanje 20-godišnje kazne zatvora u Italiju
Haag, 25.04.2008 - Onasa

Mladen Naletilić, osuđen na 20 godina zatvora za zločine počinjene nad Bošnjacima na području Mostara od aprila 1993. do januara 1994. godine, prebačen je na izdržavanje kazne u zatvor u Italiji, saopćio je Haški tribunal. Naletilić, poznat i po nadimku Tuta, bio je osnivač i zapovjednik Kažnjeničke bojne, vojne jedinice HVO-a, a 31. marta 2003. godine proglašen je krivim za progone, protuzakoniti rad, mučenje, hotimično nanošenje velikih patnji ili teških tjelesnih povreda ili zdravlja, protuzakonito preseljenje civila, bezobzirno razaranje i pljačkanje. Raspravno vijeće ICTY je, između ostalog, zaključilo da je Naletilić više puta bio odgovoran za mučenje, okrutnost i namjerno nanošenje velikih patnji Bošnjacima u Doljanima, u Duhanskom institutu u Mostaru i u zatočeničkom logoru Heliodrom. On je učestvovao u prisilnom preseljenju oko 400 Bošnjaka iz sela Sovići i Doljani, nakon čega je naredio da se spale sve bošnjačke kuće. Osim toga, ratne zarobljenike je tjerao na prisilni rad u blizini svoje vile. Naletilić je osuđen na 20 godina zatvora. Saoptuženi u tom predmetu Vinko Martinović Štela osuđen je na 18 godina zatvora. Žalbeno vijeće je 3. maja 2006. godine potvrdilo Naletilićevu kaznu.

[fukara_tz]

26.04.2008

Tuzla

"Front" poziva vjernike da bojkotuju liturgiju u Tuzli ukoliko je bude predvodio Kačavenda

U povodu Vaskrsa i poziva na bojkot vladike Kačavende, Udruženje građana "Front" pozvalo je pravoslavce u Tuzli da dostojanstveno i kako to vjernicima priliči, dočekaju Vaskrs te da ponovo bojkotuju svetu liturgiju, ukoliko je bude predvodio dokazani ratni i poslijeratni huškač vladika zvorničko - tuzlanski Vasilije Kačavenda.

"Vladika, koji je blagosiljao oružje kojim su ubijani pripadnici drugih naroda, koji je blagosiljao topove kojim je granatirana čak i pravoslavna crkva u Tuzli, ne zaslužuje da uime Boga služi svetu liturgiju, te širi mržnju i zlo u božijoj kući", stoji u saopćenju "Fronta".

"Front" poziva nadležno državno Tužilaštvo da se pozabavi ulogom vladikeVasilija Kačavende u ratu, kao i njegovom ulogom u zaštiti i skrivanju najtraženijeg ratnog zločinca Radovana Karadžića, saopćeno je.

(FENA)

A sad malo o Kačavendi

"Zna se koje poceo"



"Најрадоснији хришћански празник рођења Христова у Тузли је прослављен свечаном архијерејском литургијом коју је служио Његово Преосвештенство Епископ зворничко тузлански Г.Василије уз саслужење свештенства тузланског намјесништва. И поред одређених непријатних и пријетећих најава неких тузлака све је протекло мирно и без инцидената.

A "prijetece" i "neprijatne" poruke za Bozic uputilo je Udruzenje građana "Front" sa istim sadrzajem kao i ovaj poziv za Vaskrs. Inace predsjednik tog Udruzenja je Danijel Senkic (pravoslavac - ako je to uopste bitno). Dosta pravoslavaca u Tuzli ne odlazi u crkvu upravo iz ovih razloga.

I ovako je svaki put kad dokazani fasista dodje u nas grad iskoristi priliku da pljune na građane ovog grada.

[fukara_tz]

26.04.2008

Vlasenica

Dopremljeni posmrtni ostaci 33 ubijena Bošnjaka

Ovo će biti četvrta zajednička dženaza na Šehidskom mezarju Rakita...
26.04.2008. 12:04

Iz Komemorativnog centra Tuzla danas prije podne na Šehidsko mezarje Rakita dopremljeni su posmrtni ostaci 33 identifikovana vlasenička Bošnjaka koji su na području ove općine ubijeni tokom proteklog rata.

Uz vjerski obred za sve njih klanjat će se zajednička dženaza kojoj će prisustvovati članovi porodica žrtava, rodbina i prijatelji. Prije dženaze planirano je obraćanje predstavnika porodica ubijenih, a kako je planirano, prisutnim će se obratiti i Haris Silajdžić, predsjedavajući Predsjedništva BiH.

Ovo će biti četvrta zajednička dženaza na Šehidskom mezarju Rakita. Do sada je, od 2001. godine ovdje ukopano ukupno 163 Bošnjaka iz okoline Vlasenice koji su ubijeni tokom ratnog perioda.


Autor: Fena

[fukara_tz]

26.04.2008

Bratunac: Pravda nije zadovoljena

Ubice slobodno šetaju od Srbije do Amerike

Još niko nije odgovarao za likvidaciju Bošnjaka početkom rata u OŠ "Vuk Karadžić", kao i na drugim bratunačkim stratištima...
26.04.2008. 16:15

Uoči 11. maja, dana dženaze tridesetak identificiranih Bošnjaka iz Bratunca, ubijenih početkom rata u logoru koji se nalazio u OŠ "Vuk Karadžić", kao i na drugim bratunačkim stratištima, iznova se postavlja pitanje zašto ni 16 godina od ovog zločina još niko nije uhapšen, niti izveden pred nadležne sudove.

Jedan od preživjelih logoraša prisjeća se kako je u salu ušao "čuveni Bučalina", a za njim i Milan Trišić.

- Tražili su Ramu Karića, vozača iz "Vihora". U tom trenutku se javio Ramo Hodžić, također vozač. Izveli su i njega. Kada su došli po Ramu Karića, pucali su mu u podlakticu, a potom ga također izveli. Ni Hodžić, a ni Karić, kao ni drugi "Vihorovi" vozači Dževad Bajramović, Idriz Suljić, izvjesni Medo, kojem ne znam prezime, zajedno s dvojicom sinova, nisu se više vratili. Svi su ubijeni - kaže naš sagovornik, tvrdeći da Bučalina najčešće boravi u Ljuboviji, ali da se, posebno noću, može sresti i na području Bratunca.

"Dnevnom avazu" ovih dana je proslijeđena informacija iz SAD, koja govori da se već nekoliko godina u jednoj od tamošnjih država skriva Milan Trišić, bivši vozač bratunačkog "Vihora", koji je u logoru škole "Vuk Karadžić" bio zadužen za zatočene vozače iz svoje firme. Informacija govori da Trišić krije podatke iz svoje biografije i da se čak druži s bošnjačkim izbjeglicama u Americi.

Gdje su Makedonac i Ban, najpoznatije ubice iz školske sale, za sada niko ne zna. Dok bratunački Srbi tvrde da je Makedonac ubijen tokom rata i da mu se grob nalazi na području Konjević-Polja, dotle su mnogi skloniji priči da ovaj ubica živi u Srbiji.

Salkić: Počinioci zločina žive u potpunom miru

- Tužilaštva se ponašaju kao da se to njih ne tiče, a počinioci zločina žive u potpunom miru. Najgore je što preživjeli logoraši iz Bratunca znaju ko je izvodio ljude iz fiskulturne sale OŠ "Vuk Karadžić", ko se nakon toga nije vratio, ali niko nas o tome ne pita - kaže Ramiz Salkić, jedan od preživjelih logoraša iz škole u Bratuncu, koji se trenutno nalazi u bolnici, upravo zbog posljedica tortura koje je preživio prilikom zatočeništva.

http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme ... do-amerike
Autor: A. HADŽIĆ

[fukara_tz]

26.04.2008

Vlasenica

Obavljena dženaza ubijenim Bošnjacima iz Vlasenice

Na mezarju Rakita u Vlasenici danas je obavljena zajednička dženaza za 33 Bošnjaka, žrtve rata sa područja ove općine.

Zajedničkoj dženazi prisustvovalo je oko 3.000 Vlaseničana, članova porodica žrtava, prijatelji i komšije.

Foto (AVAZ)


Prije dženaze, prisutnim se obratio dr. Haris Silajdžić, predsjedavajući Predsjedničtva Bosne i Hercegovine koji je, između ostalog rekao:

„Ubijanje civila nije rat. To je agresija, to je genocid. Do prošle godine, kad smo govorili o genocidu u BiH, počinjenom od organizirane vojne sile, kao posljedica političkog projekta, tada su nam govorili da to nije tačno. Imamo sada presudu Međunarodnog suda pravde koja ne odražava ono što se dogodilo u BiH, ali je ona takva kakva je. Imamo pravo na reviziju te odluke. Zločin se dogodio u zaštićenoj zoni i tu grešku su Ujedinjene nacije priznale“.

Današnja dženaza bila je četvrta u nizu u Vlasenici i od 2001. godine, na Šehidskom mezarju Rakita sada je ukopano 196 identifikovanih Vlaseničana.

(FENA)

[fukara_tz]

28.04.2008

Bratunac

Na Kameničkom brdu pronađeno osam nekompletnih skeleta

Ekspertni tim za ekshumacije, pod vodstvom Tužiteljstva Tuzlanskog kantona, danas je na lokalitetu Kameničko brdo u općini Bratunac ekshumirao osam nekompletnih skeleta nepoznatih osoba.

Po riječima svjedoka koji je obavijestio Institut za nestale osobe i ekspertnom timu pokazao lokacije, riječ o posmrtnim ostacima Srebreničana ubijenim 1995. godine, priopćila je glasnogovornica Tužiteljstva Jasna Subotić.

Sutra će se iskapanje posmrtnih ostataka odvijeti u Skelanima na području Srebrenice.

Daljnje radove na ekshumacijama, ekspertni tim nastavit će nakon prvosvibanjskih praznika na lokalitetima u općinama Zvornik, Vlasnica, Srebrenica i Bratunac.

(FENA)

[fukara_tz]

29.04.2008

Sud BiH

Suad Kapić oslobođen optužbi za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika

Sudsko vijeće Suda BiH kojim je predsjedavao sudija Davorin Jukić izreklo je danas oslobađajuću presudu u predmetu protiv Suada Kapića Hodže koga je optužnica Tužilaštva BiH teretila za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika.

Kapić je bio optužen da je kao pripadnik 517. brigade 5. korpusa Armije BiH, tokom operacije "Sana", učestvovao 18. septembra 1995. godine u zarobljavanju šest pripadnika Vojske RS-a u rejonu sela Dabar, općina Sanski Most, te da je hicima iz vatrenog oružja ubio tri zarobljenika i naredio da se ubije još jedan teško ranjeni zarobljenik.

U obrazloženju koje je pročitao sudija Jukić navodi se da sudu nije predočen nijedan dokaz da je Kapić učestvovao u zarobljavanju šest pripadnika Vojske RS-a. Zatim, svjedoci su događaje opisivali na različite načine, a dvojica preživjelih zarobljenika Milovan Mastikosa i Dragan Strupar dali su iskaze koji nisu potkrijepljeni materijalnim dokazima i koji su bili u suprotnosti s dokazima koje su davali pripadnici Armije BiH.

Svjedok dr. Mile Šolaja, koji je vršio obdukciju ubijenih neposredno nakon ubistva, svjedočio je da su oni imali višestruke rane od uboda, uključujući ubode u predjelu srca i rez oko vrata, dok je u optužnici navedeno da su ubijeni iz vatrenog oružja.

Sud nije mogao van svake razumne sumnje ustanoviti da su se događaji odvijali kao što su navedeni u optužnici, dok se u iskazima koje su preživjeli davali u CJB Banja Luka oni nisu sjećali izgleda optuženog. Iako su oni na sudu pokazali na Kapića, sud to nije mogao prihvatiti kao prepoznavanje, a Tužilaštvo je propustilo izvršiti prepoznavanje u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku.

(FENA)

[fukara_tz]

29.04.2008

Sarajevo

Čedomir Jovanović poklonio se prvim žrtvama agresije u Sarajevu

Predsjednik Liberalno demokratske partije Srbije Čedomir Jovanović danas je u Sarajevu položio vijenac na most koji je zbog prvih žrtava rata u glavnom gradu BiH, Suade Dilberović i Olge Sučić, nazvan njihovim imenima.

Jovanović je u izjavi novinarima rekao da je svjestan toga da su izrazi izvinjenja izgubili svaku težinu, ali je istakao da su Suada i Olga bile prve žrtve rata, koji je i Srbiju učinio žrtvom.

"Neosporno je da je Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću mjesto u Haagu. Pitanje je koliko to će to značiti njihovim žrtvama, porodicama njihovih žrtava", rekao je Jovanović komentarišući da je možda veći značaj njihovog hapšenja za samu Srbiju.

"Problem Srbije su političari koji nemaju snage da genocid nazovu genocidom i Srbiju naprave normalnom zemljom, u kojoj djeca neće postajati budući Karadžići i Mladići", kazao je Jovanović.

(FENA)

[fukara_tz]

29.04.2008

10.godina robije radi napada na selo Ahmiće u srednjoj Bosni

Izrečena presuda u predmetu Paško Ljubičić

Sud BiH, nakon razmatranja i prihvatanja sporazuma o priznanju krivnje sklopljenog između Tužilaštva BiH i optuženog Ljubičića, izrekao je presudu kojom je oglasio krivim Paška Ljubičića za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva , te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina.

Optuženi Ljubičić je oglašen krivim što je, dana 15. i 16. aprila 1993. godine, u svojstvu komandanta Četvrte bojne Vojne policije Hrvatskog vijeća odbrane (HVO), koja je funkcionisala u Operativnoj zoni Središnja Bosna, svojim podređenim pripadnicima prenio naredbu za napad na selo Ahmiće, koju je primio od svog nadređenog Tihomira Blaškića. Na taj način, optuženi Ljubičić je, svjestan da prenoseći takve naredbe pripadnicima postrojbe kojom je komandovao može prouzrokovati smrt više osoba, duševne i fizičke patnje većeg broja osoba i uništavanje imovine većih razmjera, na što je pristao, pomogao u planiranju i izvršenju navedenog napada. Tokom napada bošnjački civili su protjerani iz sela Ahmići, mnogima su nanesene teške duševne i tjelesne povrede, dok su dvije džamije srušene.

Optuženi Ljubičić je odgovoran i temeljem svog položaja nadređenog za krivična djela koja su počinili njegovi podređeni, nad kojima je imao efektivnu kontrolu, od koje odgovornosti ga ne oslobađa ni činjenica da je postupao po naređenju njemu nadređenog zapovjednika Tihomira Blaškića.

Sud BiH je donio rješenje kojim se ukida pritvor optuženom Ljubičiću te se optuženi odmah pušta na slobodu.

Ovaj predmet je prema odluci Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, od 4. jula 2006. godine, ustupljen na dalje postupanje vlastima BiH. Optuženi je prebačen na teritoriju BiH 22. septembra 2006. godine

[fukara_tz]

29.04.2008

Izrečena presuda za ratni zločin počinjen na području opštine Bratunac

Todorović i Radić osuđeni na 17 godina zatvora



Todorović i Radić su osuđeni na po 17 godina zatvora.

Kako je utvrdilo Vijeće Suda Bosne i Hercegovine okrivljeni Todorović i Radić su u svojstvu pripadnika VRS-a 20. maja 1992. s još četiri pripadnika te vojske (kao saučesnici) sudjelovali u progonu bošnjačkog stanovništva na političkoj, etničkoj, kulturnoj i vjerskoj osnovi.

Okrivljeni su spomenutog dana s još četvoricom vojnika VRS-a među kojima je bio i Novak Stjepanović sudjelovali u hapšenju 14 civila bošnjačke nacionalnosti koji su se skrivali u kamenolomu nedaleko od njihovog sela Borkovac kod Bratunca.

Prema izreci presude, grupu zarobljenika su potom poveli prema selu, a neko od pripadnika VRS-a je hicem iz vatrenog oružja usmrtio civila Mahu Alića, nakon čega su i ostali članovi grupe pristupili mučenju uhapšenih civila i oduzimanju njihovog novca i dragocjenosti.

Potom su, kako se u presudi navodi, civili odvedeni do obližnjeg potoka i postrojeni, nakon čega je hicima iz vatrenog oružja ubijeno sedam civila.

Tijela ubijenih su pokopana u masovnu grobnicu u blizini kuće porodice Sulejmanović, što je potvrđeno iskazima saslušanih svjedoka.

Sud smatra da je iskazima svjedoka odbrane, a i optužbe potvrđen činjenični supstrat optužnice i elementi bića krivičnog djela.

U kontekstu postojanja širokog sistematičnog napada i progona bošnjačkog stanovništva s područja Bratunca Sud je imao u vidu činjenice koje je Haški tribunal (ICTY) utvrdio u predmetima Kunarac, Krnojelac, Krajišnik i drugima.

Kako je u obrazloženju presude navedeno, činjenični opis potkrijepljen je svjedočenjima ljudi koji su preživjeli strijeljanje i koji su potvrdili identitet okrivljenih, prepoznajući ih kao komšije s kojima su išli u školu, radili i svakodnevno se susretali.

Sud je donio rješenje kojim se okrivljenima produžava pritvor do pravomoćnosti prvostepene presude, odnosno isteka izrečene sankcije.

Autor: FENA

[fukara_tz]

30.04.2008

Nedžad Salković oslobođen optužbe za zločine

Poznati bosanski pjevač Nedžad Salković konačno je dobio, kako kaže, životnu bitku, protiv onih koji su ga svrstali u red ratnih zločinaca. Naime, Sud u Banjaluci Salkovića je oslobodio optužbe da je mučio i zlostavljao vojnike JNA, maja 1992. godine.

foto @fukara


Pjevač sevdalinki Nedžad Salković dobio je prvostepenu presudu pred banjalučkim Osnovnim sudom kojom se opovrgava njegovo učešće u ratnim zločinima nad Srbima u Tuzli. Prema informaciji, koju je svojevremeno na svojoj internet stranici objavio Dokumentacioni centar Vlade RS-a, Salković se teretio za ubijanja i zlostavljanja vojnika JNA na Brčanskoj malti, u maju 1992. godine. Monstruozne optužbe zaprepastile su poznatog pjevača:

„I onda je za mene pisalo tamo doslovce: ’Nedžad Salković, pjevač, odgovoran je da je 15. maja kao član’, po njima, ’jedinice Patriotska liga’, to je nepostojeća, da vam ja kažem, jedinica, ’učestvovao na Brčanskoj malti u ubijanju oko 230 oficira, vojnika JNA, u zarobljavanju oko 140 oficira i vojnika JNA gdje su ih odvodili’, znači i ja,’u nekakve logore, u nekakve zatvore’ - da smo ih mučili na razne načine, ubijali na razne načine, odsijecali im dijelove tijela, polne organe, ubijali ih pucajući im u anus itd. Evo to je ukratko.“

Janko Velimirović, iz Sekretarijata Vlade RS-a za odnose sa Haškim tribunalom, kojem je pripojen nekadašnji Dokumentacioni centar, objašnjava da je Vojno tužilaštvo u Beogradu istraživalo slučaj Tuzlanske kolone, tokom čega je došlo do imena koja se dovode u vezu sa događajima u Tuzli, 15. maja ‘92. godine. On kaže da je Dokumentacioni centar RS-a 2000. godine obrađivao krivične prijave i slučajeve koji se tiču ratnih zločina, i tom prilikom došao do predmeta u kojem je preuzeo spisak od 49 imena, među kojima i ime Nedžada Salkovića. Velimirović priča da je sporni dokument bio namijenjen za internu upotrebu kako bi se olakšali istražni procesi:

“Mi nismo vršili nikakvi trijažu ili selekciju da li su ta imena koja su navedena u krivičnim prijavama ili u sličnim dokumentima provjerena, na šta se odnose, već jednostavno smo preuzeli te spiskove za koje smo smatrali da su pravovaljani, dakle da o njima nema diskusije i da će se o njima kasnije voditi proces. Ne znam, možda smo mi propustitli što mi nismo uzeli presude, a mi smo uzeli više ove krivične prijave, znači to su bili dokumenti protiv kojih je pokrenuto, a ne da je i dokazano.“

Advokat Nedžada Salkovića, Amir Omerćehajić, potvrđuje da je upravo u tome suština tužbe:

„To je prenesena jedna krivična prijava bivše JNA iz 1995. godine. Međutim, ili namjerno ili slučajno, neko je napravio previd, pa je ne samo rekao da postoji sumnja da je gospodin Salković uradio to, nego mu je stavio na dušu i odgovornost, dakle nije samo prijava u pitanja nego bi u pitanju bila i pravosnažna presuda, što niti je vođen postupak, niti je na bilo kakav način dokazivano to što mu se stavljalo na teret. Mi smo uspjeli dokazati, što iskreno da kažem i nije bilo teško, da gospodin Salković sa događajima koji su mu stavljeni na dušu nije imao ništa.“

Prvostepena presuda kojom je sud naložio Vladi RS i Sekretarijatu za odnose sa Tribunalom da ju objave u centralnim dnevnicima javnih emitera donesena je gotovo tri godine nakon podnošenja tužbe. Nedžad Salković objašnjava šta mu je najveća želja nakon svega:

„Da mi je toga pojedinca, ili grupu da sjedem s njima, da popijem piće, ili s njim, i da kažem:’Bolan, de mi reci što si mi to uradio, šta sam ja to tebi u životu skrivio?’“

U presudi banjalučkog Osnovnog suda navodi se da su informacije Dokumentacionog centra o Salkovićevom učešću u zločinu nad vojnicima JNA na Brčanskoj malti - lažne. I Pravobranilaštvo RS-a, koje je zastupalo Vladu u parnici, nije ni pokušalo dokazati Salkovićevo učešće u navodnim zločinima, već je odbranu zasnovalo na tezi da je Dokumentacioni centar preuzeo spornu informaciju iz službene evidencije bivše JNA. Usprkos tome, u Pravobranilaštvu najavljuju žalbu na presudu, ali ne žele govoriti šta će biti osnov žalbenog zahtjeva.

Sam Nedžad Salković nije zatražio novčano obeštećenje od RS-a, iako je zbog pomenutih insinuacija godinama bio spriječen da putuje u Srbiju gdje je ranije bio redovan gost. Njegov advokat objašnjava da je Sekretarijat Vlade RS-a odbio čak i nagodbu kojom tek treba da “izrazi žaljenje” zbog prenesene krivične prijave protiv Salkovića:

„I to izražavanje žaljenja je bilo previše nekome da prihvati kao način okončanja ovog spora.“

Iako će na izvinjenje odgovornih po svoj prilici još čekati, poznati pjevač sevdalinki bez imalo gorčine spominje posljednje boravke u Banjoj Luci. Zahvaljuje se na korektnom i ljudskom odnosu sudija i pravobranioca, a posebno ga raduje što ga nekadašnja publika u tom gradu još uvijek prepoznaje i voli. Kaže da ga takođe raduje što ima još ljudi poput njega - koji su daleko od rata, politike i laži.

http://www.danas.org/content/Article/1108756.html