Forum Klix.ba

black wrote: ↑24/11/2023 21:13

black wrote: ↑24/11/2023 21:13

Isner wrote: ↑11/12/2023 00:21 Kad sam bio klinac, postojao je neki bizaran obicaj da nas slikaju gole, pa tako ja i cijela generacija imamo gomilu slika gdje smo gologuzani.. Još bio onaj foto moment aparat, kad okineš sliku ona izađe s donje strane aparata pa sa njom mašeš par minuta dok se slika ne osuši... Jesam to mrzio ko mali, gdje stignu nahvataju me, skinu golog i slikaju...

A moj prvi odlazak u bolnicu - majka me nije imala gdje ostaviti pa me vodila sa sobom kad je išla u bolnicu Koševo.. Ne znam kojim povodom je išla ali me ostavila u neku veliku čekaonicu koja je tada bila prazna, sjedi tu, ne mrdaj, eto me brzo... I tako, sjedim sam, mašem nogicama na onoj klupi, kad otvaraju se vrata i u tu čekaonicu ulazi desetak žena, gole do pasa, bez grudnjaka, spremne za RTG snimanje (godina i godina kasnije skontam da je to bio RTG).. Pa možda da sam imao nekih 7 - 8 godina..

Vraća se ona a ja među onim golim ženama, postidio se, pocrvenio, tiltovao - ne mogu rijec da izustim..

.

MehmedPasaMoric wrote: ↑17/12/2023 10:48 Vezano za ovo slikanje, a i nije bas... U kojem je tacno momentu prestalo biti normalno obratiti se nepoznatom djetetu na ulici? Kad sam ja bio dijete to je bilo sasvim normalno i stalno se desavalo, a danas imam osjecaj da bih bio u velikom problemu ako vidim nekog random djecaka da npr suta loptu na ulici i ja mu kazem da mi doda i pitam ga ko mu je najdrazi fudbaler i malo popricam o tome sa njim Cudna vremena

kakavdanakneiskustvu wrote: ↑17/12/2023 11:01

MehmedPasaMoric wrote: ↑17/12/2023 10:48 Vezano za ovo slikanje, a i nije bas... U kojem je tacno momentu prestalo biti normalno obratiti se nepoznatom djetetu na ulici? Kad sam ja bio dijete to je bilo sasvim normalno i stalno se desavalo, a danas imam osjecaj da bih bio u velikom problemu ako vidim nekog random djecaka da npr suta loptu na ulici i ja mu kazem da mi doda i pitam ga ko mu je najdrazi fudbaler i malo popricam o tome sa njim Cudna vremena

tada kao nije bilo pedofilije,a sada je kao ima više pa eto svako obraćanje tuđem djetetu može biti sumnjivo.

Zakalwe wrote: ↑25/11/2023 18:51 U februaru 1998 sam dobio prvi "digitron" za placanje racuna preko Interneta. Vise nisam morao ici u postu i stajati pred salterusama sa uplatnicom. Samo ulogujes, potpises kodom i gotovo. Frtalj stoljeca hebo te.

Sjecate li se papirnih para? Smrdljivih papirica u raznim bojama sa brojem koliko vrijede i nacrtanim ljudima sa cudnim sesirima? Kupis nesto, platis papiricima a onda ti daju razliku i metalnim diskovima. Ako izgubis papiric (ili se pocijepa), izgubis novac.

MehmedPasaMoric wrote: ↑17/12/2023 10:48 Vezano za ovo slikanje, a i nije bas... U kojem je tacno momentu prestalo biti normalno obratiti se nepoznatom djetetu na ulici? Kad sam ja bio dijete to je bilo sasvim normalno i stalno se desavalo, a danas imam osjecaj da bih bio u velikom problemu ako vidim nekog random djecaka da npr suta loptu na ulici i ja mu kazem da mi doda i pitam ga ko mu je najdrazi fudbaler i malo popricam o tome sa njim Cudna vremena

irac300 wrote: ↑17/12/2023 13:53

MehmedPasaMoric wrote: ↑17/12/2023 10:48 Vezano za ovo slikanje, a i nije bas... U kojem je tacno momentu prestalo biti normalno obratiti se nepoznatom djetetu na ulici? Kad sam ja bio dijete to je bilo sasvim normalno i stalno se desavalo, a danas imam osjecaj da bih bio u velikom problemu ako vidim nekog random djecaka da npr suta loptu na ulici i ja mu kazem da mi doda i pitam ga ko mu je najdrazi fudbaler i malo popricam o tome sa njim Cudna vremena

Jbt, sjetim se odmah jedne situacije kada sam bio u Njemackoj. Pohadjao sam tamo skolu za jezik 2019. godine i putovao sam busom svako jutro do skole. Helem, tim busom su vecinom djeca putovala takodje u skolu. I jedan dan pri povratku, djecak od nekih 8, 9 godina izlazi na stanici gdje i ja. Ja ga iskreno nisam ni registrovao, hoda on ispred mene, a ja u svojim mislima. Medjutim, putanja hodanja do kuce nam se poklapala, skrene dijete, skrenem ja za njim, on desno, ja desno. I dijete se prepalo, kontalo pratim ga. Kad iza jednog coska, on je stao trcati kao sumanut i stalno se osvrtao, tek tada ja skontam da se dijete prepalo. Kako se on prepao, iskreno userem se i ja. Kontam sad ce uzbuniti roditelje, zvat ce policiju u p.m. kud sam u Njemackoj, ne znam guknut jezik, haj' ti objasni policiji... Usporim ja brzinu skoro kao puz. Sreca, nista nije bilo. Sutradan ga vidim opet na stanici, nisam ga smio ni pogledati. Ubrzo je i on skontao da smo u susjedstvu, nije vise bjezao od mene.

medvjed23 wrote: ↑17/12/2023 21:04 Ja uvijek tako. Volim hodati saam, ili ispred ili iza svih ostalih. Najgore kad se zaletim da ih sve prestignem, al potrefi se da neko jako brzo hoda, pa moram haman potrčati...

irac300 wrote: ↑17/12/2023 13:53

MehmedPasaMoric wrote: ↑17/12/2023 10:48 Vezano za ovo slikanje, a i nije bas... U kojem je tacno momentu prestalo biti normalno obratiti se nepoznatom djetetu na ulici? Kad sam ja bio dijete to je bilo sasvim normalno i stalno se desavalo, a danas imam osjecaj da bih bio u velikom problemu ako vidim nekog random djecaka da npr suta loptu na ulici i ja mu kazem da mi doda i pitam ga ko mu je najdrazi fudbaler i malo popricam o tome sa njim Cudna vremena

Jbt, sjetim se odmah jedne situacije kada sam bio u Njemackoj. Pohadjao sam tamo skolu za jezik 2019. godine i putovao sam busom svako jutro do skole. Helem, tim busom su vecinom djeca putovala takodje u skolu. I jedan dan pri povratku, djecak od nekih 8, 9 godina izlazi na stanici gdje i ja. Ja ga iskreno nisam ni registrovao, hoda on ispred mene, a ja u svojim mislima. Medjutim, putanja hodanja do kuce nam se poklapala, skrene dijete, skrenem ja za njim, on desno, ja desno. I dijete se prepalo, kontalo pratim ga. Kad iza jednog coska, on je stao trcati kao sumanut i stalno se osvrtao, tek tada ja skontam da se dijete prepalo. Kako se on prepao, iskreno userem se i ja. Kontam sad ce uzbuniti roditelje, zvat ce policiju u p.m. kud sam u Njemackoj, ne znam guknut jezik, haj' ti objasni policiji... Usporim ja brzinu skoro kao puz. Sreca, nista nije bilo. Sutradan ga vidim opet na stanici, nisam ga smio ni pogledati. Ubrzo je i on skontao da smo u susjedstvu, nije vise bjezao od mene.

broj dva wrote: ↑18/12/2023 11:35

medvjed23 wrote: ↑17/12/2023 21:04 Ja uvijek tako. Volim hodati saam, ili ispred ili iza svih ostalih. Najgore kad se zaletim da ih sve prestignem, al potrefi se da neko jako brzo hoda, pa moram haman potrčati...

Ono kad brzo hodas i dodjes u korak sa nekim ko isto brzo hoda i onda jedno vrjeme moras hodati neprirodno brzo da ih prestignes...mislim da je to univerzalni problem nama brzohodacima...

medvjed23 wrote: ↑18/12/2023 11:40 I još jedan problem svih, a ne samo brzih hodača. Kad se trebaš s nekim mimoići i 7 il 8 puta oboje krenete u istu stranu.

medvjed23 wrote: ↑18/12/2023 11:40 To. I još jedan problem svih, a ne samo brzih hodača. Kad se trebaš s nekim mimoići i 7 il 8 puta oboje krenete u istu stranu.

To su dva problema koja život hodača čine teškim i deprimirajućim.

Digla_da_kreci wrote: ↑18/12/2023 16:00 Sa ovim se relativno cesto blamiram i skontala sam nakon prvog puta kad oboje krenemo u istu stranu da se ukopam u mjestu pa nek druga strana odluci kud ce i sta ce.