Našla "Islamsku deklaraciju" i pročitala. Nisam naišla na spominjanje BiH, ali tematika Izetbegovićeve indoktrinacije odnosi se i na BiH. Ova knjiga je doktrina, smišljena u pravcu islamizacije, ne samo muslimana, kako to perfidno opisuje Alija Izetbegović, već islamizacije što više ljudi drugih religija, ali i davanje im statusa manjine. Ovo je knjiga po kojoj danas djeluju u BiH Izetbegovići sljednici, ova knjiga je zloIt_is_a_Leclerc wrote:Alija Izetbegović je eklatantan primjer islamiste. Njegov politički program definisan i profilisan kroz Islamsku deklaraciju vrvi političkim Islamom i spominjanjem Bosne i Hercegovine u kontekstu dijela "homogenog islamskog prostora od Indonezije do Alžira". Dovođenje bliskoistočnih monstruma, ratnih zločinaca, plaćenih ubica i terorista koji su onda istjeravali čestite Srbe i Hrvate iz Armije RBiH svojim djelovanjem samo je dio šireg plana Alije Izetbegovića i njegovih ljudi u pravcu stvaranja tog prostora.
Gdje je stao Izetbegović stariji nastavit će ovaj mlađi. Ovaj put ih ne mogu naoružati i lišiti svakog nadzora, ali im mogu dati zemlju, dozvole i bh. radnike.
Alija Izetbegović - "Islamska deklaracija". Odabrani citati:
"Narod, kao i pojedinac, koji je prihvatio Islam nesposoban je da nakon toga živi i umire za bilo koji drugi ideal. Musliman može ginuti samo s imenom Allaha i u slavu Islama ili bježati sa bojnog polja".
"Europljanin vjeruje da se društvo uređuje pomoću zakona. Mnoštvo zakona i složenost zakonodavstva obično je pouzdan znak da je u društvu “nešto trulo” i da treba prestati donositi zakone a početi odgajati ljude".
4. Jedinstvo Muslimana
"Islam sadrži princip ummeta, tj. težnju za ujedinjenjem svih Muslimana u jedinstvenu zajednicu – vjersku, kulturnu i političku. Islam nije nacionalnost, ali jeste nadnacionalnost ove zajednice. Sve što razdvaja ljude u ovoj zajednici, bilo da se radi o idejnim stvarima (sekte, mezhebi, političke stranke i dr.) ili o materijalnim (velike imovinske razlike, društveni rangovi i sl.), suprotno je ovom principu jedinstva i kao takvo mora biti ograničavano i otklanjano.
Islam je prva, a panislamizam druga točka, kojom se definira granična linija između islamskih i neislamskih tendencija u današnjem muslimanskom svijetu. Jedna zajednica utoliko je islamskija, što Islam više određuje njene unutrašnje, a panislamizam njene vanjske odnose. Islam je njena ideologija, a panislamizam njena politika".
"Islamski poredak može se ostvariti samo u zemljama u kojima Muslimani predstavljaju većinu stanovništva".
"Naglašavanje prioriteta vjersko-moralne obnove ne znači – niti se može tumačiti da znači – da se islamski poredak može ostvariti bez islamske vlasti. Ovaj stav znači samo da naš put ne polazi od osvajanja vlasti, nego od osvajanja ljudi, i da je islamski preporod prvo prevrat u oblasti odgoja, tek zatim u oblasti politike.
Izbor ovog trenutka uvijek je konkretno pitanje i zavisi o nizu faktora. Ipak se može postaviti jedno opće pravilo: islamski pokret treba i može prići preuzimanju vlasti čim je moralno i brojno toliko snažan da može ne samo srušiti postojeću neislamsku, nego i izgraditi novu islamsku vlast".
"U jednoj od teza za islamski poredak današnjice naveli smo da je prirodna funkcija islamskog poretka težnja za okupljanjem svih Muslimana i muslimanskih zajednica u svijetu. U današnjim prilikama ova težnja znači borbu za stvaranjem velike islamske federacije od Maroka do Indonezije, od tropske Afrike do centralne Azije".
"Osvojiti vlast na osnovu sretnog sticaja okolnosti, bez dovoljne moralne i psihološke pripreme i bez neophodnog minimuma čvrstih i izgrađenih kadrova, znači ostvariti još jedan državni udar, a ne islamsku revoluciju".

