Forum Klix.ba

Admir_1984 wrote:može li neko nešto više o odbrani Igmana 1992, neki dan gledma na tv-u obilježavanje 21-e godine od te bitke

Ramzess Veliki wrote:

Admir_1984 wrote:može li neko nešto više o odbrani Igmana 1992, neki dan gledma na tv-u obilježavanje 21-e godine od te bitke

Ma uglavnom se švercovalo ...

_Reds_ wrote:

Ramzess Veliki wrote:

Admir_1984 wrote:može li neko nešto više o odbrani Igmana 1992, neki dan gledma na tv-u obilježavanje 21-e godine od te bitke

Ma uglavnom se švercovalo ...

AKo se nekui dan obiljezavalo 21. godina, nikako nije moglo biti 1992. .

A o bici ne bih.

Rentacaredessa wrote:Bilo je puno brigada vojske na ikm tjst hrasnickom stanu oko 9 brigada je izaslo na ikm 1 august je bio sjecam se

pametolog wrote:Zna li neko sta bi sa Soldatovicevom skulpturom jelena koja je bila postavljena poslije olimpijade na Velikom polju? Jel je neko odnio u ratu, ili. Ne sjecam se da sam je vidio poslije rata.

U toj situaciji rasula u redovima Operativno-taktičke grupe IKM Igman, predsjed-
nik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović je 2. augusta prekinuo pregovore, odbi-
jajući sudjelovati na njima dok se VRS ne povuče s platoa Igmana i Bjelašnice. Pod
prijetnjom zračnih udara, te vjerovatno i obavještajnih podataka da je NATO načel-
no spreman na zračne akcije radi zaštite UNPROFOR-a i slabljenja srpske opsade
Sarajeva, VRS pristaje na potpisivanje primirja 13. augusta, a već 15. augusta 1993.
VRS završava povlačenje sa Igmana i Bjelašnice, nakon što je zapalila i uništila sve
objekte na njima. Brzina kojom je to urađeno vrlo je indikativna
http://veterani.ba/naslovna/wp-content/ ... OJISTA.pdf

"Observer" je 2. augusta objavio: „Saznaje se da je Klinton zabrinut izvje-
štajima CIA-e, prema kojima bi Sarajevo moglo svakog časa da padne“.
Klinton je zaplašio Karadžića i on je 2. augusta 1993. godine, u 12 i 13 sati, iz Že-
neve telefonom nazvao generala Gveru.
U prvom razgovoru Karadžić je rekao Gveri:
„U Sarajevu ne odgovarati. Ni muva ne smije da se čuje. Problem je u tome što
nas navlače da uzmemo Igman i brda oko Sarajeva da bi nas Amerikanci izbombar-
dirali. Zahtijeva da se na Igmanu i Bjelašnici zaustavimo, da se suzdržavamo čak i
ako oni napadaju. Jer je posebno važno da danas bude mirno u ovom rejonu jer je
kritično danas i sutra. Rekao je da postoji varijanta da Bjelašnica i Igman pripadnu
Turcima i da se to ima u vidu.
U drugom razgovoru koji je vodio sa Gverom u 13 sati Karadžić je ponovo zahti-
jevao „krajnje borbeno suzdržavanje na svim linijama u širem rejonu Sarajeva“.
Uistinu, 2. augusta 1993. godine, iako su se jedinice ARBiH povlačile sa Bjelašnice
i dijela Igmana, srpske snage ih nisu napadale
Narednog dana – 3. augusta 1993. Savjet Atlantskog pakta odlučio je u Briselu
da „odmah počne pripreme za poduhvat koji podrazumijeva širu pomoć humani-
tarnim akcijama, kao i zračne udare protiv onih koji su odgovornih za pogoršanje
situacije u BiH, bosanske Srbe, kao i druge“. Tog dana na Igmanu je borce posjetio
član Predsjedništva BiH dr. Ejup Ganić. On je bio prvi i jedini političar iz državnog
vrha koji je posjetio borce na Igmanu u toku operacije „Lukavac 93“.
Iako se očekivalo da će srpske snage napustiti Bjelašnicu 4. augusta, baš toga
dana general Mladić je zajedno sa grupom unproforaca posjetio vrh ove planine.
Tada je za Srnu izjavio: “Vojska Republike Srpske se neće se povući sa planine, a za-
stavu UN mogu postaviti samo pored zastave Republike Srpske, ali malo niže.“
I u četvrtak, 5. augusta general Mladić je ponovo stigao na vrh Bjelašnice, ovog
puta sa generalom Brikmonom. Tog dana Mladić je novinarima izjavio: „Zašto bi Bje-
lašnica trebalo da pripadne Muslimanima, a ne nama., kad je od vrha planine samo
10 do 12 kilometara do mjesta gdje sam rođen?
Preokret na igmanskom bojištu dogodio se 4. augusta 1993. kada su srpske sna-
ge, krenule u novi pokušaj zaposjedanja cijelog Igmana i spajanja sa jedinicama iz
Hadžića, odnosno zatvaranja drugog obruča oko Sarajeva. Ali, prvo su ih dočekali
borci 181. trnovske brigade, kojima je u pravi čas stiglo pojačanje – četa 7. musli-
manske i četa 17. krajiške i 312. travničke brigade. Oni su toga dana zaustavili na-
predovanje četnika preko Igmana. Još dva dana su vođene borbe na Igmanu, ispod
skakaonica, ali četnici nisu prošli. Iz Sarajeva je već bilo izašlo dosta novih jedinica i
na Igmanu je formirana jaka linija odbrane.
Ipak, srpske snage su 6. augusta sa hadžićke strane zaposjele Brezovaču i Treš-
njevo brdo. Od Trešnjevog brda do srpskih prvih položaja na Igmanu nije bilo više
od dva, tri kilometra.
Zbog toga što nije izvršavao njegovu naredbu o povlačenju jedinica sa Bjelašni-
ce i dijela Igmana koje su okupirali nakon 30. jula, Karadžić je 8. augusta bio odlučio
da smijeni generala Mladića, a na njegovo mjesto postavi generala Manojla Milova-
novića. Ali, Milovanović je to odbio.
Srpske snage su se sa nekih položaja na Igmanu i Bjelašnici počele da povlače
9. augusta, kada su zapalili hotele na Igmanu i minirali repetitor na Bjelašnici.
definitivno su se povukle sa Igmana i Bjelašnice 14.8. u 16 sati, kada je operacija „Lukavac 93“ završena.

http://veterani.ba/naslovna/wp-content/ ... OJISTA.pdf

VjecitiStudent wrote:Ejup Ganić o Igmanu 1993.

U toj situaciji rasula u redovima Operativno-taktičke grupe IKM Igman, predsjed-
nik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović je 2. augusta prekinuo pregovore, odbi-
jajući sudjelovati na njima dok se VRS ne povuče s platoa Igmana i Bjelašnice. Pod
prijetnjom zračnih udara, te vjerovatno i obavještajnih podataka da je NATO načel-
no spreman na zračne akcije radi zaštite UNPROFOR-a i slabljenja srpske opsade
Sarajeva, VRS pristaje na potpisivanje primirja 13. augusta, a već 15. augusta 1993.
VRS završava povlačenje sa Igmana i Bjelašnice, nakon što je zapalila i uništila sve
objekte na njima. Brzina kojom je to urađeno vrlo je indikativna
http://veterani.ba/naslovna/wp-content/ ... OJISTA.pdf

Klinton je zaplašio Karadžića i on je 2. augusta 1993. godine, u 12 i 13 sati, iz Že-
neve telefonom nazvao generala Gveru.
U prvom razgovoru Karadžić je rekao Gveri:
„U Sarajevu ne odgovarati. Ni muva ne smije da se čuje. Problem je u tome što
nas navlače da uzmemo Igman i brda oko Sarajeva da bi nas Amerikanci izbombar-
dirali. Zahtijeva da se na Igmanu i Bjelašnici zaustavimo, da se suzdržavamo čak i
ako oni napadaju.

šepo wrote:Da se i ja ukljucim u diskusiju, kao sudionik bitke na Igmanu. Ja sam sa jedinicom prešao iz Sarajeva preko piste odmah poslije progona Juke sa Igmana i to 24. Januara 1993. Bio sam razocaran situacijom na Igmanu, jer se u Sarajevu ocekivala pomoc sa Igmana, a gore neuvezane, samovoljne jedinice, inertne...
Ofanziva na Igmanu krece samim pocetkom Jula 93 i to financijskom i naftnom pomoci Hrvatske- Franje T. da bi se rasteretilo ratiste kod Kreseva i srednje Bosne. Da vas podsjetim mi smo imali jaku ofanzivu na HVO u pravcu Fojnice i Kreseva, gdje smo im probili linije i imali znacajnih pomaka. Ja sam bio na pravcu od Tarcina - Lopata – Inac – Kresevo. Zauzeli smo i brdo Inac (gdje je poginuo rah. Dzemal Bijedic) i dosli iznad samog Kreseva, tada sam dobio naredbu da obustavim borbe i vratim se hitno na Igman.
Dolaskom na Igman zaticem rasulo, civili sa kravama i zamotuljcima , vojska demonstrativno baca puske.. Doznajem da se Rogoj i Trnovo branilo 10-tak dana, Grbak se nije pravo ni napadao, nego su im namjerno ostavili prolaz da se izvuku poslije pada Trnova, te osvoje prostor bez gubitaka i gubljenja vremena.
Odmah prvi dan, ja mislim 14.07.93 ima li smo prvu borbu i to prsa u prsa na rejonu Donje Grkarice. Napadaju i Sarajevo da bi vezali jedinice za grad. Dana 17.07.93 u kasno popodne dobijam naredbu da izvidim Golo Brdo, jer ne znaju sta se gore desava. Golo Brdo je cuvala 101. brigada, jedinica sastavljena od dosta boraca Srpske nacijonalnosti, koji su navodno i predali Golo Brdo. U ispomoc dobijam cetu vojne policije 8 mtb, jedinicu iz Pazarica (mozda Tigrovi), HOS iz Hrasnice ( nih 5-6 od cega dvije djevojke) i Zukinu jedinicu - Mesar.Tigrove sam ostavio uz cestu na uredene rovove od Brezovace prema Hadzicima, a HOS na suprotnoj strani , da mi cuvaju leda. Zukina jedinica je malo kasnila i ne cekajuci je ja sam razvio zdruzenu jedinicu ( mozda jedna veca ceta) i krenu u napad na Golo Brdo. Otpor je bio jak jer su ocekivali nas kontranapad. U sumrak sam po treci put ranjen, ovaj put tesko. Snjeli su me u satorskom krilu do vozila , dalje depadans Igmana do Cibe i par dana poslije za Suhodol.
Ja mislim da istog dana gine i moj drug pok. Musa Zeljko na Zuci
Sljedeci napad na Golo Brdo vodio je rah. Carli - Bogunic Emir dana 28.07.93.gdje je i poginuo.
Moram napomenuti da se Focanski bataljon casno borio na Proskoku, gdje je desetkovan i gdje je dana 18.07.93 poginuo njihov komadant i moj drug rah. Dzevad Hanjalic. (upoznali smo se na Grepku kada je bila akcija prema Focanskoj teritoriji). O tom bataljonu se ruzno pricalo, a zasluzuju duzno postovanje!
Iako smo izgubili par cuka i brda to je bila velika i casna bitka, gje smo bez oruzja, mesom na tenkove spasili Sarajevo i BiH i gdje smo po prvi put pokazali da smo Armija i da se moze vise jedinica iz BiH prebaciti sa ratista na drugo ratiste ( poslije je bilo Vlasic , Bihac...).
Ja sa ponosom idem sa djecom i obilazim manifestaciju Igman , koja nije samo Dzamija, koja traje vise dana i ima kulturnog sadrzaja. Da napomenem da je to jedina dzamija pravljena kada su se u BiH ostale dzamije rusile, a zasto i ne prouciti dovu svim sehidima BiH !

S postovanjem , Šepo.