#801 Re: Emir Kusturica je nakon 25 godina govorio za BHRT
Posted: 05/12/2015 10:49
Kusturica Nemanja (Emir) je slojevita ličnost kao i mnoge druge javne ličnosti koje svojim radom ili političkim djelovanjem dođu u žižu javnosti. Iako je Kusturica Nemanja (Emir) zaista neko ko je odrastajući na Gorici pokupio sve dobro i loše što takvo odrastanje nosi sa sobom, to je samo jedna strana medalje. Taj dio njegovog karaktera u kojem je on jalijaš i ponaša se po jalijaškom kodeksu ponašanja je jedna od njegovih dominantnih karakternih crta, ali nije jedina. Ko je dovoljno star pamti njegov incident prije rata kada je sa Čukom izmlatio pjesnika rahmetli Admirala Mahića, jer ga je Admiral u nekoj verbalnoj kafanskoj diskusiji nadmašio i provalio pred rajom u Domu pisaca. Iako je bio neki zvanični događaj koji je čak zabilježilja i TV, jalijaš u Kusturica Nemanja (Emiru) nije mogao podnijeti da je neko verbalno nadmoćan i on je onda po osnovnom jalijaškom konceptu ponašanja zvao svoju raju (u ovom slučaju Čuku havera iz djetinjstva) da šakama poravna verbalni poraz koji je doživio od rahmetli Admirala Mahića. Drugi slučaj koji mi pada na pamet je njegova svađa na nastavnom vijeću ASU kada je zbog neslaganja oko rada na akademiji htio da tuče Nenada Dizdarevića. U toj fazi je očigledno uživao u toj svojoj ulozi umjetnika - jalijaša kratkog fitilja koji sa drugim intelektualcima svoja neslaganja riješava na jalijaški način šakama. Do rata mu je to prolazilo u Sarajevu, jer je ostvarivao međunarodne uspjehe kojih je sredina poput Sarajeva i BiH realno bila gladna. Sa druge strane Sarajevo kao grad je uvijek imalo neku vrstu "strahopoštovanja" prema siledžijama i kavgadžijama koji su moćni još od doba Morića pa do današnjih dana. Kusturica Nemanja (Emir) takav kakav jeste je to obilato koristio.
I danas se u nekim njegovim postupcima i svađama sa različitim ljudima u Srbiji i okruženju lako iščitava ta njegova jalijaška strana karaktera, samo što je sada ostario i "omudrao" pa ne kreće odmah šakama kao nekada u mladosti. U suštini od kada je uspio napraviti sa Doly Bell i Ocem na službenom putu međunarodni uspjeh (zaista vanserijski filmovi) on se u ekonomskom dijelu svoje karijere ponaša po jednostavnom obrascu po kome šibicari uzimaju papke na "šibicu". On konstantno iskorištava ljudsku taštinu i pohlepu za različitim stvarima kao što su popularnost, slava, priznanja itd, kako bi došao do svog cilja koji je uvijek nešto materijalno. Prvi plijen mu je bio stan u centru Sarajeva, a zadnji Andrićgrad. Gdje god namiriše pare on je tu sa nekon svojom novom "ublehom" koju mediokriteti poput Dodika rado kupuju. On je to doveo do savršenstva i to mu odlično ide do današnjeg dana. To što u tome nema granica niti skrupula je druga važna strana njegovog karaktera. Jednostavno nije gadljiv na pare i ništa mu nije sveto kada treba uzeti pare. Opet jalijaški kodeks po kome je najveći onaj mangup koji "na priču" uzima papke i koji ne mora koristiti silu nego "pričom" dolazi do cilja. Ipak i jalijaši imaju neku granicu, ali Kusturica Nemanja (Emir) jednostavno previše voli pare da mu bilo šta bude sveto, pa je tako bio spreman prodati Sarajevo za Beograd radi para. Sve što on priča o svom sukobu sa Sarajevom je u suštini jalijaška "šuplja" kojom zamagljuje suštinu stvari. Kada se sve razobliči do krajnjih granica ostaju samo proklete pare kojima je prodao dušu.
Kusturica Nemanja (Emir) je poslan u Prag na studij režije između ostalog i da ga se skloni od lošeg društva i vrlo vjerovatnog završavanja na margini, poput mnogih propalih života sličnih likova kakvih se Sarajevo nagledao. Matrica vrlo jednostavna i viđena mnogo puta. Roditelji obrazovani i od sina jedinca očekuju puno, a on se uhvatio jalije pa propao i završio u "nižerazrednom FK Vratniku". Koliko znam njegov tetak ili neki rođak je bio rahmetli Šiba Krvavac koji mu je pomogao da ode u Prag na studije režije. U Prag je otišao što bi se narodski reklo preko štele, jer je Kusturica Nemanja (Emir) bio loš đak tokom srednje škole i samo je preko štele mogao otići u Prag na studij. U njegovom slučaju se radilo o protekciji koju mu je omogućio veliki režiser rahmetli Šiba Krvavac. Tamo je pronašao smisao svog života i profesionalnog postojanja te vrlo uspješno završio studij režije. Realno u Pragu mu se desilo "prosvijetljenje" i Kusturica Nemanja (Emir) je otkrio svoj do tada sputani talent za filmsku režiju. Sve poslije toga je manje više poznato što se Kusturica Nemanja (Emira) tiče kao umjetnika.
Samo mala digrasija o drugom Emiru H. koji se u ovoj diskusiji spominje. Emir H. je bio jedan od studenata iz generacije koju je vodio kao svoju generaciju upravo Kusturica Nemanja (Emir). Dakle, većinu stvari koji je ovaj drugi Emir H. naučio na akademiji kao i za neku vrstu profilacije Emira H. kao glumca je zaslužan (kriv) Kusturica Nemanja (Emir). Sam Kusturica Nemanja (Emir) je drugog Emira H. smatrao najtalentovanijim glumcem te generacije koju je vodio. NIje teško vidjeti ko su ostali glumci te generacije. Čak je tim svojim studentima Kusturica Nemanja (Emir) poklonio i neke satove kada su diplomirali, jer su mu valjda bili prva generacija koju je on izveo.
Kada se piše o Kusturica Nemanja ( Emiru) zaboravlja se, iz nekog razloga, uloga njegove supruge Maje djevojački Mandić. Po meni je ona "karika" koja nedostaje kada se objašnjava put Kusturica Nemanja (Emira) od jalijaša sa Gorice do salonskog četnika koji se odrekao Sarajeva i prigrlio onaj dio Beograda i Srbije koji patološki mrzi Sarajevo, BiH i Bošnjake. Dakle, Kusturica Nemanja (Emir) se odrekao svega što je do tada činilo njegovu esenciju i njegovo životno iskustvo koje ga je formiralo kao čovjeka. Gospođa Maja djevojački Mandić je dominantna ličnost i koliko god Kusturica Nemanja (Emir) glumio mangupa u javnom predstavljanju u kući je Maja gazda. On to i ne krije i u mnogo njegovih intervjua se može pročitati da je Maja " i temelj i krov" njihove kuće. E ta njegova gospođa Maja je u suštini srpski nacionalista koij nastupa sa četničkih pozicija. Ona je ta koja je njega uvukla u te nacionalističke (četničke) krugove, jer se u takve krugove ne ulazi bez preporuke, a Kusturica Nemanja (Emiru) nije trebala bolja preporuka od Maje i njegove tazbine Mandića. Ovim ga ne amnestiram, jer je očigledno da i njemu to nije bilo mrsko, pogotovo kada je počeo uzimati ozbiljnu lovu postajući četnik, ali nije on toliko pametan da sve to sam osmisli bez Majinog vodstva. Kusturica Nemanja (Emir), odnosno njegovo političko djelovanje (ne njegova umjetnost) je posljedica dugogodišnjeg rada Maje Kusturica djevojački Mandić. Koštunicina DSS je projekt srpskih tajnih službi i to je po Bošnjake i BiH najgora politička opcija u Srbiji, jer ona kontinuirano negira BiH kao državu i Bošnjake kao narod. I gle čuda Kusturica Nemanja (Emir) je najbliže toj struji od svih opcija u Srbiji. Jedini pandan njemu je Ljiljana Smajlović.
Izvinjavam se na dugom postu, jer nisam sve gore napisano znao napisati kraće. Takođe nije mi bila namjera vrijeđati nikoga pa ni Kusturica Nemanja (Emira) niti njegovu suprugu Maju djevojački Mandić, ali sam smatrao da je potrebno napisati i nešto o ovom dijelu njegovg života, ako se već analizira njegov život. Bez ove strane njegovog života i uticaja supruge Maje djevojački Mandić slika nije potpuna o političkim i javnim istupima Kusturica Nemanja (Emira), kao ni o njegovom karakteru te o ljudima koji ga okružuju. Sve u životu je lični izbor, a u ovom slučaju radi se o ličnom izboru Kusturica Nemanja (Emira) i on živi sa tim svojim izborom kao i svi mi što živimo sa svojim odlukama koje određuju naše živote.
Obzirom na sve ranije napisano mislim da se Kusturica Nemanja (Emir) stidi svog porijekla i da je on bez obzira na sve u dubini duše nestretan čovjek. Bošnjake i BiH ne želi niti doživljqva kao svoje, a Srbi i Srbija ga ne prihvataju na način kako bi to on želio. On bi želio da ga prihvate kao svog rođenog, ali većina ga doživljava kao baliju. To najbolje pokazuje sukob sa seljacima na Mokroj Gori koji mu poručiše da ide u svoju Tursku i tamo otima zemlju, a ne da otima zemlju koju su oni naslijedili od svojih pradjedova za svoj park prirode ili šta je već Mokra gora. E to prihvatanje i ljubav koju želi mu ne može osigurati ni njegova Maja, ni Koštunica, ni nacionalistički pop vladika Anfilohije Radović, ni sve filmske nagrade ovog svijeta. Zato putuj igumane i mani se Sarajeva i svih nas, jer ti je bilo kakva vrsta makar i virtualnog povratka u Sarajevo zaludan posao. Gledaj ga sa brda kao i tvoj jaran Dabić Rašo....
I danas se u nekim njegovim postupcima i svađama sa različitim ljudima u Srbiji i okruženju lako iščitava ta njegova jalijaška strana karaktera, samo što je sada ostario i "omudrao" pa ne kreće odmah šakama kao nekada u mladosti. U suštini od kada je uspio napraviti sa Doly Bell i Ocem na službenom putu međunarodni uspjeh (zaista vanserijski filmovi) on se u ekonomskom dijelu svoje karijere ponaša po jednostavnom obrascu po kome šibicari uzimaju papke na "šibicu". On konstantno iskorištava ljudsku taštinu i pohlepu za različitim stvarima kao što su popularnost, slava, priznanja itd, kako bi došao do svog cilja koji je uvijek nešto materijalno. Prvi plijen mu je bio stan u centru Sarajeva, a zadnji Andrićgrad. Gdje god namiriše pare on je tu sa nekon svojom novom "ublehom" koju mediokriteti poput Dodika rado kupuju. On je to doveo do savršenstva i to mu odlično ide do današnjeg dana. To što u tome nema granica niti skrupula je druga važna strana njegovog karaktera. Jednostavno nije gadljiv na pare i ništa mu nije sveto kada treba uzeti pare. Opet jalijaški kodeks po kome je najveći onaj mangup koji "na priču" uzima papke i koji ne mora koristiti silu nego "pričom" dolazi do cilja. Ipak i jalijaši imaju neku granicu, ali Kusturica Nemanja (Emir) jednostavno previše voli pare da mu bilo šta bude sveto, pa je tako bio spreman prodati Sarajevo za Beograd radi para. Sve što on priča o svom sukobu sa Sarajevom je u suštini jalijaška "šuplja" kojom zamagljuje suštinu stvari. Kada se sve razobliči do krajnjih granica ostaju samo proklete pare kojima je prodao dušu.
Kusturica Nemanja (Emir) je poslan u Prag na studij režije između ostalog i da ga se skloni od lošeg društva i vrlo vjerovatnog završavanja na margini, poput mnogih propalih života sličnih likova kakvih se Sarajevo nagledao. Matrica vrlo jednostavna i viđena mnogo puta. Roditelji obrazovani i od sina jedinca očekuju puno, a on se uhvatio jalije pa propao i završio u "nižerazrednom FK Vratniku". Koliko znam njegov tetak ili neki rođak je bio rahmetli Šiba Krvavac koji mu je pomogao da ode u Prag na studije režije. U Prag je otišao što bi se narodski reklo preko štele, jer je Kusturica Nemanja (Emir) bio loš đak tokom srednje škole i samo je preko štele mogao otići u Prag na studij. U njegovom slučaju se radilo o protekciji koju mu je omogućio veliki režiser rahmetli Šiba Krvavac. Tamo je pronašao smisao svog života i profesionalnog postojanja te vrlo uspješno završio studij režije. Realno u Pragu mu se desilo "prosvijetljenje" i Kusturica Nemanja (Emir) je otkrio svoj do tada sputani talent za filmsku režiju. Sve poslije toga je manje više poznato što se Kusturica Nemanja (Emira) tiče kao umjetnika.
Samo mala digrasija o drugom Emiru H. koji se u ovoj diskusiji spominje. Emir H. je bio jedan od studenata iz generacije koju je vodio kao svoju generaciju upravo Kusturica Nemanja (Emir). Dakle, većinu stvari koji je ovaj drugi Emir H. naučio na akademiji kao i za neku vrstu profilacije Emira H. kao glumca je zaslužan (kriv) Kusturica Nemanja (Emir). Sam Kusturica Nemanja (Emir) je drugog Emira H. smatrao najtalentovanijim glumcem te generacije koju je vodio. NIje teško vidjeti ko su ostali glumci te generacije. Čak je tim svojim studentima Kusturica Nemanja (Emir) poklonio i neke satove kada su diplomirali, jer su mu valjda bili prva generacija koju je on izveo.
Kada se piše o Kusturica Nemanja ( Emiru) zaboravlja se, iz nekog razloga, uloga njegove supruge Maje djevojački Mandić. Po meni je ona "karika" koja nedostaje kada se objašnjava put Kusturica Nemanja (Emira) od jalijaša sa Gorice do salonskog četnika koji se odrekao Sarajeva i prigrlio onaj dio Beograda i Srbije koji patološki mrzi Sarajevo, BiH i Bošnjake. Dakle, Kusturica Nemanja (Emir) se odrekao svega što je do tada činilo njegovu esenciju i njegovo životno iskustvo koje ga je formiralo kao čovjeka. Gospođa Maja djevojački Mandić je dominantna ličnost i koliko god Kusturica Nemanja (Emir) glumio mangupa u javnom predstavljanju u kući je Maja gazda. On to i ne krije i u mnogo njegovih intervjua se može pročitati da je Maja " i temelj i krov" njihove kuće. E ta njegova gospođa Maja je u suštini srpski nacionalista koij nastupa sa četničkih pozicija. Ona je ta koja je njega uvukla u te nacionalističke (četničke) krugove, jer se u takve krugove ne ulazi bez preporuke, a Kusturica Nemanja (Emiru) nije trebala bolja preporuka od Maje i njegove tazbine Mandića. Ovim ga ne amnestiram, jer je očigledno da i njemu to nije bilo mrsko, pogotovo kada je počeo uzimati ozbiljnu lovu postajući četnik, ali nije on toliko pametan da sve to sam osmisli bez Majinog vodstva. Kusturica Nemanja (Emir), odnosno njegovo političko djelovanje (ne njegova umjetnost) je posljedica dugogodišnjeg rada Maje Kusturica djevojački Mandić. Koštunicina DSS je projekt srpskih tajnih službi i to je po Bošnjake i BiH najgora politička opcija u Srbiji, jer ona kontinuirano negira BiH kao državu i Bošnjake kao narod. I gle čuda Kusturica Nemanja (Emir) je najbliže toj struji od svih opcija u Srbiji. Jedini pandan njemu je Ljiljana Smajlović.
Izvinjavam se na dugom postu, jer nisam sve gore napisano znao napisati kraće. Takođe nije mi bila namjera vrijeđati nikoga pa ni Kusturica Nemanja (Emira) niti njegovu suprugu Maju djevojački Mandić, ali sam smatrao da je potrebno napisati i nešto o ovom dijelu njegovg života, ako se već analizira njegov život. Bez ove strane njegovog života i uticaja supruge Maje djevojački Mandić slika nije potpuna o političkim i javnim istupima Kusturica Nemanja (Emira), kao ni o njegovom karakteru te o ljudima koji ga okružuju. Sve u životu je lični izbor, a u ovom slučaju radi se o ličnom izboru Kusturica Nemanja (Emira) i on živi sa tim svojim izborom kao i svi mi što živimo sa svojim odlukama koje određuju naše živote.
Obzirom na sve ranije napisano mislim da se Kusturica Nemanja (Emir) stidi svog porijekla i da je on bez obzira na sve u dubini duše nestretan čovjek. Bošnjake i BiH ne želi niti doživljqva kao svoje, a Srbi i Srbija ga ne prihvataju na način kako bi to on želio. On bi želio da ga prihvate kao svog rođenog, ali većina ga doživljava kao baliju. To najbolje pokazuje sukob sa seljacima na Mokroj Gori koji mu poručiše da ide u svoju Tursku i tamo otima zemlju, a ne da otima zemlju koju su oni naslijedili od svojih pradjedova za svoj park prirode ili šta je već Mokra gora. E to prihvatanje i ljubav koju želi mu ne može osigurati ni njegova Maja, ni Koštunica, ni nacionalistički pop vladika Anfilohije Radović, ni sve filmske nagrade ovog svijeta. Zato putuj igumane i mani se Sarajeva i svih nas, jer ti je bilo kakva vrsta makar i virtualnog povratka u Sarajevo zaludan posao. Gledaj ga sa brda kao i tvoj jaran Dabić Rašo....
