#801 Re: Oh, kako mrzim Sarajevo
Posted: 10/09/2015 10:06
Pitam se kad će prestat ovo guslanje...Fudo Bosna wrote:...pa poslije 100-tinjak godina svjesnog ataka na naše nacionalno ime...
Pitam se kad će prestat ovo guslanje...Fudo Bosna wrote:...pa poslije 100-tinjak godina svjesnog ataka na naše nacionalno ime...
Nikad, ko i svi ostali balkanski mitovi i kompleksi.cyprus wrote:Pitam se kad će prestat ovo guslanje...Fudo Bosna wrote:...pa poslije 100-tinjak godina svjesnog ataka na naše nacionalno ime...
Sto to pises na srpskom? Veliki Bosnjo a ne zna maternji jezikFudo Bosna wrote:Kada "guslari" i slični " dobronamjerni intelektualci" prestanu guslati,lagati/prekrajati povijest i soliti nam pamet, imputirati /izmišljati nam , nepostojeći fašizam, (kritikovati nas i za trun u oku, a ne vidjeti balvane u redovima svojih etnija), govoriti nam npr. ko smo i šta smo, prestaće i potreba da im odgovaramo
Blek Stena wrote:Sto to pises na srpskom? Veliki Bosnjo a ne zna maternji jezikFudo Bosna wrote:Kada "guslari" i slični " dobronamjerni intelektualci" prestanu guslati,lagati/prekrajati povijest i soliti nam pamet, imputirati /izmišljati nam , nepostojeći fašizam, (kritikovati nas i za trun u oku, a ne vidjeti balvane u redovima svojih etnija), govoriti nam npr. ko smo i šta smo, prestaće i potreba da im odgovaramo
Fudo Bosna wrote:Kada "guslari" i slični " dobronamjerni intelektualci" prestanu guslati,lagati/prekrajati povijest i soliti nam pamet, imputirati /izmišljati nam , nepostojeći fašizam, (kritikovati nas i za trun u oku, a ne vidjeti balvane u redovima svojih etnija), govoriti nam npr. ko smo i šta smo, prestaće i potreba da im odgovaramo
Fudo..Fudo....srbendoFudo Bosna wrote:Blek Stena wrote:Sto to pises na srpskom? Veliki Bosnjo a ne zna maternji jezikFudo Bosna wrote:Kada "guslari" i slični " dobronamjerni intelektualci" prestanu guslati,lagati/prekrajati povijest i soliti nam pamet, imputirati /izmišljati nam , nepostojeći fašizam, (kritikovati nas i za trun u oku, a ne vidjeti balvane u redovima svojih etnija), govoriti nam npr. ko smo i šta smo, prestaće i potreba da im odgovaramo
“DA LI VAMA, PO ĐAHKAD, NA SABAHU, ĆUNA PADNE NA PAMET?!”![]()
Čudan je taj srpski, a ima i više verzija?
mirza_15 wrote: I jos sodje piupiu da prica kako smo mi pali. Jesmo piupiu. Jesmo. Mislimo da je klepiti usima tolerancija. Mislimo kada nas neko nazove fasistima i onima koji to podrzavaju da je to ok. Nemamo mi vise ni trunke dostojanstva. Tako smo hinjski spremni zgaziti ga misleci da ce nas neko zbog toga vise voljeti. Valjda vise decenijsko nabijanje kompleksa manje vrijednosti ostalo zapisano u genima.
Blek Stena wrote:Fudo Bosna wrote:Blek Stena wrote: Fudo..Fudo....srbendo
Ja mogu govoriti u svoje ime. Nikada nisam osporio Vuku pravo da pise i komentarise sta hoce. Nisam nigdje ni spomenuo to da je Srbin. Govorio sam samo o njegovim argumentima i iste komentarisao. Pretpostavljam da u svom komentaru i nisi mislila na mene vec na neke druge komentare. U svakom trenutku cu braniti Vuk-ovo pravo da kaze sta misli dok to ne predje zakonske okvire (eventualne prijetnje, klevete i uvrede), ali cu u isto vrijeme zadrzati pravo da je i njegov komentar podlozan kritici. Jesam li emotivan na spominjanje i spocitavanje nekog fasizma nama poslije svega? Jesam. Smijesno je o tome pricati poslije svega. Pri tome ne negiram niti na bilo koji nacin opravdavam zlocine pocinjene od strane ABiH. Jutros sam citao pricu iz Grabovice i u pojedinim trenucima su mi skoro suze krenule citajuci detalje. Oni koji su uradili to sto su uradili su monstrumi. Kao i oni sa Kazana. Razmisljam o dva djecaka od 11 i 13 godina (pobjegli u sumu) ciju sestru od 4 godine, majku, oca, deda i baku su taj dan ubili ti monstrumi. I nista me manje ne boli nego zbog "nasih" zrtava. Plus me je jos dodatno stid zbog toga sto su ti monstrumi bili pripadnici ABiH i sto su joj ukaljali obraz. Medjutim nikada necu dozvoliti da zbog zlocina koje su pocinili ti i takvi neko nasu casnu borbu nazove fasizmom i izjednaci je sa onima tamo. Kao sto sam vec napisao, i partizani su cinili zlocine. Saveznici isto tako. Ali se ipak zna da su saveznici dobri momci koji su se borili protiv fasista, a da su fasiti oni drugi. "Napast cu" svaki put pricu koja relativizira stvari i pokusava izjednaciti dogadjaje devedesetih spocitavajuci nama nekakav fasizam.piupiu wrote: A, prokazivati nekog tamo Vuka jer se on, sarajevsko dijete, drznuo kao Srbin pričati o stvarima u koje on po nekoj tamo definiciji ne smije dirati ... to je hinjski. Bljuje mi se od svijeta koji na osnovu imena i prezimena ocjenjuje, prokazuje ili odlučuje šta neko može pričati, a šta ne može; gdje može živjeti, a gdje ne može; u koje teme smije dirati, u koje ne; kojim jezikom govoriti, a kojim ne. Sve su to simptomi sa iste skale, a nebitno je gdje je potres jači, a gdje slabiji. Potres je potres. Pa, eto, nek' to nije fašizam, neka nije ni mrvica od istog. Još uvijek je najobičnija bljuvotina. A, onaj ko voli i poštuje sebe i svoje, boriće se prvo protiv svog, pa, tek onda protiv tudjeg.
To je moja ideja sampoštovanja, a i života ... tog dostojanstvenog.![]()
Naklon do poda.piupiu wrote:mirza_15 wrote: I jos sodje piupiu da prica kako smo mi pali. Jesmo piupiu. Jesmo. Mislimo da je klepiti usima tolerancija. Mislimo kada nas neko nazove fasistima i onima koji to podrzavaju da je to ok. Nemamo mi vise ni trunke dostojanstva. Tako smo hinjski spremni zgaziti ga misleci da ce nas neko zbog toga vise voljeti. Valjda vise decenijsko nabijanje kompleksa manje vrijednosti ostalo zapisano u genima.
Dragi Mirza, ti si tako pun emocija. Dostojanstvo se ne gradi na nacionalnoj pripadnosti. A, ni samoviktimizacija nije dostojanstvena. Ne pada mi na pamet da svoje samopoštovanje (koje se takodje ne gradi na nacionalnoj pripadnosti - samopoštovanje je puno dublja i kompleksnija stvar ...), gradim na prokazivanju, krivljenju, i gorčini prema drugome. To je pobjeda drugog nada mnom. U toj pobjedi ja ne poštujem sebe, već dokazujem moć drugoga nada mnom. Onda moj život postane život o drugom, a ja postajem samo odraz nekog drugoga u sebi.
Jesmo pali. Pali smo jer postajemo samo taj odraz drugoga u sebi. I plačemo. Samo jecamo nad sobom i nad svojom hudom sudbinom za koju je uvijek neko drugi kriv. Život je prekratak i predragocjen za tako čudan koncept samopoštovanja; to je otrov od kojeg se dobija rak; a ne samopoštovanje. Rasipanje ograničenog vremena i energije koje imamo na ovoj planeti da bi voljeli, stvarali, ostvarivali, učili i postajali hrabriji i bolji.
A, prokazivati nekog tamo Vuka jer se on, sarajevsko dijete, drznuo kao Srbin pričati o stvarima u koje on po nekoj tamo definiciji ne smije dirati ... to je hinjski. Bljuje mi se od svijeta koji na osnovu imena i prezimena ocjenjuje, prokazuje ili odlučuje šta neko može pričati, a šta ne može; gdje može živjeti, a gdje ne može; u koje teme smije dirati, u koje ne; kojim jezikom govoriti, a kojim ne. Sve su to simptomi sa iste skale, a nebitno je gdje je potres jači, a gdje slabiji. Potres je potres. Pa, eto, nek' to nije fašizam, neka nije ni mrvica od istog. Još uvijek je najobičnija bljuvotina. A, onaj ko voli i poštuje sebe i svoje, boriće se prvo protiv svog, pa, tek onda protiv tudjeg.
To je moja ideja sampoštovanja, a i života ... tog dostojanstvenog.![]()
Jedan od boljih postova ikad pročitanih na ovom forumupiupiu wrote:Dragi Mirza, ti si tako pun emocija. Dostojanstvo se ne gradi na nacionalnoj pripadnosti. A, ni samoviktimizacija nije dostojanstvena. Ne pada mi na pamet da svoje samopoštovanje (koje se takodje ne gradi na nacionalnoj pripadnosti - samopoštovanje je puno dublja i kompleksnija stvar ...), gradim na prokazivanju, krivljenju, i gorčini prema drugome. To je pobjeda drugog nada mnom. U toj pobjedi ja ne poštujem sebe, već dokazujem moć drugoga nada mnom. Onda moj život postane život o drugom, a ja postajem samo odraz nekog drugoga u sebi.
Jesmo pali. Pali smo jer postajemo samo taj odraz drugoga u sebi. I plačemo. Samo jecamo nad sobom i nad svojom hudom sudbinom za koju je uvijek neko drugi kriv. Život je prekratak i predragocjen za tako čudan koncept samopoštovanja; to je otrov od kojeg se dobija rak; a ne samopoštovanje. Rasipanje ograničenog vremena i energije koje imamo na ovoj planeti da bi voljeli, stvarali, ostvarivali, učili i postajali hrabriji i bolji.
A, prokazivati nekog tamo Vuka jer se on, sarajevsko dijete, drznuo kao Srbin pričati o stvarima u koje on po nekoj tamo definiciji ne smije dirati ... to je hinjski. Bljuje mi se od svijeta koji na osnovu imena i prezimena ocjenjuje, prokazuje ili odlučuje šta neko može pričati, a šta ne može; gdje može živjeti, a gdje ne može; u koje teme smije dirati, u koje ne; kojim jezikom govoriti, a kojim ne. Sve su to simptomi sa iste skale, a nebitno je gdje je potres jači, a gdje slabiji. Potres je potres. Pa, eto, nek' to nije fašizam, neka nije ni mrvica od istog. Još uvijek je najobičnija bljuvotina. A, onaj ko voli i poštuje sebe i svoje, boriće se prvo protiv svog, pa, tek onda protiv tudjeg.
To je moja ideja sampoštovanja, a i života ... tog dostojanstvenog.![]()
mirza_15 wrote:Ja mogu govoriti u svoje ime. Nikada nisam osporio Vuku pravo da pise i komentarise sta hoce. Nisam nigdje ni spomenuo to da je Srbin. Govorio sam samo o njegovim argumentima i iste komentarisao. Pretpostavljam da u svom komentaru i nisi mislila na mene vec na neke druge komentare. U svakom trenutku cu braniti Vuk-ovo pravo da kaze sta misli dok to ne predje zakonske okvire (eventualne prijetnje, klevete i uvrede), ali cu u isto vrijeme zadrzati pravo da je i njegov komentar podlozan kritici. Jesam li emotivan na spominjanje i spocitavanje nekog fasizma nama poslije svega? Jesam. Smijesno je o tome pricati poslije svega. Pri tome ne negiram niti na bilo koji nacin opravdavam zlocine pocinjene od strane ABiH. Jutros sam citao pricu iz Grabovice i u pojedinim trenucima su mi skoro suze krenule citajuci detalje. Oni koji su uradili to sto su uradili su monstrumi. Kao i oni sa Kazana. Razmisljam o dva djecaka od 11 i 13 godina (pobjegli u sumu) ciju sestru od 4 godine, majku, oca, deda i baku su taj dan ubili ti monstrumi. I nista me manje ne boli nego zbog "nasih" zrtava. Plus me je jos dodatno stid zbog toga sto su ti monstrumi bili pripadnici ABiH i sto su joj ukaljali obraz. Medjutim nikada necu dozvoliti da zbog zlocina koje su pocinili ti i takvi neko nasu casnu borbu nazove fasizmom i izjednaci je sa onima tamo. Kao sto sam vec napisao, i partizani su cinili zlocine. Saveznici isto tako. Ali se ipak zna da su saveznici dobri momci koji su se borili protiv fasista, a da su fasiti oni drugi. "Napast cu" svaki put pricu koja relativizira stvari i pokusava izjednaciti dogadjaje devedesetih spocitavajuci nama nekakav fasizam.piupiu wrote: A, prokazivati nekog tamo Vuka jer se on, sarajevsko dijete, drznuo kao Srbin pričati o stvarima u koje on po nekoj tamo definiciji ne smije dirati ... to je hinjski. Bljuje mi se od svijeta koji na osnovu imena i prezimena ocjenjuje, prokazuje ili odlučuje šta neko može pričati, a šta ne može; gdje može živjeti, a gdje ne može; u koje teme smije dirati, u koje ne; kojim jezikom govoriti, a kojim ne. Sve su to simptomi sa iste skale, a nebitno je gdje je potres jači, a gdje slabiji. Potres je potres. Pa, eto, nek' to nije fašizam, neka nije ni mrvica od istog. Još uvijek je najobičnija bljuvotina. A, onaj ko voli i poštuje sebe i svoje, boriće se prvo protiv svog, pa, tek onda protiv tudjeg.
To je moja ideja sampoštovanja, a i života ... tog dostojanstvenog.![]()
Odličan tekst.
DANIJAL HADŽOVIĆ/ MOJ STAV
Slučaj koji je uzdrmao čaršiju: Dok traje lov na Vuka, graDŽansko Sarajevo ne vidi, ne čuje i ne postoji!
10.09.15,
1. U Sarajevu egzistira pojava pod imenom Zoran Ivančić, zovu ga Scout. Zagrepčanin rodom, danas je valjda ugledni građanin Sarajeva. Ugledni, jer se iz nekog razloga druži s našom društvenom elitom, a nađe se i poneki strani birokrat, pa je valjda po nečemu bitan, samo nije baš najjasnije po čemu. Sebe titulira kao „mirovnog aktivistu“. Po zanimanju je također valjda nešto, samo nije baš najjasnije šta.
Ono što ga je vinulo u visine sarajevske čaršije je „hrabri“ i „odvažni“ podvig kada je na Zagrebačkom aerodromu, sakriven iza leđa kordona policije, ratnom zločincu Dariju Kordiću koji je upravo pristigao iz haške ćelije uzviknuo „sotono“. Ovaj potez osigurao mu je kanonizaciju od naprednog graDŽanskog Sarajeva, a zajedno s tim i doživotno zanimanje moralne vertikale društva koja na znoju svojih „akcija“, kritika, opominjanja, savjetovanja i borbi protiv bjelosvjetskih nepravdi krvavo zarađuje teški dinar iz evropskih i američkih fondova.
I dok grad s prikrivenim ponosom samom sebi kao zamjera što je neugodna sredina u kojoj nijedna veličina ne prolazi dobro, istina je upravo suprotna – doslovno svako u ovom gradu može postati bitan i utjecajan. Nikakav talenat, znanje ili stvarni uspjeh tu nije potreban. Tek nešto vještine da se čaršiji proda ono što je čaršiji milo. Zato je za tipove poput Scouta Sarajevo najprirodniji izbor za življenje.
2. Ogorčen zbog ove činjenice, bivši novinar i, sada i bivši profesor historije, vječno idealistični Vuk Bačanović, na svom je FB profilu napisao oštar i zajedljiv osvrt na djelovanje Ivančića. Vukov zid ubrzo je postao zasut komentarima sarajevskih NGO aktivista, gnjevnih što se neko usudio prozboriti im istinu o prominentnom saborcu i stvarnom karakteru vodeće sarajevske industrije za proizvodnju ničega.
Najzanimljivija je bila reakcija samog mirovnog aktiviste Ivančića. Scoutov nepismen i patetični odgovor na FB zidu pratile su još desetine komentara njegovih NGO kompanjona, u kojima se, na do povraćanja gnjecav način samosažalijevala teška sudbina pravednika i humaniste koji postade žrtva brutalnog napada podlog marksiste, a samo je želio mir u svijetu. Da se čovjek rasplače nad njegovom teškom sudbinom i od sebe mu udijeli 20.000 KM granta za sljedeći mirovni projekat, samo kad bi ih imao. No ni to nije problem. Već će Scout svojim aktivizmom i krvavom borbom za njih zbrinuti siromašne i ugrožene.
3. Inspirani između ostalog i Scoutom i scautovima koji mu kroje današnji izgled, Bačanović je nedugo potom na svom profilu objavio novi, gnjevom i gorčinom natopljen komentar pod nazivom „Oh, kako mrzim Sarajevo“. Ipak, u trenutku revoltiranog pisanja, teško da je mogao očekivati da će jedan FB status napraviti takvu lavinu. Kako to obično biva u ovakvim situacijama, najhitriji su bili u redakciji vehabijskog satiričnog portala SAFF.
Ne prepuštajući stvari slučaju, svega nekoliko sati nakon objavljivanja statusa, na stranici ovog portala je osvanula potjernica s Vukovim likom. Ima SAFF taj običaj, svako malo raspišu potjernicu za nekim. Prije nekoliko mjeseci tražen je bio i sam potpisnik ovih redova. Ipak, teško je ne primjetiti vrlo bitnu razliku u načinu na koje su ove dvije optužnice bile koncipirane. Iako moj komentar u njima vjerovatno nije izazvao ništa manji bijes i revolt, SAFF-ova potjernica završila je na optužbi da sam radikalni ateist koji poziva na progon muslimana. U Vukovom slučaju se otišlo daleko dalje – pored optužbe da mrzi Bošnjake, muslimane i Sarajevo, analiziran je također i psihološki profil na osnovu kojeg je nepogrješivo ustanovljeno da samo čeka priliku da se popne na brdo i, poput svojih sunarodnjaka, zapuca po Sarajevu; također, upozoreno je na četnika koji je duboku ušao na „NAŠU“ slobodnu teritoriju, a kako stvari ne bi bile prepuštene slučaju, zakačena je i slika škole u kojoj je Vuk predavao, s jasnom porukom njihovim čitaocima, poznatim po miroljubivosti, gdje mogu pronaći neprijatelja koji uči „NAŠU bošnjačku djecu“.
SAFF-ovski sistem vrijednosti jasan je i dosljedan. Koliko god vaš komentar u njima probudio mržnje i gnjeva, ako se u današnjem Sarajevu zovete Danijal Hadžović, a niste nikad pokazali ozbiljniju tendenciju „povratka korjenima“ kao Emir Kusturica, maksimum do kojeg će ići optužbe je da ste militantni ateist koji mrzi muslimane. Ako ste pak neko ko se zove Vuk Bačanović, vi ste pored toga još i, nesumnjivo, sljedbenik Radovana Karadžića, neko ko samo čeka priliku da se popne na brdo i puca na grad, vojnik Republike Srpske, četnik i neprijatelj kojeg svakako treba čim prije odstraniti sa „naše slobodne teritorije“. Na koji način, već je pitanje slobodnog izbora onih koji su preko fotografije Gimnazije Obala pozvani na konkretnu akciju.
Ako ste neko ko se zove Vuk Bačanović vi ste na „njihovoj slobodnoj teritoriji“ eventualno prihvatljivi samo ako se držite pokunjeno i krojite hvalospjeve gradu i njegovim stanovnicima. Usuditi se na bilo koji način zagaziti na čvrsto utabane staze nedodirljive čaršijske istine i uputiti bilo kakvu kritiku, onda vam slijedi, pa jasno je, potjernica.
4. Ma koliko se mogli zgražati nad mračnjačkim idejama koje zastupaju i posebno metodama kojima ih nastoje ostvariti, SAFF-ovcima i društvenom miljeu koji ih slijedi, kako prethodni primjer zorno demonstrira, ipak ne možete negirati jednu stvar – principijelnost. Odmah nakon SAFF-ove potjernice, uslijedila je solidarna bujica medijskih natpisa, analiza i komentara raznoraznih islamističkih i nacionalističkih bošnjačkih protagonista, posebno gnjevnih zbog Vukovih komentara u statusu na račun Alije Izetbegovića i Nasera Orića.
S druge strane, od samoprozvanog graDŽanskog Sarajeva, od nosioca naprednih vrijednosti u ovom gradu, od tih moralnih vertikala, intelektualnih veličina ove zemlje, tih prosvjetitelja zaduženih određivati šta je poželjno mišljenje i koji građani smiju predstavljati ovu državu u svijetu, od tih umjetnika, kreativaca i genijalaca, od tih humanista, pravednika i profesionalnih ljudskopravaša, od tih novinarskih udruženja, helsinških komiteta i „kolega“ - ni traga, ni glasa. Otvorena potjernica s pozivom na linč jednog novinara i profesora historije, uz ogavan rječnik i prijetnje koji su ih pratili, sarajevskoj graDŽanskoj eliti nisu dovoljan povod za reakciju. Jer Vuk ih ne voli. Prozreo je njihovu ublehu. On nije u njihovom talu. Stoga on za njih kao osoba ne postoji, on nije ljudsko biće za koje se vrijedi boriti, za njega ne postoje ljudska prava. Ona nisu univerzalna. Ljudska prava na čiju se promociju i zaštitu bacaju milioni i na čijem zastupanju se kreira nova društvena elita, luksuz su rezervisana samo za prijatelje iz klanova.
Riječ je, vidite, o principu. Ljudska prava, pravda, jednakost, humanost, suživot, tolerancija, zajedništvo, građansko društvo, multi-kulti fore i ostale proklamovane vrijednosti onog boljeg graDŽanskog Sarajeva, tek su zapravo magične riječi posthladnoratovskog globalnog poretka koje mizernom građanskom polusvijetu otvaraju vrata miliona američkih, evropskih, soroševskih i inih dolara, eura i maraka, i bildaju mu ego samoproglašene moralne elite; mizernom građanskom polusvijetu generacijama naviknutom na lagodan život od prodaje magle, alergičnog na stvaranje i težak rad, no uvijek spremnog vjerno služiti svakom gospodaru koji će mu omogućiti zadržavanje parazitskog, lezihljebatorskog životnog stila. Nema tu principa. U tom sumanutom i ogavnom malograđanskom svijetu, prava žrtva je Scout.
5. SAFF-ovci preuzmite ovaj grad. Zaslužujete ga. Ovo je vaša „slobodna teritorija“. Vi imate princip, vi znate šta hoćete, vi imate neku viziju ovog društva, kakva god bila. GraDŽansko Sarajevo Vam se neće suprotaviti ako budete pametni. Samo im nađite kakvih grantova, fondova, budžeta za pozorišne predstave, umjetničke instalacije i pokušaje filmova, dajte im katedre na fakultetima, omogućite im nastavak lagodnog života bez rada, i vjerno će vam služiti, kao i svima do sada.
Znam da vam vjera ne dozvoljava, no budite mudri i dozvolite im da i dalje konzumiraju alkohol. Bez njega teško funkcionišu, a pod njegovim dejstvom će vam biti još korisniji. Slijedite primjer vašeg vođe i uzora Alije Izetbegovića i učinite od njih upravo što je on – šatro opoziciju, a zapravo karikaturalni dekor vlastite vladavine i moći, koju nikad ni na koji način neće ugroziti.
Banksy wrote:Odličan tekst.
DANIJAL HADŽOVIĆ/ MOJ STAV
Slučaj koji je uzdrmao čaršiju: Dok traje lov na Vuka, graDŽansko Sarajevo ne vidi, ne čuje i ne postoji!
10.09.15,
1. U Sarajevu egzistira pojava pod imenom Zoran Ivančić, zovu ga Scout. Zagrepčanin rodom, danas je valjda ugledni građanin Sarajeva. Ugledni, jer se iz nekog razloga druži s našom društvenom elitom, a nađe se i poneki strani birokrat, pa je valjda po nečemu bitan, samo nije baš najjasnije po čemu. Sebe titulira kao „mirovnog aktivistu“. Po zanimanju je također valjda nešto, samo nije baš najjasnije šta.
Ono što ga je vinulo u visine sarajevske čaršije je „hrabri“ i „odvažni“ podvig kada je na Zagrebačkom aerodromu, sakriven iza leđa kordona policije, ratnom zločincu Dariju Kordiću koji je upravo pristigao iz haške ćelije uzviknuo „sotono“. Ovaj potez osigurao mu je kanonizaciju od naprednog graDŽanskog Sarajeva, a zajedno s tim i doživotno zanimanje moralne vertikale društva koja na znoju svojih „akcija“, kritika, opominjanja, savjetovanja i borbi protiv bjelosvjetskih nepravdi krvavo zarađuje teški dinar iz evropskih i američkih fondova.
I dok grad s prikrivenim ponosom samom sebi kao zamjera što je neugodna sredina u kojoj nijedna veličina ne prolazi dobro, istina je upravo suprotna – doslovno svako u ovom gradu može postati bitan i utjecajan. Nikakav talenat, znanje ili stvarni uspjeh tu nije potreban. Tek nešto vještine da se čaršiji proda ono što je čaršiji milo. Zato je za tipove poput Scouta Sarajevo najprirodniji izbor za življenje.
2. Ogorčen zbog ove činjenice, bivši novinar i, sada i bivši profesor historije, vječno idealistični Vuk Bačanović, na svom je FB profilu napisao oštar i zajedljiv osvrt na djelovanje Ivančića. Vukov zid ubrzo je postao zasut komentarima sarajevskih NGO aktivista, gnjevnih što se neko usudio prozboriti im istinu o prominentnom saborcu i stvarnom karakteru vodeće sarajevske industrije za proizvodnju ničega.
Najzanimljivija je bila reakcija samog mirovnog aktiviste Ivančića. Scoutov nepismen i patetični odgovor na FB zidu pratile su još desetine komentara njegovih NGO kompanjona, u kojima se, na do povraćanja gnjecav način samosažalijevala teška sudbina pravednika i humaniste koji postade žrtva brutalnog napada podlog marksiste, a samo je želio mir u svijetu. Da se čovjek rasplače nad njegovom teškom sudbinom i od sebe mu udijeli 20.000 KM granta za sljedeći mirovni projekat, samo kad bi ih imao. No ni to nije problem. Već će Scout svojim aktivizmom i krvavom borbom za njih zbrinuti siromašne i ugrožene.
3. Inspirani između ostalog i Scoutom i scautovima koji mu kroje današnji izgled, Bačanović je nedugo potom na svom profilu objavio novi, gnjevom i gorčinom natopljen komentar pod nazivom „Oh, kako mrzim Sarajevo“. Ipak, u trenutku revoltiranog pisanja, teško da je mogao očekivati da će jedan FB status napraviti takvu lavinu. Kako to obično biva u ovakvim situacijama, najhitriji su bili u redakciji vehabijskog satiričnog portala SAFF.
Ne prepuštajući stvari slučaju, svega nekoliko sati nakon objavljivanja statusa, na stranici ovog portala je osvanula potjernica s Vukovim likom. Ima SAFF taj običaj, svako malo raspišu potjernicu za nekim. Prije nekoliko mjeseci tražen je bio i sam potpisnik ovih redova. Ipak, teško je ne primjetiti vrlo bitnu razliku u načinu na koje su ove dvije optužnice bile koncipirane. Iako moj komentar u njima vjerovatno nije izazvao ništa manji bijes i revolt, SAFF-ova potjernica završila je na optužbi da sam radikalni ateist koji poziva na progon muslimana. U Vukovom slučaju se otišlo daleko dalje – pored optužbe da mrzi Bošnjake, muslimane i Sarajevo, analiziran je također i psihološki profil na osnovu kojeg je nepogrješivo ustanovljeno da samo čeka priliku da se popne na brdo i, poput svojih sunarodnjaka, zapuca po Sarajevu; također, upozoreno je na četnika koji je duboku ušao na „NAŠU“ slobodnu teritoriju, a kako stvari ne bi bile prepuštene slučaju, zakačena je i slika škole u kojoj je Vuk predavao, s jasnom porukom njihovim čitaocima, poznatim po miroljubivosti, gdje mogu pronaći neprijatelja koji uči „NAŠU bošnjačku djecu“.
SAFF-ovski sistem vrijednosti jasan je i dosljedan. Koliko god vaš komentar u njima probudio mržnje i gnjeva, ako se u današnjem Sarajevu zovete Danijal Hadžović, a niste nikad pokazali ozbiljniju tendenciju „povratka korjenima“ kao Emir Kusturica, maksimum do kojeg će ići optužbe je da ste militantni ateist koji mrzi muslimane. Ako ste pak neko ko se zove Vuk Bačanović, vi ste pored toga još i, nesumnjivo, sljedbenik Radovana Karadžića, neko ko samo čeka priliku da se popne na brdo i puca na grad, vojnik Republike Srpske, četnik i neprijatelj kojeg svakako treba čim prije odstraniti sa „naše slobodne teritorije“. Na koji način, već je pitanje slobodnog izbora onih koji su preko fotografije Gimnazije Obala pozvani na konkretnu akciju.
Ako ste neko ko se zove Vuk Bačanović vi ste na „njihovoj slobodnoj teritoriji“ eventualno prihvatljivi samo ako se držite pokunjeno i krojite hvalospjeve gradu i njegovim stanovnicima. Usuditi se na bilo koji način zagaziti na čvrsto utabane staze nedodirljive čaršijske istine i uputiti bilo kakvu kritiku, onda vam slijedi, pa jasno je, potjernica.
4. Ma koliko se mogli zgražati nad mračnjačkim idejama koje zastupaju i posebno metodama kojima ih nastoje ostvariti, SAFF-ovcima i društvenom miljeu koji ih slijedi, kako prethodni primjer zorno demonstrira, ipak ne možete negirati jednu stvar – principijelnost. Odmah nakon SAFF-ove potjernice, uslijedila je solidarna bujica medijskih natpisa, analiza i komentara raznoraznih islamističkih i nacionalističkih bošnjačkih protagonista, posebno gnjevnih zbog Vukovih komentara u statusu na račun Alije Izetbegovića i Nasera Orića.
S druge strane, od samoprozvanog graDŽanskog Sarajeva, od nosioca naprednih vrijednosti u ovom gradu, od tih moralnih vertikala, intelektualnih veličina ove zemlje, tih prosvjetitelja zaduženih određivati šta je poželjno mišljenje i koji građani smiju predstavljati ovu državu u svijetu, od tih umjetnika, kreativaca i genijalaca, od tih humanista, pravednika i profesionalnih ljudskopravaša, od tih novinarskih udruženja, helsinških komiteta i „kolega“ - ni traga, ni glasa. Otvorena potjernica s pozivom na linč jednog novinara i profesora historije, uz ogavan rječnik i prijetnje koji su ih pratili, sarajevskoj graDŽanskoj eliti nisu dovoljan povod za reakciju. Jer Vuk ih ne voli. Prozreo je njihovu ublehu. On nije u njihovom talu. Stoga on za njih kao osoba ne postoji, on nije ljudsko biće za koje se vrijedi boriti, za njega ne postoje ljudska prava. Ona nisu univerzalna. Ljudska prava na čiju se promociju i zaštitu bacaju milioni i na čijem zastupanju se kreira nova društvena elita, luksuz su rezervisana samo za prijatelje iz klanova.
Riječ je, vidite, o principu. Ljudska prava, pravda, jednakost, humanost, suživot, tolerancija, zajedništvo, građansko društvo, multi-kulti fore i ostale proklamovane vrijednosti onog boljeg graDŽanskog Sarajeva, tek su zapravo magične riječi posthladnoratovskog globalnog poretka koje mizernom građanskom polusvijetu otvaraju vrata miliona američkih, evropskih, soroševskih i inih dolara, eura i maraka, i bildaju mu ego samoproglašene moralne elite; mizernom građanskom polusvijetu generacijama naviknutom na lagodan život od prodaje magle, alergičnog na stvaranje i težak rad, no uvijek spremnog vjerno služiti svakom gospodaru koji će mu omogućiti zadržavanje parazitskog, lezihljebatorskog životnog stila. Nema tu principa. U tom sumanutom i ogavnom malograđanskom svijetu, prava žrtva je Scout.
5. SAFF-ovci preuzmite ovaj grad. Zaslužujete ga. Ovo je vaša „slobodna teritorija“. Vi imate princip, vi znate šta hoćete, vi imate neku viziju ovog društva, kakva god bila. GraDŽansko Sarajevo Vam se neće suprotaviti ako budete pametni. Samo im nađite kakvih grantova, fondova, budžeta za pozorišne predstave, umjetničke instalacije i pokušaje filmova, dajte im katedre na fakultetima, omogućite im nastavak lagodnog života bez rada, i vjerno će vam služiti, kao i svima do sada.
Znam da vam vjera ne dozvoljava, no budite mudri i dozvolite im da i dalje konzumiraju alkohol. Bez njega teško funkcionišu, a pod njegovim dejstvom će vam biti još korisniji. Slijedite primjer vašeg vođe i uzora Alije Izetbegovića i učinite od njih upravo što je on – šatro opoziciju, a zapravo karikaturalni dekor vlastite vladavine i moći, koju nikad ni na koji način neće ugroziti.
Na stranu Vuk, ali treba reći: Od nacionalističkih bosanskohercegovačkih vlasti gora je samo bosanskohercegovačka elita, njen nevladin sektor i urbana inteligencija. umjetnici, kreativci, genijalaci, humanisti, pravednici i profesionalni ljudskopravaši, novinarska udruženja, helsinški
komiteti ... Rijedak je to ološ, zaista.
Ne kažem baš to, ali ako već insistiraš nekad je i to dovoljno! Ne vidim razlog da se s poštovanjem i uvažavanjem odnosim prema nekome ko svojom prvom rečenicom vrijeđa. Nekad je naslov sasvim dovoljan, šta se ima analizirati i čemu traženje nekog "dubljeg smisla". Amerikanci imaju onu izreku da ako nešto izgleda kao patka, hoda kao patka, glasa se kao patka, onda je to vjerovatno - PATKA! Dakle, u ovom konkretnom slučaju, koji dio naslova: "Oh, kako mrzim Sarajevo" tebi nije jasan i zavređuje neku dublju analizu. Za mene Sarajevo nije simbol Cace i Ćele, niti su obrnuto Caco i Ćelo simboli Sarajeva ma koliko se neko trudio da to imputira Sarajevu, kao što to nije ni Jure Francetić i "Crna Legija". Simbol Sarajeva je Kinđe, Šiba Krvavac, Indexi, Hase Ferhatović, Safet Isović i Zaim Imamović, Momo i Uzeir, Beba Selimović, Loša, Danis Tanović, Safet Zajko, Ramiz Salčin, Josip Pejaković, Gertruda Munitić, Valter.....madner wrote:Onda citas samo etikete proizvoda, tu uglavnom pise samo ono sto jeste.
Kato, naravno da nismo i naravno da teza nije univerzalna. Ampak, kad se voli, ne vole se samo kaldrma i ploče po trgovima, već i ljudi koji po njima hodaju, pa i ako ponekad nesmotreno i frustrirano lanu. Haj'mo razbit' ćetnićkog haš'šara ... to je jalijaški površan, ali nije bezazlen, a ni čemu odgovor na nepoćudno mišljenje iz naše mahale.KatarinaKosaca wrote:Bakir Hadžiomerović je otvoreno stao na stranu protiv Sarajeva, demonizirajući ga i davajući podršku Vuku. Ne znam samo, da li je, Bakir , pri tom mislio na NDH-ziju ili na period kad mu je mati dekrala pa zatvorena...
Da, @piupiu, pali smo kao društvo, moralne vrijednosti su različite nego u doba našeg odrastanja, ali to ne znači da su sarajevske mahale, i trgovi krivi za to. Najmanje to što je bilo pod NDH-zijom. I Banja Luka to biješe, pa joj nitko ne zamjera.
Pri tom mi je, vjeruj mi sa dna srca svejedno da li govori Vuk Srbin ili Bakir Bošnjak. Tvoja teza nije univerzalna i nismo svi koji volimo Sarajevo okorjeli Bošnjački nacionalisti.