Dos`o Nenad!

[bingov buraz]

33 stranice (pola od tog relativizatori i ovi sto vole Dabic Rasu) za 24 sata,ni stranica i po po satu,daj pisite ljudi propasce teza da je ovo najvaznija stvar na svijetu
Evo ja dao doprinos.

[dječak sa šibicama]

Crvena jabuka je sarajevski pop rock sastav osnovan 1985. godine.

s tim da jabuka nema veze sa new primitivs

Nema Zerina Jabuka, ali ti si ocito zaboravio ko je bio suosnivac originalne Jabuke, i pocasni clan nadrealista, najbrza ruka Srednje Bosne i uz Neleta Karajlica najveci mangup nju primitivsa.

[MokeQc]

Pretpostavljam da se on mozda osjeca kao krme u Teheranu, ali stvarno nema razloga : Sarajevo nije Teheran.
Neka se slobodno osjeca kao krme.

[York Light 100`s]

ajmo raja malo ohanuti ,sta doso neka je doso ko ga sisa.Zivimo svoje zivote ba ,nije nikakvo zlo,zlocin ucinio pa da ne smije doci.Njemu nema vece patnje od toga da ,i ono sto je loma od stare raje ostalo da kzem prekrizilo ,on je stranac u rodnome gradu
Nele jeste laprdo na neki nacin, i neke stvari izrekao koje nije trebao,niti mu je to trebalo , posro se na sve ono sto mu je
Sarajevo dalo ,sam pao sam se ubio, meni ni u dzep ni iz dzepa tako da sam potpuno ravnodusan u vezi ovoga.


Bio je legenda ovoga grada ,ali je svojim oholim prkosom sve to pogaziou u trenutku.

Privede prije par mjeseci (ne znam tačno koja država na zapadu) policija jednog dječaka arapskog porjekla jer je u školi svakome dao do znanja da podržava ISIL. Nije počinio nikakav zločin niti je koga ubio, samo dao do znanja koga podržava.

Hajd ti u Izrael pa reci da podržavaš Hitlera ili u New York pa reci da si veliki fan Bin Ladena pa bi vidio da li bi te samo ignorisali jer nema veće kazne od toga

[dječak sa šibicama]

A šta konkretno je neistina od ovog gore?

Naravno da pišem istine, potraži informacije na netu i iz knjiga. TLN nije postoja 81, pa ni 82, 83, tek ekranizovana 1984 neposredno iza Audicije. Primus je bio nešto drugo i to na Radio Sarajevu. Sve ovo imaš na netu pa potraži.

Audicija sa pozorišnom predstavom ima malo zajedničkog. Možda tebi Audicija izgleda i kao fubalska utakmica ali to sigurno nije.

Kako ce TLN prva sezona biti snimljena nakon Audicije, kad je prva Audicija odigrana na Obali pred publikom u decembru `84.

Primus je preteca nadrealista, zato kazem TLN je samo naziv emisije, radi se o istim likovima koji su radili "Price i muzika subotom" kod Bore Kontica.

Audicija je bila obicna pozorisna predstava, ali ocito da si ti za audiciju cuo tek kad je bio bum po Sava Centru i ostalim dvoranama. Predstava, koju su osmislili Emir Kusturica i Boro Stjepanovic uz vec poznate glumce, tada studente glume, kao jednu vrstu vjezbe. Sto je kasnije postalo popularno i pretvorilo se u nesto sto nema veze sa izvornom Audicijom.

Ti uporno pokusavas Neleta Karajlica predstaviti kao nebitnu licnost u toj prici, ali na tvoju zalost, bitna je licnost, jer su on i Zenit pokrenuli cijelu tu pricu. Odnosno, raja iz Fuada Midzica, Zenit, Nele, Drazen, Elvis, Sexon itd.

[Yug]

Mene samo zanima da li se vidio sa Zenom u onoj konobi i šta Zena misli o Neletu i eventualnoj njihovoj budućoj saradnji (mada znam da od toga nema ništa)... A mišljenja papaka ne čitam ili samo letimično preletim.

Imas onaj Al Jazeerin dokumentarac na tu temu.

Gledao sam to, ali tu nema odgovora. Nele je rekao samo da ako se nađe sa Zenom, da će to biti bez kamera. Iz njihove priče se vidi da su bili veoma bliski, ali neka tvrdoglavost (čini mi se više s Neletove strane) odgađa taj susret koji je mislim neminovan, prije ili kasnije.

Pa bili su oni kod Neleta u Beogradu i Zena i Sejo Saxon.U "trianglu" sjedio sa Zenom,licno vidio.Ljudi iz Sarajeva dolaze u BG i obratno prave se kombinacije ,nisu mi jasni ovi neki poluseljacki i mahalaski komentari ovde,da ne kazem nesto ruznije.

[dječak sa šibicama]

Nije samo da su bili, vec su dogovarali snimanje novih epizoda TLN (ili nesto slicno, ko zna kakve su ideje bile) sto su i sami priznali, ali imaju problem upravo sa Karajlicem koji to ne moze/ne zeli snimati nigdje osim u Beogradu, sto naravno ni Zenitu ni bilo kome drugome ne pada na pamet.

Cuj TLN pa u Beogradu snimati, zajebi Karajlicu. A i Djuro je dao najbolji komentar na samu ideju, "mamuzanje mrtvog magarca". Ta prica pripada nekom drugom vremenu, idemo dalje.

[ovo_malo_duse]

Kao pravi zadnji papak
kao sneg u prolece
kao Bosna bez mira
kao usran bez papira
kao uljez osecam se
ja nisam odavle

Sve receno ne treba ni tacku dodati.

[York Light 100`s]

Ne znam da li Nele prati ovu diskusiju(a vjerovatno prati), ali lik je vjerovatno silno oduševljen publicitetom koji je dobio njegov dolazak u sarajevsku kafanu.Ne znam da li bi Obamin iznenadni dolazak na ćevape bio ovoliko propraćen.

Oduševljen je kada pročita da na ovoj temi 90% mu indirektno psuje mater i naziva ga svim uvredama koje postoje. Ako ikako čita ovo znaće da i drugi put kada bude dolazio da će morati unajmiti obezbjeđenje, ne zbog degeneka nego pljuvanja u facu.
Moćda je mislio da će smekšati glupog Bošnju kao i većina drugih što su pobjegli u Beograd pa navratili u Sarajevo. Smekšan je mali procenat ali hvala Bogu većina ne nasjeda

[Yug]

Nije samo da su bili, vec su dogovarali snimanje novih epizoda TLN (ili nesto slicno, ko zna kakve su ideje bile) sto su i sami priznali, ali imaju problem upravo sa Karajlicem koji to ne moze/ne zeli snimati nigdje osim u Beogradu, sto naravno ni Zenitu ni bilo kome drugome ne pada na pamet.

Cuj TLN pa u Beogradu snimati, zajebi Karajlicu. A i Djuro je dao najbolji komentar na samu ideju, "mamuzanje mrtvog magarca". Ta prica pripada nekom drugom vremenu, idemo dalje.

Pa naravno,svi oni i sada dobro plivaju i puni su ko brodovi i ostat ce mi upamceni kao dobra momci i sada su,svi su borili koliko su mogli da ne dodje do ludila i besmisleno je dizati frku na Neleta zato sto ima svoj stav o nekim stvarima.Pa imaju mnogi gore stavove pa su na celu drzave i ispijaju kafe po Sarajevu.

[Better Man]

Nek je došao, jebat ga. Nekad je bio faca i legenda, a sad je jedna obična nula i propali umjetnik. Posrao se u sve što je nekad bio i pljunuo je na grad koji je od njega napravio zvijezdu i bez kojeg njega ne bilo. Mogao je biti gospodin i da mu se komplet sarajevo klanja kad ga vidi na ulici, samo da je imao malo više mozga i da je odabrao pravu stranu, odnosno da nije podržao i veličao Rašu i ostalu gamad od ljudi.

[Nomo]

Nele i Cober, evo šta nele pise o Coberu, da posle ovakvih reči Nele ipak dolazi u Sarajevo, zašto?


Za Sanjin rođendan, posljednjeg dana marta, pojavi se naš stari drug iz srednje škole, Cober, za kog me vezalo duboko srednjoškolsko prijateljstvo, ona vrsta drugarstva koja krasi samo bogate životom, osjećanjima i duhom, jaranstvo koje je spremno na sve žrtve zarad nečega što stoji iznad nas. Cober je bio topao čovjek, duboko osjećajan, ali je u sebi nosio neki teret čije porijeklo nikad nisam mogao odgonetnuti. On je bio jedan od onih koje ne možeš da ne voliš, a u isto vrijeme od onih koji ističu svoju ličnost preko svake mjere. Mene i njega niko nije mogao razdvojiti. Spajali su nas naše Koševo (on je stanovao par kuća iznad mene), ljubav prema Azri (za neupućene, to nije žena nego poznata grupa iz osamdesetih), i neko tajanstveno međusobno razumijevanje koje vjerovatno zadobiju samo oni koji su zajedno proveli srednju školu. Sjećam se i jednog sunčanog popodneva koje smo Cober i ja proveli skačući obliveni znojem, u njegovoj sobi na Koševu, slušajući Azrin trostruki album uživo. Odvrnuli smo do daske dualov studio tako da je muzika, izlazeći iz dva teška, moćna zvučnika, tresla prozore susjednih kuća. Album se zvao Ravno do dna.
Cober je bio istovremeno i povučen i ekstravagantan. Posjedovao je harizmu koja nas je pritiskala toliko da smo svi u raji otpatili svaku njegovu ljubav zajedno s njim. Imao je Cober mana, kao što ih imam i ja. Ja možda i više od njega. Jer, evo, ležim ovdje u Kliničkom centru, ispod monitora na kome se oslikava rad mog napaćenog srca, pričam o njemu, dakle, nemam neke argumente da sam uspio u životu. Nemam argumente da sam u životu prošao bolje od njega. Hoću da kažem, mora da su moje mane dobrano odredile moj put ka hospitalizaciji. No, svak ima pravo na srčani udar, pa i ja.
Ali te mane, koje su nas krasile, u našem prijateljstvu nisu bile važne. Prosto, postoji vrijeme kad čovjek prijatelja gleda kao dio sebe i sve mu oprašta, sve razumije, ništa mu ne smeta, ne zamjera, čak i ne primjećuje. To je đačko doba, doba odrastanja, i jadan je onaj koji u to doba ima sud, njega težak teret pritišće, njemu najljepše doba prođe u vrednovanju, ali, jadan je i onaj koji poslije tog doba suda nema, nego i dalje ostaje u školskim klupama, slijep na poremećaje, kretanja, ljudska pomjeranja i dubinu svoje propasti. E, taj sam ti...
Elem, dođe Cober poslije toliko godina, i taj Sanjin rođendan zaista prođe u divoti Božijoj, iako posljednji dan marta devedeset druge nije obećavao blistavu budućnost ni nama, ni gradu u kom smo živjeli. Završi se veče u lagodnoj atmosferi, čak se ja ponudih, a Cober prista, da ga odvezem do kuće. Iskoristismo priliku u toj kratkoj vožnji, jer Sarajevo nije neke veličine, da prozborimo dvije-tri o politici. Tu delikatnu temu smo tokom cijele večeri vješto izbjegavali. Znali smo da je među nama podignut kineski zid, znali smo da nema ni jedne jedine tačke koja se može smatrati zajedničkom. Njemu je otac bio visoki funkcioner stranke koja je predstavljala narod u začetku i u ekspanziji, meni je otac bio profesor fakulteta gdje je predavao jezik koji je više pripadao kulturi kojoj se zaklinjao Cober. On se polako prilagođavao situaciji i od nekadašnjeg pankera, Džonijevog sljedbenika, sve se više približavao ilahijama i kasidama, a ja sam ostao neprilagođen i glup!
Rastasmo se sa uvjerenjem da ćemo se ubrzo ponovo vidjeti.
Uđosmo u april devedeset druge. Nervoza je rasla na svakom koraku. Meni su već prijetili po ulici, maske su padale kao lišće stare lipe s kasne jeseni, pričalo se svašta po gradu, da ovi ubijaju, da ovi kolju, da neće biti milosti. Na vratima stana mojih roditelja u Kranjčevićevoj ulici neko je stavio krstić. Besmisleno! Pa barem se u Sarajevu Srbin može otkriti po imenu i prezimenu. Zašto je neko stavio krstić pored imena Srđana Jankovića? Valjda kad krene klanje po kućama, ime govori dovoljno. Ili su lokalne paše već zapikale stanove u koje će ući onog momenta kad se za to steknu uslovi.
Jezive stvari su se počele događati. Mene je polako hvatala paranoja, moj stari drugar iz prošlosti. Kad god bih otišao u toalet, kroz prozor bih gledao dvorište naše zgrade u centru grada, dvorište koje danas zovu Mašinac. Gledajući to dvorište, ušuškano između velikih zgrada i skriveno od pogleda sa ulice, mislio sam samo jedno: Ovdje će nas streljat!
Prijetnje koje sam dobijao davale su mi pravo i da tako mislim, ali još uvijek je postojala nada. Nadu je, naravno, ugušila "međunarodna zajednica". Kao što iskusni roštiljdžija nagura na novine tresku i suvo drvo i kresne upaljač, tako je međunarodna zajednica na šesti april, dan oslobođenja grada Sarajeva, odlučila da prizna Bosnu i Hercegovinu, koja još uvijek nije priznala samu sebe. Više nije bilo sumnje. Oni hoće da se mi pobijemo!
Trećeg ujutro, otišao sam do Estrade na kafu. Zabrinuta lica već su postala normalna pojava u zemlji koja postoji samo kao punkt novog ratnog žarišta. Perica je sjedio za stolom sam, gledajući kroz prozor Estrade na drugu stranu Miljacke. Na toj drugoj strani trebalo je da prave zgradu u kojoj će on imati novi stan. Perica je tog dana imao veliku prednost. Njegova supruga Mina, čvrsta i stabilna osoba, rasterećena suvišnih pitanja, bila je stjuardesa Jata. Pepi mi direktno ponudi opciju da se sve troje, Sanja, Jana i ja, tog dana popodne redovnim letom Jata prepakujemo za Beograd. On misli da ovdje nade više nema, a ja sam, kako reče, čovjek visokog rizika. Ja sam tad još uvijek gledao na stvari sa vedrije strane. Rekao sam mu, iz poštovanja prema njegovim godinama, da sam spreman da ga poslušam, ali da je možda pametnije sačekati da se vidi šta će se to dogoditi šestog. Perica mi odgovori da on ne gaji optimizam, ali da ponuda stoji. Jedan čaj, jedan sok od borovnice i vratih se kući.
Sanja je sjedila blijeda i izgubljena. To je jedina osobina koju moja žena nikada nije imala. Šta god da se desi, ona zna šta treba da se radi.
Rekla mi je da ju je zvao Cober. Da je rekao da će te večeri zatvoriti vodovod pošto će biti neke frke, pa bi dobro bilo, pošto imamo malo dijete, da napunimo kadu. Ako je neko u tom haosu mogao da ima informacije, to je bio on. Kako mi je to rekla, tako je ustala, okrenula se prema meni i izjavila kako ona taj film ne želi da gleda.
Ja aktivirah Peričinu ponudu i tog popodneva sa aerodroma Butmir avion boing 737 povede moju malu familiju i mene iz mog rodnog grada.
Na aerodrom nas je odveo Zena.
Bio je sjeban, ali, kao i uvijek, glumio je dobro raspoloženje. Divno je bilo osjetiti njegov pokušaj entuzijazma. Ja sam bio nemoćan da mu iskažem ljubav koju sam istinski osjećao. Bilo mi je toliko žao što ga nisam ljubio hiljadu puta za sav onaj život koji je ostao iza nas, nemjerljiv ma kakvim aršinima, bogat koliko i Tadž Mahal.
Avion je pravio posljednji krug iznad Sarajeva. Ispod mene, stiješnjen međ planinama, ležao je olimpijski grad. Prekrila ga noć, tamna i beskrajna. Kroz prozor boinga sedam tri sedam bacio sam posljednji pogled. Vidio sam ulice na kojima sam naučio da hodam, brda na kojima sam naučio da skijam, parkove u kojima sam naučio da ljubim. Znao sam izvor svake svjetiljke koja je te proljetne večeri iscrtavala moj grad. Svaki njegov ćošak, svaka zgrada u meni je ostavila neizbrisiv trag, pečat za nezaborav. Ljutio se ja na njega ili on na mene, mi jedan od drugoga pobjeći ne možemo.
Moje misli prekinu pilot aviona. Preko proferceralih zvučnika obavještavao nas je da će let do Beograda trajati trideset pet minuta i da ćemo letjeti na visini od devet hiljada petsto metara, prosječnom brzinom od osamsto kilometara na sat. Govorio je kao da je sve normalno. Kad da jedno dijete nije izgubilo svoj dom. Kao da sutra neće izbit rat.
Sletivši na aerodrom Surčin mnome ovlada osjećaj sigurnosti.
Kako krenu krvoproliće, tako krenu da curi sav bijes iz ljudskih duša. Ja postadoh izdajnik. Izdajnik grada koji bi me streljao treći dan rata, u dvorištu iza moje zgrade koje sam gledao iz toaleta. Silina srpskog besmislenog udara na Sarajevo izazva cijeli svijet i isprovocira dodatne reakcije "međunarodne zajednice". Njima je to rokanje leglo ko kec na desetku. Imaju divnu priliku da ispune svoj cilj, a to je da se rat nastavi unedogled. To, naravno, srpska pamet nije mogla da dokuči. A nije mogla čuti ni savjete... Srbima su, u to vrijeme, u glavi odzvanjale gusle. Sad im odzvanja prevodilac u Hagu.
A grad se savio pod dvostrukom nesrećom, pod granatama i pod unutrašnjim terorom. Ali najveća boljka osta činjenica da njegovi simboli, djeca njegovih zlatnih godina, ne bijahu u njemu. Na mene su se žestoko navrzli, što je bilo i logično, jer Sarajevo misli da su Nadrealisti njegova svojina, da je sve ono što smo mi napravili rezultat košnice u kojoj smo obitavali, a ne pčela koje su je skrojile.
U halabuci koja nas je preplavila, čuh i Coberove stihove.
On je napisao pjesmu u kojoj je biranim riječima opisao sav moj "moralni i etički" pad odlaskom iz grada. Jebo mi je sve po spisku. Ja, iskreno, nisam ni očekivao drugačije tumačenje moga samoevakuisanja. Bijes kojim je pjesma pisana blaga je verzija onoga što bi mi se desilo da sam ostao tamo. Neko iz njegovog plemena, sa slabijim živcima, ljut i u žurbi, objesio bi me za jaja. Zato sam i otišao. Divna pjesma koju mi je posvetio sa svom svojom ljubavi prema meni, samo je potvrdila mudrost moga postupka. Odisala je žaljenjem što nisam ostao, što sam pobjegao, a bila je to jedinstvena prilika da se konačno obračunamo.
Na jednom mjestu, međutim, on napisa da sam otišao jer su "... braća javila".
E, tu se stvar komplikuje.
Bilo bi jednostavno da ovu rečenicu tumačimo tako što ćemo reći da mi je javio on, a pošto sam ja njega smatrao svojim bratom, tu bi iskaz bio istinit i nedvosmislen. Problem je što on, kad je to pisao, nije tako mislio. On, kada je napisao "javila braća", nije mislio na sebe, već na "one s brda", moje saplemenike. Prvo, to je laž. Nisu mi Srbi javili, javio mi je on.
A zašto je rekao da su mi javili Srbi, a ne on? Zašto bi lagao?
Zato što je ta pjesma prestala da bude njegova intima, već je postala propaganda. Njen cilj je bio da pokaže svijetu da su Srbi bili spremni za rat.
A drugo, on mene ne drži za brata. To se vidi iz pjesme koju mi je posvetio.
A mi smo se smatrali braćom! Pa kad je to on mene prestao smatrati bratom? Šta se to dogodilo između slušanja Azre i početka ratnih sukoba?
Desio se referendum za otcjepljenje Bosne od Jugoslavije. Tu mi je moj Cober rekao da mu ja više nisam brat. On je glasao Za, iako je znao da to mene boli. Ja sam to ozbiljno shvatio, pokupio stvari i otišao. Teško je živjeti u istoj zemlji sa onima koji te ne smatraju bratom.
Ja sam sve koji su rođeni od Vardara pa do Triglava smatrao braćom. Tako sam vaspitan i danas mislim da je to ispravno. Kakva sam ja budala! Jer, niko od njih mene nije smatrao bratom. Ja sam im bio samo privremeni brat, brat na određeno vrijeme. Kada je to vrijeme isteklo, prestao sam da budem brat i postao agresor.
Gle čuda! Agresor na svoju rođenu zemlju! Agresor na grad u kojem sam se rodio! To znači da sam agresor postao svojim rođenjem. A da li su i ostalih sto pedeset hiljada Srba koji su, poput mene, napustili svoj rodni grad isto bili agresori? Ako je to tačno, u tom slučaju, broj agresora prelazi jednu trećinu stanovnika Sarajeva! Malo veliki broj za agresora. Kako može jedna trećina rođenih Sarajlija da budu agresori na svoj grad? Nešto nije u redu... ne uklapa se. Možda nisu agresori? Drugim riječima, moramo da se zapitamo ko je tu agresor. Da nisu onda agresori druge dvije trećine?
Čovjek može da ode iz svog grada, pa da se u njega vrati kao neprijatelj, ali ne može da se vrati kao agresor, naročito ako tu istu počast dijeli sa još sto pedeset hiljada ljudi iste nacije.
Kako ogromna većina od tih Srba nije uzela oružje u svoje ruke, a ja sam eklatantan primjer takvog čovjeka, čime li se ispoljila naša agresija? Negativnom energijom? Spiritualističkim mantrama? Čaranjem i baranjem? I na kraju krajeva, kakvi smo mi to jadni agresori kada smo otišli iz svog rodnog grada, s namjerom da se u njega više ne vratimo? Nas više nema! Niko od nas neće da se vrati! Kakvi divni agresori!
No, oslobodimo se politike, krenimo logikom.
Jasno je da mi moramo biti nazvani drugačijim imenom. A koje to ime mi zaslužujemo? Potražimo ga zajedno.
Kako se nazivaju ljudi koji su nasilno istjerani iz svojih domova i sada žive na drugim lokacijama na planeti, daleko od kuće u kojoj su rođeni?
Izbjeglice.
Ja živim u Beogradu, ali ja nisam odavle. Ja sam iz Sarajeva, samo što sam otuda otjeran.
A kako se zove čin u kome jedna grupa ljudi otjera drugu grupu ljudi iz grada u kome su živjeli zajedno?
To se zove čišćenje.
A ako, kojim slučajem, ova prva grupa ljudi pripada jednoj, a druga drugoj naciji, religiji ili etničkoj grupi, kako se to zove?
To se zove etničko čišćenje.
A ako je ta akcija koju nazivamo etničko čišćenje obuhvatila najmanje sto pedeset hiljada ljudi, kako se to zove?
To se zove etničko čišćenje velikih razmjera!
E, sad shvatam zašto me zovu agresorom. Da me ne zovu tako, morali bi me zvati onako kako ja zovem sebe.
Žrtva etničkog čišćenja!
Eto, takva je Bosna. Jedino mjesto na svijetu u kojem te jebu pa kažu da si silovatelj.
U cijeloj istoriji ove napaćene zemlje kroz koju su prolazile vojske, pljačkale horde, sudarale se civilizacije, padale imperije, nagonila razna pisma i alfabeti, samo je jedan car carevao za vijek i vijekova. Njegovo ime je Laž.
A laž boli.
Razumijem patnje ljudi pod granatama, ali ne razumijem da se kao odgovor traži laž. Laž je bila integralni dio rata, smisao koji ga pokreće, smisao postojanja. Na laži se podigla država, nacija, kultura, laž je nešto sa čim živimo.
Ali nije laž kriva. Ona radi svoj vjekovni posao. Mi smo na nju pristali. Lakše nam je. Lakše je Coberu bilo okriviti mene nego uspostaviti uzročno-posljedičnu vezu između njegovih političkih svjetonazora i reakcije komšija sa Pala. Sa istinom, život je teži. Mora da se misli, da se traži duboka suština sukoba. Laž je jednostavna, brza, nađete je u enciklopediji, vikipediji, na guglu, fejsbuku. Pristanete na nju jer vas oslobađa odgovornosti. Neko drugi je slago, ne vi. Niste vi krivi što svi oko vas lažu. Broj ubijenih, silovanih, raseljenih, sve se lagalo. Strašno! Kao da to nisu bili ljudi, od krvi i mesa, puni smijeha ili suza, sa svojim snovima i nadama, natovareni brigom ili srećom, ljudi, a ne brojevi. Valja nam svima oboriti pogled pred tim silnim grobovima, mezarima i humkama, što ostaše rasuti po bosanskoj zemlji nakon velikog pira, i tražiti oprost ne samo zbog toga što su oni živote izgubili uludo, bez ikakvog smisla, već i zato što se prema njima danas odnosimo kao prema posebnoj vrsti robe, argumentu zgodnom za prekrajanje istorije, glavnim junacima blijedih holivudskih filmskih pokušaja, važnom resursu za razvoj ratnog turizma.
Ali, jebiga. Sve to prekriva ruzmarin i šaš.

A Cober je Benja Isović?

ovim tekstom nele je pokazao kako je plitak i glup covjek . cuj njega boli sto je cober glasao za odlazak iz jugoslavije a nele zaboravlja da je slovenija i hrvtska vec otisla i da jugoslavije nema . nele se ne obazire na vukovar . a baska prica da je nele zrtva etnickog ciscenja i jos se pita kako neko moze biti agresor na svoj grad Ako JNA i Arakonovci kolju po Bijeljini a Nikola Koljevic dvogledom kako JNA i cetnici ruse Sarajevo koje je u medjuvremnu postalo glavni grad jedne nezavisne drzave , najmladje clanice UN ......sta je to ako nije agresija . Zasto je Srbija dobila sankcije ? Zbog agresije na BiH ! Mislim , dobro , znao sam da nele djubre ali nisam znao da toliko glup .

[drag_gost]

[zateznistub]

Nek je došao, jebat ga. Nekad je bio faca i legenda, a sad je jedna obična nula i propali umjetnik. Posraose u sve što je nekad bio i pljunuo je na grad koji je od njega napravio zvijezdu i bez kojeg njega ne bilo. Mogao je biti gospodin i da mu se komplet sarajevo klanja kad ga vidi na ulici, samo da je imao malo više mozga i da je odabrao pravu stranu, odnosno da nije podržao i veličao Rašu i ostalu gamad od ljudi.

Sva pamet ove teme. A vala i zaključak!

[wolf07]

U stvari cijela prica se moze svesti na jednu staru narodnu izreku - ko je pas bio lani, pas je i ove godine! Samo godinu stariji!

Nele glumac!
Nele, dok je bio neko i nesto, je skupa sa ostalim momcima samo na duhovit nacin oslikavao zivot u BiH i SFRJ u osamdesetim godinama 20.vijeka. Materijala je, u drzavi kakva je onda bila SFRJ, bilo na pretek i oni su zajedno od svega pravili dobar fazon. Istini za volju, ti fazoni su bili najrazumljiviji nama u BiH i djelimicno ljudima u Srbiji i Crnoj Gori. Nije taj humor dobacio do Slovenije ili Makedonije, a tek malo vise je bio popularan u Hrvatskoj. Medjutim, posto mi u svemu idemo iz krajnosti u krajnost i sve vidimo ili skroz bijelo ili skroz crno, voljeli smo misliti kako je TLN nesto sto cijela Juga s nestrpljenjem ocekuje. U okviru te price, koja je dakle prvenstveno bosanska, Nele je bio tek jedan clan. Mozda malo ispred npr. Borisa Sibera, ali i malo iza Zenita Djozica ili Djure! Nikad ta humoristicka serija nije imala znacaj koji smo joj mi pridavali!

Nele muzicar!
U muzickom smislu, "Zabranjeno Pusenje", ciji frontmen je bio Nele, je imalo jos manju ulogu na ex-YU prostorima svidjalo se to nama ili ne. Ironija je u tome da su postali popularni na sirem prostoru od BiH tek kad je Nele postao davna proslost benda. Tek su se u drugoj polovini devedesetih uspjeli nametnuti kao relevantan faktor u susjednoj Hrvatskoj. I to je to! A ako hocemo da budemo posteni do kraja, Nele nije bio glavna autorska faca "Zabranjenog pusenja" cak ni u periodu dok je bio u bendu, Sejo Saxon je bio mozak cijele price.

Nele pisac! Ma daj, ne zajebajite me!

I sad, ostaje pitanje - po cemu je to Nele prvi, bitan, nenadjebiv i jedinstven? Pa jedino je bitan po tome sto je dao izravnu i nesumnjivu podrsku koljacima Radovana Karadzica i Ratka Mladica u vrijeme kad su ovi bili najmocniji i najagresivniji. Kad im se stalo na rep Nele je samo nastavio da prica istu pricu po inerciji. Da je nekim pukim slucajem otisao iz Sarajeva 1992.g. i sutio do danas sad bi ovaj njegov povratak bio u ravni povratka npr. jednog kosarkasa kakav je bio Radovanovic ili Benacek kojih se danas tek rijetki sjecaju, a i oni su u svoje vrijeme bili legende i simboli Sarajeva! Mozda i vise nego Nele.

Nele pisac! Hajde ne zajebajite!

U konacnici, njegova glavna karakterna crta, i ono po cemu ce najvise biti poznat, je to da je od dana kad je napustio Sarajevo stao na stranu one vojske koja je snajperima pucala po djeci u njegovom rodnom gradu. Malo je takvih gadova na ovoj planeti!

[Mister Yes]

Imas onaj Al Jazeerin dokumentarac na tu temu.

Đuro puni dvorane u Sarajevu i BiH ovih dana. Pogledati šta Đuro kaže na tom video uradku od 39-te do 41-ve minute. Prvo da je otišao jer ovdje u ratu nije bilo njegove strane. Zatim na direktno pitanje da li je bila agresija kaže da ga to ne pita. A puni dvorane.

U Sarajevu više ne žele da žive mnogi. Nema u Sarajevu Đure, nema Žere, nema Čole, nema Brege, nema Loše, ... I Kemal Monteno je otišao u Zagreb i imao "škakljive" izjave o Sarajevu tipa da to nije više onaj grad. Zadnji intervju koji sam gledao praktično je bez ikakvih emocija govorio o Sarajevu nastojeći što prije da skrene na drugu temu. Da Davorin nije umro pitanje je da li bi i on ostao. Ako je Kemo mogao otići ne bi me čudilo ni da je Davorin otišao.

Ostali su Merlin, Hari, Halid, Hanka i Senad Hadžifejzović.

[zateznistub]

A gdje se odrzase ovi protesti kontra kreleta? Sem pokoje ruzne (zasluzene) po kojekakvim forumima!

[Yug]

Nek je došao, jebat ga. Nekad je bio faca i legenda, a sad je jedna obična nula i propali umjetnik. Posraose u sve što je nekad bio i pljunuo je na grad koji je od njega napravio zvijezdu i bez kojeg njega ne bilo. Mogao je biti gospodin i da mu se komplet sarajevo klanja kad ga vidi na ulici, samo da je imao malo više mozga i da je odabrao pravu stranu, odnosno da nije podržao i veličao Rašu i ostalu gamad od ljudi.

Pa care daleko je On od nule.Prvo frajer je pun ko brod,u Beogradu ga ljudi izuzetno cijene od medija,poznatih licnosti do obicnog svijeta kao i velikom dijelu BiH.Frajeru su na koncerte po Juznoj Americi dolazile po pedeset i vise hiljada ljudi sa No Smoking orkestrom.Licno sam u Beogradu prisustvovao scenama kad se pojavi negdje kako svijet gotivi.A On i sve sarajlije vise prijatelja imaju po cijelom svijetu nego u danasnjem Sarajevu.

[stakasa]

Kao pravi zadnji papak
kao sneg u prolece
kao Bosna bez mira
kao usran bez papira
kao uljez osecam se
ja nisam odavle

Auuuuuuu, mozda i post godine. Prejako. Sve se poklopilo. Svaka cast momak

[Nomo]

Nek je došao, jebat ga. Nekad je bio faca i legenda, a sad je jedna obična nula i propali umjetnik. Posraose u sve što je nekad bio i pljunuo je na grad koji je od njega napravio zvijezdu i bez kojeg njega ne bilo. Mogao je biti gospodin i da mu se komplet sarajevo klanja kad ga vidi na ulici, samo da je imao malo više mozga i da je odabrao pravu stranu, odnosno da nije podržao i veličao Rašu i ostalu gamad od ljudi.

nije on to mogao . zato se treba roditi . nije on divjak , tifa , vikic , boris siber , elvis dj kurtovic , nije on boro kontic , ni sasa petrovic , ni gertruda munitic , ni bodo kovacevic , ni davorin popovic , ni slavisa sucur , ni zeljko komsic ......nele je rodjen kao supak i krkan i kao los . samo je trebao trenutak da to pokaze . svako je u ovom ratu morao pokazati svoje pravo lice . covjek se ne moze promijeniti . nele je govnar i prije rata . kao sto je bio i kardjic i krajisnik i plavsicka . nema tu mjesta prici ...mogao je ovo mogao je ono . on bi i sutra napravio isto je je on to sto jeste . cetnik i papak . nesto slicno se moze reci i za onog menadzera plavg orkestra ( ne sjecam se imena ) koji je bio major u cetnicima iznad Sarajeva . imao je neki pseudonim , bas me zanima gdje je ta bestija . Malcom muharem cini me se da mu je bilo umjetnicko ime .

[drag_gost]

A gdje se odrzase ovi protesti kontra kreleta? Sem pokoje ruzne (zasluzene) po kojekakvim forumima!

Strpi se 20 godina i na one smo cekali haman toliko.

[JohnnyS]

Nek je došao, jebat ga. Nekad je bio faca i legenda, a sad je jedna obična nula i propali umjetnik. Posraose u sve što je nekad bio i pljunuo je na grad koji je od njega napravio zvijezdu i bez kojeg njega ne bilo. Mogao je biti gospodin i da mu se komplet sarajevo klanja kad ga vidi na ulici, samo da je imao malo više mozga i da je odabrao pravu stranu, odnosno da nije podržao i veličao Rašu i ostalu gamad od ljudi.

Pa care daleko je On od nule.Prvo frajer je pun ko brod,u Beogradu ga ljudi izuzetno cijene od medija,poznatih licnosti do obicnog svijeta kao i velikom dijelu BiH.Frajeru su na koncerte po Juznoj Americi dolazile po pedeset i vise hiljada ljudi sa No Smoking orkestrom.Licno sam u Beogradu prisustvovao scenama kad se pojavi negdje kako svijet gotivi.A On i sve sarajlije vise prijatelja imaju po cijelom svijetu nego u danasnjem Sarajevu.

Ja čuo pola milijuna...

[Danguba]

Pa care daleko je On od nule.Prvo frajer je pun ko brod,u Beogradu ga ljudi izuzetno cijene od medija,poznatih licnosti do obicnog svijeta kao i velikom dijelu BiH.Frajeru su na koncerte po Juznoj Americi dolazile po pedeset i vise hiljada ljudi sa No Smoking orkestrom.Licno sam u Beogradu prisustvovao scenama kad se pojavi negdje kako svijet gotivi.A On i sve sarajlije vise prijatelja imaju po cijelom svijetu nego u danasnjem Sarajevu.

Ok onda, niti njega treba Sarajevo niti on Sarajevo.

Cemu frka.

[zateznistub]

Pa care daleko je On od nule.Prvo frajer je pun ko brod,u Beogradu ga ljudi izuzetno cijene od medija,poznatih licnosti do obicnog svijeta kao i velikom dijelu BiH.Frajeru su na koncerte po Juznoj Americi dolazile po pedeset i vise hiljada ljudi sa No Smoking orkestrom.Licno sam u Beogradu prisustvovao scenama kad se pojavi negdje kako svijet gotivi.A On i sve sarajlije vise prijatelja imaju po cijelom svijetu nego u danasnjem Sarajevu.

Za boldirano

a za poddvuceno: Eno po billboardu zajeb'o (da izvines) i same stonse, koje je by the way i kopirao

[Nomo]

Nek je došao, jebat ga. Nekad je bio faca i legenda, a sad je jedna obična nula i propali umjetnik. Posraose u sve što je nekad bio i pljunuo je na grad koji je od njega napravio zvijezdu i bez kojeg njega ne bilo. Mogao je biti gospodin i da mu se komplet sarajevo klanja kad ga vidi na ulici, samo da je imao malo više mozga i da je odabrao pravu stranu, odnosno da nije podržao i veličao Rašu i ostalu gamad od ljudi.

Pa care daleko je On od nule.Prvo frajer je pun ko brod,

u Beogradu ga ljudi izuzetno cijene

od medija,poznatih licnosti do obicnog svijeta kao i velikom dijelu BiH.Frajeru su na koncerte po Juznoj Americi dolazile po pedeset i vise hiljada ljudi sa No Smoking orkestrom.Licno sam u Beogradu prisustvovao scenama kad se pojavi negdje kako svijet gotivi.A On i sve sarajlije vise prijatelja imaju po cijelom svijetu nego u danasnjem Sarajevu.

u beogradu izuzetno cijene i ratka mladica i voju seselja i boru corbu . i drazu mihjalovica cijene u beogradu . i arkan je cijenjen i bokan i vuk draskovic je cijenjen . i dodik je jako cijenjen u bg i biljana plavsic . sto se prijatelja po cijelom svijetu tice to su cetnici iz drugog svjetskog rata i njihova djeca u Chikagu i Australiji . Uopce ne sumnjam da ga cijene takodje cetnici i srpske seljacine koji ciste klozete u Frankfurtu i Berlinu i oni koji sluze kafu u svicarskim vozovima . eto ko se prijatelji neletovi po svijetu . Nije mu Eric Clapton i Sting i Bono prijatelj budi siguran . Ti nista nisi slagao ali cemu se ti divis neko drugi to prezire i smatra uvredom . Ja bi se ubio da sam na njegovom neletovom mjestu . I Thompsona cijene u Kanadi USA , Aregentini Cileu . Vise nego neleta . Ista klijentela samo drugog predzanka . pa ja