Forum Klix.ba

weredsf wrote:

Corto Maltese wrote:Kad već drugih nema.

Nema zene do Srbkinje, to mu treba oprostiti

JoseMujica wrote:neće posustat dok Suljagića ne proglase četnikom kolko vidim već su pola puta prešli

crvenebrigade wrote:

JoseMujica wrote:neće posustat dok Suljagića ne proglase četnikom kolko vidim već su pola puta prešli

Pa sta je sporno? Je li stranacki preletac Emir Suljagic bio u vezi sa Olgom Gavran tokom boravka u Den Haagu?

Jeste!

Je li bivsi muz Olge Gavran bio pripadnik zlocinacke Srpske dobrovaljacke garde monstruma Zeljka Raznatovica - Arkana?

Jeste!

Po ko zna koji put ne mozes prihvatiti cinjenice koje su neoborive, te istovremeno pokusavas (bezuspjesno) spinovati kako bi se sakrila istina o kontroverznom Emiru Suljagicu!

crvenebrigade wrote:
Pa sta je sporno? Je li stranacki preletac Emir Suljagic bio u vezi sa Olgom Gavran tokom boravka u Den Haagu?

Jeste!

Je li bivsi muz Olge Gavran bio pripadnik zlocinacke Srpske dobrovaljacke garde monstruma Zeljka Raznatovica - Arkana?

Jeste!

Po ko zna koji put ne mozes prihvatiti cinjenice koje su neoborive, te istovremeno pokusavas (bezuspjesno) spinovati kako bi se sakrila istina o kontroverznom Emiru Suljagicu!

domet wrote:

JoseMujica wrote:
oprašivanje "tuDŽih" cvjetiČa treba da te čini ponosnim na Emira...po prvi put, since 1990, Prošnjaci nisu hebana strana

Kako to nisu, to Komsic ne racuna na bosnjacke glasove, pa da opet izglasaju u Mostaru HDZ Beslica za gradonacelnika zajedno sa HDZ-om kao sto su to radili dok su bili u SDP-u? Inace slabi su Bosnjaci kako ih ti zoves "Prosnjaci" sto se vidjelo i za vrijeme poplava? Kad su Vlasi zakukali, kuknjava se cula do neba i to toliko da su zapadnjaci odmah izvadili cekovne knjizice i pisali astronomske cifre. Koliko bi tek dobili da su imali pola stete koju je Bosna imala?

JoseMujica wrote:
oprašivanje "tuDŽih" cvjetiČa treba da te čini ponosnim na Emira...po prvi put, since 1990, Prošnjaci nisu hebana strana

crvenebrigade wrote:

JoseMujica wrote:neće posustat dok Suljagića ne proglase četnikom kolko vidim već su pola puta prešli

Pa sta je sporno? Je li stranacki preletac Emir Suljagic bio u vezi sa Olgom Kavran tokom boravka u Den Haagu?

Jeste!

Je li bivsi muz Olge Kavran bio pripadnik zlocinacke Srpske dobrovaljacke garde monstruma Zeljka Raznatovica - Arkana?

Jeste!

Po ko zna koji put ne mozes prihvatiti cinjenice koje su neoborive, te istovremeno pokusavas (bezuspjesno) spinovati kako bi se sakrila istina o kontroverznom Emiru Suljagicu!

plain vanilla wrote:oj teme

weredsf wrote:

levana wrote:

Corto Maltese wrote:Ako nekoga zanima šta znači izraz "wishful thinking", i kako izgleda u praksi, neka ode na portal Tacno.net i pročita članak pod naslovom "U kojim imenima treba traziti clanove novog Predsjednistva BiH", Slave Kukića

Da se ne muče ljudi

Kandidati za novo Predsjedništvo BiH su, napokon, poznati. I već prvi dan smo, a do izbora su puna tri mjeseca, prisiljeni gutati priče o tome tko je favorit, a tko su tek statisti u izbornoj trci. U pitanju su, međutim, priče koje su navijačke – i koje s realnošću i ne moraju imati bogzna kakve veze. Na to, uostalom, upozorava i svaka, iole ozbiljna analiza – koja, objektivno, ne može zaobići mogućnost „velikih“ izbornih iznenađenja.

Piše: Slavo Kukić

Pogledajmo, primjerice, kako izgledaju stvari u utrci za bošnjačkog člana kolektivnog šefa – gdje je gužva i najveća. U utrci su, istina, i ovaj put oprobana imena, ali i osobe koje je, pošteno govoreći, malo tko očekivao. A otuda, onda, i sudovi o vjerojatnom pobjedniku – Izetbegoviću, Ceriću, Radončiću. Pristupi li se, međutim, procjeni iz perspektive cjelovitije analize, stvari bi u konačnici mogle izgledati bitno drugačije.

Pogledajmo, uostalom. Izgledi Izetbegovića se temelje na političkoj snazi SDA – koja, ruku na srce, nije upitna. Ali, sva istraživanja – pa i, ako dobro razumjeh, ono za potrebe američkog Nacionalno demokratskog instituta – pokazuju kako politička snaga njegove partije nije joker na kojeg bi se bez izuzetka moglo osloniti. Jer, ispred nje je, primjerice, i to s osjetnom prednošću, Komšić i njegova Demokratska fronta. A to, onda, znači da je i njezin kandidat, Emir Suljagić, iz pozicije utjecaja stranaka u biračkom tijelu, u prednosti.

Priča se, međutim, tu i ne završava. Demokratska fronta je mlada, ali i homogena politička grupacija. Za SDA se, pak, to isto ne bi moglo reći. Vratimo li se, uostalom, dva izborna ciklusa unazad, kada takmaci za člana državnoga predsjedništva bijahu Silajdžić i Tihić, neće nam se teško biti prisjetiti kako je lider SDA tada izgubio – tako što je današnji zamjenik predsjednika te stranke svoj dio stranačkih glasova potiho usmjerio protiv vlastitoga šefa, a za kandidata druge stranke. Tko kaže da se današnjemu kandidatu SDA to ne bi moglo vratiti kao bumerang – da Tihićev dio SDA odluči glasovati protiv vlastitoga kandidata. Zašto? Pa, jer bi se time postigla dva cilja – da se Izetbegoviću, posebice nakon „driblinga“ mu s izbornim listama, vrati milo za drago, ali i da ga se izbaci iz sedla ambicije da konačno ovlada strankom rahmetli babe.

Ako se, pak, stranačko članstvo – i biračko tijelo dakako – okreće od vlastitoga kandidata, prema kome je njegovo okretanje najlogičnije? Prema Ceriću? Ni slučajno. Jer, Tihićeva struja s njim nikada nije bila u posebno srdačnim odnosima. Prema Radončiću? Ne vjerujem. Jer, ljudi koji podržavaju Tihića baš i ne vjeruju u Fahrin moralni kredo. Tko im, onda, ostaje? Po mojem sudu, osoba koja je najbliža promociji vrijednosti koje personificira i Tihić sam. Emir Suljagić.

U prilog Suljagiću, uz realno moguću potporu značajnog dijela biračkoga tijela SDA, ide i još jedan detalj – činjenica da, ako je suditi po prvim mu izjavama, govori u ime obespravljenih i poniženih. A takvih je u ovoj zemlji barem devet desetina. I taj govor bi, objektivno, mogao porušiti i stranačke i etničke zidove. A to, onda, znači da bi mogao privući Bošnjake kojima Demokratska fronta baš i nije prvi izbor, ali i sve ostale, ne iznenadite se ako među njima budu čak i Hrvati iz zapadne Hercegovine. Zamislite tu situaciju – Hrvat, usto zapadni Hercegovac, glasuje za Bošnjaka.

Pobjedi li, hoću reći, Suljagić, to bi iznenađenje moglo biti samo za neupućene. Ništa, međutim, manje zanimljivo ne bi trebalo biti ni u utrci za hrvatskoga člana kolektivnog šefa. Na teren će, istina, istrčati manje igrača. Ali, izbori time neće izgubiti na svojoj draži.

Tko od njih je favorit? Pitate li prosječna građanina, reći će vam da je lider HDZ-a u prednosti pred ostalima. Slažem se. No, ne slažem se da je priča i završena. Veliki bi „vođa“, potpuno suprotno, mogao gutati i gorke pilule – pa i pretrpjeti poraz o kojem nije razmišljao. Ne vjerujem, istina, da bi mu muke, i najteži udarac u životu, ovaj put još uvijek mogao zadati prvi čovjek devedesetke – usprkos i činjenici da se radi o osobi koja bi bh. Hrvate značajno izvukla iz blata hipoteka koje im hadezeovi političari, Čović posebice, ostaviše u amanet. Ali, neprospavane noći vlasnik najvećeg srednjovjekovnoga dvorca u ovom dijelu svijeta mogao bi proživjeti zbog lidera Stranke pravde i povjerenja. Pitate se, zašto? Više je razloga tome. Budimir je, prije svega, lider višenacionalne partije – a to, onda, znači da mu je potencijalno biračko tijelo značajno veće od tijela njegova glavnog takmaca. Oko sebe je, potom, okupio i koaliciju koju bi neozbiljno bilo ignorirati. Ne vjerujem da će mu zaboravljena biti i zalaganja za hrvatsku braniteljsku populaciju – ona prema ministru Helezu prije svega. A isključiti, na koncu, ne treba potporu i drugih aktera u političkoj utakmici – Narodne stranke Radom za boljitak, primjerice, pa i još ponekoga, manjih stranaka zeničke regije posebice. Sve to bi, promatrano kumulativno, moglo dostići i brojku o kojoj veliki „vođa“ nije ni sanjao – i zadati mu jade s kakvima ni u bunilu nije mogao kalkulirati.

Ipak, barem što se moga razumijevanja tiče, najzanimljivija izborna bitka bi se trebala voditi na prostoru manjeg bh. entiteta. Tamošnja je politička scena, naime, bukvalno bipolarizirana – na jednoj su strani Dodik i njegovi sateliti, na drugoj Savez za promjene s SDS-om i Bosićem na čelu. Ne vjerujem, doduše, da se trenutačnog predsjednika RS-a još uvijek može potući u trci za predsjedničku poziciju. Ali, sve ostalo je na vagi – i prevaga u Narodnoj skupštini, i izgledi za člana državnoga predsjedništva posebice. Kandidat Saveza za promjene je, naime, i na posljednjim izborima puhao za vrat Radmanoviću, a sada na drugoj strani ima puno beznačajnijeg takmaca – i, objektivno, pobjeda mu se najozbiljnije smiješi. Dobije li se, uz sve to, potpora i koalicije „Domovina“, kapitulaciju Dodikove družine, i na državnoj i na entitetskoj razini, teško da bi i sam Svevišnji mogao spriječiti.

Sve to je, ne budimo naivni, krajnje jasno i lideru SNSD-a. U prilog tome, uostalom, svjedoči i nervoza koju sve otvorenije pokazuje – pa i akcije kojima vlastitim prijetnjama želi parirati. Ponovo mu, kao i prethodnih sedam-osam godina, prijete smrću. Tko? Sam Bog zna. Ali, državne službe za tim intenzivno tragaju – i tragati će sve do okončanja izbora. Protiv Srba se, potom, kao i devedesetih godina prošlog stoljeća, urotio i najveći dio svijeta. Na čelu kolone su, dakako, opet Amerikanci – otpravnik poslova američke ambasade u BiH posebice. Za Dodika Hill je – zato što upozorava na nezadovoljstvo u RS-u zbog endemske korupcije u koju je zaglavilo njezino vodstvo – „patološki lažov i smutljivac“ koji sve to čini kako bi podržao SDS i Savez za promjene. Jer, zna Dodik da se, iako to Hill nije i izgovorio, misli na njega – i da su poruku na taj način razumjeli i birači. I stoga Hillove izjave „krsti“ izravnim uključivanjem u predizbornu kampanju i miješanjem u unutarnje stvari jedne suverene zemlje. A, da bi ga se u tome onemogućilo, da bi se, dodaje, zaštitile i domaće institucije – kako institucija predsjednika RS-a, tako i dignitet svih institucija u BiH – „vožd“ traži pokretanje procedure kojom bi se američkoga diplomatu proglasilo personom non grata. Čemu? Zna Dodik da od tog nema ništa. Ali, zna i da bi izazvana halabuka mogla ponekog naivna i zavarati – i natjerati izbornu vodu na njegov mlin.

Protiv Srba su i poznati osvajači ovih prostora, sljedbenici nekadašnjeg osmanskoga carstva. U prilog tome, među inim, svjedoče i najnovije prijetnje turskog premijera da će, svi koji bi se usudili „dirnuti“ Bošnjake, protiv sebe imati „stotinu miliona Turaka“. Pomogli nisu ni demantiji turskih veleposlanstava, ni sarajevskog ni beogradskog, da se radi o izmišljenoj izjavi koja nikada nije izrečena – i da je Turska prijatelj BiH i svih njezinih građana. Ne, ne, Mile vjeruje da je Erdogan prijetnju izgovorio i da je – pogledajte slijedeću konstrukciju – kada je shvatio da se radi o opasnoj igri, sada sam pokušava povlačiti. A njegovu bi igru, i u tome je poenta svih Dodikovih „upozorenja“ sunarodnjacima, shvatiti morali i „oni koji u RS-u promoviraju probosansku ili bosansku politiku“, oni dakle oko Saveza za promjene. Jer, prijetnja turskog premijera je ohrabrenje bošnjačkim strankama da budu još agresivnije – pa vi, braćo Srbi, još jednom razmislite o tome što i kako činite.

U vezi s „izjavama“ turskog premijera, međutim, indikativan je još jedan detalj. „Izjavu“ u bh. medijski prostor nije gurnuo nijedan medij pod izravnom Dodikovom kontrolom nego izdanje Večernjega lista za BiH, tiskovina, dakle, pod uređivačkom kontrolom lidera HDZ-a – koja se ni jednom riječju, ni pri objavljivanju „vijesti“, ni nakon toga, ne pozove na izvor koji „vijest“ objavi. Slučajnost? Ma kakvi. Sve to je ranije, između hrvatsko-srpskog dvojca dakako, do u tančine razrađeno. A onda su siroti „urednik“, i tiskovina koju potpisuje, samo poslužili kao produžena ruka zajedničkog plana – da se vijest iz neidentificiranih izvora „provali“, da istu preuzme Srna i stvori medijsku gužvu koja bi „voždu“ trebala poslužiti kao vjetar u leđa.

Hoće li, međutim, Čovićeva, i potpora njegova biltena, biti i dovoljna? Sve mi se čini – ne. A to bi, ruku na srce – i na žalost i Čoviću i Dodiku – bilo dobro i za ovu zemlju.

Gazi ovo Bakir ko plitak potok

crvenebrigade wrote:Evo poceli su Zeljko Komsic i Emir Suljagic da iz straha brutalno napadaju putem lazljuvog stranackog biltena sumnjivog lica Fahrudina Radoncica.

E moj Zeljko Komsicu pao si na niske grane svrstavajuci se na stranu jarana Nasera Keljmendija.

crvenebrigade wrote:Evo poceli su Zeljko Komsic i Emir Suljagic da iz straha brutalno napadaju putem lazljuvog stranackog biltena sumnjivog lica Fahrudina Radoncica.

E moj Zeljko Komsicu pao si na niske grane svrstavajuci se na stranu jarana Nasera Keljmendija.

To ga je, kaže, učvrstilo u uvjerenju da ne može stajati postrani i „učestvovati u isporuci ove zemlje u ruke onih koje već dvije decenije Bosna zanima isključivo od Baščaršije do Marijin-Dvora, odnosno od ulaza u BH Telecom do ulaza u Elektroprivredu BiH“.

Dodaje da se kandidirao i da ukaže na to da danas postoje dvije vrste Bošnjaka: „Bošnjaci „bijelci“ koji imaju pravo da upravljaju ovom zemljom i Bošnjaci „crnci“, koji nemaju i da progovorim uime ovih drugih“.

- Da kažem da me nimalo ne obavezuje ako je bilo ko pomislio da je pola Bosne mogao prepisati Radovanu Karadžiću. Ako sam 1992. godine kao Bošnjak iz Bratunca, samo zbog toga što jesam, mogao izgubiti život, onda kao Bošnjak iz Bratunca mogu da se kandidujem za člana Predsjedništva BiH 2014. godine. Jer, ova zemlja i ovaj narod u Predsjedništvu trebaju nekoga ko će ih predstavljati sve, bez obzira na to gdje žive - i tamo gdje su manjina - a ne samo one Bošnjake koji žive na Poljinama - kazao je Suljagić.

JoseMujica wrote:

To ga je, kaže, učvrstilo u uvjerenju da ne može stajati postrani i „učestvovati u isporuci ove zemlje u ruke onih koje već dvije decenije Bosna zanima isključivo od Baščaršije do Marijin-Dvora, odnosno od ulaza u BH Telecom do ulaza u Elektroprivredu BiH“.

Dodaje da se kandidirao i da ukaže na to da danas postoje dvije vrste Bošnjaka: „Bošnjaci „bijelci“ koji imaju pravo da upravljaju ovom zemljom i Bošnjaci „crnci“, koji nemaju i da progovorim uime ovih drugih“.

- Da kažem da me nimalo ne obavezuje ako je bilo ko pomislio da je pola Bosne mogao prepisati Radovanu Karadžiću. Ako sam 1992. godine kao Bošnjak iz Bratunca, samo zbog toga što jesam, mogao izgubiti život, onda kao Bošnjak iz Bratunca mogu da se kandidujem za člana Predsjedništva BiH 2014. godine. Jer, ova zemlja i ovaj narod u Predsjedništvu trebaju nekoga ko će ih predstavljati sve, bez obzira na to gdje žive - i tamo gdje su manjina - a ne samo one Bošnjake koji žive na Poljinama - kazao je Suljagić.

dr. Suljagić o temeljnoj genetskoj razlici između nestandardiziranih Prošnjaka i certificiranih Bošnjaka-muslimana

vrataprozor wrote:

To ga je, kaže, učvrstilo u uvjerenju da ne može stajati postrani i „učestvovati u isporuci ove zemlje u ruke onih koje već dvije decenije Bosna zanima isključivo od Baščaršije do Marijin-Dvora, odnosno od ulaza u BH Telecom do ulaza u Elektroprivredu BiH“.

Dodaje da se kandidirao i da ukaže na to da danas postoje dvije vrste Bošnjaka: „Bošnjaci „bijelci“ koji imaju pravo da upravljaju ovom zemljom i Bošnjaci „crnci“, koji nemaju i da progovorim uime ovih drugih“.

- Da kažem da me nimalo ne obavezuje ako je bilo ko pomislio da je pola Bosne mogao prepisati Radovanu Karadžiću. Ako sam 1992. godine kao Bošnjak iz Bratunca, samo zbog toga što jesam, mogao izgubiti život, onda kao Bošnjak iz Bratunca mogu da se kandidujem za člana Predsjedništva BiH 2014. godine. Jer, ova zemlja i ovaj narod u Predsjedništvu trebaju nekoga ko će ih predstavljati sve, bez obzira na to gdje žive - i tamo gdje su manjina - a ne samo one Bošnjake koji žive na Poljinama - kazao je Suljagić.

Nista sporno, sve poprilicno dobro receno, pogotovo ono od Bascarsije do Marijin-Dvora sto je pretpostavljam do Stupa ili Ilidze, jedino sto je kod njega sporno je njegovo bosnjastvo.


Emire, uvjeri me da si Bosnjak, da nisi novi izdajica tipa Emira Kusturice.

levana wrote:

Corto Maltese wrote:Ako nekoga zanima šta znači izraz "wishful thinking", i kako izgleda u praksi, neka ode na portal Tacno.net i pročita članak pod naslovom "U kojim imenima treba traziti clanove novog Predsjednistva BiH", Slave Kukića

Da se ne muče ljudi

Kandidati za novo Predsjedništvo BiH su, napokon, poznati. I već prvi dan smo, a do izbora su puna tri mjeseca, prisiljeni gutati priče o tome tko je favorit, a tko su tek statisti u izbornoj trci. U pitanju su, međutim, priče koje su navijačke – i koje s realnošću i ne moraju imati bogzna kakve veze. Na to, uostalom, upozorava i svaka, iole ozbiljna analiza – koja, objektivno, ne može zaobići mogućnost „velikih“ izbornih iznenađenja.

Piše: Slavo Kukić

Pogledajmo, primjerice, kako izgledaju stvari u utrci za bošnjačkog člana kolektivnog šefa – gdje je gužva i najveća. U utrci su, istina, i ovaj put oprobana imena, ali i osobe koje je, pošteno govoreći, malo tko očekivao. A otuda, onda, i sudovi o vjerojatnom pobjedniku – Izetbegoviću, Ceriću, Radončiću. Pristupi li se, međutim, procjeni iz perspektive cjelovitije analize, stvari bi u konačnici mogle izgledati bitno drugačije.

Pogledajmo, uostalom. Izgledi Izetbegovića se temelje na političkoj snazi SDA – koja, ruku na srce, nije upitna. Ali, sva istraživanja – pa i, ako dobro razumjeh, ono za potrebe američkog Nacionalno demokratskog instituta – pokazuju kako politička snaga njegove partije nije joker na kojeg bi se bez izuzetka moglo osloniti. Jer, ispred nje je, primjerice, i to s osjetnom prednošću, Komšić i njegova Demokratska fronta. A to, onda, znači da je i njezin kandidat, Emir Suljagić, iz pozicije utjecaja stranaka u biračkom tijelu, u prednosti.

Priča se, međutim, tu i ne završava. Demokratska fronta je mlada, ali i homogena politička grupacija. Za SDA se, pak, to isto ne bi moglo reći. Vratimo li se, uostalom, dva izborna ciklusa unazad, kada takmaci za člana državnoga predsjedništva bijahu Silajdžić i Tihić, neće nam se teško biti prisjetiti kako je lider SDA tada izgubio – tako što je današnji zamjenik predsjednika te stranke svoj dio stranačkih glasova potiho usmjerio protiv vlastitoga šefa, a za kandidata druge stranke. Tko kaže da se današnjemu kandidatu SDA to ne bi moglo vratiti kao bumerang – da Tihićev dio SDA odluči glasovati protiv vlastitoga kandidata. Zašto? Pa, jer bi se time postigla dva cilja – da se Izetbegoviću, posebice nakon „driblinga“ mu s izbornim listama, vrati milo za drago, ali i da ga se izbaci iz sedla ambicije da konačno ovlada strankom rahmetli babe.

Ako se, pak, stranačko članstvo – i biračko tijelo dakako – okreće od vlastitoga kandidata, prema kome je njegovo okretanje najlogičnije? Prema Ceriću? Ni slučajno. Jer, Tihićeva struja s njim nikada nije bila u posebno srdačnim odnosima. Prema Radončiću? Ne vjerujem. Jer, ljudi koji podržavaju Tihića baš i ne vjeruju u Fahrin moralni kredo. Tko im, onda, ostaje? Po mojem sudu, osoba koja je najbliža promociji vrijednosti koje personificira i Tihić sam. Emir Suljagić.

U prilog Suljagiću, uz realno moguću potporu značajnog dijela biračkoga tijela SDA, ide i još jedan detalj – činjenica da, ako je suditi po prvim mu izjavama, govori u ime obespravljenih i poniženih. A takvih je u ovoj zemlji barem devet desetina. I taj govor bi, objektivno, mogao porušiti i stranačke i etničke zidove. A to, onda, znači da bi mogao privući Bošnjake kojima Demokratska fronta baš i nije prvi izbor, ali i sve ostale, ne iznenadite se ako među njima budu čak i Hrvati iz zapadne Hercegovine. Zamislite tu situaciju – Hrvat, usto zapadni Hercegovac, glasuje za Bošnjaka.

Pobjedi li, hoću reći, Suljagić, to bi iznenađenje moglo biti samo za neupućene. Ništa, međutim, manje zanimljivo ne bi trebalo biti ni u utrci za hrvatskoga člana kolektivnog šefa. Na teren će, istina, istrčati manje igrača. Ali, izbori time neće izgubiti na svojoj draži.

Tko od njih je favorit? Pitate li prosječna građanina, reći će vam da je lider HDZ-a u prednosti pred ostalima. Slažem se. No, ne slažem se da je priča i završena. Veliki bi „vođa“, potpuno suprotno, mogao gutati i gorke pilule – pa i pretrpjeti poraz o kojem nije razmišljao. Ne vjerujem, istina, da bi mu muke, i najteži udarac u životu, ovaj put još uvijek mogao zadati prvi čovjek devedesetke – usprkos i činjenici da se radi o osobi koja bi bh. Hrvate značajno izvukla iz blata hipoteka koje im hadezeovi političari, Čović posebice, ostaviše u amanet. Ali, neprospavane noći vlasnik najvećeg srednjovjekovnoga dvorca u ovom dijelu svijeta mogao bi proživjeti zbog lidera Stranke pravde i povjerenja. Pitate se, zašto? Više je razloga tome. Budimir je, prije svega, lider višenacionalne partije – a to, onda, znači da mu je potencijalno biračko tijelo značajno veće od tijela njegova glavnog takmaca. Oko sebe je, potom, okupio i koaliciju koju bi neozbiljno bilo ignorirati. Ne vjerujem da će mu zaboravljena biti i zalaganja za hrvatsku braniteljsku populaciju – ona prema ministru Helezu prije svega. A isključiti, na koncu, ne treba potporu i drugih aktera u političkoj utakmici – Narodne stranke Radom za boljitak, primjerice, pa i još ponekoga, manjih stranaka zeničke regije posebice. Sve to bi, promatrano kumulativno, moglo dostići i brojku o kojoj veliki „vođa“ nije ni sanjao – i zadati mu jade s kakvima ni u bunilu nije mogao kalkulirati.

Ipak, barem što se moga razumijevanja tiče, najzanimljivija izborna bitka bi se trebala voditi na prostoru manjeg bh. entiteta. Tamošnja je politička scena, naime, bukvalno bipolarizirana – na jednoj su strani Dodik i njegovi sateliti, na drugoj Savez za promjene s SDS-om i Bosićem na čelu. Ne vjerujem, doduše, da se trenutačnog predsjednika RS-a još uvijek može potući u trci za predsjedničku poziciju. Ali, sve ostalo je na vagi – i prevaga u Narodnoj skupštini, i izgledi za člana državnoga predsjedništva posebice. Kandidat Saveza za promjene je, naime, i na posljednjim izborima puhao za vrat Radmanoviću, a sada na drugoj strani ima puno beznačajnijeg takmaca – i, objektivno, pobjeda mu se najozbiljnije smiješi. Dobije li se, uz sve to, potpora i koalicije „Domovina“, kapitulaciju Dodikove družine, i na državnoj i na entitetskoj razini, teško da bi i sam Svevišnji mogao spriječiti.

Sve to je, ne budimo naivni, krajnje jasno i lideru SNSD-a. U prilog tome, uostalom, svjedoči i nervoza koju sve otvorenije pokazuje – pa i akcije kojima vlastitim prijetnjama želi parirati. Ponovo mu, kao i prethodnih sedam-osam godina, prijete smrću. Tko? Sam Bog zna. Ali, državne službe za tim intenzivno tragaju – i tragati će sve do okončanja izbora. Protiv Srba se, potom, kao i devedesetih godina prošlog stoljeća, urotio i najveći dio svijeta. Na čelu kolone su, dakako, opet Amerikanci – otpravnik poslova američke ambasade u BiH posebice. Za Dodika Hill je – zato što upozorava na nezadovoljstvo u RS-u zbog endemske korupcije u koju je zaglavilo njezino vodstvo – „patološki lažov i smutljivac“ koji sve to čini kako bi podržao SDS i Savez za promjene. Jer, zna Dodik da se, iako to Hill nije i izgovorio, misli na njega – i da su poruku na taj način razumjeli i birači. I stoga Hillove izjave „krsti“ izravnim uključivanjem u predizbornu kampanju i miješanjem u unutarnje stvari jedne suverene zemlje. A, da bi ga se u tome onemogućilo, da bi se, dodaje, zaštitile i domaće institucije – kako institucija predsjednika RS-a, tako i dignitet svih institucija u BiH – „vožd“ traži pokretanje procedure kojom bi se američkoga diplomatu proglasilo personom non grata. Čemu? Zna Dodik da od tog nema ništa. Ali, zna i da bi izazvana halabuka mogla ponekog naivna i zavarati – i natjerati izbornu vodu na njegov mlin.

Protiv Srba su i poznati osvajači ovih prostora, sljedbenici nekadašnjeg osmanskoga carstva. U prilog tome, među inim, svjedoče i najnovije prijetnje turskog premijera da će, svi koji bi se usudili „dirnuti“ Bošnjake, protiv sebe imati „stotinu miliona Turaka“. Pomogli nisu ni demantiji turskih veleposlanstava, ni sarajevskog ni beogradskog, da se radi o izmišljenoj izjavi koja nikada nije izrečena – i da je Turska prijatelj BiH i svih njezinih građana. Ne, ne, Mile vjeruje da je Erdogan prijetnju izgovorio i da je – pogledajte slijedeću konstrukciju – kada je shvatio da se radi o opasnoj igri, sada sam pokušava povlačiti. A njegovu bi igru, i u tome je poenta svih Dodikovih „upozorenja“ sunarodnjacima, shvatiti morali i „oni koji u RS-u promoviraju probosansku ili bosansku politiku“, oni dakle oko Saveza za promjene. Jer, prijetnja turskog premijera je ohrabrenje bošnjačkim strankama da budu još agresivnije – pa vi, braćo Srbi, još jednom razmislite o tome što i kako činite.

U vezi s „izjavama“ turskog premijera, međutim, indikativan je još jedan detalj. „Izjavu“ u bh. medijski prostor nije gurnuo nijedan medij pod izravnom Dodikovom kontrolom nego izdanje Večernjega lista za BiH, tiskovina, dakle, pod uređivačkom kontrolom lidera HDZ-a – koja se ni jednom riječju, ni pri objavljivanju „vijesti“, ni nakon toga, ne pozove na izvor koji „vijest“ objavi. Slučajnost? Ma kakvi. Sve to je ranije, između hrvatsko-srpskog dvojca dakako, do u tančine razrađeno. A onda su siroti „urednik“, i tiskovina koju potpisuje, samo poslužili kao produžena ruka zajedničkog plana – da se vijest iz neidentificiranih izvora „provali“, da istu preuzme Srna i stvori medijsku gužvu koja bi „voždu“ trebala poslužiti kao vjetar u leđa.

Hoće li, međutim, Čovićeva, i potpora njegova biltena, biti i dovoljna? Sve mi se čini – ne. A to bi, ruku na srce – i na žalost i Čoviću i Dodiku – bilo dobro i za ovu zemlju.

vonSchtigliz wrote:

JoseMujica wrote:

To ga je, kaže, učvrstilo u uvjerenju da ne može stajati postrani i „učestvovati u isporuci ove zemlje u ruke onih koje već dvije decenije Bosna zanima isključivo od Baščaršije do Marijin-Dvora, odnosno od ulaza u BH Telecom do ulaza u Elektroprivredu BiH“.

Dodaje da se kandidirao i da ukaže na to da danas postoje dvije vrste Bošnjaka: „Bošnjaci „bijelci“ koji imaju pravo da upravljaju ovom zemljom i Bošnjaci „crnci“, koji nemaju i da progovorim uime ovih drugih“.

- Da kažem da me nimalo ne obavezuje ako je bilo ko pomislio da je pola Bosne mogao prepisati Radovanu Karadžiću. Ako sam 1992. godine kao Bošnjak iz Bratunca, samo zbog toga što jesam, mogao izgubiti život, onda kao Bošnjak iz Bratunca mogu da se kandidujem za člana Predsjedništva BiH 2014. godine. Jer, ova zemlja i ovaj narod u Predsjedništvu trebaju nekoga ko će ih predstavljati sve, bez obzira na to gdje žive - i tamo gdje su manjina - a ne samo one Bošnjake koji žive na Poljinama - kazao je Suljagić.

dr. Suljagić o temeljnoj genetskoj razlici između nestandardiziranih Prošnjaka i certificiranih Bošnjaka-muslimana

Ni tebi nije lako .