Forum Klix.ba

sve je moguce
dosta sam kontrasa vidjeo uzivo ali su svi imali bijele volane bez hromirane sirene...

goran16v wrote:

Optimist wrote:

Fico 1965 - sa oznakama talijanskog Fiata 600, jel prvo il je drugo ostaje mistery...!

Ako je 1965 veća je vjerovatnoća da je Zastava jer FIAT je 1964 prestao proizvoditi kontraše.

bitanga_sa_otesa wrote:sve je moguce
dosta sam kontrasa vidjeo uzivo ali su svi imali bijele volane bez hromirane sirene...

pa de luxe verzija...

drpili ja i drug od njegovog dede...stajao 100 godina nekorišten, izraubovan, truo (ne deda, nego fića)...neka otvoreno kafena boja...
i spičimo nekim alternativnim stazama zbog milicije...
vidim ogromnu baru ispred, palim brisače...prolazimo baru, šoferka suha, mi mokri komplet.

VREMEPLOV
ZASTAVA 750

Prva ljubav
Gotovo svim prije ratnim vozačima Fićo je bio prvi automobil kojeg su vozili. Mnogima je, radi ekonomskih prilika, bio i jedini. Nastao je u Italiji, 1955., kao zamjena za manji Fiat 500. U bivšoj Jugoslaviji proizvodila ga je, po licenci, ''Crvena Zastava'' iz Kragujevca te je zahvaljujući tome konačna cijena bila ''po ukusu'' radničke klase.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata većina Europe bila je, manje-više, poharana. Ljudi zasićeni pričama o ratu, politici i nacionalizmu počeli su razmišljati o ljepšim i važnijim stvarima u životu. Osjećaj slobode i mobilnosti najbolje je davao automobil te je postao jedan od najvažnijih prioriteta, odmah nakon regulisanja stambenog pitanja. Ah, kakva interesantna podudarnost sa današnjim vremenima. Nijemci su pokrenuli proizvodnju Bube, Francuzi konačno počinju proizvoditi Spačeka dok Talijani, najveći majstori pravljenja malih, gradskih, automobila odlučuju zamijeniti mali FIAT 500, Topolino, sa nešto većim FIAT-om 600. Bilo je, dakle, dovoljno modela za početak motoriziranja cijelih nacija. Nije se puno biralo te je većina kupovala automobil koji se proizvodio u zemljama gdje žive. Tada nije bilo jačeg povezivanja država te su i davanja na strane proizvode bila velika. Druga prednost bila je, relativno, dobra opskrbljenost jeftinim rezervnim dijelovima koji su se tada kupovali znatno češće nego danas. Neke stanovnike Europe ''zapala'' je Buba, neke Spaček a nama je na raspolaganju bio FIAT 600 koji je premijeru imao na salonu automobila u Genevi, 1955. godine. Obzirom da se fabrika u Kragujevcu zvala ''Crvena Zastava'' ime FIAT zamijenjeno je sa Zastava. Legenda kaže da nadimak Fićo potiče od istoimenog partizanskog kurira koji je bio mali rastom ali koji je brzo i pouzdano donosio poruke na zadani cilj. Prve verzije pokretao je četverocilindrični vodeno hlađeni motor smješten ''skroz'' nazad. Iz radne zapremine 633 ccm dobiveno je, za to doba, sasvim upotrebljivih 21,5 KS. I dan danas simpatična karoserija dimenzija: dužina 3.295mm, širina 1.375, visina 1.405mm sa međuosovinskim razmakom od, okruglo, 2.000 mm bila je dovoljna da se četiri člana radničke obitelji udobno smjeste i otisnu na godišnji odmor. Problema nije bilo čak i kada su se u automobilu vozile četiri odrasle osobe. Putnici su mogli svako malo protegnuti noge jer je vozač često trebao nešto prekontrolisati, pritegnuti a bogami i zamijeniti. Male prtljažnike, naprijed 84 litra (prve verzije 75 litara) i nazad, iza zadnjih sjedišta, 24 litra vozači su većinom popunjavali rezervnim dijelovima. Neophodni su bili: gumeni zglobovi sa prijenos snage (gumigelig), prirubnice, remenje, pumpa za benzin, komplet dihtunga itd. Moj prijatelj Nino nosio je uvijek, pored nabrojanog, i rezervnu glavu motora, zlu ne trebalo. A trebalo je čak dva puta, radi ''teške'' noge na gasu. U vrijeme kada mobitel još nije bio ''otkriven'' i kada je fiksni telefon bio privilegija svaki vozač i vozačica, ako nije baš zgodna, morali su biti bar osrednji mehaničari. Ključevi 8, 10, 13, 17 i 32 u spretnim rukama činili su čuda. Gdje god da su putnici pošli oni bi i došli. Prije ili poslije sa čistim ili masnim rukama nije bilo bitno. Nakon par godina vožnje, famozni, gumigeling vještiji su mijenjali za 10-tak minuta, taman koliko vremena treba brižnoj majci da presvuče i osvježi djecu. Sreći nigdje kraja. Svi, baš svi, su se kotrljali sa zadovoljnim osmjehom na licu. Mali Fićo bio je ravnopravan, ako ne i povlašten, član skromne radničke obitelji te su svi jedva čekali nedjeljni izlet da bi ga ''kupali''. Pranje Fiće bilo je pravi ritual. Tačno se znalo ko šta smije da ''dira''. Djeca su prala gume, supruga čistila unutrašnjost dok je glava porodice ''milovala'' karoseriju. Prilikom glancanja okvira farova, ''brkova'' na prednjem čeonom limu, ratkapa, ili branika zadovoljan izraz lica kod sretnika koji je to radio teško je opisati. Sumnjamo da danas sretnije izgledaju vlasnici Ferrari-a Enzo. U, ne baš tako dalekoj povijesti, od deset automobila parkiranih u jednoj ulici, bar osam ih je bilo Fićo. Radi toga za njim se niko nije naglo okretao na ulici. Međutim, danas kada bilo ko od nas ugleda Fiću sa sjetom se okrene a nerijetko, iz čistog poštovanja, dozvoli i prvenstvo prolaza u saobraćaju. Prva ljubav zaborava nema.
Vremenom, pojavljuju se bolje opremljene i jače motorizirane varijante FIAT-a 600. Talijani 1957. dobivaju platneni krov koji se cijelom dužinom, kao kod Spačeka, mogao smotati što je davalo kabrioletski osjećaj (kod nas se nikada nije proizvodila takva verzija). Iste godine izlazi i Multipla, napravljena na istoj platformi, koja je, htjeli to neki priznati ili ne, prvi pokušaj pravljenja modernih MPV automobila. Imala je šest sjedišta u tri reda od kojih su se zadnja dva lako vadila iz vozila čime se dobivao veliki prtljažnik. Varijacijama na temu tu nije kraj. Na tržište dolazi i kombi verzija kao i karoserija sa četvora vrata koja se izrađivala u Španiji. No vratimo se mi našem domaćem Fići. Na modelima koji su se pravili u matičnoj FIAT-ovoj fabrici, do 1965. vrata su se otvarala na krivu stranu. Pored moderniziranja vrata kvadratni rezervoar, smješten ispod prednje haube, zamijenjen je pravougaonim koji je tako postao bar malo bezopasniji prilikom sudara. ''Crvena Zastava'' je noviju varijantu počela proizvoditi tek 1968. jer je, valjda, bilo toliko zaliha lima predviđenog za stari oblik karoserije. Promjene, većinom kozmetičke prirode, nastavljaju se i dalje. Male farove obrubljene aluminijskim prstenima mijenjaju veći okruženi kromiranim i masivnijim obrubima a žmigavci sa gornjeg dijela blatobrana (kao kod Bube) ''sele'' se ispod svjetlosne grupe. Legendarni dobroćudni ''brkovi'', kao kod kućnog mačka, na žalost vremenom nestaju te Fićo, istina, izgleda modernije ali, nostalgičari bi rekli, nekako siromašnije. Zajedeno sa bijelim obrubima guma na točkovima nestaje i centralno smještena kontakt brava. Sada se ona nalazi na stubu upravljača čime je Fićo ujedno dobio i sigurnosnu bravu za zaključavanje upravljača. Na ''centralnom'' grebenu Fićo je imao samo tri prekidača- za brisaće, za svjetla i prekidač koji je omogućavao neovisno osvjetljenje instrument table o uključivanju farova. Sličnom idejom danas se hvale u SAAB-u gdje je uz takav prekidač, tokom noćne vožnje, moguće potpuno zatamniti kokpit. Vidi se da ''oni'' nikada nisu vozili Fiću. Tokom godina taj prekidač zamijenjen je sa onim koji uključuje sva četiri žmigavca istovremeno dok se siromašna instrument tabla osvjetljava istovremeno sa uključivanjem farova. Elipsoidni oblik instrumenata kakav je bio u Fići danas možemo naći na novim FIAT-ovim modelima koji prizivaju duh prošlih vremena. Pored više ''opreme'' rasla je i snaga motora. Postepeno je blok motora ''razbušen'' na 767 ccm (otuda brojčana oznaka 750) te je dobivena snaga od 25 KS pri 4.600 o/min. Obrtni moment od 50 Nm bio je dovoljan da zadovoljavajuće ''nosi'' 605 kg teškog Fiću. Tokom godina iz istog agregata dobiva se 28 KS da bi ugradnjom većeg karburatora (umjesto Veber ili IPM 28 ugrađen je onaj sa difuzorom od 30 mm) Fićo ''tjeralo'' ponosnih 32 KS. Tada je povećan stepen kompresije, ugrađena ''oštrija'' bregasta osovina kao i ventili većeg prečnika. Ovakav agregat bio idealan za 'friziranje'' koje se tada nije radilo lemilom i računarom. Brušenjem cilindara na treću ''specijalu'' dobivala se radna zapremina od 785 ccm čime se, uz finu obradu usisnih i izduvnih kanala kao i balansiranjem svih pokretnih dijelova, dobivala snaga od 50-tak KS. To je bilo sasvim dovoljno da se zadovolje i trkačke ambicije. Tada je na nivou bivše Jugoslavije osnovana ''Nacionalna klasa do 785 kubika'' gdje su svi velikani našeg auto sporta počeli svoju karijeru. Mala težina u kombinaciji sa relativno jakim motorom smještenim nazad tražili su brze reflekse prilikom davanja ''kontri''. Usput recimo da i u novonastalim državama, usprkos zrelim godina, još uvijek glavnu riječ vode trkači koji su zanat pekli na Fići. Jednog od najpoznatijih tunera uopšte, Abartha, najviše su proslavile upravo prerade FIAT-a 600 od kojih je najjači bio Abarth 1000 TCR koji je glatko razvijao 200 km/h (takvi bolidi imali su drastično modificiran sistem ovjesa i kočnica).
Decembra 1969. iz talijanske fabrike izlazi posljednji FIAT 600 nakon 2,695.197 proizvedenih jedinica. Srećom po nas ''Crvena Zastava'' nastavlja proizvodnju. Model se usavršava, te pored ljepših presvlaka i niklovane ručice ručne kočnice ugrađuje se motor iz kombi verzije koji iz 850 ccm izvlači 35 KS (obična bregasta osovina i IPM 28 karburator). Međutim, za pola sata rada iz tog motora moglo se dobiti 40-tak konja. bilo je dovoljno ugraditi karburator i bregastu osovinu sa modela 750 SC i rezultat bi bio tu. Pojavom Yuga 45, iz kojeg se u Fiću lako ''presađivao'' motor od 903 ccm, polako počine povlačenje sa scene automobila koji nas je većinu uveo u lijepi svijet automobilizma. Tiho, bez puno pompe, 1985. iz ''Zavoda Crvena Zastava'' otišao je posljednji Fićo. Ukupna produkcija bila je značajna-1,025.000 proizvedenih komada. Istina je da su prve serije bile kvalitetnije od posljednjih te da se Fićo, kao i svi njegovi konkurenti, često kvario ali je i fakat da se lako i jeftino održavao.
Fićo, bez obzira kakav si bio, u ime miliona vozača koji su te imali sreću voziti HVALA TI.
Brazzo

Dobar tekst, druže Brazzo...

johntra wrote:

volio bih samo da posmatram ljude u autima kad ga vide na njemackom autobanu

krvava wrote:ja vozila zastavu 128
bila moje prvo auto
desna ruka mi duplo jača od lijeve zbog mjenjača al nema veze to je bilo vrijeme... imat 18 godina i voziti vlastiti automobil 1998. godine je bilo zaista nešto ogromno i važno
u autu pet lijepih cura od 18 godina utale se po dvije marke i natoče goriva za cenera i užitak
nismo imale klimu čak ni kasetofon al zaista je bilo vrijeme
što sejo kaže "bilo je to dobro vrijeme..."

ne znam samo djeste vi stigle sa po 2 marke za gorivo - jer su imale potrošnju ko lamborghini countach....

eh sad 5 cura od 18g ima 5 tzv "sponzora" i ne do bog sjest u nesto drugo osim Golfa BMWa Naudija i MerĐe.... jerbo joj se ostale rugaju ako pokupi nekog "hadalja" sa "slabijim autom" - toliko to ide daleko da su ta auta na prepUruku sponzica najbolja na svijetu kaj se tice balkanoida - jerbo su sponzice asli referenca za najbolja auta... tj za neobavezni sex

kako necu shvatat lutko - dok je nafta bila 0.90 i seksa je bilo samo tako - samo mi je zao sto nisam na vas naletio - da se bar upoznamo ne bih vam ja nista majkem...

krvava wrote:

_mufljuz_ wrote:kako necu shvatat lutko - dok je nafta bila 0.90 i seksa je bilo samo tako - samo mi je zao sto nisam na vas naletio - da se bar upoznamo ne bih vam ja nista majkem...

hahahaha da su tebi one godine i sad bi ti sexa bilo al si haman ostario

tjesim se onom bez starca nema udarca - a po prilozenim primjerima sam jos uvijek u formi i naravno na raspolaganju za provjerit - znam ja i ganola 40 i malo jace 80 al ne posustajem ni kod 200 na sat

krvava wrote: samo se tješi

moram sve pomalo kombinovat nemres psihicki nepripremljen u klinc da udjes

jos uvijek ih se pokajalo samo na prste jedne ruke

Je li ovo neka porno stranica ?

pa stvarno mufljuze

mufljuz je to !!!!

Nakon ponovnog citanja odlicnog posta za Ficu od Brazze Racinga nadjoh se u njemu - ja sam taj sto je uvijek nosao glavu motora rezerve u gepeku, zlu ne trebalo. Mladost-ludost nije uvijek ispravna poslovica Barem nije bila u to vrijeme

a gumigelinge i prirubnice ?

bitanga_sa_otesa wrote:a gumigelinge i prirubnice ?

To po djepovima nosam

johntra wrote:Dobar tekst, druže Brazzo...

Hvala

bitanga_sa_otesa wrote:a gumigelinge i prirubnice ?

Čini mi se da se negdje u prednjem veznom limu u ''plavom gromu'' kotrljala poneka prirubnica a bogami i gumigeling.
Gumigeling se ubio za privjesak za ključeve. Malo je kabast ali tim bolje jerbo se osjeti kada ispadne iz džepa.

BrazzoRacing wrote:

bitanga_sa_otesa wrote:a gumigelinge i prirubnice ?

Čini mi se da se negdje u prednjem veznom limu u ''plavom gromu'' kotrljala poneka prirubnica a bogami i gumigeling.
Gumigeling se ubio za privjesak za ključeve. Malo je kabast ali tim bolje jerbo se osjeti kada ispadne iz džepa.

Yugo 45 moje prvo auto i jedino koje sam okrenuo u mjestu. Zablokirao prednji lijevi točak.

U svedskom gradu Skövde, u samom centru grada, postoji restoran/bar/klub koji se zove "Yugo 45". Nisam jos imao prilike da ga posjetim pa ga stoga i ne mogu preporuciti.

Fiat 600 nije nastao kao zamjena Fiatu 500. Fiat 500 se nastavio proizvoditi i poslije Fice, tacnije do 1975. Zastava ga je uzela praviti pod licencom jer je tad bio najrentabilniji da se proizvede kod nas - mada nisu bili iskljuceni Volkswagen sa svojom "bubom" (i tada jedinim automobilom koji je ta fabrika proizvodila) i Citroen sa "Spacekom". Oni su se mnogo kasnije poceli sklapati kod nas, Cimos odnosno Pretis-TAS.

Jeste zamjena originalnom Fiata 500 "Topolino" koji se prestao proizvoditi 1955 kad je počela proizvodnja Fiata 600
Tek 1957 nastaje novi Fiat 500 koji se proizvodio do 1975

ja mislim (ne tvrdim), da su prve fiće u ex yu bile sa oznakom d600, i da im je naprijed bio znak fijata, a nazad zastave, niklovan i postavljen ukoso...
to je valjda bio prvi kontigent, komplet urađen u italiji, samo su mu u kragujevcu lupili yu pečat...dal je taj kontigent stigao u dijelovima ili kao gotov proizvod, ne znam.
e ta serija je imala onaj obruč oko sirene.