PRAVDA ZA ŠESTORKU Početak kraja suđenja Herceg-Bosni: Hoće li Haag prihvatiti žalbu Hrvata?
Haškom sudu predali su se 2004. Prvostupanjskom presudom
osuđeni su ukupno na 111 godina zatvora. Već 13 godina sjede u pritvoru. Odgovor na žalbu čekaju četiri godine. No mogućnost da pravomoćnom presudom budu oslobođeni – vrlo je mala
Petog travnja 2004. Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić sjeli su na avion u zagrebačkoj zračnoj luci koji će ih odvesti u Amsterdam pa Haag. To je bilo prije trinaest godina. Šestorica haških optuženika još su u pritvoru u Scheveningenu i tamo čekaju na pravomoćnu sudsku presudu.
“Zločinački pothvat”
Osim Miloševića, članovi zločinačkog pothvata su šefovi njegove tajne policije Jovica Stanišić i Frenki Simatović, Vojislav Šešelj, koji se u očekivanju haške presude upravo kandidirao za predsjednika Srbije, te pokojni Željko Ražnatović Arkan. Stanišić i Simatović bili su oslobođeni, ali onda im je Žalbeno vijeće naložilo ponavljanje suđenja. Ne pred ICTY-jem, nego pred tim privremenim sudskim mehanizmom. Osim ratnog ministra trgovine Momčila Mandića, svim ostalim imenovanim članovima srpskog udruženog zločinačkog pothvata sudilo se u Haagu ili im se pripremala optužnica do trenutka smrti.
Sličan “udruženi zločinački pothvat” postoji i u optužnici za Herceg-Bosnu. Prvostupanjsko sudsko vijeće, na čelu s francuskim sucem Jean-Claudeom Antonettijem, u prvostupanjskoj je presudi od 2600 stranica većinom glasova
utvrdilo da je Herceg-Bosna stvorena u sklopu “udruženog zločinačkog pothvata” u kojem su sudjelovali hrvatski političari iz BiH i iz Hrvatske.
Plan za Herceg-Bosnu
“U osmišljavanju i ostvarivanju zajedničkog zločinačkog cilja, jedna grupa hrvatskih javnih ličnosti, među kojima se ističu Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Janko Bobetko, Mate Boban, Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić, postigla je međusobni dogovor”, pročitao je sudac Antonetti prilikom čitanja presude.
Suci su ocijenili da je taj zajednički pothvat kao krajnji cilj imao stvaranje hrvatskog entiteta, koji bi se dijelom poklapao s granicama Banovine hrvatske iz 1939. “kako bi se omogućilo ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda”. Ovaj hrvatski entitet trebao se pripojiti Hrvatskoj nakon eventualnog raspada Bosne i Hercegovine ili postati nezavisna država unutar BiH, tijesno povezana s Hrvatskom, pročitao je sudac Antonetti prilikom izricanja prvostupanjske presude. O tome suci nisu odlučili jednoglasno, nego preglasavanjem dva suca naspram jednoga. Većinom glasova tročlano sudsko vijeće je zaključilo da su već u prosincu 1991. članovi vodstva Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, među kojima Mate Boban, te lideri Hrvatske, među kojima Franjo Tuđman, “ocijenili da je za ostvarivanje krajnjeg cilja, to jest za uspostavljanje hrvatskog entiteta, nužno promijeniti nacionalni sastav stanovništva” na tom području. Protjerivanje, odnosno provedba plana “udruženog zločinačkog pothvata” po sucima je počela sredinom siječnja 1993. napadima HVO-a na sela kod Gornjeg Vakufa. Istodobno je HVO organizirao iseljavanje Hrvata iz Srednje Bosne i slanje u Hercegovinu: cilj iseljavanja je bio zaštititi dio hrvatskog stanovništva od borbi koje su se vodile u tom području, “ali i da ojača prisustvo Hrvata u Herceg-Bosni s ciljem da odnos snaga prevagne u korist Hrvata”, ustanovili su suci. Dio hrvatskih stanovnika iz Srednje Bosne otišao je u Hercegovinu dobrovoljno, “dok je druge HVO iselio uz primjenu sile”.
Sva šestorica osuđena su za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu protjerivanja Muslimana s područja Herceg-Bosne od siječnja 1993. do travnja 1993. kad je hrvatsko-muslimanski sukob okončan Washingtonskim sporazumom, što je bio uvod u konačni kraj rata u BiH i temelj za potpisivanje Daytonskog sporazuma u studenome 1995.
Prlić, Stojić, Praljak, Petković, Ćorić i Pušić osuđeni su nepravomoćno jer su “uspostavili sistem protjerivanja muslimanskog stanovništva koje je živjelo na teritoriji Herceg-Bosne”. Taj sistem se sastojao od iseljavanja, ubojstava, zlostavljanja i uništavanja imovine.