Šta trenutno čitate?

[Afanasi_94]

Baš vala, šta se desilo sa onim knjigama koje su se čitale... Sve je izgubilo vrijednost!

[Banksy]

jedno pitanje,

je li neko čitao "Ja sam Zlatan"? treba mi mišljenje je li ta knjiga može biti za jednog 12-ogodišnjaka koji voli i trenira fudbal? to bi trebao biti poklon...

on topic:

Braća Karamazovi, knjiga I

U tim godinama se poklanja Galeb Jonathan Livingston i Mali princ, a može i Hornby, Sve zbog jednog dječaka ili Hesse, Stepski vuk. Treba ih od malih nogu navikavati da čitaju kvalitetnu literaturu.

[merimas]

Je li neko procitao knjigu 40 pravila ljubavi Elif Shafak? Komentar....

[ultima_palabra]

Nemoj Malog princa, ugnjavit će dijete... najprecjenjenija knjiga na svijetu

Ne vidim ništa loše u Zlatanovoj knjizi, ako mali voli fudbal.

[Chmoljo]

pročitao sam već bio nekoliko isječaka iz Ja sam Zlatan i predomislio sam se. drago mi je da ste potvrdili.

što se tiče Malog princa, burazerov malac se ucrvo čitajući je samo ponavlj'o "Joooooj, jest ovo dosadnoooo!"

taj drugi malac će dobiti veliku milku sa tim nema fule

[Saian]

U tim godinama se poklanja Galeb Jonathan Livingston i Mali princ, a može i Hornby, Sve zbog jednog dječaka ili Hesse, Stepski vuk. Treba ih od malih nogu navikavati da čitaju kvalitetnu literaturu.

jes, valjache im na odmoru kad budu svi prichali o Zlatanovim marifetlucima, nema nadaleko, u i oko skole, kulje upadice od reference na magichni teatar

bas ovakvu tematiku o kojoj pricam ima i "About a Boy", mozda bi to bio najbolji izbor

12 godina sta je to sesti razred, nemoj mu hesea ziv bio ,kad se citaju "Junaci Pavlove ulice"? Peti? E to je knjiga

[Banksy]

U tim godinama se poklanja Galeb Jonathan Livingston i Mali princ, a može i Hornby, Sve zbog jednog dječaka ili Hesse, Stepski vuk. Treba ih od malih nogu navikavati da čitaju kvalitetnu literaturu.

jes, valjache im na odmoru kad budu svi prichali o Zlatanovim marifetlucima, nema nadaleko, u i oko skole, kulje upadice od reference na magichni teatar

bas ovakvu tematiku o kojoj pricam ima i "About a Boy", mozda bi to bio najbolji izbor

12 godina sta je to sesti razred, nemoj mu hesea ziv bio ,kad se citaju "Junaci Pavlove ulice"? Peti? E to je knjiga

Pa sad, curice su uvijek padale na ove što su čitali Galeba i Hessea i MP-a, kakav Zlatan ...
Istina, to je bilo davno ...

Velika Milka

[Saian]

Pa sad, curice su uvijek padale na ove što su čitali Galeba i Hessea i MP-a, kakav Zlatan ...
Istina, to je bilo davno ...

Velika Milka

cek, cek, djevojcice od 12-tLines su padale na citache Galeba i Hessea, hm, jel prichamo o ovoj nashoj dimenziji , mislim, zvuchi fantastichno nemoj me pogreshno razumjeti, no brinem da je fantastichno vishe ko Sci-Fi

[Boateng]

.

[Banksy]

Kad smo već kod dječaka,
Jedna od par najboljih, ikad pročitanih knjiga,
vrh vrhova, sve preporuke,
o dječaku,
za one od dječačke do staračke dobi,

Ponovno izdanje romana Momčila Popadića

Jurica Pavičić,
Jutarnji list,
05.01.2006


Pjesnik, prozaik i novinski reporter Momčilo Popadić Pop iz splitskog je i hrvatskog novinarstva prerano otišao otprilike u isto ono vrijeme kad sam ja u taj ludi Gutenbergov kutić počeo ulaziti. Na Silvestrovo godine 1989. objavio sam svoju prvu književnu kritiku u Slobodnoj Dalmaciji i time debitirao u jednom pravom, velikom mediju. Samo nekoliko mjeseci poslije, Momčilo Popadić, reporterska zvijezda te iste Slobodne Dalmacije, umro je u 47. godini od raka grla.

Te iste 1990., kad su se u Dalmaciji prelamale dvije ere i dvije ideologije, spletom su se okolnosti mimoišle i naše dvije karijere. Nikad nisam upoznao Momčila Popadića čovjeka, ali odrastajući u medijskom ambijentu Dalmacije osamdesetih nisam mogao ne poznavati Popadićev rad. Popadić je u to doba bio popularni novinar, reporter putnik koji je je reporterski jednako bilježio i umiruća dalmatinska sela i kosovsku krizu, i politička previranja i sportske priredbe. Popadić je bio centralna osobnost svojevrsne novinske boemije, čiji su dio bili i ljudi poput arhitekta i teoretičara Frane Gotovca, te književnika Bože Žige i Jakše Fiamenga. Popadić je u to vrijeme nesustavno gradio danas poprilično zaboravljen pjesnički opus, ali i obilno pisao za popularnu glazbu. Poput mnogih pjesnika koji su pisali za estradu, Pop je doživio da mu uglazbljeni stihovi budu mnogo poznatiji od ukoričenih, a pogotovo od njega samog. "Tonka", "Košulja plava", "Reci mi tiho, tiho" ili "Oprosti mi, pape" s vremenom su postale nešto nalik narodnim pjesmama, nepoderiva i neuništiva djela zaboravljena anonima, a ako mene pitate, to je najljepša sudbina koju pjesnik može doživjeti. Popadić je tako prije smrti, a nešto manje i poslije smrti, živio dvostruki život. Napadali su ga kao jugoslavenčinu, difamirali po imenu i prezimenu, novinski mu je rad zatro zaborav, antologije ga nisu primile, a ostali su tek uglazbljeni evergrini neuništivo usađeni u kulturni korpus. S vremenom su Popov lik i djelo pomalo tonuli u zaborav, a on sam pridružio se krugu prešutno cijenjenih splitskih kulturnih marginalaca kao što su bili i Marko Uvodić ili Toma Bebić.

Kulturalni stid

Momčilo Popadić pao je u zaborav, pa se zaboravilo i mnogo što o njemu, a jedna od tih zaboravljenih stvari jest i to da je Pop pisao prozu. Točnije, sredinom osamdesetih napisao je jednu proznu knjigu koju je kao i sve vezano uz Popadića kulturni establishment propisno ispreskakao. Naslov te knjige je "Život u strpjenstvu ili Momo zašto se kriviš", izlazila je osamdesetih u nastavcima u Nedjeljnoj Dalmaciji, a potom i kao samostalan roman u izdanju splitskog nakladnika Književnog kruga. Na svoju sramotu, taj jedini Popadićev roman u vrijeme nastanka nisam pročitao. Dopao mi je u ruke tek nedavno, kad ga je reizdao zagrebački VBZ, ponajprije na zagovor urednika u toj kući Nenada Rizvanovića. Osječanin Rizvanović tako mi je otkrio dio moje srednjodalmatinske baštine koji nisam na vrijeme otkrio i zbog toga osjećam kulturalni stid. Jer, "Život u strpjenstvu" - svezak koji je drugi put, ali prvi put zaozbiljno pred nama - istinsko je literarno čudo. Ova divna kronika o odrastanju sveščić je koji iz srži mijenja moju predodžbu u hrvatskoj prozi osamdesetih.

Mnogi, uključujući predgovarača novog izdanja Tonka Maroevića, Popadićev "Momo zašto se kriviš" uspoređuju s Novakovim "Izgubljenim zavičajem". Spomenute knjige imaju mnogo podudarnosti. Ali, Novakova knjižica po svom gardu je knjiga razočaranog intelektualca, knjiga koja paradira modernističkom proznom sofisticiranošću i na prošlu kulturu gleda s racionalne distance. Popadićev je pristup sasvim drukčiji. Njegov je jezik infantilan i dijalektalan, naracija namjerno uprošćena, a odnos prema otočkom djetinjstvu kudikamo više obilježen osjećanjem izgubljenog raja nego što je to kod gorkog cinika Novaka.

Izgubljeni raj

Ako bi se Popadiću mogla pronaći kulturalna paralela, onda bi to ponajprije bili filmovi Ermanna Olmija, i to ponajviše veliki, maestralni film "Drvo za klompe". Nije slučajno Ante Babaja - čovjek koji je ekranizirao "Izgubljeni zavičaj" - "Drvo za klompe" zvao "filmom s aureolom". Da je za filmskog djelatnog života upoznao "Momo zašto se kriviš", Babaja bi nesumnjivo i Popadićevu knjigu podario atributom svetaštva. Jer, baš kao i Olmijev klasik, i Popadićev roman isijava nekom razoružavajućom dobrotom, priča o mikrokozmosu koji živi od i s prirodom, odnoseći se prema toj prirodi s franjevačkom skrušenom blagošću.

Popadić - kršćanski romanopisac? Današnji hrvatski katolički mainstream vjerojatno bi s mnogo negodovanja prihvatio da se takvom etiketom obilježava pisac koji se zove Momčilo, koji je za života bio ljevičar i volio Jugoslaviju. Ali, što god o tom mislila biskupska konferencija, "Momo zašto se kriviš" je veledjelo mediteranskog kršćanstva, knjiga u kojoj Pop poput svetog Frane (ne Franje!) propovijeda pticama, gleda čokote kako rastu, osluškuje govor riba i ne može se djetinjim očima načuditi tom čudu. Ono što želim reći teško je reći a da ne zvuči otrcano, ali eto, ipak velim: Popadićev "Momo zašto se kriviš" knjiga je puna ljubavi, ljubavi ljudi za ljude, ljudi za stvari, za prostor, bilje i životinje. Malo je u hrvatskoj kulturi djela koja odišu takvom asiškom blagošću: nađe je se u Dulčićevim slikama, u Šopovoj poeziji ili Testenovim crtežima.

Novim čitanjem, Popadićev "Momo" postat će važna knjiga iz mnogih rakursa. Iz perspektive dijalektalne književnosti, Popadićev se svezak nameće kao gigant hrvatske dijalektalne proze kraja stoljeća. Iz perspektive povijesti književnosti, ta knjiga kao da najavljuje zavičajni intimizam koji će se u idućoj dekadi razgorjeti s ratom, "Šapudlom" i "Sarajevskim Marlborom". Iz sociokulturne perspektive Dalmacije, Popadićev "Život u strpjenstvu" književna je kamilica koja blaži rane u samosvijesti nesretne regije koju se sve češće i sve jedino spominje kao zavičaj palikuća, mitingaša, divljih graditelja i klerikalnih mračnjaka. Popadiću kroz desetljeća možemo adresirati veliko, zakašnjelo hvala.

Jurica Pavičić

Živit u strpjenstvu ili Momo, zašto se kriviš
Popadić, Momčilo

http://www.vbz.hr/%C5%BDivit-u-strpjens ... b7069.aspx

[Challenger__]

U tim godinama se poklanja Galeb Jonathan Livingston i Mali princ, a može i Hornby, Sve zbog jednog dječaka ili Hesse, Stepski vuk. Treba ih od malih nogu navikavati da čitaju kvalitetnu literaturu.

Vala, Žil Vern i bilo šta od njega, a najprije: "Sedam hiljada milja pod morem".

[Eborg]

Vala ja bih preporucio mozda dnevnike Adriana Molea i njegove pubertetske patnje koje pocinju u prvoj knjizi sa 12-13 godina. S obzirom da u zadnjoj knjizi, tj. dnevniku ima 40-tak godina, neka paralelno i odrasta s njima.

Zavrsio Sidranov "Otkup sirove koze", presao na Ibrisimovicevog "Vjecnika". Sidran me pozitivno iznenadio, prvenstveno otvorenom samokritikom ali i nekim detaljima kojih ni sam nisam bio svjestan glede njega, okoline, pa i sebe. Knjiga sjecanja i portreta ali i fascinantan uvid u srce uplasenog djecaka u tijelu mrzovoljnog starca.

[tetaissa]

Ima li neko knjigu Dječak u prugastoj pidžami u e-formatu?

[Praetorious]

Ima li neko knjigu Dječak u prugastoj pidžami u e-formatu?

John Boyne - Dječak u prugastoj pidžami - PDF

[1 x 2]

U tim godinama se poklanja Hornby

12 godina .....

to je uzrast za Kekeca
Družba sinjeg galeba može (uz uvjet da se nakon čitanja sa dijetom porazgovara o knjizi- opak babo.)
šta još......
Junaci Pavlove ulice (treba pratiti reakciju tokom i nakon čitanja-maloljetničko nasilje.).

ja sam u dvanaestoj čitao Atentat u Dallasu i Enver Hodžina Albanija

mislim ono...nije to zajebancija.

edit:
inače je literatura na temu ''ispovijesti'' vrhunskih sportista jako oskudna na balkanskim prostorima.
recimo...
koliko toga je imao reći i prenijeti djeci pokojni Dražen Petrović.....
ili jedan Mirza Delibašić......u košarci.
ili golman Enver Marić koji je branio za reprezentaciju Svijeta.
ili rukometaši iz samog svjetskog vrha kojima Balkan vrvi....
ili bokseri tipa Marijan Beneš i pokojni Mate Parlov...
ili vaterpolo genijalac Ratko Rudić.

baš sad čitam biografiju Muhameda Alija ''Ja najveći''.
to je jedan izuzetan primjerak biografije vrhunskog sportiste.

[azurna_obala]

Ima li neko knjigu Dječak u prugastoj pidžami u e-formatu?

John Boyne - Dječak u prugastoj pidžami - PDF

Neku noć sam gledala film

[nacho_]

Selvedin Avdic - Moja fabrika

[vjesticanametli]

Ima li neko knjigu Dječak u prugastoj pidžami u e-formatu?

nisam ni ja jos nasla....ima li link neko da skine knjiga ili da posalje na mail
hvala

[Truba]

ja prodajem knjigu za petaka

[Afanasi_94]

Ima li neko knjigu Dječak u prugastoj pidžami u e-formatu?

Odlična knjiga

[tetaissa]

Azurna obala je ostavila link za knjigu "Dječak u prugastoj pidžami". Hvala Ako ne možete da skinete, javite pa ću vam poslati na mail.

[Mračajski proto]

Nemoj Malog princa, ugnjavit će dijete... najprecjenjenija knjiga na svijetu

Ne vidim ništa loše u Zlatanovoj knjizi, ako mali voli fudbal.

Reci mi zbog čega ova knjiga nije toliko vrijedna? Mislim na ovu prvu koju si spomenuo. Idemo redom; šta to nije dobro u knjizi i da li si ti uopće primijetio neku, što bi reklo, pouku ovog djela? Roman je fantastičan i to je s razlogom jedan od najboljih dječijih klasika - ima predobre teze. Teze koje nisu nimalo teške za povezati i koje prijaju djeci. Mogli su se primijeniti tada, ali i u ovom stoljeću koje evocira opise romana u 20. st. Ne znam na osnovu čega si napisao ovu glupost. Dakle, znaš li, uopće, o čemu je riječ u romanu pa to govoriš? Knjiga će, tobože, ugnjaviti dijete. Nek Zlatanove peripetije znaju oduševiti čovjeka, brate slatki.

[MedenoSrce]

proto, torbicom ga

[Mračajski proto]

Bravo, starka.

[ultima_palabra]

To nije knjiga koju djeca vole da čitaju, to je knjiga za koju odrasli vole da je djeca čitaju.

Čuj idemo redom... čujemol' se profesore?