Ja pročitah "Srce tako bijelo" (Javier Marias). Najgora stvar koju pisac može učiniti je da podcijeni svog čitaoca i da objašnjava očigledne stvari. Naprosto poludim od sreće kad dođem do takvih dijelova pa bih knjigu preko balkona bacila. Predivan moto iz Shakespeareovog Magbeta na početku knjige je obećavao. Međutim, nije ga naročito iskoristio. Pokušao je da pljucne i na Kunderu, a zapravo u svojim digresijama otkrio da želi oponašati njegovo pisanje. Na kraju sasvim bespotrebna dva epiloga s detaljima koji poništavaju ono o čemu je prethodno pisao. Elem, na momente me iznervirao ovaj predstavnik "novog španjolskog romana". Bez tih propusta bi to bila puno bolja knjiga.
Prije toga sam na poklon dobila 40 pravila ljubavi (Elif Safak), prijateljica je bila oduševljena, pa sam je s radošću počela čitati.

Nisam oduševljena kao ona, pristojan roman. Ovdje mi je smetalo plitko predstavljanje svijeta derviša i tajni ezoterije. Posebno me je iznervirao Ellin (inače komparativistica književnosti) mail u kojem pita pisca je li on zapravo lik iz svog romana?!
Danas pročitah zbirku poezije "Zviježđe tikava" Bisere Alikadić. Ima odličnih pjesama.
Elem, prelazim na Hertu Miller: "Čovjek je veliki fazan na ovom svijetu".
