Treba razluciti ovdje jednu ideologiju, politicke ciljeve jedne klike od javnog mijenja i razmisljanja u samom narodu. Srbi u RS lakse prihvataju, nametnuto, sugerisano, medijski eksponirano, popularno, .. nego sto se misli.Bez Dodika — dodici!
Banjalučki ponedjeljak u još jednom svom segmentu mora biti pomno politički analiziran. Pokazalo se, naime, da otpor OHR-u i posezanje za antidejtonskim mjerama i stavovima nije samo Dodikov patent: Vladine stavove, potvrđene na zasjedanju Narodne skupštine, podržale su i sve druge srpske stranke, odnosno njihovi poslanici. To će reći da u ovom političkom odmjeravanju međunarodna zajednica naspram sebe nema samo entitetskog premijera i njegovu stranku nego kompletnu srpsku politiku zastupljenu u tamošnjem parlamentu. I da nema Dodika, dakle, nasuprot bi stajala ista politika prema ulozi OHR-a i međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. A to problem pretvara u još ozbiljniji i dugoročniji.
Dovoljno je da Dodik ili neko drugi na vlasti, neki medij,.. krene promovirati BiH opredjeljenje - narod to lako prihvata.
Dakle, otpor OHR-u nije odraz opsteg javnog mjenja u RS. Javno mjenje u RS se navodi medijima i "visom silom". Da OHR nastupi rigoroznije i odlucnije,.. to bi se prihvatilo bez desavanja naroda, opste pobune i sl. Primjer je dosadasnja praksa gdje se mnogo toga oduzelo ili nametnulo u RS, prije toga se tresla gora, a poslije rodio mis. Ili mjenjanje spike koja se moze upratiti i na forumima. Prilikom nezavisnosti Crne Gore, Kosova,.. unaprijed su bile strijele, prijetnje, prozivke,... a poslije spika kako je to ustvari bolje, kako je to ustvari najbolje sto se moglo desiti,.. i sl.
Dakle, otpor OHR-u je definitivno Dodikov patent i njegove stranke,.. jer kroz to provuku odbranu srpstva,.. biva ko se protivi otporu OHR-u - taj je izdajnik srpstva. Mediji to proprate i kroz taj medijski koncept, naravno da i ostali politicari silom prilika to prihvate, jer standarde udara Dodik, pa ko misli politicki preziviti - taj se mora prilagoditi tim standardima.
Sutra da Dodik promijeni spiku i nastup, krene promovirati bosanstvo, a mediji to proprate i protumace kao srpski interes,.. ostali politicari su prisiljeni se tome prilagoditi.
Na ulicama Banjaluke u samom narodu, dakle biracima politicara u NSRS,.. ne postoji jasan stav oko ovoga - niti je OHR dio svakodnevice, niti postoji ikakav otpor, ljubav,.. prema OHR-u.
Dodik i njegova stranka vladaju diktatorski, samo prefinjenije i kulturnije. Zagospodarili su medijima i preko medija porucuju biracima sta je srpski interes a sta nije, a sebe prikazuju kao vjecito ispravne ma sta uradili. Otpor OHR-u su oni izmislili, i to napucali do te mjere da ostali silom prilika to moraju pratiti.
