antimobbing wrote:
...
Jednostavno, kada birači nemaju izbora u opoziciji koja treba nešto konkretno da odradi i postigne rezultat još dok nije ušla u vlast, onda iz godine u godinu birači se odlučuju da izaberu ponovo iste ljude, i tako se vrtimo u krugu stagnacije, evo već 20 godina sa istim ljudima na sceni …
Potpuno svjestan da će ove moje riječi otići u vjetar, evo kako stvari stoje sa opozicijom: nje u Bosni jednostavno nema!
Kako nema? Fino, nema. Ovo što mi imamo je jedna kvazi opozicija, jedna ubleha i fatamorgana.
Zahvaljujući našem degenerisanom uređenju države, sa svim komplikacijama na raznim nivoima, opozicija ne postoji ni u prostoru ni u vremenu.
Tako neka stranka ili blok mogu biti na vlasti ovjde, međutim već iza ćoška nisu. Ako nastaviš ulicom još jedno deset minuta laganog hoda - opa! oni opet na vlasti.
Još je gora situacija po osi "t", u vremenu. Svaka od stranaka je bila na vlasti u ovom jebenom tranzicijskom vaktu i u nju se temeljito ugradila. Sa svojim talovima, tajkunima i ostalim polugama vlasti.
I tako - opozicije, prave jednostavno nema.
Ima jedna bljutava, isprepletena, amorfna kvazi-politička scena u kojoj svak svakome čuva leđa jer zavise jedni od drugih. Tu ni obračuna ni napretka nema. Tačka, masna i debela tačka.
Od stranaka koje se u vlast nisu ugrađivale na sceni je par potpuno debilnih i nepotrebnih pojava (BOSS, Ibro...) ili onih kojima je dvica u parlamentu, komisija i sako vrhunac ambicije (SDU, penzioneri, sakupljači sličica...).
E, sad se zapitaj gdje je tu Naša stranka? I sa kim bi ona trebala djelovati u opoziciji?
Sa kakvih osnova, na kojim principima?
Bez spremnosti na temeljitu promjenu klime nema nikakvog govora o napretku. Apsolutna nula bodova.
Možda je SDP mogao insistirati na principima pravde i socijaldemokratije (ispravna socijalana politika, preispitivanje imovine, ne koaliranje sa nacionalistima i kriminalcima...) ali već je odavno za to kasno. I njih je hobotnica potpuno zahvatila pa bi to značilo samo efektno samoubistvo njihovih perjanica.
Nažalost, ta stranka - SDP naime - nema frakcije (mogli su malo Iljiča čitati!) pa samim tim ni povratnu spregu koja bi eventualno garantovala samoozdravljenje. Glasači ih na odgovornost svakako ne prozivaju tako da je sa njima mrka kapa.
Elem, kad se svede saldo - ono šta ostaje je Naša stranka i meni se iz dana u dan čine okej ne samo kao očajnički izbor nego upravo kao neko ko će nadrasti svoje dječije bolesti i uspjeti postaviti front prema užasu koji nas jebe u mozak još od uvođenje maloumlja ranih devedesetih.