Challenger__ wrote:Dakle, o čemu je riječ. Riječ je o političkom fenomenu posmoderne na koji su ukazali pojedini američki autori. Riječ je o globalnim neformalnim koalicijama koje uopšte ne idu linijom država, nego pojedinaca i interesnih grupa unutar različitih država. Ovo je posljedica konstruisanja državnog aparata nad kojim dominantan uticaj imaju vandržavni (mediji, lobiji, sindikati, crkve...) subjekti a ne birači. Kakva je posljedica u praksi? Pa takva da se sklapaju, na prvi pogled nevjerovatna savezništva.
Kako onda poljoprivrednicima objasniti da su Putin i Obama neuporedivo bliži, kompatibilniji, nego Putin i Medvedev? Ili, da je trećina ministara u Medvdedevljevom kabinetu bliža McCainu i Grahamu nego Putinu, a da je Iran kao cjelina neupredivo bliži Putin-Obama timu, nego Medvedev-McCain-Graham profilu... I sve tako, iz kruga u krug, sve do - detanta.
Teška tema za Zadrugu.
Da ti pravo kazem slazem se sa tobom u vecini sto si rekao. Pogotovo za POJEDINE autore, koji se ne libe drzati pozicije na fakultetima i uzivati u beneficijama koje su izrazene u dolarima. Naravno, u SAD na fakultetima mogu raditi i takvi ljudi, koji se ne slazu sa politikom, ili smatraju da je politika americka puna teorija zavjere. Niko ih nije ni uhapsio, ni zatvorio.
Problem u tvom nastupu je sto tvrdis da eto Iran nece da trguje dolarima, ali eto amerikanci ih namolili.
Mislim da je, a i slozit ces se s tim vjerujem, prosjecni iranac, pa i prosjecna iranska politka, daleko bliza prosjecnom amerikanci i prosjecnom americkom politicaru.
Problem sa ovim dogovorom (i ne samo ovim, bilo kojim izmedju irana i SAD pred kraj 2013 godine), je taj sto je Iran manje-vise diktatura. Oni imaju izbore, ali zna se ko vuce konce. Mislim da iranci imaju puno pravo da uredjuju svoju drzavu kako hoce, ali, to daje irancima daleko vecu fleksibilnost nego amerikancima. Problem sa amerikancima, a i svakom demokratijom, je taj sto 2014 idu izbori za 435 predstavnika predstavnickog doma, i 1/3 senatora. To komplikuje stvari maksimalno jer se zna da ce svaki politicar koji pokusava da zauzme mjesto sjedeceg kongresmena, da dodatno zaostri retoriku oko irana. ovo sto danas prica npr. Graham nije nista drugo nego poruka biracima u Juznoj karolini. Dodatno problem sa ovim dogovorom je sto ce tih 6 mjeseci isteci bas kada budu u toku primarni, unutarstranacki izbori, koji inace, pogotovo medju republikancima, su vrlo zaostreni, maksimalno radikalni.
Dolar? Iranci ne trguju u dolaru ne zato sto nece, nego zato sto su im naplatni putevi blokirani. Recimo, austrijanci su radili podzemnu zeljeznicu u Teheranu. Ne znam nesto da ce austrijanci biti presretni da im Iranci usluge remonta plate u Juanu i slicno. Pusti se ti te ublehe eto kako dolar pada. I Kinezi drze dolar kao pokrice, a da ne drze Iranci. Ono sto irancima omogucava prodaja nafte u dolarima je da ostatak ekonomije bude solventan. Iran danas izbacuje oko 2mil barela dnevno, a do 2020 ce izbacivati oko 4mil (pod uslovom da sankcije budu ukinute). 2020 ce amerikanci izbacivati skoro 9 miliona barela svoje nafte.
Kada je u pitanju ubleha oko Eura, mislim da niko nije previse sretan da pokrice u Euru garantuju drzave kao grcka, Portugal ili Slovenija.
Moje misljenje je da SAD moraju prihvatiti Iran kao nuklearno sposobnu drzavu. Znaci Iran koji nece imati bombu, ali ce imati mogucnost da napravi istu za par mjeseci, kao sto to moze i J. koreja, Japan, Njemacka, pa cak i Slovenija. S druge strane, Iran ce isto morati malo da stisa svoje stavove oko izraela, pokusati se izvuci iz svog "vijetnama" u Siriji i slicno. Kada bi se to desilo, Iran bi mogao vrlo lako postati bliskoistocna "Njemacka." Ja misli da se izrael i S. Arabija vise plase ekonomski jakog Irana nego hocel Iran imati bombu. Izrael ih ima i vise nego dovoljno da stvori ravnotezu uzajamnog unistenja. Ono sto fakat ne bi valjalo je da Iran napravi bombu, a onda oni fanatici u S.Arabiji odluce isto da naprave bombu. E to bi bilo sranje na kvadrat.