#7830 Re: Fahrin formalni ulazak u politiku - miniSTAR nebezbednos
Posted: 06/01/2014 23:40
by weredsf
MINISTAR CETNICKE SIGURNOSTI
Četnici mu uskočili u usta
ponedjeljak, 23 Decembar 2013 u 12:00 sati
Sa ovim Prijedlogom F.Radončića, koji sadrži kriminalne i totalitarne metode zastrašivanja, otvara se prostor da svako bude osumnjičen, uhapšen i optužen po osnovu principa rekla-kazala. Kad može Abu Hamza šestu godinu ležati nevin u zatvoru, bez ikakve pravne osnove, onda se i svakom Bošnjaku može dogoditi isto. Dejtonski režim, je, definitivno, spreman za teror nad Bošnjacima. Pitanje samo da li će, i kada će, Bošnjaci to shvatiti, i da li će, i kada će, pružiti otpor hapšenju svojih žrtava i svoje slobode.
Piše: Fatmir Alispahić
Teror nad Bošnjacima je uvjet bez kojeg ne može funkcionirati dejtonski režim. Ovaj režim zatemeljen je na ideji zbratimljenog velikosrpskog i velikohrvatskog osvajanja Bosne i Hercegovine i uništenja bošnjačkog naroda. Režim se u poslijeratnim godinama realizirao kroz nastavak etničkog čišćenja Bošnjaka i istjerivanja Bošnjaka iz svoga identiteta, a što je također zločin genocida. Konkretno, ovo što se radi djeci iz Konjević Polja, s ciljem da ta djeca izgube svoj identitet, apsolutno je zločin genocida. U drugim formama i oblicima to se čini cijelom bošnjačkom narodu. Uvjet da bi takve zločinačke operacije, i takav genocidni režim, opstali pod kapom legaliteta, jeste šutnja i odobravanje. Zbog toga teror nad Bošnjacima nije tek izljev ekstremističke mržnje, već je jedan racionalan projekt koji služi ušutkivanju žrtve. Ako bude dovoljno slobode u dejtonskom društvu, mogli bi se Bošnjaci sjetiti da su (po)tlačeni, pa bi mogli za svoju žrtvu zatražiti pravni lijek i satisfakciju, a što bi vodilo temeljitoj redefiniciji sadašnjih pozicija, u kojima su velikosrbi i velikohrvati apsolutni gospodari dejtonske države. Aktuelni bošnjački političari nisu nikakvi garanti bošnjačkog političkog subjektiviteta. Na žalost, i na drugim bošnjačkim adresama instalirane su osobe koje, uglavnom šute, a tu šutnju nam prodaju kao nekakvu mudrost. Konkretno, genocidni Popis 2013. najbolje svjedoči o karakteru bošnjačkih predstavnika i u politici, i u akademskoj, i u vjerskoj zajednici, koji su se svi do reda ušutjeli i ne smiju ni pisnuti potiv ove genocidne operacije. Time potvrđujemo da bošnjački subjekt u dejtonskoj zbilji ne postoji, jer je korumpiran, prestrašen, izgubljen u kompleksima i mutavostima. Zato pod legalističkom formom postoje stratezi genocida nad Bošnjacima koji, između ostalog, razvijaju represivni aparat države, te ozbiljno narušavaju elementarna ljudska prava i demokratske slobode. Međunarodni faktor im u tome pomaže, jednako kao što je pomagao genocid u Srebrenici. Svi oni znaju: gušenje bošnjačkih demokratskih kapaciteta uvjet je za zataškavanje bošnjačke obespravljenosti. A gušenje slobode se ne izvodi samo represivnim mjerama, već i raznim vidovima korupcije. Pošto se ne mogu svi kupiti, i pošto postoje u Bošnjaka ljudi kojima je Svevišnji iznad dunjalučkih budalaština, za takve je režim namijenio represiju, koja se realizira i kao poruka drugima. Zločinačko zatočeništvo Abu Hamze u tzv. Imigracionom centru ne postoji zbog Abu Hamze, već zbog nas – da nam pokaže do koje mjere je spreman ići ovaj režim u kršenju zakona, u gaženju pravnih i humanističkih normi. Jednako tako, Guantanamo je više poruka, nego zatvor, kao što su i ona američka pederska iživljavanja po Abu Graibu bila više poruka, nego zločin. Te poruke imaju funkciju da zastraše i u autocenzuru utjeraju sve koji bi htjeli slobodno misliti i djelovati. Tako je Hitlerov režim u „Kristalnoj noći" poslao poruku Jevrejima i svim Evropljanima šta je sve spreman činiti u realizaciji svoje fašistoidnosti. Dejtonski režim preuzima hitlerovske modele djelovanja u odnosu na Bošnjake.
Zakon o samoubistvu
Svaki je fašizam upakovan u legalizam. Tako je i Karadžićeva paradržava s početka genocidne agresije imala i parafe, i odluke, i pečate... Na pijedestalu legaliteta bila je i ona odluka kojom se Bošnjak odriče svoje imovine u korist srpskog naroda. A gledaj istovjetnosti:
Nakon pomenute „Kristlane noći", kada je opljačkano 7.000 jevrejskih dućana, kada je spaljen 177 sinagoga i ubijen 91 Jevrej, Hitlerov režim izdaje naredbu da se svi jevrejski dućani i poduzeća, koja su još postojala, predaju u „arijevske ruke". Ko kaže da genocid ne može biti pokriven pravnom formom? Jedino je pitanje da li će taj genocid biti poražen, kao što je poražen Hitler, ili će opstati, i biti našminkan u humanističke oblike.
Dejtonski poredak je premazana, zakamuflirana verzija genocidizma. Razlika je samo u tome što su uz dejtonski režim instalirani tzv. neovisni mediji, organizacije za ljudska prava i druge tantavice koje su dosad stotine puta pale na ispitima humanosti i slobode. Dovoljno je razne ombudsmane, tzv. helsinške komitete i sl. testirati na pitanju nane Fate Orlović, Abu Hamze, djece iz Konjević Polja, terorističkih napada na Bošnjake i objekte Islamke zajednice, itd. – pa vidjeti da te organizacije nisu ništa drugo do li ekspoziture četničkog i ustaškog fašizma, zainteresiranog za prikrivanje zločina nad Bošnjacima. A kako ćeš sakriti da su Bošnjaci žrtve, da su obespravljeni, potlačeni, ako nećeš Bošnjake optužiti za nešto. A najbolje je, vala, za tzv. islamski terorizam. Zato svaki čas iz dejtonskih organizacija i medija stižu poruke o bošnjačkom fašizmu i radikalizmu. S jedne strane imaš Četnički ravnogorski pokret, imaš Republiku Srpsku u kojoj institucije imaju krsne slave, kao u pravoj teokratskoj državi, imaš javni nastavak etničkog čišćenja Bošnjaka, ali dejtonske organizacije i mediji sve to ne vide, već vide „fašizam u Bošnjaka". Zato je Nedžad Ibrišimović napisao tekst „Fašizam zgnječenog naroda", dovodeći do apsurda te budalaštine Srđana, Prđana i Hrđana. Bošnjački narod je, za razliku od Srba i Hrvata, po svome bitku i povijesnom naslijeđu antifašistički, jer Bošnjaci ovise od opstanka Bosne i Hercegovine, a bošnjačke domovine nema bez ideja slobode i tolerancije, a drugo, Bošnjaci u svojoj povijesti nikad nisu imali fašističke organizacije i pokrete, niti su imali te historijske krvave mrlje kakve imaju Srbi i Hrvati, u vidu Srebrenice i Jasenovca. Logički, optuživanje Bošnjaka za fašizam može proizilaziti samo iz fašističkih interesa velikosrpskog i velikohrvatskog faktora da se njihov fašizam ne ugleda.
Na tragu ove operacije optuživanja antifašističkih Bošnjaka i aboliranja fašističkih Srba i Hrvata svih se ovih dejtonskih godina odvija niz medijskih i političkih poduhvata. Ali, koliko god se oni upirali da dokažu nedokazivo, ipak na kraju izađu jasne činjenice. Evo, prije neki dan je Međureligijsko vijeće objavilo da je svaki drugi napad na vjerske objekte bio napad na objekte Islamske zajednice. A takvih ilustracija je mnogo.
Baš u ovom svjetlu želimo odmotati pitanje donošenja Prijedloga zakona o dopuni Krivičnog zakona BiH koji predviđa „krivičnu odgovornost i sankcije za bh. građane koji protuzakonito formiraju i pridružuju se stranim paravojnim formacijama". A inicijator je ministar sigurnosti F.Radončić. Ne pamtimo da je „Dnevni avaz" nekoj temi, otkako postoji, posvetio toliku pažnju, jer su se iz dana u dan smjenjivali veliki tekstovi i bombastični naslovi, zaključno sa naslovom „Trovače djece treba staviti u zatvor s najgorim ubicama", a koji je objavljen nakon usvajanja dopuna Krivičnog zakona u Parlamentu BiH. Ja bih razumio da ratne zločince i inspiratore genocida „treba staviti u zatvor s najgorim ubicama", ali nekoga ko laprda o nečemu „staviti u zatvor s najgorim ubicama" direktno podsjeća na vremena komunizma kada su politički delikventi zatvarani s najgorim ubicama, valjda, da im bude što strašljivije. U istu krivičnu ravan doveden je „najgori ubica" i neko ko, recimo, priča kako je dobro ratovati po Siriji, ili neko ko se „pridružuje stranim paravojnim formacijama".
Ima u cijeloj priči jedna ili više logičkih šupljina koje treba raspraviti. Sjećamo se da je navaljivanje da se krivično sankcionira agitovanje za strane ratove ili učešće u stranim ratovima započelo sa dušebrižničkom pričom kako treba sačuvati živote naše omladine, da jadni, i glupavi, ne ginu u stranim ratovima. Slažemo se da bi bilo dobro da bh. državljani ne idu ni u kakve ratove, ni u kakva krizna područja gdje se može poginuti. Ali, ako ćemo uvažiti ovaj startni motiv – navodnu brigu ministra sigurnosti F.Radončića da naši ljudi ne ginu u stranim ratovima – onda bi isti aršin trebalo primijeniti i za mnoge radnike koji idu u ratna područja, najčešće u Irak i Afganistan, kao i za jedinice Oružanih sanga koje su godinama prisutne u ratnim područjima. Je li moguće da nam je, k'o biva, žao jednih, a nije nam žao drugih? Ispade da su ministru F.Radončiću životi mudžahedina koji idu u Siriju važniji od života bh. radnika i vojnika koji idu i Irak i Afganistan. Ili će prije biti da postoje podobni i nepodobni ratovi, prvi u kojima je dozvoljeno da ginu bh. građani, i drugi u kojima su takve pogibije kobejagi velika žalost za državu, pa se država, jadna, trudi da spasi te mlade muslimane? Stvarno, treba biti totalna budala pa povjerovati kako je ministar F.Radončić dušebrižnik koji spašava mudžahedinske živote. Skloniji smo vjerovati kako se ovom pozorišnom predstavom pravi poligon za još jedan talas izmišljanja i proganjanja tzv. vehabija, odnosno, za utjerivanje straha u kosti Bošnjacima.
Od početka meni nije bilo jasno, a evo, priznajem da mi ni sada nije jasno – šta koga briga gdje neko hoće da uništi svoj život. Možeš skočiti s nebodera, možeš se baciti pod voz, možeš otići u Siriju i vjerovatno poginuti, itd. – ali, svako od ovih odlaznika ima svoju slobodu i svoju računicu. Ako su logične postavke F.Radončića, onda bi trebalo usvojiti neki „Zakon protiv samoubistva", pa da svako ko hoće da se ubije, prvo ode malo u zatvor. Ljudsko pravo svakog čovjeka da sa svog života radi šta hoće, sve dok ne ugrozi pravni sistem svoje zajednice. A ovi što idu u Siriju nemaju nikakve veze s nama. Odnosno, volio bih da mi neko objasni kako oni iz Sirije mogu ugroziti Bosnu i Hercegovinu? Takvo objašnjenje niko nije dao, jer ga je nemoguće dati, a ipak su usvojene dopune Krivičnog zakona. Svi argumenti skupili su se oko navodne brige za živote „naše djece", ali, vidjeli smo koliko je to lažna briga u kontekstu nebrige za živote bh. vojnika i radnika u Iraku i Afganistanu. Dakle, pročitali smo ih!
Kad može Abu Hamza
Drugo, u tom Prijedlogu Zakona o dopuni Krivičnog zakona nalaze se makar dvije problematične stavke. Prva kaže da će fasovati „najmanje 5 godina zatvora ko (...) organizira, rukovodi, obučava ili mobilizira pojedince ili grupe s ciljem pridruživanja stranoj vojnoj, paravojnoj ili parapolicijskoj formaciji", odnosno, da će fasovati „najmanje 3 godine zatvora oni koji se pridruže..." A šta ćemo ministre F.Radončiću sa četničke paravojske u Bosni i Hercegovini!? Zar može biti važnija ta paravojska u Siriji ili nekoj drugoj Africi i Aziji u odnosu na činjenicu da usred Bosne djeluje četnička paravojska!? Ispade da se za odlazak u stranu paravojsku, koja ničim ne može ugroziti BiH, dobija „najmanje (!) tri godine zatvora", a da se djelovanje u četničkoj paravojski u BiH, koja može ugroziti i koja ugrožava BiH, ne dobija nikakva kazna. Zato bi se ovo moglo zvati „Zakonom o slobodi četničke paravojske u BiH". F.Radončić se već izjasnio da u BiH nema paravojske. Video-klip pod naslovom „Ministar četničke sigurnosti" dosad je pogledalo preko 10.000 ljudi, a u tom video-klipu ministar sigurnosti, u prvom dijelu, decidno tvrdi da u BiH nema paravojnih formacija, a u drugom dijelu ide reportaža RTRS o Četničkom ravnogorskom pokretu čiji komandati otvoreno govore da oni djeluju na „poluvojnom principu", i da ih ima 30.000. Tako su četnici uskočili u usta ministru F.Radončiću.
Druga stavka iz ovog Prijedloga Zakona o dopuni Krivičnog zakona još je problematičnija, jer zadire u prostor verbalnog delikta, odnosno, kažnjavanja po osnovu mišljenja. Čujte sam ovo: „Kazna zatvora od 3 mjeseca do 3 godine ko javno, putem sredstava informisanja, distribuira ili na bilo koji drugi način uputi poruku javnosti koja ima za cilj podsticanje drugog na izvršenje ovog krivičnog djela". Ovo je stravično! Ko će odrediti tu granicu? A ovo – „...na bilo koji drugi način uputi poruku..." – može se smjestiti i u kafanu, i na sijelo, i u ulični razgovor, svugdje, baš kao u vremenima crnog komunizma kad su ljudi prijavljivali ljude da su rekli nešto što ne treba. Ovo je toliko rastegljiva stavka da se može tumačiti prema potrebi, kako bi se svakom, uz jednog ili dva svjedoka, moglo prišiti da je agitovao za odlazak u strane formacije. Posljednja stavka Prijedloga upravo podstiče na cinkarenje i prijavljivanje, jer se predviđa da se „može osloboditi kazne za počinioce (...) koji otkrivanjem grupe spriječi počinjenje krivičnog djela". I gledaj sad gluposti! I gledaj sad stvarnih kriminalnih namjera! Kako će neko ko je u zatvoru otkriti grupu? I da li se može vjerovati tom zatvoreniku koji, da bi sebe oslobodio, zavalit će nekoliko drugih? Apsolutno ovako radilo se u najrigidnijim komunističkim režimima, gdje su ljudi podsticani da izmišljaju, potvoravaju i cinkare, kako bi za sebe isposlovali neke privilegije ili bili oslobođeni stvarne ili izmišljene krivice. Upravo ovaj dio Prijedloga ministra sigurnosti F.Radončića monstruozan je udar na demokratski poredak, samim tim što eksplicitno zagovara delikt mišljenja i mogućnost potvore i cinkarenja! Iako se ja osobno slažem da treba na ovaj ili drugačiji način spriječiti odlazak naših ljudi u strane ratove, ipak ostavljam pravo svakome da misli drugačije, da možda misli kako je dobro ratovati u Siriji, ali, to nečije mišljenje nije isto što i podsticanje, a vidimo kako se može podvesti pod definiciju „ko javno (...) ili na bilo koji drugi način uputi poruku javnosti koja ima za cilj..." S obzirom na restauraciju totalitarizma i policijske države, već je jasno kako će svako nepodobno mišljenje, drukčije od vladajuće ideologije, biti tumačeno kao podsticanje na krivično djelo. Dokaz za to su široke obavještajne i policijske akcije i racije koje se već sprovode u tzv. vehabijskim naseljima po srednjoj Bosni. Dokaz su velikosrpski mediji koji, kao i „Dnevni avaz", hajcaju priču o tzv. vehabijama koji idu u daleku Siriju. (A niko nigdje ne spominje četničku paravojsku usred Bosne!) Srpski mediji sa hvalospjevima grme o ovome što je pokrenuo ministar F.Radončić. Očito je po srijedi debeo velikosrpski interes. Taj interes je zastrašivanje Bošnjaka, kako bi Bošnjaci zaboravili prošlost i oslobodili Srbe genocidne odgovornosti, i kako bi Bošnjaci zaboravili budućnost, i pustili Srbe da zagospodare Bosnom. Sa ovim Prijedlogom F.Radončića, koji sadrži kriminalne i totalitarne metode zastrašivanja, otvara se prostor da svako bude osumnjičen, uhapšen i optužen po osnovu principa rekla-kazala. Kad može Abu Hamza šestu godinu ležati nevin u zatvoru, bez ikakve pravne osnove, onda se i svakom Bošnjaku može dogoditi isto. Dejtonski režim, je, definitivno, spreman za teror nad Bošnjacima. Pitanje samo da li će, i kada će, Bošnjaci to shvatiti, i da li će, i kada će, pružiti otpor hapšenju svojih žrtava i svoje slobode.
Dijeli 0
#7831 Re: Fahrin formalni ulazak u politiku - miniSTAR nebezbednos
Posted: 08/01/2014 12:09
by kakavdanakneiskustvu
http://radiosarajevo.ba/novost/137326/nocache
Vučić & Radončić: sličnosti i sličnosti
Piše: Emir Imamović za Radiosarajevo.ba
Imitira li bosanskohercegovački ministar sigurnosti, Fahrudin Radončić, prvog potpredsjednika Vlade Srbije Aleksandra Vučića, kako je ustvrdio tabloid Kurir ili je Aleksandar Vučić, kako sam kaže, puno naučio od Fahre Radončića? Kada se, sa jedne strane, prođe kroz posljednjih dvadesetak godina formalnog drugog čovjeka vladajuće srbijanske stranke i republičke Vlade, a suštinski najutjecajnijeg aktera političkog života susjedne države, a sa druge kroz dvije dekade života i rada novinskog magnata u pričuvi i budućeg lidera Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, čini se kako je isti odgovor na oba pitanja. Dakle, da!
Aleksandar Vučić je skoro do apsolutne vlasti došao okolo, vraćajući se iz velike u realnu, stvarnu Srbiju. Radončić će na vlast doći ne mičući se s mjesta: iz jedne trećine Bosne i Hercegovine. Kada je bio mlad, lud i četnik, Vučić je pratio vojvodu Vojislava Šešelja i, po potrebi, Slobodana Miloševića, a njegova Srbija je bila od Karlovca do Makedonije. Istina, Srbija je ranih devedesetih imala dovoljno vojne moći da postavi svoje granice daleko od AVNOJ-evskih. Armija BiH, sa ove, naše strane, nije mogla doći niti do njih. Ako je, dakle, Radončić o ishodu rata i multisvakakvoj Bosni i Hercegovini imao iluzija, kultarisao ih se još tamo 1993.
Dajući svom prvom listu prefiks bošnjački, lijepo je, bez okolišanja, kazao i pokazao da interesnim područjem smatra ono na kojem dominira najbrojniji narod. Od tada do danas, o sebi je govorio kao o bošnjačkom biznismenu, neimaru, izdavaču, Donaldu Trumpu... Područje političke kontrole definiraju vojničke čizme, što je prije Vučića, izgleda, shvatio Radončić. Nije se, međutim, ni Vučić nastavio praviti budala: javno je i jasno odustao ne samo od Srbije do Karlovca, već i od Srbije na Kosovu – ne računajući nekoliko enklava – na kojem je, jednostavno, rat dobila UČK. Srbija Aleksandra Vučića manja je od šešeljevske iz 1991.: za njega sadašnjeg, Knin nije glavni grad Republike Srpske Krajine, nego veće naseljeno mjesto u Hrvatskoj, Republika Srpska nije istureno odjeljenje Srbije zapadno od Drine, već entitet u BiH, čiju cjelovitost smatra neupitnom, svjestan da bi ga svaki drugi odnos vodio tamo gdje mu se nikako ne žuri - na političko i, nazovimo ga, historijsko groblje.
Kako je i zašto Radončić, prije ostalih, shvatio da je odumiranje Bosne i Hercegovine iz doba ZAVNOBiH-a započelo sa prvim višestranačkim izborima, a završilo pod gusjenicama tenkova, teško je reći. Uglavnom, dok se sarajevska politička elita razbacivala snovima o jednoj i jedinoj, nedjeljivoj i cjelovitoj od rijeke do rijeke i tako do mora, on se pozicionirao tamo gdje se maticom ne nazivaju Srbija ili Hrvatska. No, kako jeste svakakav, ali nije glup i brzoplet, Radončić sa svojom politikom prihvatanja surove realnosti nije žurio: utjecaj mu je rastao prvo kao megafonu Alije Izetbegovića, da bi poslije smrti prvog predsjednika Predsjedništva moć akumulirao tako što je drugima stvarao privid da su svemoćni; sve dok bi mu kao takvi odgovarali. Spisak favorita Dnevnog avaza identičan je, naime, listi za odstrel objavljenoj u istim novinama.
Dakle, dok se u tornjevima po Sarajevu gradio vođa, Aleksandar Vučić je uporno bio primitvni nacionalista – kao da drugi postoje? – toliki da je sa Šešeljom i Nikolićem uspijevao ujediniti onu Srbiju koja svetište nema na Ravnoj Gori, pa između kleptomana sa demokratskom maskom i neskrivenih četnika bira prve, makar i sa neskrivenim gađenjem. A onda mu je sinulo ili mu je neko nacrtao, nevažno je: odvajanjem od Šešelja, opraštanjem od Velike Srbije i općenitim civiliziranjem, postao je sasvim prihvatljiva zamjena za Borisa Tadića i njegovo društvo suviše isprepletenih interesa.
Kako se Vučić mijenjao, tako je Fahrudin Radončić prijatelje mijenjao za neprijatelje i obrnuto, sve dok nije postalo očito da je rok trajanja na bošnjačkoj političkoj sceni onoliki koliko piše u Avazu. Sve poslije je bilo pitanje tehnike: od formiranja Saveza za bolju budućnost, do toga da se danas kao alternativa vlasti nameće čovjek koji je u istoj toj (izvršnoj) vlasti i to kao ministar sigurnosti!
Bosne kao unija tri etnički definirana društva
Nakon konačnog dobijanja izbora, Aleksandar Vučić je učinio sve ono što Boris Tadić nije smio ni pomisliti, a da ne riskira barem kratkotrajni građanski rat u Srbiji. Drugačije rečeno: da je, recimo, Boris Tadić ujutru u osam prema Kosovu zauzeo stav kakav ima Vučić, u pola devet bi spašavao živu glavu; da je on, Tadić, u Miškoviću našao svog Hodorovskog, ne bi postao srpski Putin, već skončao kao, recimo tako, iako nije ni blizu preciznome, Gorbačov. (Vučićev juriš na oligarhe svakako jeste teatralan i najprije osvetnički, no Radončićev može biti samo karikaturalan: prvi među anđelima tranzicije u Bošnjaka je, naime, on, a sa drugim po redu, obitelji Selimović, je sklopio primirje iz interesa na prvi pogled.)
Zapravo, ključna sličnost između dvojice lidera od kojih je jedan tabloidizirao bosansko novinarstvo, dok drugi srpskim tabloidima „samo“ komanduje, tek se treba desiti. I to sa Radončićeve strane. Da bi imao stvarnu vlast, Aleksandar Vučić je prvo morao definirati područje na kojem će je graditi. Odnosno, ako ne priznati neovisnost Kosovu, ono barem potpisati vojni poraz na njemu i odustati od nemogućeg koncepta poznatog kao „i Kosovo i Metohija i Evropska unija“ i sve što srce želi. Radončića tek čeka formaliziranje njegove Bosne kao unije tri etnički definirana društva povezana minimum interesa ne naroda, već njihovih predstavnika u vlasti: HDZ-ovih Hrvata, Srba iz isključivo RS-a i njega kao najveće face u Bošnjaka, kako bi to rekao Milorad Dodik.
Je li, dakle, Vučić realizator onoga na čemu je svih ovih godina insistirala bolja Srbija i da li je Fahrudin Radončić njegova bošnjačka, dejtonskoj stvarnosti prilagođena verzija? U znamenitim Savetima mladom piscu, Danilo Kiš kaže: „Čuvaj se 'užasavajuće doslednosti'“. Pomenuti ne da nisu „užasavajuće dosledni“, već uopće nisu dosljedni, kao što su to njihovi nekadašnji politički lideri ili partneri. No, kaže Kiš i još nešto: „Ne veruj onima koji svoju nedoslednost skupo naplaćuju“. A Vučić je svoju nedosljednost kapitalizirao pozicijom najmoćnijeg Srbina Balkana, dok Radončić juriša na mjesto Alije poslije Izetbegovića. E, to zaista nije ni malo i ni jeftino. Samo što ne treba zaboraviti kako ni Vučić ni Radončić nisu postali to što jesu ili hoće isključivo tako što su se promijenili i prilagodili vremenu u kojem žive, što je prvi prestao slaviti Ratka Mladića, a drugi počeo proganjati umjesto, tek da navedemo jedan od primjera, promovirati vehabije i njihove zaštitinike, već i zbog kolosalne neuspješnosti onih od kojih se očekivalo da, barem, ne budu gori od svojih prethodnika: Demokratske stranke u Srbiji, te SDP-a, prije svih, u Bosni i Hercegovini.
#7839 Re: Fahrin formalni ulazak u politiku - miniSTAR nebezbednos
Posted: 09/01/2014 22:55
by Area_51
Moze li neko postaviti pitanje kako je Fahro dobio kredit od Razvojne banke Federacije Bosne i Hercegovine za razvoj poljoprivrede i od toga napravio toranj. Izmedju ostalog, nisu placeni svi radovi, unutra ima jako mnogo fuseraja, sto dovodi toranj u opasnost, jedan divno sklepani objekat o kojem vise niko ne prica. Valjda ne smije. Avaz je pricao o All Sheede objektu na Marijin dvoru, koji je kako rekose placan pranjem para sa Kajmanskih ostrva, pa naglo prestadose, valjda kad im je ukazano da je i toranj upitno legalan.
Navijam svim srcem za koaliciju SDA-SBB, ideoloski i zlocinacki kompatibilne stranke.
SDA je samljela i potpuno razorila SBiH, koje vise nema, naprosto su ponistili SDP i njihove ideje o pravnoj drzavi, svela ih na jako malo glasova, tako da bi logican slijed dogadjaja bio da bi SBB iz te koalicije izasao tako da vise ne bi postojao na politickoj sceni.
#7847 Re: Fahrin formalni ulazak u politiku - miniSTAR nebezbednos
Posted: 17/01/2014 18:46
by HM 2011
PATRIOTSKA UDRUŽENJA OŠTRO OSUDILA PAMFLET SDP-ABorci uz Radončića i Komšića!Faksimili jučerašnjih saopćenja boračkih udruženjaFOTO: AVAZBorci uz Radončića i Komšića!
Mi, patrioti, prvoborci i heroji proteklog rata, zgroženi smo činjenicom da se na prljav način, lažima i podvalama, napadaju naši saborci, patrioti i istaknuti lideri svojih stranaka. Zdrav razum ne može shvatiti da se na ovakav prizeman i krajnje bezočan način pljuje po ljudskom dostojanstvu da bi se naškodilo njihovom ugledu, koji imaju u javnosti.
Pošteni političari
Pitamo se kome smetaju impresivne patriotske biografije Željka Komšića i Fahrudina Radončića? Jesu li svjesni kreatori ovog pamfleta kakve su poruke poslali i s kakvim se opasnostima mogu suočiti? Kakve sve posljedice i implikacije mogu nastati?
Nama, patriotima, dosta je međusobnog osporavanja i diskreditacije poštenih i odanih političara koji se bore za napredak ove države i bolju budućnost njenog naroda.
Ovi napadi nisu sračunati samo na diskreditaciju lidera stranaka nego su direktni atakt na institucije države - člana Predsjedništva BiH i ministra sigurnosti BiH.
Mi odlučno osuđujemo ovakve pokušaje laži i podvala bilo od koga one dolazile i na koga se odnosile. Mi, patrioti, sigurno znamo ko su i kakvi su naši saborci Komšić i Radončić i nikada nikome nećemo dozvoliti da se na ovakav način blati i ponižava bilo ko u ovoj državi.
Ovo je jučer saopćio Upravni odbor Saveza udruženja boraca "Patriotska liga" Kantona Sarajevo, nakon što je u javnost procurio pamflet iz SDP-a u kojem se daju instrukcije da se lažima diskreditiraju njihovi politički protivnici.
Istim povodom oglasili su se i predstavnici drugih boračkih organizacija. Dokument napisan na SDP-ovom memorandumu, a čiji je autor, vjeruje se, Kemal Beganović, predsjednik Foruma mladih SDP-a i zastupnik te stranke u Parlamentu Federacije BiH, okarakteriziran je, između ostalog, i kao napad na borce i pokretače otpora agresiji na BiH 1992. godine.
Oštro su reagirali i u Udruženju boraca "Bosnae - Zelene beretke". U saopćenju su, između ostalog, osudili pamflet u kojem SDP instruira svoje kadrove da Radončića povezuju sa četničkim udruženjima i srpskom mafijom.
Volja naroda
- Kao član Vrhovne komande Armije RBiH, Radončić je dokazao svoju odanost BiH. On je branio državu dok su drugi političari, proizašli iz komunističke partije, u to vrijeme pokušavali s vlasti skinuti one koji su prvi put izabrani voljom naroda. Podržavamo gospodina Radončića da ustraje na putu pravde i poštenja. Želimo dati punu podršku ministru sigurnosti BiH Fahrudinu Radončiću za dosadašnji rad i doprinos u očuvanju BiH od početka agresije do danas - navodi se u saopćenju "Zelenih beretki".
Oni su poručili svim političarima da "dolazi vrijeme kada će platiti za ono što su ukrali od ovog naroda i pronevjerili i iznevjerili BiH".
Ovo nije prvi put da isti ljudi napadaju i blate borce
Članovi Udruženja boraca organizatora i pokretača otpora KS tvrde da ovo nije prvi put da isti ljudi kao i sada napadaju i blate borce.
- Jednom je jedan od tih pred Skupštinom BiH u Sarajevu, kada su borci imali proteste, izjavio da su ga isti ovakvi gađali kamenjem u Banjoj Luci i uporedio nas, borce Armije RBiH, sa četnicima. Ne mislimo nikome biti advokati, pa ni Radončiću i Komšiću. Ali, kada neko blati borce, koji su se na zakonit način počeli obračunavati s kriminalom, mitom i korupcijom, onda moramo reagirati i upitati se ko je krivac za haotično stanje u zemlji. Oni koji šuruju s Dodikom u razbijanju države sada bi izmišljali krivce - navedeno je u saopćenju.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
POTPUNO NORMALNO !
