Analizom činjenica koje proizilaze iz zahtjeva i cjelokupne dokumentacije u predmetu Ustavni sud Federacije utvrdio je sljedeće:
Uvidom u podneseni zahtjev utvrđeno je da su zahtjev za ocjenu ustavnosti i donošenje privremene mjere podnijeli Premijer Federacije Bosne i Hercegovine, koji je označen kao „prvopodnosilac zahtjeva“ i Bego Gutić u zahtjevu označen kao Premijer Tuzlanskog kantona, kao „drugopodnosilac zahtjeva“.
Predmet zahtjeva je ocjena ustavnosti 47. sjednice Skupštine Tuzlanskog kantona – hitnog karaktera i osporenih Odluka, te donošenje privremene mjere kojom se do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Federacije privremeno stavljaju van snage osporene Odluke, te nalaže Skupštini Tuzlanskog kantona da omogući Vladi Tuzlanskog kantona, u sazivu kao iz Odluke o smjeni Vlade Tuzlanskog kantona, broj: 01-02-111-10/18, od 17.02.2018. godine, na čelu sa premijerom Begom Gutićem, da nastavi raditi u punom ustavnom i zakonskom kapacitetu, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Federacije u ovoj pravnoj stvari.
Uvidom u dokaze iz spisa Ustavni sud Federacije je utvrdio da je osporene Odluke, donijela Skupština Tuzlanskog kantona na 47. hitnoj sjednici koja je održana dana 17.02.2018. godine.
U skladu sa odredbama člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije na zahtjev premijera, ili kantona, utvrđuje da li je neki predloženi ili usvojeni propis koje je donijelo neko tijelo kantonalne, gradske ili opštinske vlasti u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Prema tome, Premijer Federacije Bosne i Hercegovine, kao prvopodnosilac zahtjeva je nadležan za pokretanje postupka ocjene ustavnosti propisa koje je donijelo neko tijelo kantonalne, gradske ili opštinske vlasti. Nadalje, naprijed navedena ustavna norma je jasna i precizna u odnosu na predmet zahtjeva za ocjenu ustavnosti i iz iste nedvosmisleno prozilazi da se može podnijeti zahtjev za ocjenu ustavnosti propisa koje donosi neko tijelo kantonalne, gradske ili opštinske vlasti. Pod pojmom propis podrazumijeva se obavezujući opšti pravni akt (zakon ili drugi propis) koji donosi ovlašteno tijelo vlasti u skladu sa određenim propisanim postupkom i koje sadrži opštu pravnu normu, to jest opšte i obavezno pravilo ponašanja koje se odnosi na uređenje neodređenog i neizvjesnog broja slučajeva. Opšti pravni akt (zakon ili propis) podrazumijeva da se odnosi na neodređen, neindividualiziran krug lica, za razliku od pojedinačnog u kojem je individualizirano lice (ili krug lica) na koje se pojedinačni pravni akt odnosi, što je ovdje slučaj u osporenim Odlukama. U ovom konkretnom slučaju, imajući u vidu naprijed izloženo i navedene ustavne odredbe osporene Odluke nemaju karakter propisa, niti opštih akata. Naime, osporene odluke po svojoj pravnoj prirodi spadaju u pojedinačne pravne akte, zbog čega ne mogu biti predmet apstraktne ocjene ustavnosti. Pojedinačni akti mogu isključivo biti pod propisanim uslovima, predmet osporavanja, primjera radi, u postupcima davanja mišljenja po zahtjevu zamjenika Premijera Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i pred Vijećem za zaštitu vitalnih interesa Ustavnog suda Federacije, u postupcima zaštite vitalnih interesa konstitutivnih naroda (Rješenje Ustavnog suda Federacije, broj: U-6/11, od 27.04.2011. godine, Rješenje Ustavnog suda Federacije, br. U-67/17, od 20.12.2017. godine, Rješenje Ustavnog suda Federacije br. U-46/17, od 18.01.2018. godine i druga).
Podnosioci zahtjeva se u odnosu na osporavanje predmetne sjednice sa stanovišta njene zakonitosti u smislu poslovničke procedure, pozivaju na Presudu Ustavnog suda Federacije broj: U-19/12, od 28.08.2012. godine („Službene novine Federacije BiH“, broj: 93/12), kao relevantnu sudsku praksu za rješavanje ovog slučaja, iako je iz same navedene odluke ovog Suda, vidljivo da se u tom ustavnosudskom predmetu radilo o rješavanju spora unutar jedne federalne institucije (član IV.C.3.10.(1) f) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine), te se ova odluka Suda ne može primijeniti na ovu konkretnu situaciju niti je relevantna za izmjenu pravnog stava Suda i uspostavljanje njegove nadležnosti za postupanje. Činjenice navedene u zahtjevu koje se mogu tumačiti kao prijedlog za izmjenu stava Suda (nemogućnost ni sudske ni ustavnosudske kontrole) Ustavni sud Federacije je ozbiljno razmotrio. Podnosioci zahtjeva traže da Ustavni sud Federacije ciljno (teleološki) tumači normu. U ovom slučaju takav zahtjev ne stoji. Ustavna norma koja propisuje nadležnost Ustavnog suda Federacije i krug lica koja su ovlaštena za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom Federacije je u svojoj suštini procesna norma koja jasno definiše nadležnost Ustavnog suda Federacije. Na takvu nedvosmislenu i preciznu normu koja je više procesne prirode ne može se primijeniti ciljno (teleološko) tumačenje, jer bi u tom slučaju Ustavni sud Federacije preuzeo ulogu ustavotvorca. Svaki sud, pa i Ustavni sud Federacije tumači pravne norme, u slučajevima kada je to potrebno i kada to okolnosti zahtijevaju, odnosno utvrđuje pravni sadržaj i smisao, odnosno značenje pravne norme onda kada ta pravna norma nije dovoljno jasna ili je postavljena na dvosmislen način, ili postoje „suprotstavljene“ norme istog značaja, te je spornu situaciju potrebno razriješiti kompilacijom tehnika tumačenja normi (leksičko-gramatička, logička, sistemska, historijska ili teleološka (ciljna) metoda tumačenja pravnih normi). Također, Ustavni sud Federacije je 2009. godine istakao ozbiljnu zabrinutost zbog ograničene nadležnosti i ograničenog kruga ovlaštenih lica za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom Federacije, upućujući u paralamentarnu proceduru prijedlog ustavnih izmjena u tom pravcu, ali to do sada nije realizovano. Proširivanjem nadležnosti Suda došlo bi do ujednačavanja nadležnosti entitetskih ustavnih sudova, čime bi se izjednačilo i poštivanje osnovnih ljudskih prava i sloboda i njihova institucionalna zaštita za sve građane koji žive na teritoriji Bosne i Hercegovine. Na taj način bi se stvorio dodatan podstrek razvoju demokratskih institucija koje se zasnivaju na poštivanju ljudskih prava i sloboda i vladavine prava. Upravo iz svih naprijed navedenih razloga, Ustavni sud Federacije smatra da navodi podnosilaca zahtjeva kojima se ističe da bi Ustavni sud Federacije izbjegavanjem ciljnog i ekstenzivnog tumačenja odredaba člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, izbjegao svoju zadaću da štiti ustavni poredak, demokratske institucije i pravnu državu, ni u kom slučaju nisu opravdani.
Ustavni sud Federacije je zauzeo stav, da je odluku u ovom ustavnosudskom predmetu potrebno objaviti u „Službenim novinama Federacije BiH“ i „Službenim novinama Tuzlanskog kantona“ iz razloga što ista ima upućujući karakter za sve one subjekte koji imaju ustavno ovlaštenje za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom Federacije, jer bi se na taj način ukazalo ovlaštenim podnosiocima zahtjeva na nužne formalno-pravne i materijalno-pravne pretpostavke za uspješno pokretanje postupka pred Ustavnim sudom Federacije.
Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije je na sjednici bez javne rasprave, u skladu sa članom 26. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa članom 41. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, odlučio kao u izreci ovog rješenja.
Pa valjda znaju napraviti drugačiji zahtjev nego tražiti "teleološko tumačenje".
A, ne sprečava redovne sudove (i tužilaštva) da rade svoj posao.
