Sara03 wrote:
Daj nam konkretne dokaze da su pušteni, a ne rekla-kazala, kako smo i navikli od vas. Ja za svoje argumente to imam, da vidimo imaš li ti. Jedini uvijek imate svoju verziju historije, koju činjenice u putu nisu srele.
Ovako pišu mediji u BiH:
"Dosadašnji bilans suđenja za zločine na Kazanima izgleda ovako: za krivično djelo ubistva osuđeni su Zijo Kubat, Refik Čolak, Esad Tucaković i Mevludin Selak - na po 6 godina zatvora, Omer Tendžo i Akid Alibašić - na po 4 godine i 4 mjeseca zatvora, Senad Hasić, Samir Seferović, Sabahudin Žiga, Samir Ljubović, Esad Raonić i Senad Haračić - na po 10 mjeseci zatvora, Armin Hodžić na 5 godina i 8 mjeseci zatvora, dok je Sead Kadić osuđen na 4 godine zatvora. Cacin podređeni Samir Bejtić je, nakon što je prvostepenom presudom bio osuđen na 14,5 godina zatvora za ubistvo, premlaćivanje i ratni zločin, oslobođen optužbi.
Ovdje valja spomenuti da su se svi optuženi nakon okončanja rata našli na slobodi, što važi i za Bejtića, jedinog osuđenog za ratni zločin. Naime, Bejtiću je izrečena presudu za ratne zločine na Kazanima, koju je, nakon žalbe Bejtića, poništio Vrhovni sud i postupak vratio na početak "
Nemamo mi ni strah, a ni stid jer nas ne posmatraju pod epitetom genocidaša i drumskih razbojnika koji jedva čekaju da što više pobiju, pokolju, izbrišu sa lica zemlje, jer nisu te sreće da budu pripadnici nebeskog naroda.
Aha, vama je najbitnije kako vas posmatraju.
Možda je to odgovor na pitanje zašto istina o Kazanima nikad nije dobila pun epilog.
Iskreno sumnjam da ćeš mi odgovoriti na sljedeće pitanje, ali evo da pokušam. Zašto su ti bitniji Kazani od 2.000 srpskih civila koji su ubijeni svakodnevnim granatiranjem Sarajeva?Njihova imena i prezimena možeš slobodno pronaći na spomen obilježjima u gradu, na mjestima poput Markala, Ferhadije, spomenu ubijenoj djeci Sarajeva
Čuj pitanja.
Pa nije važno šta je meni bitnije. Ko sam ja?
Žrtve i njihove porodice zaslužuju istinu i pravdu.
To bi i vama trebalo biti bitnije nego meni. Jer žrtve su gradjani Sarajeva, koji nisu otišli iz grada, niti su se popeli na brdo. Neki su bili i pripadnici Armije BiH.
Manje je bitno što su većinom Srbi u pitanju.
Bitno je iz razloga da bi se izbegla manipulacija žrtvama.
A upravo se to radi, kad se izbegava utvrditi istina o broju stradalih u Sarajevu koji su žrtve pripadnika Armije BiH.
Najlakše je sastaviti spisak i sve proglasiti žrtvama četničke agresije.
I konstantno izbjegavaš priču o zločinu u Bratuncu, broju civila, Vojničkom groblju, masovnim grobnicama (ako i postoje), majkama koje i nakon toliko godina 'traže' njihove kosti i zadovoljenje pravde ...?
Kako misliš "izbegavam"?
Ja u stvari ne razumem na čemu insistiraš.