Imam i ja par ratnih slucajeva, pa bi i mene zanimao odgovor na njih..
1. Jednom prilikom ćurim u nekakvoj zgradi i iza prozora, zaklonjen zaluzinama. U jednom momentu imam osjecaj da me neko gleda s one strane, i instiktivno se sagnem. U sljedecem momentu iznad mene, u zidu i tamo gdje mi je bila glava, zavrsava kratki rafal od 3 metka.
2. Hodam ulicom i imam osjecaj da ce pasti granata. Tacno takav osjecaj. Ne da ce se nesto desiti, nego bas da ce pasti granata. I nastavljam se kretati uz same zgrade, kontajuci da cu je mozda cuti u dolasku i uspjeti zbrisati u neki ulaz. Prilazim parku, prolazim kroz njega, i u jednom momentu instiktivno cucnem jer sam, iako nista nisam cuo, tacno osjetio da granata dolazi. Aktivirala se u krosnji drveta tacno iznad mene, minobacacka 120.
3. Hodam ulicom, na dijelu gdje je cesto znao tuci snajper, i na ledjima tacno osjetim kao da me neko przi cigarom, ali bez bola. Tacno sam znao da me drzi na nisanu, ali sam i znao da nece pucati. Zasto, kako?
Da li mi je ovo sve bog dojavljivao, ili se ipak radi o nekim pradavnim zivotinjskim instiktima koji su kod mene, mozda, ostali malo jaci nego kod vecine drugih ljudi?
Ne zaboravimo - ateista sam otkad znam za sebe, i nikad se nisam pomolio na bilo koji nacin.
P.S. Pretpostalvjam da ce odgovor biti da mi je bog ukazivao na svoje postojanje i time me htio okrenuti na pravi put
Ili, hajmo na drugu stranu. Recimo, uvijek sam se "razumio" sa zivotinjama, pogotovo s psima i mackama, na nacin da sam uvijek tacno osjetio i znao kako ce neka zivotinja reagovati na mene. Recimo, psi me se generalno boje iako im nikad nista nisam radio, niti bih, jer volim zivotinje. Ali tacno se moze vidjeti kako me u susretu gledaju pravo u oci i izgledaju kao da su spremni da pobjegnu, bez obzira koliki su i koliko ih je.
Da li je to zato sto instiktivno prepoznaju jacu zivotinju, ili mozda i njima bog nesto sugerise...?