T-Rexx wrote:Bosanski jezik ne postoji!
Znam da ce neke iritirati ovo sto sam napisao, ali to je fakat tako. Mozda postoji teoretski ali u praksi ne.
Srbi i hrvati maksimalno njeguju svoj maternji jezik i specificnosti svog govornog podrucja. Sa druge strane mi se stidimo i zakopavamo izraze i specificnosti naseg jezika zato sto pokusavamo da pricamo kao nasi susjedi. Najbolji dokaz toga su nasi intelektualci o spikeri na vijestima koji su slomise pokusavajuci da pricaju na hrvatskom.
Ako neko misli da grijesim ili pretjerujem, onda molim da mi taj navede rijeci i izraze koji su specificni za bosanski jezik, za bosnjake, i nas govorni prostor, a da se te rijeci redovno upotrebljavaju od strane nasih tv spikera ili elite. Naravno da te specificnosti necete naci jer se bosanski jezik ne upotrebljava u javnom govoru.
Dokaz za ovo je cinjenica da smo preko noci poceli da govorimo nogomet umjesto fudbal, reditelj umjesto reziser, gledatelj umjesto gledaoc itd..., ali sigurno u javnom govoru necete cuti kahva, lahko, mehko itd... Dakle, ok je naginjati na jednu stranu ali ne i na drugu. Ok je reci nogomet mada se tako kod nas nikada nije govorilo, ali nije ok reci lahko. Ok je naginjati na izvorni hrvatki ali nije na bosanski.
Ne treba sa sigurnošću visokog nivoa tvrditi stvari poput ovih. Ako ljudi već ne čitaju pravopis, a onda sigurno guglaju, a na ovom virtuelnom mediju nema šta nema. Pa ima i gramatike.
Ako neko nešto ne zna, to ne znači da ni ne postoji. To zapravo znači (kao u ovom tvom slučaju) da individuum ima sužene vidike i ne proširuje ih.
" U našem jeziku postoji grupa imenica koje se završavaju na -lac (branilac, varilac, gledalac i dr.).
Sve ove imenice označavaju vršioca radnje ili nosioca stanja. Prisutne su u jezičkom komuniciranju u raznim oblastima društvenog života. Pa uočiće se da se sreću u sudskoj i administrativnoj terminologiji (branilac okrivljenih, savezni tužilac, javni pravobranilac, vršilac dužnosti, podnosilac zahteva i dr.); u policijskoj terminologiji (prekršilac, izvršilac krivičnog dela, uživalac opojnih droga, držalac oružja i dr.); u nomenklaturi zanimanja (rukovalac građevinskih mašina, točilac pića, varilac, palilac mina i dr.); u matematici (brojilac, imenilac, činilac, najmanji zajednički sadržalac); u poštanskom saobraćaju (pošiljalac, primalac, isporučilac, naručilac itd).
Osim imenice talac sve ove imenice vode poreklo od svršenih i nesvršenih prelaznih glagola. Tačnije rečeno grade se od starog oblika radnog pridjeva prošlog i sufiksa -ac, npr.
hranil - hranilac,
daval - davalac,
čital - čitalac*.
Po sili glasovnog zakona o
prelasku l u o, u paradigmi ovih imenica
sufiks -lac srećemo samo u nominativu jednine i genitivu množine: jedan pratilac, nekoliko pratilaca. U ostalim padežima l iz sufiksa prelazi u o, te ostali padeži glase pratioca, pratiocu, pratiocem, pratioci itd.
Zbog analogije prema brojnijim indirektnim padežima, u govoru se često, i to pogrešno, gubi sufiks -lac čak i kada je obavezan. Ova greška se rijetko sreće u pisanoj reči samo zbog savjesnog rada korektora. Međutim, u direktnom govoru,
ova greška je česta čak i kod obrazovanih ljudi (kad već navodiš te eminentne spikere i ine elite). Može se tolerisati jezički neobrazovani čovjek ako kaže da je on varioc a njegov brat palioc ali ako istaknute javne ličnosti u nastupima u medijima naprave ovakvu grešku, to obavezno izazove prijekor ili podsmijeh.
Visoki funkcioner na televiziji izjavljuje da je: ...tužioc trebao da radi svoj posao... umesto pravilnog: ...trebalo je da tužilac radi svoj posao... praveći tako dvije krupne greške u tako kratkoj rečenici. Drugi funkcioner, doduše nešto nižeg ranga izjavio je na drugoj televiziji da je: ...zadržano nekoliko izvršioca, a jedan izvršioc je u bjegstvu...
Zlosrećna imenica talac često je predmet pogrešne upotrebe u telefonskim izveštajima reportera sa lica mjesta. Tako na primer čujemo da je u ruskom pozorištu u sali ...nekoliko stotina taoca, dok je jedan taoc ubijen... umesto, naravno talaca i talac.
Na medicinskom dokumentu doslovno piše: pratioc obavezan, umesto pratilac obavezan. "
Primjera loše upotrebe pravila jezika kod onih koji ne bi trebalo da prave greše ima koliko hoćeš. Samo što onaj ko ne zna uzima to zdravo za gotovo kao tačno i onda dobijamo socijalni eksperiment neslućenih razmjera.
I još jedno poznato jezičko pravilo -
PROMJENA L U O
to je glasovna promjena u kojoj suglasnik L na kraju riječi ili na kraju sloga se vokalizuje u O. Ova glasovna promjena u našim jezicima potiče iz 14. stoljeća.
kod imenica
ukoliko se imenica muškog ili ženskog roda u nominativu jednine završavala na -l, izvršena je promjena u o. Promjena se može uočiti i u akuzativu jednine ako imenice ne označavaju osobu, dok ostali padežni oblici zadržavaju fonemu l:
anđel → anđeo, gen. anđela, akuz. anđela
kotal → kotao, gen. kotla, akuz. kotao
misal → misao, gen. misli, akuz. misao
ukoliko imenica označava vršioca radnje, a nastala je dodavanjem tvorbenom nastavka -lac, dolazi do prelaska l u o u svim padežnim oblicima izuzev nominativa jednine i genitiva množine:
nosi-ti →
nosi- + -lac → nosilac, gen. jedn. nosioca,
gen. mn. nosilaca
čita-ti →
čita- + -lac → čitalac, gen. jedn. čitaoca,
gen. mn. čitalaca
eto nešto pravila i objašnjenja pa uči T-Rexx
jer ako ti ne znaš za to, ne znači da ne postoji