Forum Klix.ba

[quote="vucko071"

Sephora wrote: Trebao bi pod hitno ukljuciti redovno bavljenje sportom, jer sport je jedna od najboljih terapija tvom problemu, setnja u tvom slucaju mi djeluje previse lagano ( mlad si i imas puno vise snage/energije za nesto jace,brze ),neki sport gdje ces moci "izbaciti " to sto osjecas u sebi ... trcanje ukljuci redovno, za pocetak 1/2h..i svaki dan povecavaj vrijeme,kad kazem redovno to znaci i na kisi i na suncu , da prepreke ne bude...i kad si dobrog i loseg raspolozenja..

Rado bih ja posvetio vise vremena sportu, ali razne obaveze mi to ne dozvoljavaju. Zivimo u modernom vremenu gdje ostaje vrlo malo vremena koje covjek moze posvetiti sebi i svom zdravlju.

Pokusaj se organizirati .., 1h dnevno da posvetis sebi, moze ti biti samo od pomoci, bez obzira da li to vrijeme provedes u teretani, vani trceci ili nesto sasvim drugo, nesto sto znas da je za tvoje dobro, budi sebi prioritet N1,..

Slozicu se s tobom da svi mozemo izdvojiti sat vremena dnevno za sebe ako se dobro organizujemo. Nisam siguran koliko pomaze, ali bavljenje nekim sportom nam sigurno nece odmoci i zato je preporucljivo da nekako "pronadjemo" tih sat vremena dnevno. Ne mora to striktno biti ni sport. Moze biti i neki hobi, fotografisanje, meditacija, religija... Sve je to individualna stvar, svako ima nesto sto ga bar malo oraspolozi i ucini sretnijim.
A mozda je ipak Freud u pravu.

vucko071 wrote:Slozicu se s tobom da svi mozemo izdvojiti sat vremena dnevno za sebe ako se dobro organizujemo. Nisam siguran koliko pomaze, ali bavljenje nekim sportom nam sigurno nece odmoci i zato je preporucljivo da nekako "pronadjemo" tih sat vremena dnevno. Ne mora to striktno biti ni sport. Moze biti i neki hobi, fotografisanje, meditacija, religija... Sve je to individualna stvar, svako ima nesto sto ga bar malo oraspolozi i ucini sretnijim.
A mozda je ipak Freud u pravu.

Polazna tacka si ti..od tebe sve zavisi..kad se odlucis, da pocnes neki novi pocetak, ostalo sve sljedi...

ja sviram...
note zbilja opustaju..a nije sranjska..

JThomas wrote:riječ je o nauci. i to o nauci gdje se neuporedivo više i dalje ne zna nego što se zna. i neko kaže, istrči se pa će biti bolje. hoće - ako je tvoj problem što si dokon i ne znaš šta ćeš od sebe. a ako imaš pravi mentalni problem neće.

Upravo ovo!

Sport je super, i meni pedalanje pomaze u medjuvremenu ali mi nista ne pomaze onog trenutka kad me spuca napad panike i kad mi srce toliko lupa da samo cekam kad ce "presjeci". Handrila se godinama sa simptomima na onaj tipicno nas nacin - "suti, trpi, proci ce". Ili jos draze, po receptu moje mame - "idi sadi cvijece ili ceprkaj po basti". Prodji me se zeno draga.
Kad sam se prosle godine razboljela (povrh nekih milion zivotnih promjena i propratnog stresa) vise nisam mogla trpiti i odem doktoru, da mi (poprilicno blagu) terapiju i bude bolje. Prestala sa lijekovima kad sam osjetila da je najgore proslo i da mogu sama. Ne sjecam se iskreno kad sam imala zadnji napad panike, mozda prije nekih desetak mjeseci.

Otkako mi se dijete ozbiljno razboljelo apsolutno nemam vremena nizasto, ni za spavanje a kamoli za sport ali iskreno nemam vremena ni za paniku jer moram biti hladne glave uvijek. Vrlo je vjerovatno da ce me sustici kad se konacno opustim ali za sada ide bez lijekova.

Znaci, moj manji belaj (ankcioznost) je "izlijecio" veci belaj (ozbiljna djeetova bolest). Naravno ne bih preporucila nikome ovu moju trenutnu terapiju.

roki wrote:Ja sam se bavio sportom 12 godina,intenzivno,jako jako intenzivno.Imao po 2 treninga preko raspusta,trenirao na planini po tri treninga dnevno,isao na more na zimske pripreme,jedva stizao na školu i učenje,i to mi apsolutno ništa nije pomoglo kod anksioznosti.Kad me uhvati lupanje srca i crvenilo u licu,džaba sve,mogao sam na 1 minut prije i maraton istrčati.
Da sam se osjećao generalno bolje jesam,fizički jak,stabilan,dobro građen,a u meni stalno kuha,hiljadu misli.
Sport svakako neće odmoći ali neće ni pomoći vala nešto

Cek, sam sport nece dati rezultate odmah. Poenta je da moras imati odredjeni pristup prema anksioznosti. Prije svega shvatiti da ce trebati vjerovatno mjeseci da takvo stanje prodje. Meni je u pocetku bilo dovoljno samo to sto nakon sto se ispusem imam malo mira, bez mozga koji radi sto na sat. Ako ti svaki put nakon sto se neki simptom pojavi mozgu signaliziras da to ne valja, da si u opasnosti i da se moras rijesiri tog simptoma onda ces zauvijek ostati u tom zacaranom krugu. Stvar je u tome da sebi dozvolis da se osjecas na odredjeni nacin, znam da je lakse reci nego uciniti i sam ovaj proces oporavka je patnja po sebi ali kada vidis da simptomi postaju blazi a neki nestaju jednostavno znas da si na pravom putu. E takav stav u kombinaciji sa dobrim sportom i strpljenjem ce da pomogne. Impulzivno se pokusati istrgnuti i "natjerati" sebe da se osjecas kako zelis te nigdje nece dovesti.

JThomas wrote:riječ je o nauci. i to o nauci gdje se neuporedivo više i dalje ne zna nego što se zna. i neko kaže, istrči se pa će biti bolje. hoće - ako je tvoj problem što si dokon i ne znaš šta ćeš od sebe. a ako imaš pravi mentalni problem neće.

Opet ovaj palamudi...
O kojoj nauci? Ja mislio nauka dokazala da je fizicka aktivnost djelotvorna ili djelotvornija od antidepresiva. Kimhy nedavno dokazao da pomaze pacijentima sa sizofrenijom ali eto ne moze ovima sa anksioznim poremecajima.

Ovdje ljudi pricaju kako od sporta nema nista a tablete su im jedini izlaz, sto je smijesno kad u konacnici i jedno i drugo pokrecu iste hemijske procese u mozgu.

Sad, ako je neko mislio da ce mu biti bolje ako jednom mjesecno trci dok pluca ne otkazu onda se ipak radi o kognitivnom deficitu.

.

Nisam anksiozna mada me moze spopasti nervoza. Neki dan u razgovor sa prijateljicom koja jeste i k tome ima simptome depresije govori o tome kako joj je. Vjerovatno nije trazila savjet jer kuburi sa time 10 i kusur godina, ali sam se neugodno osjecala pred neznanjem.

Stoner wrote:

JThomas wrote:riječ je o nauci. i to o nauci gdje se neuporedivo više i dalje ne zna nego što se zna. i neko kaže, istrči se pa će biti bolje. hoće - ako je tvoj problem što si dokon i ne znaš šta ćeš od sebe. a ako imaš pravi mentalni problem neće.

Opet ovaj palamudi...
O kojoj nauci? Ja mislio nauka dokazala da je fizicka aktivnost djelotvorna ili djelotvornija od antidepresiva. Kimhy nedavno dokazao da pomaze pacijentima sa sizofrenijom ali eto ne moze ovima sa anksioznim poremecajima.

Ovdje ljudi pricaju kako od sporta nema nista a tablete su im jedini izlaz, sto je smijesno kad u konacnici i jedno i drugo pokrecu iste hemijske procese u mozgu.

Sad, ako je neko mislio da ce mu biti bolje ako jednom mjesecno trci dok pluca ne otkazu onda se ipak radi o kognitivnom deficitu.

jeste, trčanje liječi šizofreniju. a tek u kombinaciji sa slobodnom rukom tržišta - i teži urođeni poremećaji nestaju k'o rukom odneseni.

Jako bi se izliječili trčanjem.Možda neku blagu depresiju kad je čovjek još sposoban da se pokrene.Neko ko je u teškoj depresiji da trči?Nema šanse.

Sve sto sam ja napisao ovdje je i naucno dokazano. Od Claire Weekes pristupa anksioznosti koji preporucujem do sporta kao promjene zivotnog stila.
I na samoj temi mozete procitati postove ljudi koji su prevazisli ovo uz pomoc sporta.

Neka svako radi sto misli da je najbolje za njega ali ne treba pricati da su tablete jedini izlaz ili najkonkretnija pomoc jer to nije tacno. Ljudi su i prije bili depresivni i anksiozni kad farmakoloski proizvodi nisu bili u masovnoj upotrebi.

sour cherry wrote:Jako bi se izliječili trčanjem.Možda neku blagu depresiju kad je čovjek još sposoban da se pokrene.Neko ko je u teškoj depresiji da trči?Nema šanse.

šetnja i boravak u prirodi bi zasigurno pomogli,a ne odmogli,stvar volje

Stoner wrote:Sve sto sam ja napisao ovdje je i naucno dokazano. Od Claire Weekes pristupa anksioznosti koji preporucujem do sporta kao promjene zivotnog stila.
I na samoj temi mozete procitati postove ljudi koji su prevazisli ovo uz pomoc sporta.

Neka svako radi sto misli da je najbolje za njega ali ne treba pricati da su tablete jedini izlaz ili najkonkretnija pomoc jer to nije tacno. Ljudi su i prije bili depresivni i anksiozni kad farmakoloski proizvodi nisu bili u masovnoj upotrebi.

Oprosti, ali da li znas kako su se prije tretirale mentalna oboljenja? Stemajzom u glavu otprilike - lobotomija i slicno. Prije su se mentalna oboljenja pripisivala vragu, vjesticama itd i lijecila se istjerivanjem djavla, silom i batinama te vazda ucinkovitim vezanjem za krevet.

Dalje, uzmimo u obzir koliko su ljudi prije bili aktivniji od danasnjih ljudi. Kako onda objasnjavas postojanje mentalnih oboljenja tada, kada su mahom svi bili fizicki aktivni? Ako je do fizicke aktivnosti onda psiholoski poremecaji treba da budu nuspojava industrijske revolucije, ne?

Takodjer ne smijemo zanemariti ni cinjenicu da su mentalni bolesti do skorije istorije bili drustvena tabu tema i da je danasnje cesto pominjanje mentalnih bolesti rezultat ubrzanog zivotnog tempa, hemijske neravnoteze usred ocajno loseg kvaliteta hrane koju jedemo, vazduha koji disemo itd. te ljudske spremnosti da konacno uoci problem i suoci se sa istim.

I da, za bolesti uma tablete jesu najkonkretnija pomoc jer sve ostalo zahtijeva kao prvo mnogo vremena (kojeg ljudi sve manje imaju pa su stoga sve cesce anksiozni) i kao drugo jako mnogo resursa (koje ljudi opet cesto nemaju sto opet povecava njihovu anksioznost). Zacarani krug.

Opet kazem, sport je super ali nije svakome lijek. Ne znam kakvu si ti dijagnozu imao i kakav je bio tvoj put ka izljecenju ali bih voljela vidjeti taj clanak o lijecenju sizofrenije sportom ako imas link pri ruci. Hvala.

Aurelia Bronski wrote:

Stoner wrote:Sve sto sam ja napisao ovdje je i naucno dokazano. Od Claire Weekes pristupa anksioznosti koji preporucujem do sporta kao promjene zivotnog stila.
I na samoj temi mozete procitati postove ljudi koji su prevazisli ovo uz pomoc sporta.

Neka svako radi sto misli da je najbolje za njega ali ne treba pricati da su tablete jedini izlaz ili najkonkretnija pomoc jer to nije tacno. Ljudi su i prije bili depresivni i anksiozni kad farmakoloski proizvodi nisu bili u masovnoj upotrebi.

Oprosti, ali da li znas kako su se prije tretirale mentalna oboljenja? Stemajzom u glavu otprilike - lobotomija i slicno. Prije su se mentalna oboljenja pripisivala vragu, vjesticama itd i lijecila se istjerivanjem djavla, silom i batinama te vazda ucinkovitim vezanjem za krevet.

Dalje, uzmimo u obzir koliko su ljudi prije bili aktivniji od danasnjih ljudi. Kako onda objasnjavas postojanje mentalnih oboljenja tada, kada su mahom svi bili fizicki aktivni? Ako je do fizicke aktivnosti onda psiholoski poremecaji treba da budu nuspojava industrijske revolucije, ne?

Takodjer ne smijemo zanemariti ni cinjenicu da su mentalni bolesti do skorije istorije bili drustvena tabu tema i da je danasnje cesto pominjanje mentalnih bolesti rezultat ubrzanog zivotnog tempa, hemijske neravnoteze usred ocajno loseg kvaliteta hrane koju jedemo, vazduha koji disemo itd. te ljudske spremnosti da konacno uoci problem i suoci se sa istim.

I da, za bolesti uma tablete jesu najkonkretnija pomoc jer sve ostalo zahtijeva kao prvo mnogo vremena (kojeg ljudi sve manje imaju pa su stoga sve cesce anksiozni) i kao drugo jako mnogo resursa (koje ljudi opet cesto nemaju sto opet povecava njihovu anksioznost). Zacarani krug.

Opet kazem, sport je super ali nije svakome lijek. Ne znam kakvu si ti dijagnozu imao i kakav je bio tvoj put ka izljecenju ali bih voljela vidjeti taj clanak o lijecenju sizofrenije sportom ako imas link pri ruci. Hvala.

Kada prije?Koja mentalna oboljenja? Pa sama psihijatrija je stara dva stoljeca i to je jedina naucna oblast u kojoj djeluje skola sa prefiksom anti od njenog nastanka pa sve do danas.

Fizicka aktivnost, bar u kontekstu depresije i anksioznosti, nije setnja kera i sl.

I po stoti put, ja nigdje nisam rekao da ce sportom neko sigurno prevazici ovakva stanja ali da ce uveliko pomoci, to da. Ako neko ne zeli, nema vremena to je OK, moj post je bio replika forumasici koja tvrdi da u nekim slucajevima samo tablete pomazu sto nije tacno. Svakome ko nema vremena za sport on pomaze jer ocigledno su ti ljudi jos uvijek itekako funkcionalni.

Sto se tice sch, guglaj David Kimhy.

pa postepeno se bavite sporotom,polako,namjestite tempo koji vama odgovara kao i izbor sporta.ili ne samo sporta.vec nekog drugugo hobija koji ce vas cinit sretnim i koji ce vas ispunjavat.radite ono sto volite.kad se bavis trcanjem ,plivanjem ili biciklizmom misli odlutaju i ne misli se na svakodnevni strah koji vas sputava.zato radite nesto sto volite i tako cete strahove postepeno ukljanjat

Stoner wrote:Kada prije?Koja mentalna oboljenja? Pa sama psihijatrija je stara dva stoljeca i to je jedina naucna oblast u kojoj djeluje skola sa prefiksom anti od njenog nastanka pa sve do danas.

Cekaj, samo da vidim da li se razumijemo. Je li hoces reci da su psiholoski poremecaji nastali tek u zadnja dva vijeka tj. sa nastankom psihijatrije kao medicinske oblasti?

Fizicka aktivnost, bar u kontekstu depresije i anksioznosti, nije setnja kera i sl.

Neko od forumasa je vec rekao da je fizicka aktivnost, u kontekstu depresije (mada to ovdje ionako nije tema) vrlo cesto nemoguca jer jedan od cestih simptoma depresije je fizicki bol.
Evo ponovicu opet: pokusaj lijecenja simptoma ozbiljnog psiholoskog poremecaja prirodnim putem od covjeka zahtijeva potpunu zivotnu reorganizaciju. I ne, ne govorimo samo o sportu vec i o ishrani, o mogucoj relokaciji da bi se ublazili simptomi eko-zagadjivaca, otklanjanje stresa (sretno s tim!). Da, mozda je ovo mogucnost za nekoga ko nema obaveza, ko je mlad i ima priliku da odvoji par godina nekog "prirodnog zivljenja", ima dovoljno finanskijske potpore, itd ali kao prvo ovo nije "udarna" grupa koja najcesce oboljeva.

I po stoti put, ja nigdje nisam rekao da ce sportom neko sigurno prevazici ovakva stanja ali da ce uveliko pomoci, to da. Ako neko ne zeli, nema vremena to je OK, moj post je bio replika forumasici koja tvrdi da u nekim slucajevima samo tablete pomazu sto nije tacno. Svakome ko nema vremena za sport on pomaze jer ocigledno su ti ljudi jos uvijek itekako funkcionalni.

Sto se tice sch, guglaj David Kimhy.

Pa dobro, ipak si rekao da se sizofrenija uspjesno lijeci sportom u jednom od postova gore.
I niko ne kaze da ce sport odmoci, samo ljudi pristupaju holistickoj metodi lijecenja hemijske neravnoteze u mozgu sa odredjenom dozom skepticizma sto je potpuno razumljivo.

Proguglala sam ovog covjeka zajedno sa terminologijom lijecenja sizofrenije prirodno i ne mogu da nadjem nista sto bi potkrijepilo tvoju tvrdnju. zato kazem ako imas clanak ubaci link, ne bilo ti zapovidjeno.
Jesam naisla na clanak (mimo ovog doktora) od marta prosle godine sa Guardiana u kojem se prica o alternativi antiopsihoticima (zbog preozbiljnih nuspojava) ali alternativa je - chlorpromazin. Znaci opet hemija, smao druga struktura. To je poput ovih alternativnih terapija za ljude koji boluju od odredjenih vrsta raka koji se lijece modificiranim virusima gripe i HIV-a.

P.S. Ne znam da li se mozda (sada generalno) ne slazemo oko definicije ankcioznosti jer precesto citam da se "treba baviti onim sto volite pa ce simptomi postepeno nestati". JThomas je vec gore odlicno napisao - hoce ako je problem to sto ne znas sta ces sa sobom pa od toga dobijas panicne napade. Ako imas ozbiljan poremecaj u mozgu neces se izlijeciti samo sportom i hobijima.

P.P.S. i kao neko ko je pregurao ozbiljnu bolest preko ledja u skorijoj proslosti moram ti reci da je holistika i pozitiva super ali medicina je medicina i da nije bilo citosa klinac bih danas pisala ovdje - a nije da nisam sve probala.

Ne znam da li ce sport izlijeciti,al' nece odmoci 100% onome ko ima problem. U kombinaciji sa zdravom ishranom, dobrom atmosferom u krugu porodice,a Boga mi i prijatelja koji vas razumiju daju podrsku,svaki vas problem postat ce proslost.

Stoner wrote:Ljudi su i prije bili depresivni i anksiozni kad farmakoloski proizvodi nisu bili u masovnoj upotrebi.

Pa ovo bas i nije neki argument. Postojao je i tocak pa opet nije svaka kuca imala kola.
Kako se industrija ravija tako se razvija i trziste.
A potraznja je oduvijek postojala, pa "magicni" napitci i losioni su odvajkada bili prodavani sirokim masama. O koncicima, zapisima i svetim vodama da ne pricamo. Medjutim, vec sam to napisala, mentalne bolesti su bili vrazje maslo pa su se "lijecile" tome odgovarajucim metodama.
Danas bar imamo lijekove koje zaista pomazu ljudima i koliko god nekome kompletna farmakoloska bransa bila mrska ne moze se ponasati kao da je SVE sto ona nudi u okvirima neke teorije zavjere (mislim moze ali onda ko te *ebe ako zviznes/umres od necega samo zato sto si bio tvrdoglav).

Evo malo stiva za analizu, nije lose: (Brief) History of mental illness

Aurelia Bronski wrote:
Cekaj, samo da vidim da li se razumijemo. Je li hoces reci da su psiholoski poremecaji nastali tek u zadnja dva vijeka tj. sa nastankom psihijatrije kao medicinske oblasti?

Mentalni poremećaji nisu otkriveni niti su nastali već je samo određenim skupinama simptoma, osobina, ponašanja dato ime. Sve je više dijagnoza svake godine, a broj mentalno oboljelih se samo povećava. S primarne podjele na neuroze i psihoze danas imamo kamaru bolesti, poremećaja, i ne, to nema nikakve veze sa napretkom medicine ili psihologije. Radi se prosto o medikalizaciji svih mogućih disforičnih stanja.

Aurelia Bronski wrote: Neko od forumasa je vec rekao da je fizicka aktivnost, u kontekstu depresije (mada to ovdje ionako nije tema) vrlo cesto nemoguca jer jedan od cestih simptoma depresije je fizicki bol.
Evo ponovicu opet: pokusaj lijecenja simptoma ozbiljnog psiholoskog poremecaja prirodnim putem od covjeka zahtijeva potpunu zivotnu reorganizaciju. I ne, ne govorimo samo o sportu vec i o ishrani, o mogucoj relokaciji da bi se ublazili simptomi eko-zagadjivaca, otklanjanje stresa (sretno s tim!). Da, mozda je ovo mogucnost za nekoga ko nema obaveza, ko je mlad i ima priliku da odvoji par godina nekog "prirodnog zivljenja", ima dovoljno finanskijske potpore, itd ali kao prvo ovo nije "udarna" grupa koja najcesce oboljeva.

Gle, ako meni misliš dokazati da sport ne pomaže kod ovakvih poremećaja onda si na krivoj adresi. Ja svoje mišljenje temeljim na samoj nauci koja se bavi ovom problematikom i istraživanjima koja idu u prilog ovoj tezi. Svako ko je zbog ovoga bio kod psihologa/psihijatra zna da i oni sami insistiraju na bavljenjem sportom.

Aurelia Bronski wrote: Pa dobro, ipak si rekao da se sizofrenija uspjesno lijeci sportom u jednom od postova gore.

Proguglala sam ovog covjeka zajedno sa terminologijom lijecenja sizofrenije prirodno i ne mogu da nadjem nista sto bi potkrijepilo tvoju tvrdnju. zato kazem ako imas clanak ubaci link, ne bilo ti zapovidjeno.

Rekao sam da pomaže ljudima sa šizofrenijom, to je neizlječiva kompleksna bolest. Bolje se osjećaju, druželjubiviji su, simptomi su blaži. Naravno da psihotičnost nećeš sportom liječiti.

http://www.pubfacts.com/author/David+Kimhy

Aurelia Bronski wrote: P.S. Ne znam da li se mozda (sada generalno) ne slazemo oko definicije ankcioznosti jer precesto citam da se "treba baviti onim sto volite pa ce simptomi postepeno nestati". JThomas je vec gore odlicno napisao - hoce ako je problem to sto ne znas sta ces sa sobom pa od toga dobijas panicne napade. Ako imas ozbiljan poremecaj u mozgu neces se izlijeciti samo sportom i hobijima.

Pa o ovome i ja pričam. Ja sam tri mjeseca se intenzivno bavio sportom samo da mogu doći do toga da mogu gledati TV. Nakon još dva sam mogao i plakati. Jesam li uživao? Pa naravno da nisam, vozim biciklo i kontam da se bacim s nekog mosta usput. Zato i kažem treba vremena, osjećaš se loše, teško je ali sve dok se impulzivno pokušavamo riješiti ovoga , što je i prirodno, moglo bi potrajati i boliti više i duže. Dijagnoza anksioznodepresivni poremećaj.

Aurelia Bronski wrote:

Stoner wrote:Ljudi su i prije bili depresivni i anksiozni kad farmakoloski proizvodi nisu bili u masovnoj upotrebi.

Pa ovo bas i nije neki argument. Postojao je i tocak pa opet nije svaka kuca imala kola.
Kako se industrija ravija tako se razvija i trziste.
A potraznja je oduvijek postojala, pa "magicni" napitci i losioni su odvajkada bili prodavani sirokim masama. O koncicima, zapisima i svetim vodama da ne pricamo. Medjutim, vec sam to napisala, mentalne bolesti su bili vrazje maslo pa su se "lijecile" tome odgovarajucim metodama.
Danas bar imamo lijekove koje zaista pomazu ljudima i koliko god nekome kompletna farmakoloska bransa bila mrska ne moze se ponasati kao da je SVE sto ona nudi u okvirima neke teorije zavjere (mislim moze ali onda ko te *ebe ako zviznes/umres od necega samo zato sto si bio tvrdoglav).

Evo malo stiva za analizu, nije lose: (Brief) History of mental illness

Jesi mi ovo opet replicirala?

Stoner wrote:Mentalni poremećaji nisu otkriveni niti su nastali već je samo određenim skupinama simptoma, osobina, ponašanja dato ime. Sve je više dijagnoza svake godine, a broj mentalno oboljelih se samo povećava. S primarne podjele na neuroze i psihoze danas imamo kamaru bolesti, poremećaja, i ne, to nema nikakve veze sa napretkom medicine ili psihologije. Radi se prosto o medikalizaciji svih mogućih disforičnih stanja.

Ok, opet cisto da bi se razumjeli - dovoljna nam je bila primarna podjela na psihoze i neuroze a sve ostalo je rezultat farmakoloskog lobija??? (mislim tako zvuci).
I rak je prije bio SAMO rak (dodaj organ) a sada taj isti ima po 20+ razlicitih oblika (po organu te dodatnih 20+ po stupnju i manifestaciji).

Gle, ako meni misliš dokazati da sport ne pomaže kod ovakvih poremećaja onda si na krivoj adresi. Ja svoje mišljenje temeljim na samoj nauci koja se bavi ovom problematikom i istraživanjima koja idu u prilog ovoj tezi. Svako ko je zbog ovoga bio kod psihologa/psihijatra zna da i oni sami insistiraju na bavljenjem sportom.

A ja NIJEDNOM nisam rekla da sport ne pomaze, samo kazem da NE LIJECI kako mnogi ovdje tvrde. Trci, zabavi se, okruzi se familijom i POOOF! - sve kao rukom odneseno. Da, jeste...ako si obicni nezadovoljni nadrkanko a ne ozbiljno bolestan covjek.

Rekao sam da pomaže ljudima sa šizofrenijom, to je neizlječiva kompleksna bolest. Bolje se osjećaju, druželjubiviji su, simptomi su blaži. Naravno da psihotičnost nećeš sportom liječiti.

http://www.pubfacts.com/author/David+Kimhy

Da, pomaze, niko ne opovrgava. Pomaze i ljudima sa terminalnim bolestima, autoimunim zlocama (koje su posebno pogane) i tako to. Ali ne lijeci nista. Lucenje "hormona srece" je kratkotrajni "fix".

Pa o ovome i ja pričam. Ja sam tri mjeseca se intenzivno bavio sportom samo da mogu doći do toga da mogu gledati TV. Nakon još dva sam mogao i plakati. Jesam li uživao? Pa naravno da nisam, vozim biciklo i kontam da se bacim s nekog mosta usput. Zato i kažem treba vremena, osjećaš se loše, teško je ali sve dok se impulzivno pokušavamo riješiti ovoga , što je i prirodno, moglo bi potrajati i boliti više i duže. Dijagnoza anksioznodepresivni poremećaj.

Opet te pitam - koliko ljudi (procentualno) ima tu mogucnost da odvoji vrijeme za intenzivno bavljenje sportom te reprogramira zivot? Evo ja prva nemam to vrijeme, apsolutno je nemoguce bez zrtvovanja sna sto samo jos vise propagira bolest tako da sam na istom.
Imam istu dijagnozu kao i ti s tim sto je meni nakalemio i OKP i rijesila se prvog (za sada) a na ovo drugo sam navikla. I vidis, mene licno strasno iritira ( i oduvijek je) kad na bilo kakav spomen psiholoskog poremecaja ljudi odgovaraju sa "idi trci" ili "zabavi se necim".

Stoner wrote:Jesi mi ovo opet replicirala?

Ahaaa, bilo mi mrsko revidirati poruku.

Aurelia Bronski wrote:
Ok, opet cisto da bi se razumjeli - dovoljna nam je bila primarna podjela na psihoze i neuroze a sve ostalo je rezultat farmakoloskog lobija??? (mislim tako zvuci).
I rak je prije bio SAMO rak (dodaj organ) a sada taj isti ima po 20+ razlicitih oblika (po organu te dodatnih 20+ po stupnju i manifestaciji).

Pa nije sve ostalo ali ako ti stvarno vjerujes da postoji nekoliko stotina mentalnih poremećaja onda super. I naravno da je farmaceutska industrija umiješana, nema tu šta biti teorija zavjere, nova dijagnoza veće tržište.

Aurelia Bronski wrote: A ja NIJEDNOM nisam rekla da sport ne pomaze, samo kazem da NE LIJECI kako mnogi ovdje tvrde. Trci, zabavi se, okruzi se familijom i POOOF! - sve kao rukom odneseno. Da, jeste...ako si obicni nezadovoljni nadrkanko a ne ozbiljno bolestan covjek.

Na ovo sam ti već odgovorio. Ne tvrdim ja tako već struka.

Aurelia Bronski wrote: Opet te pitam - koliko ljudi (procentualno) ima tu mogucnost da odvoji vrijeme za intenzivno bavljenje sportom te reprogramira zivot? Evo ja prva nemam to vrijeme, apsolutno je nemoguce bez zrtvovanja sna sto samo jos vise propagira bolest tako da sam na istom.
Imam istu dijagnozu kao i ti s tim sto je meni nakalemio i OKP i rijesila se prvog (za sada) a na ovo drugo sam navikla. I vidis, mene licno strasno iritira ( i oduvijek je) kad na bilo kakav spomen psiholoskog poremecaja ljudi odgovaraju sa "idi trci" ili "zabavi se necim".

Pa ja stvarno ne kontam jel toliko teško odvojiti 20 minuta, pola sata dnevno da se vježba. Ne mora dnevno uopšte dovoljno je tri puta u sedmici. Sobno biciklo nabaviti. Izaći napolje i trčati malo. nije bitno kada. Kad kažem intenzivno tu mislim da je intenzivno za osobu koja se bavi time. Ja sam u početku mogao pet minuta i to je bilo intenzivno za moj organizam. Najbitnije je oznojiti se.

Što se tiče tog OKP, može biti simptom prvobitnog stanja.

i ovo prvo što struka tvrdi je zavjera, a ovo drugo je istina. a razgraničenje ide po jednostavnom i objektivnom kriteriju - zvuči li tebi dobro ili ne zvuči.