Razlika je u tome sto se sada mozes izjasniti kako hoces a u tom vremenu ono sto ti se namece.bingov buraz wrote:Izjasnjavali su se ljudi i marsovcima,dzedajima i na ovom zadnjem popisu.
Privatna stvar,ne zasluzuje temu.
a kako se moze identificirati doticni identitet ?cyprus wrote:Biti Bošnjakom, ili Srbinom je danas isključivo pitanje identiteta... Ako neko nema srpski identiet i ne kaže za sebe da je Srbin, onda nema apsolutno nikakve osnove da ga se proglašava Srbinom... Isto važi i za Bošnjake...
Sve ostalo je šuplja priča...
Identitet je pitanje svijesti... Ako imaš svijest o pripadnosti nečemu - onda imaš i identitet...Connaisseur Karlin wrote:a kako se moze identificirati doticni identitet ?cyprus wrote:Biti Bošnjakom, ili Srbinom je danas isključivo pitanje identiteta... Ako neko nema srpski identiet i ne kaže za sebe da je Srbin, onda nema apsolutno nikakve osnove da ga se proglašava Srbinom... Isto važi i za Bošnjake...
Sve ostalo je šuplja priča...
na osnovu cega se neko proglasava "ja sam to i to" , jet necija identiteska oluka ne moze biti iskljucivo bazirana na svijesti ?cyprus wrote:Identitet je pitanje svijesti... Ako imaš svijest o pripadnosti nečemu - onda imaš i identitet...Connaisseur Karlin wrote:a kako se moze identificirati doticni identitet ?cyprus wrote:Biti Bošnjakom, ili Srbinom je danas isključivo pitanje identiteta... Ako neko nema srpski identiet i ne kaže za sebe da je Srbin, onda nema apsolutno nikakve osnove da ga se proglašava Srbinom... Isto važi i za Bošnjake...
Sve ostalo je šuplja priča...
To je pitanje uglavnom individualne prirode... Svako ima vlastitu viziju svog identiteta ili pripadnosti nečemu...Connaisseur Karlin wrote:na osnovu cega se neko proglasava "ja sam to i to" , jet necija identiteska oluka ne moze biti iskljucivo bazirana na svijesti ?cyprus wrote:Identitet je pitanje svijesti... Ako imaš svijest o pripadnosti nečemu - onda imaš i identitet...Connaisseur Karlin wrote:a kako se moze identificirati doticni identitet ?
Bas o tome kontam dok citam uvodni post. Da religije nemaju tako jak pecat u balkanskim nacijama, tesko da bi Bosnjaci i postojali. Vjerovatno bi se sami razdjelili izmedju Srba i Hrvata.arzuhal wrote: Meša se izjasnio kao Srbin, poštujem to, ali i on je, po meni, više izraz (spleta) okolnosti (koje je dijelom objasnio i Bazdulj: komunistički period- koji je skrajnuo uticaj SPC-a i njenog "nauka" o izjednačenosti srpstva i pravoslavlja - stvorio je atmosferu koja je pogodovala i takvom raspoloženju kojeg je izrazio, recimo, i Meša Selimović) nego nekakvo autentično nacionalno otrežnjenje...
Mogao si biti neopredjeljen kao moj rahmetli dido,cijena toga je daMaraschino wrote:Razlika je u tome sto se sada mozes izjasniti kako hoces a u tom vremenu ono sto ti se namece.bingov buraz wrote:Izjasnjavali su se ljudi i marsovcima,dzedajima i na ovom zadnjem popisu.
Privatna stvar,ne zasluzuje temu.
“Šta bi ti uradio kad bi doznao da ti nisi ti, nego neko drugi”
Nedavno sam pročitao knjigu "Nož" od Vuka Draškovića. Po njoj je snimljen i film. Tema koja je tu prikazana bi možda bila zanimljiva nekome sa nacionalističe i istorijske strane ali je meni bila zanimljivija sa druge strane. Radi se o tek rođenom srpskom djetetu koje su muslimani, koji su poklali njegovu familiju u njegovom selu, poštedili i odnijeli jednoj muslimanki da ga odgaja, rekavši joj da je to muslimansko dijete koje su usput negdje spasili. Tih dana kad se ovo desilo četnici su čuli da su muslimani oteli srpsko dijete pa su upali u to muslimansko selo i u tu kuću gdje je ta žena imala i drugu bebu ali stigla je pobjeći na tavan samo sa jednim djetetom i to baš tim srpskim, pa su četnici u prizemlju našli muslimansko dijete i odnijeli ga, misleći da je to ono oteto srpsko dijete i da su ga spasili. Srbi su dakle dobili muslimansko dijete a muslimani srpsko, a da toga nisu bili svjesni.
Meni je sve ovo bilo zanimljivo sa strane toga kako se čovjek neizbježno oblikuje od strane okuženja u kojem raste, prvo od roditelja, onda od rodbine, komšija, prijatelja, religije, društva, kako kao spužva upija njihove moralne norme, njihova uvjerenja koga treba voljeti a koga mrziti, njihove stavove, kako gledati na vjeru svoju i tuđu, sa kim ratovati i za koga proljevati krv. Oba djeteta su dobila "programe" po kojima su onda živjeli, po kojima su voljeli-mrzili, po kojima im se nešto sviđalo a nešto nije, po kojima su prosuđivali i osuđivali, po kojima su se ravnali u svemu. Tim prije što se ovo desilo za vrijeme 2. svjetskog rata kad je mržnja bila dosta velika na relaciji četnici - ustaše, kada se dosta klalo i ubijalo po selima.
Kasnije u knjizi, kada su djeca odrasla, istina se počela otpetljavati pa je Alija, koji je rođenjem Srbin, saznao da je Srbin. Tada se dešava psihički šok, lom identiteta. Osoba teško može podnijeti tako nešto, dobija osjećaj da je cijeli život učen pogrešno, vjerovao pogrešno, mislio pogrešno, volio-mrzio pogrešno. Saznao je da su muslimanske komšije sa kojima je odrastao i od kojih je vaspitavan upali u njegovo srpsko selo i tamo mučili, silovali i pobili njegovu familiju. On nakon toga više ne zna kome pripada, kome da se obrati, šta da radi.
Većina bi u ovome vidjela specifičan slučaj ali zapravo ovo se dešava svima nama. Svi smo oblikovani kroz odrastanje, svi smo dobili gotove "programe", tuđe moralne norme, tuđa uvjerenja koga treba voljeti a koga mrziti, tuđe stavove, tuđe poglede na vjeru svoju i drugu, tuđe ideale sa kim ratovati i za koga proljevati krv. Da smo rođeni samo kojih stotinjak kilometara zapadnije imali bismo sasvim drugačiji skup "programa". Tada ne bismo o Srbima mislili kao sada, a ni o Hrvatima ne bismo mislili kao sada. Da smo rođeni u istoj Bosni ali u muslimanskoj porodici imali bismo neki treći skup "programa". Ma da smo rođeni u istoj zgradi ali da smo "upali" u drugu porodicu, onu na spratu ispod nas, čak i da su iste nacije i vjere, i tada bismo imali neke specifične poglede, uvjerenja i stavove, drugačije od ovih koje sada imamo.
Pitanje koje se tu postavlja je: gdje smo onda mi u svemu tome? Da li smo mi ovaj krajnji proizvod dugotrajnog programiranja i oblikovanja? Ili smo nešto drugo, nešto postojanije, nešto što ne može biti oblikovano i programirano na taj način?
Ovaj u knjizi koji saznaje da je Srbin nakon preživljenog šoka počne, iako i dalje zbunjen, da voli one koje je mrzio i da mrzi one koje je volio. Neki bi rekli da je "konačno pronašao sebe". Ali nije. Upravo se o tome i radi. Nije on pronašao ništa od tog sebe. Samo je promijenio dres koji nosi. Naučio je da pjeva drugačije navijačke pjesme. Taj novi dres je takođe došao sa nizom svojih "programa", svojih uvjerenja, stavova, sa svojom moralnosti, smjernicama koga voljeti a koga mrziti, u kojeg boga vjerovati i šta misliti o nekom drugom bogu, koju zastavu i himnu voljeti a kojima zviždati. Ništa se u osnovi nije promijenilo. On i dalje nije on nego je skup nekih drugačijih programa. Kreiran je od strane drugih. Opet bi ratovao i proljevao krv, samo za drugi tim. To je kao kada bi neko želio da renovira sajt pa promijeni samo boju jednog odjeljka na početnoj stranici, ali baza podataka u pozadini ostaje ista, sve ostaje isto. Samo je na površini malo promijenjena šminka ali sve i dalje radi na osnovu neke baze podataka koja je duboko u pozadini, praktično nevidljiva, ali sve na površini je njena refleksija.
Da religija nema tako jak pečat ne bi postojali ni Bosanski Srbi ni Hrvati jer je glavni faktor u njihovom nastajanju u 19. vijeku bila upravo religija koju su djelili sa svojim sunarodnjacima iz Srbije i Hrvatske.mousstapha wrote:Bas o tome kontam dok citam uvodni post. Da religije nemaju tako jak pecat u balkanskim nacijama, tesko da bi Bosnjaci i postojali. Vjerovatno bi se sami razdjelili izmedju Srba i Hrvata.arzuhal wrote: Meša se izjasnio kao Srbin, poštujem to, ali i on je, po meni, više izraz (spleta) okolnosti (koje je dijelom objasnio i Bazdulj: komunistički period- koji je skrajnuo uticaj SPC-a i njenog "nauka" o izjednačenosti srpstva i pravoslavlja - stvorio je atmosferu koja je pogodovala i takvom raspoloženju kojeg je izrazio, recimo, i Meša Selimović) nego nekakvo autentično nacionalno otrežnjenje...
Ali, kao i u svemu, jako bitnu ulogu igra kontekst u kojem se neko izjasnjava ovako ili onako. Danas nakon svih ratova i zavrsnog formiranja nacija, cisto sumnjam da bi neko normalan poletio izjasniti se Srbinom. Ne more se vracati tocak historije.
Naravno. Onda bih mogao promjeniti prvi iskaz da mozda Bosnjaci ne bi postojali u ovakvom obliku u kojem danas postoje. Mozda i sa drugim nazivom.Kejn wrote:
Da religija nema tako jak pečat ne bi postojali ni Bosanski Srbi ni Hrvati jer je glavni faktor u njihovom nastajanju u 19. vijeku bila upravo religija koju su djelili sa svojim sunarodnjacima iz Srbije i Hrvatske.
Sta kaze....posle raspada sssra ostale su muslimanske republike i nije ispaljen ni jedan metak.....koga ova budala laze?.....malo sta o istoriji rece i to sto je rekao je slagao.......i ono pise knjige i neko to kupuje i citaasurbanipal wrote:Otvaram ovu škakljivu, i rekao bih još uvijek tabu temu o Bošnjacima (Muslimanima) koji se sebe smatrali ili osjećali Srbima islamske vjeroispovijesti. Kao uvodni dio poslužio je video od prof. Saliha Selimovića, koji iznosi zanimljive detalje.
Ne ulazeći sad u detalje i razne teorije o identitetu i porijeklu gdje je možda najupečatljivija scena iz filma Nož, ovu marginalnu, ali ipak interesantnu pojavu, koja je dijelom obilježila zadnjih sto godina, ipak se ne može zaobići. U svakom slučaju, može se donekle i razumjeti ta pripadnost i izjašnjavanjem Srbinom, kada se u obzir uzmu sva lutanja i kretanja bošnjačkog naroda i njihovih značajnijih ličnosti u istoriji. Poznato je i kakav je stav KPJ bio prema nacionalnom određenju naroda, posebno kada su u pitanju bosanski muslimani. Zanimljivo je da je su se u više od sto zadnjih godina na hiljade pojedinaca iz muslimanskog miljea osjećali Srbima bez ikakve potrebe da prigrle pravoslavlje. Kod nekih je to bila prolazna faza, kao npr. kod Husage Ćišića, dok su drugi ostali vjerni srpskom identitetu poput Smail-age Ćemalovića. Iako su danas Bošnjaci kao narod priznati Ustavom i imaju uglavnom institucije, akademije, poput drugih naroda (mada još u povojima i nedozrelo), primijetio sam, posebno u raspravama, da se nerijetko vuče neka nevidljiva nit podjele na "prohrvatske" ili "prosrpske" Bošnjake, što nehotice ili slučajno, što namjerno, pa imamo i to da se za nekog navodi ili optužuje da je "srpski" igrač i da "radi za KOS" ili s druge strane da je "cvijet hrvatstva".
Izdvajam par primjera u vezi navedene teme:
U svojim ranim dvadesetim, Ćatić intenzivno piše poeziju nadahnutu srpskim patriotizmom. U pjesmi "Srpski ponos kaže"
"Ja sam Srbin, srpsko d'jete,
Srpska mi je savjest čista;
Junačkih mi djeda slava
Ko sunašce žarko blista."
U istoj pjesmi su i ovi stihovi:
Slavim Marka i Miloša;
Slavim hrabrog Đerzeleza:
Imam njinu uspomenu,
Britki handžar oštra reza.
Ćatić je kasnije odbacio vezu sa srpskim nacionalnim identitetom.
Ne može, a da se ne zaobiđe ni Osman Đikić (1879—1912), koji je 1909. godine postao sekretar i urednik lista Gajret, a 1910. godine pokreće politički list "Samouprava".
U "Himni Srba muslimana", on poručuje:
"Pojmo pjesmu, nek se vije,
Neka bratska ljubav sije,
Kroz naš zavičaj!
Srpska vila eno hiti,
Da nam lovor-vjence kiti,
Pojmo složno haj!"
Osman Đikić je vodio unutrašnju borbu sa samim sobom. Trebalo je biti dobar musliman i Srbin.
U pjesmi "Ispovijed", koja je njegova lična himna porjekla i rodoslova, Đikić kaže:
"... Islam mi je vjera sveta
Al' mi ona ništ' ne smeta
Da mi kuca srpsko bilo".
I još jedan primjer je Meša Selimović:
da to je pitanje individuane prirode, ali kad te pita drzava , tad nemas individualan izbor izjasnjavanjacyprus wrote:To je pitanje uglavnom individualne prirode... Svako ima vlastitu viziju svog identiteta ili pripadnosti nečemu...Connaisseur Karlin wrote:na osnovu cega se neko proglasava "ja sam to i to" , jet necija identiteska oluka ne moze biti iskljucivo bazirana na svijesti ?cyprus wrote:
Identitet je pitanje svijesti... Ako imaš svijest o pripadnosti nečemu - onda imaš i identitet...
Kada je riječ o etničkom identitetu, u svijetu je najčešći i najvažniji faktor identifikacije maternji jezik... Ali nije jedini, postoje i brojni izuzeci... Može to biti porijeklo, religija, uticaj društva, politika, svašta nešta... U svakom slučaju, da bi individua imala određeni identitet, ona mora biti svjesna istog...
zaokurzi jednu opciju i dovidjenja 
Bosanjci su nekad bili muslimani, katolici i pravoslavaci, zato je tvoja izjava netocna, jer su se srbi i hrvati, uravo radi relgiije prestali idnetificirati kao Bosnjaci, a danas se ne zele idetnificirani ni kao Bosancimousstapha wrote:Bas o tome kontam dok citam uvodni post. Da religije nemaju tako jak pecat u balkanskim nacijama, tesko da bi Bosnjaci i postojali. Vjerovatno bi se sami razdjelili izmedju Srba i Hrvata.arzuhal wrote: Meša se izjasnio kao Srbin, poštujem to, ali i on je, po meni, više izraz (spleta) okolnosti (koje je dijelom objasnio i Bazdulj: komunistički period- koji je skrajnuo uticaj SPC-a i njenog "nauka" o izjednačenosti srpstva i pravoslavlja - stvorio je atmosferu koja je pogodovala i takvom raspoloženju kojeg je izrazio, recimo, i Meša Selimović) nego nekakvo autentično nacionalno otrežnjenje...
Ali, kao i u svemu, jako bitnu ulogu igra kontekst u kojem se neko izjasnjava ovako ili onako. Danas nakon svih ratova i zavrsnog formiranja nacija, cisto sumnjam da bi neko normalan poletio izjasniti se Srbinom. Ne more se vracati tocak historije.
zadnji popis je dokaz da se mnogi nisu mogli izjasniti u skladu sa vlastiti zeljamaMaraschino wrote:Razlika je u tome sto se sada mozes izjasniti kako hoces a u tom vremenu ono sto ti se namece.bingov buraz wrote:Izjasnjavali su se ljudi i marsovcima,dzedajima i na ovom zadnjem popisu.
Privatna stvar,ne zasluzuje temu.
Bosanjci su nekad bili muslimani, katolici i pravoslavaci, zato je tvoja izjava netocna, jer su se srbi i hrvati, uravo radi relgiije prestali idnetificirati kao Bosnjaci, a danas se ne zele idetnificirani ni kao BosanciConnaisseur Karlin wrote: Bas o tome kontam dok citam uvodni post. Da religije nemaju tako jak pecat u balkanskim nacijama, tesko da bi Bosnjaci i postojali. Vjerovatno bi se sami razdjelili izmedju Srba i Hrvata.
Ali, kao i u svemu, jako bitnu ulogu igra kontekst u kojem se neko izjasnjava ovako ili onako. Danas nakon svih ratova i zavrsnog formiranja nacija, cisto sumnjam da bi neko normalan poletio izjasniti se Srbinom. Ne more se vracati tocak historije.
[/quote]
treba podvuci pitanje: Zasto je relgija/necija vjera ima veci utjacaj na Balkanu?mousstapha wrote:Bosnjaci nekada i danas se tesko mogu poistovjecivati. Onda kada su sve vjere bile pod Bosnjackom kapom slabo kome je nacionalno ime toliko bilo i bitno. Vjera je jako koristena u procesu nacionalnog osvjestenja Hrvata i Srba. Kazem, da vjera nije bila kljucna mozda bi ove nacije povukle mnogo vise muslimana.Connaisseur Karlin wrote:
Bosanjci su nekad bili muslimani, katolici i pravoslavaci, zato je tvoja izjava netocna, jer su se srbi i hrvati, uravo radi relgiije prestali idnetificirati kao Bosnjaci, a danas se ne zele idetnificirani ni kao Bosanci
Ovo je samo spekulacija, razmisljanje na glas, sbb kbb
Iako nemam osjećaj da se uopšte razumijemo ili da pričamo o istoj stvari, probat ću opet replicirat...Connaisseur Karlin wrote:da to je pitanje individuane prirode, ali kad te pita drzava , tad nemas individualan izbor izjasnjavanjacyprus wrote:To je pitanje uglavnom individualne prirode... Svako ima vlastitu viziju svog identiteta ili pripadnosti nečemu...
Kada je riječ o etničkom identitetu, u svijetu je najčešći i najvažniji faktor identifikacije maternji jezik... Ali nije jedini, postoje i brojni izuzeci... Može to biti porijeklo, religija, uticaj društva, politika, svašta nešta... U svakom slučaju, da bi individua imala određeni identitet, ona mora biti svjesna istog...
Ja kontam da je zato sto smo po svim ostalim paramterima jako slicni.Connaisseur Karlin wrote: treba podvuci pitanje: Zasto je relgija/necija vjera ima veci utjacaj na Balkanu?
Kojim konkretno parametrima?mousstapha wrote:Ja kontam da je zato sto smo po svim ostalim paramterima jako slicni.Connaisseur Karlin wrote: treba podvuci pitanje: Zasto je relgija/necija vjera ima veci utjacaj na Balkanu?
pa upravo si potvrdio brutalnost politckog djelovanja drzave na tvoj identietcyprus wrote:Iako nemam osjećaj da se uopšte razumijemo ili da pričamo o istoj stvari, probat ću opet replicirat...Connaisseur Karlin wrote:da to je pitanje individuane prirode, ali kad te pita drzava , tad nemas individualan izbor izjasnjavanjacyprus wrote:To je pitanje uglavnom individualne prirode... Svako ima vlastitu viziju svog identiteta ili pripadnosti nečemu...
Kada je riječ o etničkom identitetu, u svijetu je najčešći i najvažniji faktor identifikacije maternji jezik... Ali nije jedini, postoje i brojni izuzeci... Može to biti porijeklo, religija, uticaj društva, politika, svašta nešta... U svakom slučaju, da bi individua imala određeni identitet, ona mora biti svjesna istog...
Naravno da imaš individualan izbor kada te država pita... Zapravo imaš mnoštvo solucija... Čak i soluciju da državi kažeš: ''šta te boli kurac kakav je moj identitet, neću da ti kažem...''
Doduše, imaš i država gdje to nije tako... Npr. u Kini i Vijetnamu te ne pitaju ništa, nego te sami stave u identitetsku grupu gdje oni smatraju da pripadaš... A neke države i ne interesuje koji je tvoj etnički identitet...
zar nisicyprus wrote:A jesam li? Haj dobro...
