Forum Klix.ba

Kako bivši logoraši danas u BiH grade mir

„Izaberimo mir zajedno“ zajednički je projekat CARITASA i CRS-a u okviru kojeg je snimljen i dokumentarni film. Glavni protagonisti filma su bivši logoraši sve tri nacije u BiH, koji kroz svoja iskustva šalju poruku mira i pouke o strahotama rata. Stanislav Krezić, Anđelko Kvesić, Amir Omerspahić, Janko Samouković su bivši logoraši. Godinama preživljene traume potisikivali su duboko u sebi i daleko od javnosti u nadi da će ih zaboraviti, ali kažu kako je vrijeme prolazilo, bilo je sve teže. Onog trenutka kada su odlučili javno progovoriti o svojim mukama i mučiteljima kroz program „Izaberimo mir“ oslobodili su potiskivane emocije i traume i uskoro osjetili olakšanje.



Zagreb nema pojma što su to vehabije... Zagreb ima svoje muslimane, a muslimani i Zagreb vole se javno

"Uzmemo naočale i idemo u dućan! I supruga i ja. I čitamo što piše u deklaraciji. S voćem i povrćem nema problema, kao ni s ribom, a znamo meso nabavljati i preko restorana u džamiji", kaže Fahrudin, koji svoj zagrebački islam živi punim plućima, zajedno sa svojom obitelji, susjedima katolicima i svima ostalima koji u različitostima među ljudima ne vide prepreke.


Kompletne članke možete pročitati na sljedećem linku:

http://www.fildzanviska.ba/clanak_567.htm

Upoznajte ljepše lice Stoca

Stolac je već odavno u svijesti većine građana naše zemlje, nažalost, svojevrsni ''grad slučaj''. Malo je onih koji će se na spomen ovog hercegovačkog bisera odmah sjetiti Radimlje, Daorsona, Bregave, Begovine, a mnogo onih kojima pominjanje Stoca priziva asocijacije poput dvije škole pod jednim krovom, međunacionalna trvenja, segregacija, povratničke muke i slične. Ipak, da sve u Stocu i oko njega i nije tako crno pokazuju vijesti koji posljednjih mjeseci dolaze iz ovog ''muzeja pod vedrim nebom'', kako se nekada tepalo gradu na Bregavi. Nakon što je, u organizaciji Stolačkog odreda za čistoću, ljetos uspješno izvedena volonterska akcija čišćenja korita Bregave, iz Stoca su nekako počele pristizati sve same dobre vijesti.


Branko Ćopić piše Ziji Dizdareviću

Dragi moj Zijo! Znam da pišem pismo koje ne može stići svom adresantu, ali se tješim time da će ga pročitati bar onaj koji voli nas obojicu. Kasna je noć i meni se spava. U ovo gluho doba razgovara se samo sa s duhovima i uspomenama, a ja, evo, razmišljam o zlatnoj paučini i srebrnoj magli tvojih priča, i o strašnom kraju koji te je zadesio u logoru Jasenovac. Pišem, dragi moj Zijo, a nisam siguran da i mene, jednom, ne čeka sličan kraj u ovome svijetu po kome još putuje kuga s kosom.

Kompletne članke možete pročitati na sljedećem linku:

http://www.fildzanviska.ba/clanak_568.htm

"Mladji sin je nosio tri kanarinca. Odrekao se svega ostalog da ponese. Oni su mu spasili um.", objasnio je Saban, dodavsi da je stariji sin ponio ruksak s hranom, a njihov komsija Bozo Tubin (nekoliko svjedoka je izjavilo da im je on u svemu olaksavao zivot na Grbavici op.a) napravio je Lulicima i kolica za tu priliku. Saban, inace dipl. ecc, rekao je da je njihov Haris prije prelaska "granice" bio pogodjen u nogu.
"Nastao je tajac. Ja sam onda povikao tri puta, Soknicu (organizator razmjene), ubi mi sina i pao sam po njemu." Soknic je potom nudio da posalje tenk po njegovo dijete i da ga vrati sa brisanog prostora na Grbavicu, a Saban nije htio. "Na kraju je rekao da garantuje da nece pucati i sin je na jednoj nozi presao", ispricao je Lulic, dodavsi da bi volio vidjeti Soknica i zahvaliti mu.

Iz svjedocenja na sudjenju Veselinu Vlahovicu Batku.

Poenta ? Nisu svi pripadnici VRS bili ratni zlocinci, vecina ih se na drugoj strani nasla po inerciji, a i sada ih se mobilisane oko Dodika drzi uglavnom strahom kojeg se sije preko RTRS-a i drugih medija. Ovu se barijeru mora nekako prevazici i medju ljudima uspostaviti zdrave odnose u kojim nece biti straha, nepovjerenja i pogotovo mrznje.

Zimska večer u Kreševu

Znam da ova kreševska priča neće izmijeniti stvarnost i da će već sutra u novinama osvanuti primjeri vjerske i etničke mržnje. Ostati normalan u takvom političkom i mentalnom ambijentu, pravi je podvig. Ali zašto je život u jednom Mostaru tako frustrirajući, potpuno nenormalan kad je riječ o odnosu Hrvata i Bošnjaka, dok je u malom Kreševu, najblaže rečeno, više nego podnošljiv?


Multietnički koncert koji povezuje Brčake

U Brčkom je održan tradicionalni koncert tri nacionalna kulturna društva. Zajedničkim koncertom profesionalnih ansambala i mladih solista, na izmaku stare godine, poručili su da zajedno mogu više i bolje.

Kompletne članke možete pročitati na sljedećem linku:

http://www.fildzanviska.ba/clanak_571.htm

valterbranisarajevo wrote:Zimska večer u Kreševu

Znam da ova kreševska priča neće izmijeniti stvarnost i da će već sutra u novinama osvanuti primjeri vjerske i etničke mržnje. Ostati normalan u takvom političkom i mentalnom ambijentu, pravi je podvig. Ali zašto je život u jednom Mostaru tako frustrirajući, potpuno nenormalan kad je riječ o odnosu Hrvata i Bošnjaka, dok je u malom Kreševu, najblaže rečeno, više nego podnošljiv?


Multietnički koncert koji povezuje Brčake

U Brčkom je održan tradicionalni koncert tri nacionalna kulturna društva. Zajedničkim koncertom profesionalnih ansambala i mladih solista, na izmaku stare godine, poručili su da zajedno mogu više i bolje.

Kompletne članke možete pročitati na sljedećem linku:

http://www.fildzanviska.ba/clanak_571.htm

Samo da bar zakratko vratim ovu temu u vrh ovog podforuma između tako sumornih ostalih...

Heroj iz Trebinja

Na današnji dan 1993. godine ubijen je Srđan Aleksić, pripadnik Vojske Republike Srpske. Ubili su ga pripadnici iste vojske kundacima pušaka jer im se suprotstavio su htjeli su da ubiju njegovog sugrađanina, Bošnjaka iz Trebinja Alena Glavovića.

Kompletne članke možete pročitati na sljedećem linku:

http://www.fildzanviska.ba/clanak_572.htm

Čitam u novinama, u nekom selu kod Kalesije u kojem ima i Srba i vehabija, ova jedna mještanka (Srpkinja) otišla kod rodbine u posjetu na nekoliko dana, a ključeve domaćinstva ostavila na čuvanje ovom jednom vehabiji. I on joj, dok je ona odsutna tih par dana, hrani cuku i kokoške. Ili što bi rekle kolege s BBC-a, "I ovo je Bosna i Hercegovina"

U ćevabdžinici 'Željo' nisu hteli da mi naplate ćevape, iako pouzdano znaju da sam Srpkinja

http://www.krupljani.ba/vijesti-iz-bih/ ... m-srpkinja

Grijali smo igrače Hemofarma rakijom i uštipcima

Punih 35 časova igrači, stručni štab i članovi uprave Košarkaškog kluba Hemofarm preživljavali su dramu u smetovima sela Drežnice, na 20 kilometara od Mostara, sjedeći u zavejanom autobusu, u kojem je, na sreću, bilo grijanja. Mehanizacija i spasilačke ekipe su se sporo probijale, Vrščanima je posljednjih 12 sati ponestalo hrane i vode, ali su zahvaljujući dobrim ljudima, mještanima, uspjeli da se okrijepe i u noći između subote na nedjelju domognu hotela Ero.


BiH 20 godina poslije: Kum na zemlji, bog na nebu (1. dio)

Prva od dvadeset priča govori o prijateljstvu trebinjskog imama Huseina efendije sa lokalnim Srbima Božom i Mirom, koji su mu pomogli da obnovi džamiju uprkos svim pritiscima i protivljenju okoline.


Kompletne članke možete pročitati na sljedećem linku:

http://www.fildzanviska.ba/clanak_573.htm

Na NTV Hayat je u toku humanitarna akcija za kupovinu inkubatora za Pedijatrijsku kliniku KCUS....

http://www.slobodnaevropa.org/media/video/24497774.html

Srebrenica ?! Pustim video i isključim audio, nisam htio da mi glas reportera kvari stvar. "Riječi bi sve pokvarile."

Susret autora iz Sarajeva i Banja Luke

Od 12. do 17. marta u Sarajevu i Banjoj Luci bit će održan prvi program novog projekta Internacionalnog teatarskog festivala MESS - UNDIPLOMATIC ART. Tim povodom je u prostorima PEN Centra BiH upriličen prijem za učesnike književnog programa.


BiH 20 godina poslije: Priča iz Doboja (2. dio)

Druga od dvadeset priča govori o Zorki Kaišarević koja je, nakon što su njena djeca otišla na studiranje, postala hraniteljica i u svoj dom primila Elvedinu i Adija Mehića.

Kompletne članke možete pročitati na sljedećem linku:

http://www.fildzanviska.ba/clanak_574.htm

hvala druže

definitivno najbolja tema na ovom forumu

Povrijeđene časne sestre Vladimira i Kata uskoro izlaze iz bolnice

Časne sestre Kata Čelan i Vladimira Kraljević već duže od mjesec dana su pacijentice Klinike za ortopediju u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. One su nastradale u stravičnom sudaru 19. februara na putu prema Vitezu i na ovu kliniku dovezene su u vrlo teškom stanju traumatskog šoka.

Makedonci i Albanci protiv talasa međuetničkog nasilja

Više od dve hiljade Makedonaca i Albanaca izašlo je na ulice Skoplja izražavajuću želju da pripadnici dvije nacije u Makedoniji žive zajedno i u miru. Učesnici skupa, među kojima je bio i makedonski predsjednik Đorđe Ivanov, su na ulice glavnog grada Makedonije izašli na poziv nevladinih organizacija, a u rukama su držali transparente na kojima je pisalo "Zajedno za mir", i "Ništa na svijetu nije vrijedno kao život jednog djeteta".

BiH 20 godina poslije: Mostarska priča (3. dio)

Priča o čovjeku koji je tokom rata svakodnevno rizikovao svoj život kako bi povezao Mostarce u istočnom i zapadnom dijelu podijeljenog grada. Prenosio je pakete, poruke, a povezivao je i zaljubljene parove.

http://www.fildzanviska.ba/clanak_575.htm

"Moja žena išla je u policiju, ali oni su joj rekli da nam ne mogu pomoći”, kazao je svjedok i dodao da je optuženi sutradan njegovoj ženi uperio pištolj u glavu zbog toga što je išla u policiju.

Prema kazivanju svjedoka, spasio ih je komšija srpske nacionalnosti koji je zaprijetio Vlahoviću.

"Batko je rekao komšiji da će sutra doći i silovati i mene i ženu, a onda je naš komšija kazao kako će nas on braniti zajedno s Vojskom Republike Srpske s Jevrejskog groblja”, rekao je svjedok, nakon čega se Batko i njegova pratnja više nisu pojavljivali.

http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/ ... silovanjem

Komšija, ni Rambo ni Terminator, ali ima hrabrosti da se suprotstavi manijaku kojem vlast dozvoljava da radi šta želi.

"Moram reći da je u Mostaru dobro stanje i da smo od Katoličke crkve i Islamske zajednice prihvaćeni kao ljudi. Ljudi su dobri i ja vjerujem u dobro. I današnji praznik Vaskrs je vjera u dobro i pobjeda dobra. Dobro nosi ličnost i ako ličnost izdrži da bude dobra, onda ima šanse, ali vrlo je teško, jer je čovjek slabo biće i potpada pod uticaje", rekao je vladika Grigorije obraćajući se Josipoviću, kome je tradicionalno darovao vaskršnja jaja i pokazao mu Staru pravoslavnu crkvu, koja se nalazi uneposrednoj blizini gradilišta Saborne crkve.

Josipović je Grigoriju i svim pravoslavnim vjernicima čestitao Vaskrs. "Riječi koje ste uputili su riječi mira, tolerancije, uvažavanja i prijateljstva i to je ono što i mene vodi u politici koju provodim. BiH, kao domovina svih ljudi i građana, tri naroda, ljudi koji imaju različite vjere, mogući je uzor čovječanstvu da se može zajedno živjeti u miru, razumijevanju i slozi", rekao je Josipović.

Mostar 15. april 2012

Skijaš wrote:

"Moram reći da je u Mostaru dobro stanje i da smo od Katoličke crkve i Islamske zajednice prihvaćeni kao ljudi. Ljudi su dobri i ja vjerujem u dobro. I današnji praznik Vaskrs je vjera u dobro i pobjeda dobra. Dobro nosi ličnost i ako ličnost izdrži da bude dobra, onda ima šanse, ali vrlo je teško, jer je čovjek slabo biće i potpada pod uticaje", rekao je vladika Grigorije obraćajući se Josipoviću, kome je tradicionalno darovao vaskršnja jaja i pokazao mu Staru pravoslavnu crkvu, koja se nalazi uneposrednoj blizini gradilišta Saborne crkve.

Josipović je Grigoriju i svim pravoslavnim vjernicima čestitao Vaskrs. "Riječi koje ste uputili su riječi mira, tolerancije, uvažavanja i prijateljstva i to je ono što i mene vodi u politici koju provodim. BiH, kao domovina svih ljudi i građana, tri naroda, ljudi koji imaju različite vjere, mogući je uzor čovječanstvu da se može zajedno živjeti u miru, razumijevanju i slozi", rekao je Josipović.

Mostar 15. april 2012

TO je put ...

Mostarska gimnazija - model za cijelu BiH

Koncept „Dvije škole pod jednim krovom“ kojeg je, kao segregacijski model, nedavno ukinuo Sud u Mostaru, treba zamijeniti modelom Gimnazije Mostar, koji je jedinstven i najprikladniji za BiH, smatraju u toj školi.

U Mostaru su me od nacista spasili muslimani

Jakob Ehrlich rođen je u Sarajevu, počeo je pjevačku karijeru kao džez-pjevač u Buenos Airesu, upoznao je svoju suprugu na jednom brodu iz Sao Paula, a emigrirao je u SAD prije više od 50 godina. No ako postoji savršen ambasador Italije, onda je to Ehrlich, stalni stanovnik gradića Boynton Beach, u okrugu Palm Beach na Floridi, od 2000. godine.“Za mene, Italija je spasitelj. Ne samo za mene, nego za mnoge, mnoge druge Jevreje”, kaže Ehrlich, koji sada ima 78 godina i koji zahvaljuje muslimanima i jugoslovenskim partizanima za preživljavanje tokom i nakon Drugog svjetskog rata.

BiH 20 godina poslije: Priča iz Hadžića (4. dio)

Ovosedmična priča zabilježena je u Hadžićima kraj Sarajeva i priča je o dva najbolja prijatelja - Mehmedu i Gavri.

http://www.fildzanviska.ba/clanak_576.htm

http://www.nezavisne.com/novosti/banjal ... 41931.html

Štafeta Bratstva i jedinstva u srijedu u Banjaluci

Beleške jednog Beograđanina: Moja prva godina u Sarajevu

Otvoren mi je prozor. Uvek je otvoren kad dođe proleće i kada se čuje poziv za akšam namaz. A večeras je poziv završio tačno u 8:38. Za dvadesetak minuta čuće se i zvona sa crkava. Da li se Sarajevo promenilo? Nemam pojma. Pitajte Sarajlije. Meni je ovo „aktuelno“ Sarajevo jedino koje poznajem. I nije loše, da vam odmah kažem. Grad sateran među brda. Često stisnut oblacima. Sa nikad mirnim nebom. Ranjen, a lep. Depresivan, a veseo. Mali, a opet veliki. Uskogrud, a pun razumevanja. Nasmejan i kada je tužan. Grad koji je kontradikcija samom sebi.


Na Kosovu navijaju za Novaka

Predsednik FF Kosova Fadilj Vokri izjavio je za B92 da bi "najbolji teniser sveta mogao da bude faktor pomirenja u regionu". Vokri je dodao da svi na Kosovu prate mečeve Novaka Đokovića i navijaju za njega.
“Na Kosovu se pomno prate uspesi najboljeg tenisera na svetu Novaka Đokovića. Pomno se prate svi mečevi i slave se njegove pobede i uspesi."


BiH 20 godina poslije: Prijatelji iz Bihaća (12. dio)

U okviru projekta „20 godina poslije“ kojeg realizuju Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje i Mebius film, ove sedmice pogledajte priču o prijateljstvu Bošnjaka i Hrvata u bihaćkom kraju koje nije moglo zasjeniti ni ratno vrijeme.

http://www.fildzanviska.ba/clanak_577.htm

valterbranisarajevo wrote:Beleške jednog Beograđanina: Moja prva godina u Sarajevu

Otvoren mi je prozor. Uvek je otvoren kad dođe proleće i kada se čuje poziv za akšam namaz. A večeras je poziv završio tačno u 8:38. Za dvadesetak minuta čuće se i zvona sa crkava. Da li se Sarajevo promenilo? Nemam pojma. Pitajte Sarajlije. Meni je ovo „aktuelno“ Sarajevo jedino koje poznajem. I nije loše, da vam odmah kažem. Grad sateran među brda. Često stisnut oblacima. Sa nikad mirnim nebom. Ranjen, a lep. Depresivan, a veseo. Mali, a opet veliki. Uskogrud, a pun razumevanja. Nasmejan i kada je tužan. Grad koji je kontradikcija samom sebi.


Na Kosovu navijaju za Novaka

Predsednik FF Kosova Fadilj Vokri izjavio je za B92 da bi "najbolji teniser sveta mogao da bude faktor pomirenja u regionu". Vokri je dodao da svi na Kosovu prate mečeve Novaka Đokovića i navijaju za njega.
“Na Kosovu se pomno prate uspesi najboljeg tenisera na svetu Novaka Đokovića. Pomno se prate svi mečevi i slave se njegove pobede i uspesi."


BiH 20 godina poslije: Prijatelji iz Bihaća (12. dio)

U okviru projekta „20 godina poslije“ kojeg realizuju Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje i Mebius film, ove sedmice pogledajte priču o prijateljstvu Bošnjaka i Hrvata u bihaćkom kraju koje nije moglo zasjeniti ni ratno vrijeme.

http://www.fildzanviska.ba/clanak_577.htm

hvala prijatelju

Čokoladnom revolucijom Mostarska raja „pobijedila“ huligane i nacionaliste

Građani Mostara, masovnim dolaskom na Španski trg, koji bi se, kako reče jedan od učesnika, od sada trebao zvati Bulevar čokoladne revolucije, dokazali su da Mostar nije izgubljen grad, da se u njemu, kao i prije nego što se „upalilo svjetlo demokratije“ (ko ga upali...?) može živjeti zajedno, komšijski, drugarski, prijateljski. Okupili se ljudi iz cijelog grada, svi noseći u rukama čokoladu, koju su, uglavnom, davali onima koje ne poznaju i koje su prvi put vidjeli.


Šta je Banja Luka bez Mujinih ćevapa

Ćevapi nisu bosanskohercegovački brend. I nećemo ih moći zaštiti kao Hrvatska zagorske štrukle ili makedonija ajvar. Pa, ipak, priča o Banjoj Luci i ćevapima, ali ne svakim, nego onim "Mujinim“, nešto je što svakako može imati status brenda. A, priča počinje daleke 1923. godine kada je u samom centru grada porodica Đuzel otvorila ćevabdžinicu.


Biti čovjek

Dva dana nakon stravične nesreće na magistralnom putu M-5 Bihać –Bosanski Petrovac, čiji su tragični epilog četiri izgubljjena života hrvatskih državljana, 45-godišnji Sarajlija Fuad Hodžić, vozač hladnjače firme ”Elf-trans” i dalje smatra da ”nije učinio ništa posebno”.

Kompletne članke možete pročitati na sljedećem linku:

http://www.fildzanviska.ba/clanak_578.htm

Dobri ljudi u vremenu zla: Srećko Aćimović odbio da strijelja 500 Srebreničana

Srećko Aćimović iz Ročevića kod Zvornika nije završio nikakve vojne škole, a eto, desilo se da u vrijeme masovnih egzekucija u julu 1995. godine, za razliku od velikog broja visokih oficira Vojske Republike Srpske, koji su godinama na vojnim akademijama izučavali pravila Ženevske konvencije, zakone i običaje rata..., jedini stane na časnu stranu historije i vojne etike.


Generacija na kojoj je izvršena velika racija

Priča o jednoj ilidžanskoj generaciji raznesenoj u paramparčad, a čije dijelove preživjeli polako i, čini se ustrajno, počinju skupljati.


Kompletene članke možete pročitati na sljedećem linku:

http://www.fildzanviska.ba/clanak_579.htm

Nažalost, ne mogu uraditi više osim da ovo izdanje Fildžana viška posvetim ČOVJEKU Nedeljku Galiću i pružim makar moralnu podršku njegovoj obitelji koja trpi stravičan teror zbog toga što je Neđo samo želio da bude "čovjek u vremenima zla". Također, pozivam na razum i izbjegavanje bilo kakve generalizacije jer ovo barbarstvo rade pojedinci koji imaju ime i prezime a ne grad Ljubuški! Generalizacija nam je nažalost, nanijela mnogo zla u proteklim vremenima zla!

valterbranisarajevo

Schindler iz Ljubuškog

Početkom ove sedmice u Ljubuškom je premijerno prikazan dokumentarni film o NEDELJKU NEĐI GALIĆU, Hrvatu koji je tokom rata uz pomoć falsifikovanih garantnih pisama spasio oko hiljadu Bošnjaka iz logora Heliodrom; najava prikazivanja ovog filma, koji je snimljen u produkciji NVO „Gariwo“, izazvala je burne reakcije lokalnih udruga proisteklih iz rata, koje su tražile zabranu projekcije; „SB“ donosi priču o Neđi Galiću, hrabrom čovjeku, heroju i „izdajniku“

U Ljubuškom pretukli Šteficu Galić

I to se dogodilo, Štefica Galić je fizički napadnuta. U petak je počela brutalna kampanja protiv obitelji Galić. Nešto što se zove „dr. Ante Lauc“ pozvao je na lokalnom portalu na akciju hrabre vitezove.

Editor of tacno.net portal Štefica Galić Brutally Attacked in Ljubuški

Štefica Galić, editor of tacno.net portal and widow of Nedeljko Neđo Galić was brutally attacked and severely beaten in Ljubuški yesterday, July 18, 2012, 48 hours after the premiere of the "Neđo od Ljubuškog" (Neđo of Ljubuški) documentary film. Over the past several days, Galić was target to repeated threats published on several internet portals.


Kompletne članke možete pročitati na sljedećem linku:

http://www.fildzanviska.ba/clanak_580.htm

Dobri naš Valtere , mnogo mi se sviđa ovo što radiš na širenju tolerancije i vraćanja povjerenja među građane naše lijepe BIH, i zaista mislim da je i politika tako prosta stvar," da kahvu kad zakuvaš, fildžan se ostavlja, ako ko naiđe j...... ga" Imaš puno dobrih, lijepih tekstova koje ću se potruditi da podijelim svojim prijateljima. Puno sreće u budućem radu. pozdrav