Pozdrav,
Vidim da vecina od vas tezi sto vise istine da spozna, međutim zamarate prepucavate se nekim subjektivnim razmisljanjima sto tezite da ubijedite nekog drugog u ta vasa uvjerenja dje ste negdje culi procitali vidjeli tj do sada sto ste u vasem zivotnom vijeku sakupili. Religije kao demokratija komunizam patokratija to rade od drevni vremena djeleci ljude na razne vjernike stranke partije grupe rase da bi se lakse njima manipuliralo, mi to isto radimo sa stokom koju cijedimo cijeli njihov zivotni vijek i na kraju ih pojedemo.
Dugo se bavim ovom tematikom, krenuo sam od religije nauke politike alternativne historije do metafizike. Citam strane forume dugo vremena i jedan balkanski
http://www.galaksija.com kojeg je napravio jedan Sarajlija koji je se uklonio sa ovog prostora nakon svih desavanja tokom rata kada je ljudska glupsto presla sve granice. Tu je vecina ljudi sa naseg prostora koja nezna strani jezik i steta je velika sto je malo ljud iz bosne svjesna ovih stvari jer rat je ucinio svoje ljudi se jos uvijek bore za osnovno prezivljavanje.
Zeitgeist samo ukazuje na bankarski sistem i neki drugi dobri stvari, međutim sve je to manje vise dezinformacija za mase cisto sto je previse reklamiran dok iza toga postoji jos jedna veca istina i tako dalje prema vrhu piramide nasih vladara.
Na taj nacin funkcionisu i religije i vecina stavri dje je manji dio istine upakovan u vecini lazi, naravno ljudi progutaju cijeli paket jer su naisli na taj mali dio istine.
Ovdje cu copy/paste neke stvari sa galaksije da vidite na sta su ljudi dosli koji su krenuli isto kao i mi svi od osnovne skole ove tematike. Naravno sa ovim nikog niko neubjeđuje da vjeruje jer ovo nije nikakva vjera, sve informacije treba sagledati analizirati upijati i kockice se same sloze na kraju sa vecim stepenom znanja.
---- Čovjek koji je otvorio ovu temu proveo je više od 20 godina na izgrađivanju svoje ličnosti sa izrazitim nepovjerenjem prema guruima, ezoteričkim školama, grupnim radom i bilo kakvim disciplinarnim protokolima. Njegov put je specifičan po tome što je vođen duhovnim entitema s kojima nije želio voditi uobičajenu ,,civilizacijsku komunikaciju,,. Zbog toga je vrlo rano naučio osluškivati svoju sudbinu kroz primanje asocijativnih uputa ili bolje rečeno naredbi što je nekad imalo i veoma teških posljedica. Prvih petnaest godina je bio vezan za učenje Štajnera, a zatim jednu godinu sudbinski ,,upućen,, na ,,obradu,, kroz učenje Kastanede, i ostatak je proveo što i sada čini po svom ,, izboru,,. Obzirom da je sudbinski imao vrlo ograničen teoretski materijal, znanje je plačao teškim iskustvom. Pojavom Galaksije i njegovog vebsajta popunjene su neke praznine vezane za to iskusvo zbog čega mu je on najiskrenije zahvalan. Kao što je pravilo, a koje je ujedno i ,,uputa,, to prikupljeno znanje treba vratiti Izvoru.
Svo vrijeme se bavio problemom sukoba i kao svjedok ratne balkanske krvave predstave, uspio je stvoriti vlastito viđenje ove naše civilizacijske svijesti, a koje se velikim dijelom podudara sa gnostičkim učenjem. Dao je sebi pravo da taj nešto drugačiji način doživljavanja stvarnosti koji mu je olakšao stvaranje unutrašnje harmonije nazove praktična gnostika.
Sve napisano je rezultat njegovog ličnog iskustva. Iako se tema ne bavi umiranjem (lažne) ličnosti, ona indirektno opisuje to stanje i zbog toga je na izvjestan način neprijatna. Stanje ljudske svijesti i situacija u kojoj se ona nalazi kroz komunikaciju i nesporazume su vrlo teško objašnjivi iz perspektive tog životnog iskustva i zato je prikaz napravljen u formi modela. To je ,,holografska trodimenzionalna slika,, koju čovjek može da vidi i vizuelno doživi jer njen stvarni sadržaj je vrlo teško razumljiv bez tog prezentiranog iskustva. Ta trodimenzionana koordinatna informacijska usmjerenost je ustvari pokušaj opisivanja određenih komunikacijskih odnosa iz tri različita ugla (lično iskustvo, gnostička spoznaja i civilizacijska percepcija). Upravo ta koordinacijska usmjerenost može stvoriti kod čitaoca osjećaj autoreve emocionalne hladnoće i intelektualne arogancije.
Ovo izlaganje nije ni tvdnja, ni pretpostavka, ni ideja, već jedan model viđenja civilizacijske stvarnosti izvan logičkih, školski naučenih pojmova i šema rasuđivanja. Kao model on u određenoj formi pokušava oslikati jedno bazno stanje svijesti kroz opšti društveni problem kojeg poznajemo kao sukob.
Ovaj tekst je subjektivan i kao takav služi samo kao prezentacija jedne mogićnosti.
Opredjeljivanje kao posljedica polariteta
Primjećeno je kroz istoriju, da intelektualna logika i stećeno znanje ponekad iskaču iz svih prosjeka civilizacijske svijesti, a posebno kod intelektualno visoko razvijenih ljudi. Ovdje se ne misli na političare i vođe jer su posljedice njihove trajno prisutne psihopatije već odavno poznate. Iskustvo kroz praktičnu gnostiku je omogućilo uočavanje civilizacijskih normi koje mogu na određen način i pod određenim uslovima promjeniti strukturu civilizacijske svijesti. Da bi se izvršio uticaj, a time i izmjena strukture civilizacijske svijesti, potrebno je znati manipulisati civilizacijskim normama. Ta je sposobnost ,,pirodno,, data psihopatama. Nažalost, pojedinačne svijesti od najnižeg pa do najvišeg stepena razvijenosti nisu u mogućnosti te uticaje i njihove posljedice uočiti, a o izbjegavanju tih uticaja ne treba ni govoriti. Najviše što se postiglo u upoznavanju tih uticaja je spoznaja o prisustvu Matrice, prisustvu kontrolnog globalnog sistema, zacrtanog plana o jedinstvenom novom svijetskom poretku, planskom vođenju međudržavne i svjetske politike računajući i ratove i prisustvu intelektualno i tehnološki viskoko razvijene vanzemaljske inteligencije i njen negativan uticaj na čovječanstvo. Sva ta spoznaja je na globalnom nivou i ne dotiće direktno pojedinačnu civilizacijsku svijest. To je jedan od razloga koji dovodi do ignorantskog odnosa prema tim informacijama. Drugi je razlog nemogućnost prihvatanja tih informacija zbog ,,pokidanih,, odnosa i veza među elementima vlastite svijesti.
Suprotstavljanje mišljenja, diskusija, replika, sumnja u istinitost, konflikt i oružani sukob većih razmjera samo su neki oblici nesporazuma.
Već je poznato da je sukob posljedica različitih stavova tj. opredjeljenja. Ako čovjek prisustvuje tuči dvoje ljudi pod uslovom da ih ne poznaje i da ne zna razloge sukoba, on će biti u poziciji neutralnog posmatrača. Tu je poziciju vrlo teško postići jer život pokazuje da ličnost teži ka opredjeljivanju kroz znatiželju za sadržajem koji je predhodio tuči i ka završnom zaključku u smislu opredjeljivanja prema učesnicima osudujući jednu i opravdavajući drugu stranu. Ono čega ličnost nije svjesna, je da opredjeljujući se za jednu stranu u sukobu nesvjesno i indirektno učestvuje u tom sukobu. Iako je ovo jasno i razumljivo, ipak je teško ,,svarljivo,, u procesu samoanalize, jer se ta opredjeljenost doživljava kroz jedno opšte moralno pravilo kojeg svako za sebe osjeća kao pravednost ali nažalost na izrazito subljektivan način.
Odakle ta potreba za opredjeljivanjem? Ako se analiziraju civilizacijske norme može se zaklučiti da one predstavljaju uvijek samo dvije mogućnosti. To se može naročito uočiti kod moralnih normi. Društvena zajednica sa određenim društvenim pravilom kojeg je proizvoljno podjelila na pozitivan i negativan dio, vaspitanjem usmjerava ličnost prema pozitivnom dijelu. Kao polarizovano biće, čovjek svoju svijest podređuje tim civilizacijskim normama i kroz takvu posmatra stvarnost oko sebe. Uzmimo za primjer neku naučnu činjenicu koja po tim civilizacijskim pravilima se mora dokazati da bi imala svoju vrijednost. Da bi se nametnuo neki novi naučni stav ili zaključak mora se pobiti valjanost onog starog. Po toj isklučivosti se određuje šta je istine a šta nije.
Stav je nastao kao posljedica opredjeljenja kroz suglasnost ili suprotstavljanje. Kada se tri strane nađu s različitim stavovima, intelektualna svijest bez obzira bila ona jedan od predstavnika jednog od tih stavova ili samo posmarač, će skoro uvijek izvršiti polarizaciju tog trostranog gledišta u smislu: ja sam u pravu, a ostali nisu, jer to zahtjevaju civilizacijske norme. Ako postoje tri ili više različitih gledišta i treba se opredjeliti za ispravno, onda od svih tih stavova može samo jedan biti u pravu, i kao poljedica te opredjeljenosti da ostali nisu. Opredjeljivanje nije pravilo, ali je skoro uvijek prisutno u komunikaciji. Možemo postaviti pitanje: nisu li opredjeljenost i isključivost uslovili pojavu nesporazuma a samim tim i sukoba?
Druga stvar koja uzrokuje nesporazum je međusobno nerazumjevanje. Zna se da ljudi sa visoko razvijenom svijesti nemaju nesporazume sa spoljnom sredinom. Ako se zauzme stav da je takvo ponašanje eksponiranje njihove svijesti, a ne formalno suzdržavanje od komentara, onda se može postaviti pitanje: nije li njihova svijest formirana bez stavova tako da oni ne znaju za nesporazume.
Kontajnirana svijest
Poznato je da naša svijest funkcioniše na jasno definisanim pojmovima i čvrstim zaključcima. Da bi neko mišljenje ili neki stav unutar intelektualne svijesti bio prihvaćen od onoga kome je upućen, on mora imati osim sadržaja stava ili mišljenja i vrlo jasne dokaze koji potvrđuju ispravnost tog mišljenja ili stava. Ako to nije tako, onda se zna šta slijedi: nesporazum. Pošto svaki čovjek ima pravo, a to pravo redovno koristi, da te ,,jasne dokaze,, subjektivno tj na različite načine doživi, rezultat takvog razumjevanja je ,,niko nikog ne razumije,,. To su samo posljedice u okviru kojih neka ličnost može analizirati takvo stanje. To subjektivno viđenje je stvarni uzrok nerazumjevanja.
Da bi se analizirali ti stvarni uzroci ,,jezičke zabune,, potrebno je početi od osnovnih pojmova u sporazumjevanju. Na te osnovne pojmove ličnost ne obraća pažnju jer njihov značaj nije obuhvaćen obrazovanjem osim u izuzetnim slučajevima kao što je preaksiomsko matematičko upoznavanje. Zbog toga ličnost na njih gleda kroz stav: to se podrazumjeva samo po sebi. U slučaju da neko sa strane istakne njihovo prisustvo i njihovu namjenu, ličnost reaguje stavom: Dobro jutro. Otkrio si mi toplu vodu. Problem je s tom ,,toplom vodom,, što je tih naznačenih činjenica ličnost svjesna samo u trenutku dok ima ,,iritirajući podražaj,,. To drugim riječima znači da je ona svjesna određenih činjenica samo u trenutku dok je izložena njihovom iritiranju, a trenutno zaboravljanje je nesvjesno suzdržavanje od tog iritiranja.
Za jasnu komunikaciju svaka riječ mora predstavljati jasno i konkretno definisan pojam. To ,,jasno i konkretno definisan pojam,, ukazuje na to da je svaka riječ potpuno zatvorena misaona cjelina. Postoje riječi koje imaju više značenja, gdje se jednoznačnost određuje kroz smisao izloženog sadržaja.
Skup riječi sastavljenih na osnovu određenih civilizacijskih (oprostite, gramatičkih) pravila predstavlja takođe jednu zasebnu misaonu cjelinu, koja ima svoj sadržajni, jasan i konkretan smisao. Može nekome napamet pasti špekulativna primjedba da nasumice izabrane riječi neće dati smisao takvoj rečenici. Konkretnost i zatvorenost takve rečenice se očituje u stavu: ova rečenica nema smisla. Smisao rečenice je određen strogim redosljedom njenih elemenata koji osim što su uređeni po gramatičkim pravilima imaju i logičku uređenost. Tim logičkim redosljedom se stvara logički niz pojmova koji na kraju završavaju jednim zaključkom ili stavom.
Skup rečenica sastavljenih po gramatičkim i logičkim pravilima čine ponovo jednu zasebnu misaonu cjelinu koja se može svrstati u zaključak, tvrdnju, pretpostavku, disertaciju, elaborat itd.
Svaka misaona cjelina, bez obzira bila ona osnovni ili izvedeni pojam, ili skup izvedenih pojmova je uvijek zatvorena misaona cjelina, koja je određena njenim konkretnim značenjem.
Korisno bi bilo dati viđenje razlike između misli i misaone cjeline. Misao je doživljaj, a misaona cjelina je informacijska jedinka koja pod određenim uslovima postaje doživljaj, tj misao. Misao bi se prema tome mogla posmatrati kao otisak misaone cjeline. Taj otisak se može posmatrati kao univerzalna tvorevina bez obzira na kojem se (stranom) jeziku prezentira.
Misaone cjeline se manifestuju na dva načina. Prvi je u formi ,,letećih,, otisaka misaonih cjelina koje se prihvataju iz spoljašnosti preko svih pet čula. U prihvatanju tih otisaka (misli) u komunikaciji najznačajniju ulogu imaju čulo sluha i vida. Na sličan način se identifikuju otisci pojmova: ljuto, kiselo, slatko itd u momentu reakcije preko čula ukusa. Svaka rečenica koja se pročita ili neki predmet pažnje o kojem se donese određen zaključak stvori određenu misao u formi misaonog otiska.
Druga manifestacija je kroz strukturu ličnosti. Dijete čim se rodi, počinje graditi svoju ličnost učenjem osnovnih pojmova pa sve do složenijih sadržaja kao što su govor, pismo, nauka, itd. Učenje, osim sticanja sposobnosti identifikacije ,,letećih,, otisaka misaonih cjelina, znači i stvaranje jedne ,,građevine,,od određenih misaonih cjelina koja se manifestuje kao znanje. U tu građevinu su ugrađene i određene misaone cjeline koje imaju moralno, kulturno, naučno, religiozno, nacionalno, patriotsko itd značenje, a koje osim informacijskog i identifikacijskog smisla sadrže i naredbe u formi pravila. To su civilizacijska pravila. Ta pravila određuju kriterije za prihvatanje i rasporeređivanje misaonih cjelina čineći tako strukturu ličnosti. Dalje, postoje ugrađene misane cjeline koje se identifikuju kroz osjećanja. Osjećanja ne pripadaju strukturi ličnosti jer se manifestuju kao posljedica djelovanja usvojenih civilizacijskih opredjeljenja, i vanjskih uticaja.
Kratko rečeno, od civilizacijskih pravila zavisi struktura ličnosti. Tu strukturu i njen sadržaj ličnost doživljava iz unutrašnjosti tih zatvorenih misaonih cjelina kao svjesnost. Ovo je vrlo značajno, jer svjesnost koja na primjer djeluje iz nekog stava izolovana je od bilo kakvih uticaja vlastite svijesti. Takva svjesnost postaje nezavisni dio vlastite svijesti.
Iz ovoga se da zaključiti da je podloga ličnosti naučeni, ili bolje rečeno prihvaćeni intelektualni potencijal koji svojom strukturom daje specifičnost toj ličnosti. Zato ličnost možemo posmatrati kao intelektualnu svijest.
Intelektualna svijest sadrži misaone cjeline u grupama prema oblastima njene stručnosti, njenog interesovanja i vjerovanja, njenoj opredjeljenosti i pripadnosti, njenom iskustvu itd. Svaka ta grupa predstavlja jednu karakteristiku ličnosti. I ta karakteristika je takođe jednoznačno određena pa se može smatrati misaonom cjelinom koju ta ličnost prezentira preko svojih stavova. Unutar te grupe, misaone cjeline se mjenjaju ili uređuju po prioritetu u vidu dopunjavanja novim informacijama zadržavajući pri tome osnovnu karakteristiku te grupe. Dovoljno je za primjer uzeti nacionalni identitet jedne opredjeljene ličnosti. Korisno je napomenuti da je nacinalna opredjeljenost društvena (civilizacijska) norma. U komunikaciji, takva ličnost neće mijenjati svoju nacionalnu opredjeljenost, ali će zato promjeniti mjesta misaonim cjelinama ili ugraditi nove unutar te grupe kada primi informacije koje podržavaju njene stavove. Te misaone cjeline mogu biti osim osnovnih i izvedenih pojmova i određeni zaklučci, pretpostavke, tvrdnje itd.
Ta osobina zatvorenosti misaonih grupa sa mogučnošću njihovog dopunjavanja i unutrašnjeg uređivanja asocira na kontajnere misaonih cjelina po ćemu su i dobili ime.
Zna se, da svaki stav ima u pozadini određene argumente i da ti argumenti kao misaone cjeline čine taj stav principijelnim. Egzistencija i principijelnost stavova su osnovne karakteristike intelektualne svijesti koje se u moralnom smislu smatraju pozitivnim. Čovjek sa naučnim znanjem i iskustvom, i čovjek sa vodoinstalaterskim znanjem i iskustvom se uvijek eksponiraju kroz teoretsko i praktično iskustvo u vidu stavova koji predstavljaju njihovu stručnost. Skoro svaki odgovor ili pitanje je posljedica zauzetog stava. I svi ti stavovi odražavaju karakteristiku misaonog kontajnera iz kojeg su ,,izvađeni,,. Elementi (misaone cjeline) unutar jednog kontajnera su uređeni prema određenim civilizacijskim pravilima koji čine njegovu karakteristiku. Ne treba posebno naglašavati uređenost jednog religioznog kontajnera u kojem su pojmovi koji se normalno koriste u životu, religioznim normama povezani. U naučnim kontajnerima su pojmovi uređeni naučnim pravilima (aksiomskim, teoremskim, logičkim itd).
Treba takođe napomenuti da su sve misaone cjeline međusobno razdvojene zbog njihove jednoznačnosti. To isto važi i za kontajnere. Logički nizovi istog značenja mogu se pojaviti u različitim kontajnerima zadržavajući tamo stalno mjesto. To isto važi i za misaone cjeline u formi pojmova koje su ugrađene u logičke nizove.
Izvedeni pojmovi u procesu njihovog logičkog nastajanja stvaraju logičke nizove. Ti logički nizovi nastaju procesom učenja. Prisilnim sredstvima u šta spadaju i stimulativna sredstva ti se logički nizovi ugrađuju u tu strukturu, međutim intelektualna svijest ih najčešće pamti samo kao zaključke, tj stavove. Kod visoko razvijene intelektualne svijesti se prihvatanje i ugrađivanje logičkih nizova vrši u smislu dopunjavanja i međusobnog usaglašavanja unutar kontajnera. Pri tome intelektualna svijest logičkom analizom utvrdi neuredno složene pojmove koje osjeća kao nerazumjevanje ili nelogičnost, a ponekad i kao protivrječnost. Tada se javlja potreba da se za takvo stanje nađe logičko obrazloženje što drugim riječima znači logičko dopunjavanje i uređivanje. To uređivanje se obavlja prema pravilima te intelektualne strukture, tj prema njenoj opredjeljenosti.
Komunikacija je razmjenjivanje interpretiranih misli tj otisaka misaonih cjelina koji su u formi logičkih nizova, a koji potječu iz određenog kontajnera. To isto važi i za sagovornika. Tada se kaže da se komunikacija obavljaja u okviru određene teme. Pri razmjenjivanju misaonih otisaka svjesnost bića se ubacuje svaki put u odgovarajući logički niz vršeći identifikaciju i poslije opredjeljivanja započinje novi misaoni proces u obliku odgovora kroz svijesnost iz novog logičkog niza. U tom procesu svjesnost gubi bilo kakvu predstavu o stvarnosti izvan tog logičkog niza.
Na isti način nastaje identifikacija kada čovjek nešto posmatra i pri tome donosi određene zakllučke. To isto važi i za čitanje gdje svaka pročitana rečenica predstavlja jedan misaoni otisak koji prolazi kroz identifikaciju.
Prilikom identifikacije može se našim uobičajenim rječnikom kazati da ta informacija može biti prihvaćena ili neprihvaćena. Prihvatanje ili neprihvatanje je klasičan oblik kompjuterske identifikacije. Naime, primljena informacija u obliku otiska logičkog niza, a koja se manifestuje kao rečenica prolazi kroz proces identifikacije tražeći isti takav niz ugrađen u strukturi ličnosti radi usaglašavanja. Pri tome se svjesnost eksponira iz unutrašniosti logičkog niza koji je uzorak identifikacije. Ako i jedan elemenat tog otiska logičkog niza nije usaglašen, tj ako određeni pojam nije u potpunosti usaglašen sa pojmom primaoca, dolazi do njegovog neprihvatanja. Jasno je, da će se vrlo mali broj otisaka misaonih cjelina iz ateističkog kontajnera pozitivno identifikovati s nekim od logičkih nizova iz religioznog kontajnera sagovornika. Zbog velikog broja različitih zatvorenih misaonih cjelina i polarnog opredjeljivanja male su matematičke vjerovatnoče da se misaone cjeline podudare. Još ako se tome doda da se ,,Neko,, trudi da civilizacijski sadržaj što više obogati novim pojmovima koji uopšte nisu u funkciji razvoja čovječanstva i da uvođenjem novih civilizacijskih normi broj kombinacija uređenih misaonih cjelina uveća, jasno je da će to za posljedicu imati još veće nerazumjevanje.
Ovakvo viđenje nesporazuma stavlja svaku intelektualnu svijest pod istu ,,mjeru,, jer postoji civilizacijsko uvjerenje da viši intelektualni nivoi imaju veće mogućnosti razumjevanja što se po ovom izloženom materijalu ne može prihvatiti. Postoje slučajevi gdje viši intelektualni kapaciteti tragaju za što večim protivrječnostima u komunikaciji s namjerom da se intelektualno dokazuju bez i najmanje želje da pokušaju naći rješenje ili razumno obrazloženje za naznačene protivrječnosti.
Dijete čim se rodi počinje ugrađivati pojmove u svoju intelektuaulnu strukturu. Oprostite, počinju mu se ugrađivati pojmovi, prvo kroz dresuru preko uslovnih refleksa, a zatim obrazovanjem. Vaspitanjem se ti pojmovi postavljaju u određene odnose i veze. Ako jednogodišnje dijete privućeno pažnjom kroz neobičan oblik i odudarajuče boje pokuša da u travi dohvati gljivu, roditelji će ga u tome sprijčiti uz komentar ,,puj kaka,, ili slično. Ta intervancija je neophodna jer dijete u toj dobi upoznaje stvarnost preko čula ukusa, ali komentar ili bolje rečeno upozorenje ,,puj kaka,, je nametanje jedne norme ponašanja po kojoj dijete treba da ne dira određenu stvar bez obzira što ne zna smisao svega toga. Ako to isto dijete nakon tog događaja naiđe na pasiji izmet, njegova reakcija, ali i reakcija rodilja će biti identične onim predhodnim.
Ovog puta reakcije roditelja imaju higijensku pozadinu koju pravdaju kroz lično usvojene zdravstvene norme. Treća identična reakcija roditelja nastaje kada dijete pođe u blatnjavu baricu s vodom. Ta reakcija ima estetsku pozadinu koju oni pravdaju praktičnim razlozima: nemamo rezervnu garderobu. I tako dijete polako uči da se gljive ne diraju jer mogu biti otrovne, da se pasiji izmet ne dira jer se može od njega zaraziti, da se ne igra blatom jer će se uprljati itd. Kasnije institucije nastave sa nametanjem tih civilizacijskih normi, dok se ne dostigne stanje svijesti u kojem se ni jedan pojam ne može posmatrati bez te civilizacijske uslovljenosti. Ovim načinom vaspitavanja dijete usvaja jedan šablon razmišljanja, a samim tim i ponašanja kojim svaki usvojeni pojam vezuje za određene civilizacijske norme. Usvajanje pojmova i njihovo ugrađivanje u intelektualnu strukturu se vrši kroz sistem ocjenjivanja u procesu obrazovanja gdje se svaki pojam podvrgava civilizacijskim mjerilima vrednovanja. Osim što stav roditelja:,, ako budeš učio imaćeš lagodniji život,, predstavlja civilizacijsku stvarnost, on predstavlja društvenu normu koja opravdava a samim tim se i nameće kao podsticaj za usvajanje novih pojmova i normi. Lijepo vaspitan, pošten, borben, uporan, istrajan, obrazovan, bogat, kulturan, religiozan, itd su samo neki odrazi tih civilizacijskih normi. Svaka takva osobina predstavlja jedan kontajner u kojem su smješteni svi pojmovi koji opravdavaju postojanje te osobine.
Čovjek koji je kao dijete bio izložen samo jednoj od moralnih, religioznih, nacionalnih, patriotskih, kulturnih, obrazovnih itd tortura u principu neće prihvatati iste te civilizacijske norme, tj neće imati izgrađenu indetičnu intelektualnu strukturu kao kod svojih roditelja, ali će zato imati prihvaćene druge oblike civilizacijskih normi kojima će kroz isključivost zagorčavati i sebi i drugima život. Takav čovjek ne zna za drugi oblik života, sem obostrane torture.
Ako kažemo da je ovaj tekst dosadan, onda pored toga što se logički nizovi ovog teksta ne mogu identifikovati u odgovarajučim kontajnerima čitaoca jer nemaju istu logičku strukturu, oni su podvrgnuti jednom zaključku (dosadan) koji je posljedica intelektualne norme unutar tog kontajnera na osnovu koje se utvrđuje dosadnost i nedosadnost. Bez obzira kako se opredjelili prema ovom tekstu, uvjek je u pozadini tog opredjeljenja neka civilizacijska norma. Stav da je ovaj tekst pisan iz Kusturicinog Podruma, je takođe opredjeljenje koje odražava civilizacijsku normu koja znači ograničenost.
Onaj ko doživi komunikaciju s nekim čije ponašanje sadrži odraz negativnih kulturnih i moralnih normi, takvu će komunikaciju doživjeti kao napad (na svoju ličnost). I u ovom slučaju nesporazum nastaje iz dva međusobno povezana izvora. Jedan izvor je nepodudaranje logičkih nizova, a drugi je čuvanje strukture intelektualne svijesti, a to znači principijelnost u pridržavanju svojih usvojenih civilizacijskih pravila od kojih su ponos i ,,stručnost,, najčešće prioritetni. Ovdje se emocionalni elementi ne uzimaju u razmatranje jer su oni manifestacija, a ne uzroci čuvanja integriteta svojih kontajnera.
----Programiranost kroz religiju
U određenom životnom dobu čovjek naglo usporava proces učenja, ili bolje rečeno, prestaje nasilni proces nametanja civilizacijskih obrazaca, tj formiranja kontajnera, i to stećeno znanje se u nastavku života ispoljava kroz njegovu formiranu intelktualnu svijest, tj lažnu ličnost. To stećeno znanje se može posmatrati kao startna pozicija u aktivnoj demonstraciji te intelektualne svijesti. Sasvim je normalno da svaka ličnost ima svoju specifičnu startnu poziciju. Svaka nadogradnja te svijesti se obavlja po svojoj slobodnoj volji sa te startne pozicije. Na osnovu usvojenih društvenih obrazaca, tj civilizacijskih programskih šema u šta spada i naučna građa, intelektualna svijest nastavlja sa samostalnim vlastitim doprogramiranjem. Formiran stabilan karakter takve ličnosti je jedna od manifestacija tog uspješno nametnutog programa. U tome su naročito značajne pozitivne moralne norme. Čovjek koji je odrastao pod uticajem religioznih normi ili normi koje se indirektno podudaraju s tim religioznim normama će sasvim normalno svoju svjesnost eksponirati kroz formiran religiozni kontajner. Na potpuno identičan način će se eksponirati intelektualna svijest koja ima ateistički ili neki drugi formiran kontajner. Sva pojedinačna JA iz tih kontajnera će biti doživljena kroz vlastitu svjesnost o istinitosti sadržaja tih kontajnera. Ako je neka intelektualna svijest prošla kroz agresivan i psihopatski ,,obrazovni tretman,, ona će imati formirane logičke lance odbrane u svakom od formiranih kontajnera iz kojih će njena svjesnost na grub način rješavati ,,nemoralan odnos,, prema njoj. Skoro svaki i najmanji problem će biti kroz tu svjesnost manifestovan na grub način uz obrazloženje da se u ovom svijetu drugačije ne mogu rješavati problemi. Eksponiranje svjesnosti kroz kontajnere u formi pojedinačnih JA je civilizacijsko pravilo za svaku ličnost koja je prošla ,,civilizacijsku obuku,, kroz obrazovanje i vaspitanje. Izuzetaka nema! Naprimjer, bježanje iz subjektivnosti kroz ,,objektivnost,, prihvatajući OPD kriterije je prezentiranje te ,,objektivnosti,, kroz stare moralne norme dobra u odnosu na zlo koji i dan danas egzistiraju u religiji.
Stav da ljudi nisu svijesni da su programirani kroz religiju potvrđuje takođe nesvjesnost vlastite kontajnirane svjesnosti. To potvrđuje i često nazivanje ljudi ovcama. Etiketiranje te vrste se može smatrati agresivnim nametanjem svojih stavova u ćemu leži najveći uzrok nesporazuma i sukoba. Opet se sve vraća na subjektivnost. Najčešće ličnost svoje kontajnirane stavove smatra objektivnim. Svaka ličnost će za stavove koje se ne podudaraju sa stavovima sagovornika tvrditi da su stavovi tog sagovornika predrasude. I tu nema kraja!
Da li nas Neko vrti u krug s namjerom da u tom beskonačnom dokazivanju istinitosti kao nus produkt dobija na poklon negativnu emocionalnu energiju?
Većina ljudi civilizacijski teret objašnjavaju kroz kontajnere na način kako su ti kontajneri obrazovanjem i vaspitanjem formirani. Stepen razvijenosti intelektualne svijesti vrlo malo utiče na te prihvaćene stavove. Normalna je pojava da se u svim duhovno opredjeljenim skupinama nalaze kategorije intelektualne svijestii od onih nepismenih do akademskih. To drugim riječima znači da svaki član određene duhovne skupine ima formiran kontajner sa stavovima te skupine i u zavisnosti od svog intelektualnog nivoa se i ponaša unutar tog kontajnera. Iz takvih i sličnih kontajnera se eksponiraju sve kategorije intelektualne svijesti kroz svjesnost.
Manjina ljudi se osjeća nezadovoljno sa objašnjenjima koje nude zvanične društvene institucije zbog uočenih društvenih protivrječnosti i traga za stvarnim uzrocima ljudske patnje. Svaki pokušaj pronalaženja tog uzroka nailazi na logičku opredjeljenost kroz zaključak i stav kojeg treba donjeti. Koji god zaključak i stav bude donešen, on je rezultat stećenog (čitaj nametnutog) znanja upakovanog u kontajnere koji jedino može biti prizvod th kontajniranih elemeneta. U slučaju da neka ličnost ne želi prihvatiti ni jedno tumačenje postojećih kontajnera, ona nema drugog izbora osim da formira neki novi kontajner sa nekim novim logičkim nizovima jer njena intelektualna svijest jedino na takav način funkcioniše. Tvorci ove naše civilizacije su takođe predvidjeli jedan skroman, ali vrlo efikasan asortiman logičkih lanaca za formiranje takvih novih kontajnera. I tu se dolazi konačno do pitanja: nije li neki novi oblik borbe protiv ljudske patnje takođe dizajniran na principu vjerovanja? Oni čija pojedinačna JA egzistiraju u tim novoformiranim kontajnerima će energično negirati takvu mogućnost uz iznošenje niza ,,objektivnih,, činjenica na isti način kao i religiozni ljudi koji patnju ljudi objašnjavaju na svoj način iz svojih kontajnera. Pisac ovog teksta ovom prilikom dobija etiketu razbijača pozitivne namjere u buđenju ljudi jer je agent kontrolnog sistema zbog prikazivanja bezizlazne situacije kojom ljudi trebaju shvatiti da ne mogu ništa učiniti u smislu progresa. Ipak u ovom istorijskom trenutku ne postoji inkviziicija koja bi takvo izlaganje po kratkom postupku riješila.
Ovaj tekst daje pogled na stvarnost u kojoj za kontajniranu svijest nema izlaza. Prvi znak da je ličnost stvorila neku šansu za izlazak iz stanja patnje nije traganje za uzrocima patnje što je prvi korak u logičkoj linijskoj percepciji i analizi, već svjesnost da svaki zaključak kojeg donese u tom pravcu nema praktičan smisao. Ova svjesnost ne znači odbacivanje zakjučivanja u tom pravcu, već namjeru da se eliminisano JA aktivira, što dovodi do proširenja subjektivne percepcije. Proširenje subjektivne percepcije povezuje svjesnost istovremeno kroz više kontajnera što za posljedicu ima stvaranje protrivrječnosti unutar vlastite ,,objektivnosti,, koje znače cijepanje kontajnera i početak odumiranja lažne ličnosti. Dok god se svjesnost eksponira iz zatvorenog kontajnera ona nije u mogućnosti povezati zaključke iz nekog drugog kontajnera koji bi mogli stvoriti protivrječnosti unutar vlastite svijesti. Već je nekoliko puta rečeno da je svjesnost glavni pokretač istijskog JA. Mnogi zamjenjuju svjesnost za razumjevanje što može još više pojačati nesporazume kroz ograničenu subjektivnost. Često se odumiranje ličnosti zamjenjuje sa razaranjem jednog ili više kontajnera i stvaranjem drugih. Taj prelaz ostavlja određene psilohološke smetnje koje mnogi tragaoci za Istinom tumače kao pozitivan pomak u cilju ,,odumiranja lažne ličnosti,,.
Način odumiranja lažne ličnosti je različit za svaku ličnost, ali je princip isti na način kako je predhodno opisan. Namjera da se čovjek oslobodi patnje koju nameće Generalni zakon pokreće mehanizam njenog ispunjenja. Dejstvo ovog mehanizma se osjeća kao pozitivno ispunjavanje namjere kroz koincidencije koje se uklapaju u sudbinske tokove. Određena opredjeljenja koja za neke intelektualne svijesti znače torove za ovce, za tragaoce istinske slobode mogu biti prolazni putevi za odumiranje lažne ličnosti. Pravila ne postoje.
Veći protok informacija i veća pokretljivost ljudi omogućavaju jednostavniji pristup sticanju znanja. Sticanjem znanja se smatra razvoj bića kroz iskustvo, a ne kao što je u trendu shvatanje da je to razvoj bića kroz analitičko samoposmatranje sa unaprijed pripremljenim iskustvom kao na primjer kroz stav: ja želim biti OPD orjentisan. Ovaj prvi pristup se naziva razvoj Gnostičke suštine jer se razvija izvan civilizacijskih ograničenja ,,svetih spisa,, i logičkog načina razmišljanja, a drugi je razvoj ličnosti opredjeljenjivanjem kroz stare ili novoformirane civilizacijske norme i logičko razmišljanje (iz kontajnera). Potrebno je napomenuti da je analitičko samoposmarnje potreban uslov za početak istinskog buđenja, ali nije dovoljan za daljni razvoj svjesnosti, tj za proces buđenja.
Gnostička svijest je takođe u procesu globalnog razvoja, a naročito naglim razvojem informatike tako da shvatanja gnostičara iz prošlog stoljeća o neophodnosti škola i učitelja doživljavaju promjenu. Ta promjena je proizašla iz dva zasebna uzroka. Jedan je jednostavnost pristupu informacija, a drugi je konačna spoznaja da se upotrebom civilizacijskih sredstava kao što su škole i učitelji postiže imitacija sticanja znanja. Oni gurui koji su tu uzročnost shvatili raspustili su škole i prestali biti učitelji.
Da li su religiozni ljudi ovce?
U cilju boljeg međusobnog komuniciranja bilo bi potrebno shvatiti da nisu svi ljudi sposobni dostići visok duhovno-razvojni nivo. Visoko razvijena intelektualna svijest će zauzeti stav da je ona svijesna ove činjenice. To je tačno, ali samo u trenutku dok je ta činjenica u procesu rasprave. Čim se iz tog kotajnera pređe u drugi, vjernika se imenuje ovcom. Činjenica je, da svako za sebe prema svojim intelektualnim sposobnostima i nametnutim životnim (karmičkim) sadržajima kroz Generalni zakon ,,bira,, način dostizanja duhovno-materijalne ravnoteže koja je poremećena stalnom proizvodnjom negativne emocionalne energije kroz patnju. Linijska logička svijest u takvom stanju prvo traži uzrok kako bi na osnovu njega riješila problem. Tu ih dočekuje kao u zamku nepregledan arsenal svih mogućih obrazloženja od onog sa nasljednim grijehom preko kapitalističkog izrabljivačkog sistema kroz profit, do svijetske zavjere kroz tajnu svjetsku vladu. Već postoje pripremljene institucije koje prihvataju opredjeljene ljude prema uzroku patnje sa programom za ljudsku ,,rehabilitaciju,,. Na tom mjestu se formiraju novi kontajneri prilagođeni potrebama korisnika iz kojih svijesnost nema izlaza. Takva organizacija ,,rehabilitacije,, je neophodna jer civilizacijski program ne predviđa druge alternative nesvjesnog eksploatisanja negativne emocionalne energije. Religije, računajući i New age su trenutno najizraženije institucije koje obezbjeđuju civilizacijsku ,,ravnotežu,, sa nevidljivim negativnim energetskim emocionalnim vektorom. Oni koji misle da su sa svojim viđenjem situacije iznad ,,ovaca,, spadaju u kategoriju izgubljenih koje ,,ovce,, pokušavaju vratiti na ,,ispravan put,,. Takva nadmetanja viđenja problema patnje traže i odgovor na pitanje: kome se prikloniti? Komunizam je u začetku bio ekstremno OPD usmjeren sa visoko razvijenim intelektualnim vođstvom i kasnije je kroz institucije vlasti spriječio pravljenje ljudi ovcama ignorišući religiju, i starije generacije znaju kako je to izgledalo. Istirijski gledano, svaka ideologija koja ima za cilj oslobađanje čovječanstva od patnje kroz stvaranje kritične mase ,,svjesnih ljudi,, je kao ideologija ekstremno pozitivna, međutim kroz uticaj Generalnog zakona ona je u praksi vlastita suprotnost.
Onaj ko je stvorio namjeru da izađe iz problema koje mu život nameće neće se baviti njihovim uzrokom, a pogotovo obrazloženjima odgovarajučih autoriteta, već će iščekivati (a ne tražiti) šansu za izlaz. Traženje šanse za izlaz je akcija koja u pozadini ima linijsko-logički koncept razmišljanja kojim upravlja Generalni zakon i kao takva ima vrlo male šanse za pozitivno kretanje unutar sudbine. Iščekivati šansu uključuje i mogučnosti akcija koje se logičko-liniskim konceptom razmišljanja ne mogu predvijeti, a čiji se efekti tumače kao koincidencije. U takvoj vrsti akcije će takođe djelovati Generalni zakon, najčešće mnogo izražajnije, nametanjem niza bizarnih bezizlaznih situacijija koje nude ,,odgovarajuća,, rješenja. To se može povezati i sa karmom. Tako se čovjek može sudbinski naći ne samo u religioznom okruženju, već i u nekoj crnomagijskoj sekti. Uticaj Generalnog zakona u tom slučaju predstavlja životne lekcije u smislu ispita s ciljem razvoja Gnostičke suštine. I u ovom slučaju postoji praktična opravdanost ovih ,,rehabilitacionih,, institucija. Protivrječnosti koje se nalaze na putu spoznaje untar tih ,,rehabilitacionih,, institucija omogućavaju napredak. U svakoj takvoj sredini bez obzira koliko ona vršila ,,rehabilitacijski,, uticaj, moguć je razvoj svijesti. Intelektualna svijest koja posmatra religiju iz svog kontajnera kao programiranu obmanu, ne može prihvatiti mogućnost da se unutar vjerskih grupa pa čak i institucija mogu susresti ljudi sa visoko razvijenom svijesti. U razvoju svijesti se najčešće počinje od prepoznavanja onih osnovnih programskih šema kroz čiju protivrječnost se i ostvaruje napredak. Na primjer, ako je ličnost dosljedna u poštivanju pozitivnih moralnih normi, relativno brzo će se suočiti sa protivrječnostima unutar pravila koje određuje njena grupa. Moguće je, a ne mora da se u razvoju svijesti promjeni nekoliko grupa (duhovnih škola i sl.). Što se svijest jednog bića više razvija, to je ona bliža zajedničkoj univerzalnosti.
Na toj ravni ne postoji nerazumjevanje ne samo među visoko razvijenim duhovnim bićima, već prema svima jer je odnos prema svakoj intelektualnoj svijesti izražen kroz poštovanje bez obzira bio učesnik u komunikaciji klasificiran u kategoriju mentalnog bolesnika ili nekog akademski obrazovanog stručnjaka.
Na tom primjeru se često zaustavljaju materijalistički usmjerene inelektualne svijesti sa pitanjem: šta ako takvog ,,pametnjakovića,, taj luđak izudara?. Razvojem svijesti, ličnost se sve više oslobađa Generalnog zakona koji proizvodi takve navedene situacije, što u pevodu znači stvaranje (kroz iskustvo) osobne nevidljivosti. Bitno je napomenuti shvatanje ljudi bez gnostičkog iskustva, da se visoko razvijena svijest razbacuje ljubavnim ,,balonima,, prema onima koji im nanose neprijatnosti. Obasipanje ljudi ljubavlju koji se nekorektno ponašaju prema ličnosti je izmjenjeni oblik vjerske norme praštanja i nema nikakve veze sa gnostikom. Gnostika ne praktikuje donošenje negativnih zaključaka, a naročito u formi presuđivanja jer je odbačena proizvodnja negativnih misli. Za gnostičara ne postoji ni praštanje ni uzvračanje ljubavlju, jer on nije sposoban utvrditi negativno ponašanje nekoga prema sebi analizim kroz civilizacijske norme, jer to spada u kategoriju negativnih misli, tj negativnog presuđivanja. On je oslobođen tih misli koje predhode praštanju, jer da bi se oprostilo nekome treba prvo zauzeti stav o ugroženosti, tj osjećati se uvrijeđenim kroz moralne norme unutar nekog kontajnera. To je jedan od primjera eksponiranja sebstva izvan civilizacijskih normi. Kada učenik ,,sagori,, u toj poziciji svog sebstva izvan moralnog kontajnera (kroz uticaj Generalnog zakona), tj kada se moralni kontajner raspadne, on postaje nevidljiv za uticaje Generalnog zakona. Luđak jednostavno ne primjećuje takve ljude jer nema iritirajučeg nadražaja kroz njihovo ponašanje, koje je posljedica harmoničnog uklapanja u okruženje u kojem egzistiraju.
Tu se ponovo stvara zaključak da ti ,,duhovnaci,, žive u svom lažnom svijetu punom iluzija i ljubavi iako je stvarnost drugačija. Problem u stvaranju te realnosti kroz kontajniranu svjesnost nije samo u percepciji te stvarnostii, već i u ponašanju unutar nje. Svako prema svojim mogućnostima stvara sebi realnost u kojoj boravi. Toga su visoko razvijene intelektualne svijesti svjesne takođe samo u momentu dok je ta činjenica predmet rasprave, inače komentar o životu duhovnjaka u lažnom svijetu punom iluzija ne bi postojao. To se može prevesti na jezik frekvencija. Sve civilizacijske posljedice, uzimajući u obzir i percepciju ove naše realnosti onako kako ju vidi kontajnirana civilizacijska svijest su frekvencije koje se nalaze na nosećoj civilizacijskoj frekvenciji. Kompletna aktivnost čuvara civilizacijskog programa je usmjerena na održavanju te osnovne frekvencije koja služi kao provodnik za crpljenje emocionalne energije. Utvrđivanje uzroka patnje, definisanje neprijatelja, organizacija otpora, i revolucija su istorijski gledano već davno isprobane metode držanja jedne od mnogih podfrekvencija pod kontrolom koje se nalaze na nosečoj civilizacijskoj frekvenciji. Cijeli taj proces eksponiranja stvara (energetsku) vidljivost na toj civilizacijskoj frekvenciji. To daje mogučnost neograničene manipulacije gdje se njeno dejstvo osjeća kao Generalni zakon. Praktično se to moglo vidjeti na procesu raspada bivše Juge. Zato gnostičari kažu da se (na civilizacijskoj ravni) ne može ništa učiniti u smislu prevazilaženja patnje. Svako intelektualno angažovanje na identifikaciji neprijatelja i poduzimanje odgovarajučih mjera u suprotstavljanju mora biti sprovedeno kroz civilizacijske norme jer čovječanstvo na ovom civilizacijskom stupnju razvoja ne zna za druge. Šta se može dogoditi ako se pomoću nekih izmišljenih novih metoda razmišljanja i ponašanja pokuša uticati na pozitivnu promjenu čovječanstva, ako se zna da je svaka misao u tom procesu iste (civilizacijski programirane) vrste? Drugačije rečeno, svaki oblik novog načina razmišljanja mora proći kroz logički koncept analize i zaključivanja. Sve se svodi ponovo na onu već davno isprobanu revoluciju. Za neke se istorija ponavlja, a za neke se metodi istjerivanja pravde ponavljaju. Međutim, posljedice kroz patnju ostaju.
U ovom predhodno iznesenom se nalazi odgovor na materijalistička pitanja upućena ,,zagovorniku ljubavi,,: Pijete li vi zagađenu vodu? Udišete li zagađen vazduh? Jedete li zatrovanu hranu? Da li ste otporni na te otrove kroz vašu ljubav? Slična pitanja su postavljali i idejni nosioci marksizma u istoriji. (Radite li 16 sati na dan? Imate li ikakvo socijalno osiguranje u slučaju nesreće na poslu, bolesti, ili ostajanja bez posla? Jeste li sirotinja bez obzira koliko se zalagali na poslu? Gdje ide višak dobiti iz proizvodnje?) Praktična gnostika ne vidi problem u sagledavanju posljedica, već u ponuđenim ili bolje rečeno (logički) nametnutim obrazloženjima kao uzrok. Ljubav kojoj određene duše teže ima takođe OPD orjentaciju s tim da to osjećanje ne poznaje identifikaciju neprijatelja, a pogotovo borbu protiv njega. Začetak marksizma je identifikovao neprijatelja ne spominjući masone, iluminate i reptile. Da li je i ova spoznaja koja se prezentira kao konačna u smislu identifikacije Predatora isto što je bila i konačna identifikacija kapitalista kao neprijatelja? Ovo pitanje ima veći značaj u otvaranju protivrječnosti unutar naučnog kontajnera jer se kod visoko razvijene intelektualne svijesti manipulacija obavlja upravo preko njega, kao što je to bio i slučaj kod socijalističkih i komunističkih revolucija. Istorija je zabilježila cirkusku predstavu u smislu borbe protiv kapitalističkog poretka, jer Oni glavni su tu predstavu režirali. Sada se nude iste metode i slična priča. Komunisti su se u tom periodu eksponirali kao ekstremno pozitivna i humana bića i time pokazivali primjer djelovanja na OPD frekvenciji. To je bila glavna osobina koja je privlačila moralno pozitivne ljude koji su osjećali nepravdu. I sad bi trebalo ponovo sve ispočetka, ali ovog puta na materijalno-eteričkoj ravni. Onaj ko je uspio dostići stepen božanske ljubavi, vratio je ono što su mu programari ove naše civilizacije uzeli. On može biti zadovoljan time.
Razvijanje svijesti onako kako ju kontajnirana svijest tumači može biti na istoj podfrekvanciji ili skakanje s jedne na drugu pri ćemu se oslobađaju ogromne količine emocionalne energije. Formirani kontajneri koji se čuvaju kroz čuvanje svog integriteta na osnovu moralnih normi koje određuju pravednost, ne mogu u njih ugraditi stav ili mišljenje onih koji su dostigli određeni duhovni razvojni nivo po kojem je stanje božanske ljubavi frekvencija koja stvara nevidljivost prema svim oblicima nasilja čiji je uzrok u podjelama? Za kontajniranu svijest koja je formirana na partizaniji i rambovskom istjerivanju pravde je pojam nevidljivosti na frekvenciji božanske ljubavi neshvatljiv. Treba napomenuti da se pojam i osjećaj pravednosti ugrađuje u čovjeka od rođenja kroz roditeljsko vaspitanje, crtane filmove, kjiževna, pozorišna i filmska ostvarenja, proces obrazovanja, patriotske, religiozne, nacionalne uticaje itd. Taj proces stvara najmanipulativni moralni kotajner unutar kojeg se određuje pravednost na osnovu ugrađenih moralnih normi. Iz tog kontajnera su proizašli i pojamovi dobra i zla koji su naznačeno prisutni u našoj civilizaciji. Osim toga, moralne norme u formi čuvanja svog itegriteta na osnovu pravednosti su prisutne u svakom od formiranih kontajnera što stvara neograničene mogućnosti za manipulaciju. Koliko je ljudi poginulo u ratom sukobljenim stranama u kojoj se svaki pojedinac borio za pravednost koju mu je kontrolni sistem na indirektan način kroz političku propagandu ugradio u kontajnere?
Napredovanjem u duhovnom razvoju, tj razbijanjem kontajnera nestaje noseća civilizacijska frekvencija, a s njom i podfrekvencije među kojima je i ona na kojoj egzistira i luđak. Ta nova frekvencija (ljubavi) čini ,,duhovnjaka,, nevidljivim ne samo prema efektima materijalne stvarnosti, već i prema čuvarima i tvorcima ove naše civilizacije u smislu sindroma ,,krave muzare,,. Za takvu novoformiranu ličnost istinski nestaju civilizacijski problemi jer civilizacijski uticaji ne dotiču svijest koja boravi u tom prostoru. Tu spada i pijenje zatrovane vode i sl. Gledajući civilizacijsku stvarnost s tom novostećenom frekvencijom, ona izgleda kao pozorišna predstava u kojoj ne postoji gledalište već svaki čovjek igra svoju nesvjesnu ulogu koju mu nameće Generalni zakon. U to spadaju i komunističke, seksualne, kulturne, vjerske, duhovne, prosvjetiteljske, itd revolucije. Taj osjećaj nevidljivosti može se posmatrati kao pozicija neutralnog posmatrača.
takodje poznate lichnosti istoh politichkog ubjedjenja su Noam Chomsky (jos mu nisam oprostio aferim sto je "primljen" u srpsku akademiju nauka), te nobelovac Milton Friedman (otac market kapitalizma). Interesantno je je Milton smatrao da se FED treba rasformirati...