ljudi politika i desnica centar ljevica su izgubili svoj smisao... često čujemo svi su oni isti ništa se neće promijeniti...
briše se granica između stranaka programi su gotovo isti sa nekim manjim razlikama...
evo vam mali primjer kako je to u italiji:
Primjer nove kulturološke paradigme unutar koje se i sve apsorbirane tradicionalne vrijednosti postavljaju pred javnost u novom carevom ruhu; dolazi nam iz Italije. Pogledajmo kako tjednik Globus najavljuje jedan svoj članak iz travnja 2005.
Nichi Vendola (46), novi guverner južne talijanske pokrajine Puglie,
komunist i deklarirani homoseksualac, ali i praktični vjernik, koji je na nedavnim lokalnim izborima potpuno
porazio kandidata
desnice, člana Berlusconijeve stranke Forza Italia, pod sloganom Ja sam mamin sin;, u intervjuu Globusu otkriva kako u
svojoj politici ujedinjuje Marxa, Isusa i mušku ljubav (Globus, 22. 4. 2005.).
Miješanje kontradiktornosti
Slijedi intervju u kojem se nudi jedna miks kultura kao ;budućnost; naspram prevladane, iako još u Crkvi dominantne, pozicije ;prošlosti;.
Tako saznajemo da je
navedeni političar odrastao u pobožnoj katoličkoj obitelji, a njegova ga je majka naučila važnosti molitve. Ona je njegovu spolnu orijentaciju prihvatila bez pogovora;. Vendola je uvjereni komunist i deklarirani homoseksualac, «ali i pobožni katolik koji je nakon proglašenja izbornih rezultata prvo izmolio krunicu, a tek onda održao konferenciju za novinare; stoji u članku.
Miješanje kontradiktornosti najbolje oslikava sljedeća Globusova konstatacija: «
Na Vendolinu stolu u sjedištu izbornog stožera u Bariju dva detalja govore o njegovoj kontroverznosti: s jedne strane slika je Bogorodice, a na mobitelu, koji neprestano zvoni i prekida razgovor, malen screensaver s likom Che Guevare. Na pročelju zgrade zastava je duginih boja s natpisom Peace (mir);.
Tu se očituje taj dvostruki (ili trostruki) političarev identitet: katolištvo, komunizam i homoseksualizam (zastava duginih boja;). Ovdje je u pitanju homoseksualizam kao vrijednosni pokret, a ne kao osobna spolna sklonost.
Vendola se poziva na iskrenu pripadnost svim svojim identitetima i to uopće nije prijeporno. Prijeporno je to što on miješa «iskrenost; i ;istinu;. Već sama iskrenost; ovdje se uzima kao dostatna za pozitivnu ocjenu onoga što se tom iskrenošću; ispovijeda. A to je iskrivljeni oblik tumačenja dobra;. Nijedan susret Istine i iskrenosti; nije završio tako da Istina podupire iskrenost; time da joj poželi ostanak u laži;, nego, cijeneći iskrenost; Istina joj daje otvoreni put u promjenu.
:D:D
(bar ti sayo razumi) pa se zalećeh...sabajle sam uvidio previd,pa mi je to i stari detaljiso...uvazavam vase primjedbe..ali 
smatram da i danas i jučer i bilo kad ma kako se to zvalo 10-ka operira u sredini kao prednji vezni,play,razigravač...nazovi to kako hoćeš,i lijeva polutka je samo po vokciji bila lijeva,odnosno samo na papiru a ustvari zunda po sredini...tj.ako cemo ici iz krajnosti u krajnost onda je to srednji-centar...e sad sam ga tek zgovno 
a nisam ni tražio 
