Forum Klix.ba

Vilajet_Bosna wrote:

¤ jelena ¤ wrote:Po mom mišljenju, Andrić u svojim djelima nije širio mržnju među narodima i vjerama. Ja tu mržnju nisam osjetila čitajući njegova djela.

Redukovati recepciju Andrićevog književnog opusa na islamofobiju i mržnju prema narodima i vjerama, za mene je puko banalizovanje vrhunske književnosti, a takav stav ništa dobro ne može donijeti kulturi ove zemlje i ovog naroda koji u njoj živi.

Prema tome, i da hoću, ja vam nikako ne mogu odgovoriti na ta vaša pitanja jer premise na kojima su ona zasnovana nisu bliske mom načinu mišljenja.

Odgovoriti i nešto detaljnije objasniti, možda, možete vi ili vaši istomišljenici - ali, što se mene tiče, zbilja nema potrebe...

ne insistiram i ne preporučujem.

naravno da nisi osjetila kad si njegove vjere i ideologije. kako ćeš osjetiti kad nisi meta?

A...koje sam ja to vjere i šta sve podrazumijevaš pod ovim ''njegove ideologije''?!

Svi građani ove zemlje (a i šire) su mete svojih savremenika koji ne vide dalje od nečijeg imena i vjere.

I nema te univerzalne vrijednosti, ljepote, a ni sile, koja takvima može proširiti vidike i pomjeriti granice njihove spoznaje na uštrb pomenutog im intelektualnog dometa.

Haman2 wrote:Jelena

31/12/2018 21:39

Po mom mišljenju, Andrić u svojim djelima nije širio mržnju među narodima i vjerama. Ja tu mržnju nisam osjetila čitajući njegova djela.

Redukovati recepciju Andrićevog književnog opusa na islamofobiju i mržnju prema narodima i vjerama, za mene je puko banalizovanje vrhunske književnosti, a takav stav ništa dobro ne može donijeti kulturi ove zemlje i ovog naroda koji u njoj živi.

Prema tome, i da hoću, ja vam nikako ne mogu odgovoriti na ta vaša pitanja jer premise na kojima su ona zasnovana nisu bliske mom načinu mišljenja.

Odgovoriti i nešto detaljnije objasniti, možda, možete vi ili mogu vaši istomišljenici - ali, što se mene tiče, zbilja nema potrebe...

ne insistiram i ne preporučujem.

E sad pazljivo ovo procitaj

Andriceve knjizevne fikcije upakovane u njegov sovinizam i islamofobiju
Kad govori o Turcima misli na Bosnjake muslimane
Da li je ovo raspirivanje nacionalne i vjerske mrznje



"Još iste večeri dovedeno je na taj trg desetak krajiških Srba, seljaka, i pri svetlosti fenjera i lučeva pogubljeno, uz ciku i halakanje, jurnjavu i poigravanje ostravljenih Turaka. Glave pobijenih ljudi nataknute su na kolje. Cele noći do u Konzulat je dopiralo režanje gladnih, varoških pasa, koji su se odmah iskupili. Na mesečini se videlo kako psi zaskakuju uz kolac i trgaju komade mesa sa odsečenih glava“.

Andrić dalje piše "jer svaki od Turaka želi da doprinese odbrani svoje vjere i dobrog reda i svak je sa najboljim uvjerenjem i svetim ogorčenjem htio ne samo svojim očima nego i rukama da učestvuje u ubijanju i mučenju izdajnika.“
Nobelovac dalje kaže "Ljudi su išli na stratište kao što se ide u svetinju kod koje se nalazi čudotvorno ozdravljenje i sigurno olakšanje za svaku muku“ (Travnička hronika, strana 316).

"Čak su i dečaci od pedlja dozivali jedan drugog, trčali zadihani, mašući dugim turom, da bi svoje male noževe natopili u krvi pogubljenih i da bi posle vitlali njima i plašili mlađe od sebe po mahali.“

Mislim da nisu potrebni dalji komentari i analize ovih izabranih citata (a ima ih još dosta) jer oni sami po sebi govore o Andrićevu stavu i mišljenju o bosanskim muslimanima, ali još više i sve više o Andrićevom ličnom psihopatološkom profilu.

Andrić se "udružuje“ sa svojim likom iz "Travničke hronike“, francuskim konzulom Davidom (Andrić ga naziva Davila), u mržnji prema Bosni i muslimanima, tačnije prema tom "podmuklom, zlom i nerazumljivom svijetu“, te u vezi sa prethodno spomenutom izmišljenom scenom s odsječenim hrišćanskim nosevima kaže "I u najmanjim stvarima treba izbaciti svoju misao slobodno i potpuno, skresati ljudima u lice, pa neka se oni poslije grizu zbog nje, a ne zadržavati je u sebi i rvati se poslije s njom kao s vampirom.“

Andrić je zaista skresao u lice bosanskim muslimanima njegovo mišljenje o njima, kako u "Travničkoj hronici“, tako uporno i u romanu "Na Drini ćuprija“, kasnijoj obaveznoj školskoj lektiri za nove naraštaje, lektiri koja je bila usmjerena za podsvjesno, a nekad i svjesno produbljivanje vječite mržnje prema muslimanima.

Vjerovatno je to "državni zaštićeni književnik“ učinio iz razloga da se "ne rva s vampirom koji mu razdire grudi“. Pisati ovakve riječi o narodu s kojim je odrastao i kojeg u dubini duše veoma dobro poznavao i u dušu znao, mogao bi možda samo najvulgarniji šovinist i neobrazovani primitivac. No takve riječi zaista ne priliče jednom velikom iumjetniku, jednom nobelovcu, jednom bivšem diplomati, jednom masonu, i jednom doktoru nauka Univerziteta u Gracu.

Eto koleginice sad se uvjeri kakvog smo psihopatu, fasistu i islamofoba morali da ucimoo. Zar nije ovo sirenje vjersne i nacionalne mrznje medju naordima bivse Jugoslavije pa i Evrope. Zar se takav covjek predlaze za Nobelovu nagradu. Oni koju su mu je dodijelili ne razlikuju se puno od njega.

NAPOMENA: Decak od pedlja. Ne postji nigdje decak od pedlja. Dijete je cak i kada se rodu duze od jednog pedlja, ali cilj je ostaviti dojam zagrizenosti cak i male djece za gledanjem ubijenja Srba.

Znači, ovo podvučeno su tvoji odgovori na pitanja koja si u prethodnim postovima postavio?

Tvoj je izbor citata? Ti prekjuče po ko zna koji put u životu čitao Travničku hroniku, razmišljao, izdvojio ove citate i napisao svoj lični stav nakon pročitanog djela?

Ne, vrati se i ponovo procitaj.To su odgovori na tvoju tvrdnju da Ivan - Ivo Andric nije sirio mrznju medju narodima.
Ako si razumjela procitano onda ne mozes vise tvrditi ono sto si tvrdila, jer se radi o klasnicnom nacinju raspirivanja nacionalne i vjerske mrznje.

Evo jos malo o Ivanu - Ivi Andricu iz pera Prof. Dr. N. Filipovica

Brzo napredovanje u Titovoj Jugoslaviji

Ivan Mužić u svojoj izvanrednoj monografiji spominje Andrića među drugim hrvatskim mladim ljudima koji su nadahnuti jugoslovenskim unitarizmom postali masoni. Nakon rata Andrić je bio među onim masonima koji su se bez prisile stavili u službu FNRJ. (Federativne Narodne Republike Jugoslavije).

Posebno je interesantna činjenica da je Ivo Andrić 1941. godine poručivao preko Gustava Krkleca da bi se rado preselio u Nezavisnu Državu Hrvatsku i stavio u službu poglavniku dr Anti Paveliću, na šta mu je doglavnik i tadašnji ministar bogoštovlja i nastave NDH dr Mile Budak opet preko Gustava Krkleca odgovorio da "poglavnik prima u diplomatsku službu i gore od njega, pa zašto bi onda odbio da Andrić bude ministar u vladi NDH".

Općenito je poznato da su komunisti bez ikakva suđenja ili nakon neke imitacije pravde tokom zasjedanja hitnih vojnih ili prijekih sudova pobili hiljade ljudi samo zato što su kao niži ili viši činovnici radili za Kraljevinu Jugoslaviju ili za kvislinšku tvorevinu NDH ili kvislinšku Srbiju. Nemali broj diplomata Kraljevine Jugoslavije koji su u toku rata tavorili bez ikakva zaposlenja u Beogradu progutao je komunistički mrak, a samo neki sretnici među njima završili su na dugogodišnjim robijam.

A šta li je bilo s Ivom Andrićem nakon pobjede komunista i utemeljenja Federativne Narodne Republike Jugoslavije?

Ivo Andrić već 1945. godine postaje član Komunističke partije i komunistički poslanik u Skupštini BiH, a kasnije poslanik Savezne skupštine FNRJ, predsjednik Društva književnika Jugoslavije, dobija privilegiju da se kao lični prijatelj druži s Josipom Brozom Titom. Komunistički prvaci utrkuju se ko će ga više obasuti što vrijednijim poklonima, daju mu se rezidencijalne vile na neograničeno korištenje, voze ga državne limuzine i šoferi, o njemu se u sredstvima javnog informisanja objavljuju hvalospjevi.

Vera Stanić u “sećanjima” piše "Moram reći da mu je pravi prijatelj bio i Rodoljub Čolaković, mislim da su se upoznali odmah posle rata. Takođe mislim da je Čolaković mnogo uticao da Andrić uđe u partiju...". Naime, Andrić je već 1945. godine, kada je Rodoljub Čolaković bio predsjednik Prezidijuma Narodne Republike Bosne i Hercegovine, primljen u Komunističku partiju, te biran za viječnika Trećeg zasjedanja ZAVNO BiH-a i narodnog poslanika republičke skupštine.

Sve u svemu, bivši diplomata u stalnoj službi svim velikosrpskim režimima i vladama, čovjek koji je upisao Filozofski fakultet na Univerzitetu u Gracu i za osam mjeseci od momenta upisa odbranio doktorsku disertaciju, proteže Gestapoa i generala Milana Nedića u Beogradu u toku cijele okupacije, te član beogradskih masonskih loža, odjednom postaje komunistički državni pisac.

¤ jelena ¤ wrote:Po mom mišljenju, Andrić u svojim djelima nije širio mržnju među narodima i vjerama. Ja tu mržnju nisam osjetila čitajući njegova djela.

Redukovati recepciju Andrićevog književnog opusa na islamofobiju i mržnju prema narodima i vjerama, za mene je puko banalizovanje vrhunske književnosti, a takav stav ništa dobro ne može donijeti kulturi ove zemlje i ovog naroda koji u njoj živi.

Prema tome, i da hoću, ja vam nikako ne mogu odgovoriti na ta vaša pitanja jer premise na kojima su ona zasnovana nisu bliske mom načinu mišljenja.

Odgovoriti i nešto detaljnije objasniti, možda, možete vi ili mogu vaši istomišljenici - ali, što se mene tiče, zbilja nema potrebe...

ne insistiram i ne preporučujem.

Nije Andric svjesno sirio mrznju niti sta novo unio u knjizevnost. Slicno je pisao napr i August Senoa al nobelovac je nobelovac.
To sto mi danas zovemo islamofobijom je nekada bilo normalno. Andric je samo velikan koji je stvarao u vremenu kada je takav ton prema Islamu, historiji,... bio normalan. Dakle - krace receno - slika i prilika opceg misljenja i standarda po tom pitanju u obje Jugoslavije. To je vjecita svadja danas jugonostalgicara i antijugoslovena gdje nam nisu iste stvari normalne.


Nisu ni rasizam, homofobija, antisemitizam, muski sovinizam,..... nekada bili tumaceni kao sto su danas. Nesto sto je prije bilo normalno - danas nije. I u knjizevnosti i u filmovima.

Andric je slika i prilika standarda i misljenja svog vremena,... tada sporedna i beznacajna stvar,... kada iskreno receno nisu ni sami muslimani se nesto bunili po tom pitanju niti im je to ikome bilo upadno, bitno.
Da nije kako jeste - Andric bi bio samo velikan knjizevnosti i sumnjam da bi samim muslimanima smetalo buduci da najveci dio njegovog opusa nije bi islamofobican. Medjutim, zloupotrijebljen je od strane srpskih nacionalista koji izvlacenjem iz konteksta opravdavaju svoje radnje, aspiracije,.. i reakcija je ocekivajuca.

Jos jednom - nije problem u samom Andricu - problem je u drustvu tog vremena kada je stvarao.

hAZNADAR wrote:

¤ jelena ¤ wrote:Po mom mišljenju, Andrić u svojim djelima nije širio mržnju među narodima i vjerama. Ja tu mržnju nisam osjetila čitajući njegova djela.

Redukovati recepciju Andrićevog književnog opusa na islamofobiju i mržnju prema narodima i vjerama, za mene je puko banalizovanje vrhunske književnosti, a takav stav ništa dobro ne može donijeti kulturi ove zemlje i ovog naroda koji u njoj živi.

Prema tome, i da hoću, ja vam nikako ne mogu odgovoriti na ta vaša pitanja jer premise na kojima su ona zasnovana nisu bliske mom načinu mišljenja.

Odgovoriti i nešto detaljnije objasniti, možda, možete vi ili mogu vaši istomišljenici - ali, što se mene tiče, zbilja nema potrebe...

ne insistiram i ne preporučujem.

Nije Andric svjesno sirio mrznju niti sta novo unio u knjizevnost. Slicno je pisao napr i August Senoa al nobelovac je nobelovac.
To sto mi danas zovemo islamofobijom je nekada bilo normalno. Andric je samo velikan koji je stvarao u vremenu kada je takav ton prema Islamu, historiji,... bio normalan. Dakle - krace receno - slika i prilika opceg misljenja i standarda po tom pitanju u obje Jugoslavije. To je vjecita svadja danas jugonostalgicara i antijugoslovena gdje nam nisu iste stvari normalne.


Nisu ni rasizam, homofobija, antisemitizam, muski sovinizam,..... nekada bili tumaceni kao sto su danas. Nesto sto je prije bilo normalno - danas nije. I u knjizevnosti i u filmovima.

Andric je slika i prilika standarda i misljenja svog vremena,... tada sporedna i beznacajna stvar,... kada iskreno receno nisu ni sami muslimani se nesto bunili po tom pitanju niti im je to ikome bilo upadno, bitno.
Da nije kako jeste - Andric bi bio samo velikan knjizevnosti i sumnjam da bi samim muslimanima smetalo buduci da najveci dio njegovog opusa nije bi islamofobican. Medjutim, zloupotrijebljen je od strane srpskih nacionalista koji izvlacenjem iz konteksta opravdavaju svoje radnje, aspiracije,.. i reakcija je ocekivajuca.

Jos jednom - nije problem u samom Andricu - problem je u drustvu tog vremena kada je stvarao.

Čisto sumnjam da će se neko, ko Andrića do te mjere prezire da jasno i glasno kaže kako je bio:
islamofob, fašista, veliki šovinista, mrzitelj zemlje Bosne i...pazi sad....Ratko Mladić i bezmalo škorpion osvetnik - samo s perom u ruci,

složiti s tvojom konstatacijom da je sve navedeno on bio samo nesvjesno, da nije do Andrića niti je problem u njemu, nego je do vremena....
ili bilo čega drugog.

Ali OK, možda zaista jeste tako.

Haman2 wrote:Ne, vrati se i ponovo procitaj.To su odgovori na tvoju tvrdnju da Ivan - Ivo Andric nije sirio mrznju medju narodima.
Ako si razumjela procitano onda ne mozes vise tvrditi ono sto si tvrdila, jer se radi o klasnicnom nacinju raspirivanja nacionalne i vjerske mrznje.

Evo jos malo o Ivanu - Ivi Andricu iz pera Prof. Dr. N. Filipovica

Nevjerovatno je šta sve ljudi sebi dozvoljavaju, čak i anonimno.
I sutra će, a možda već danas, ti isti koji doslovce prepisuju cijele pasuse od drugih, sve bez navodnika i lukavo ne potpisujući ime autora, za Andrića reć da je bio plagijator. Eo, živi bili pa vidjeli...

No, dobro, bilo je samo pitanje trenutka kad će Nadan Filipović (inače, naš cijenjeni hemičar ) ponovo osvanuti na temi o Andriću
kao nepobitni autoritet.

E, kad je tako, sad vala moram i ja malo da citiram istog...sve po uzoru na kolegu Hamana...

U jednom svom tekstu, vrlo znakovitog naslova i veoma zanimljivog sadržaja, Nadan Filipović kaže vako:

''...većina našeg bosanskog naroda, odnosno naših bosanskih ljudi sa golemim respektom i povjerenjem gleda, odnosno prosto "blehne“ u one koji su "napirlitani“ zvučnim titulama i koji se predstavljaju kao veliki naučnici.''

rz brzotrz wrote:Nedžad Ibrahimović: Ja čak mislim da nije problem u tome koliko je Andrić zastupljen u školama u Bosni i Hercegovini, već u tome kako se Andrićevo književno djelo interpretira. A intepretira se na način koji je duboko suprotan elementarnim pricipima književne nauke. Ta interpretacija je hermetično zatvorena u prostore vlastitog nacionalnog, religijskog i etničkog ključa. U školama u Federaciji Bosne i Hercegovine Andrić se čita na način za koji su se zalagali mnogi iz bošnjačkog kulturnog i akademskog korpusa, čast izuzecima. To ide dotle da se za čitanje Andrića daju upute nastavnicima i učiteljima kako treba interpretirati Andrića. A treba ga čitati onako kako ga čita, recimo, Rusmir Mahmutćehajić - profesor, akademik i inženjer elektrotehnike. To su čitanja koja čine zlo prije svega samom čitanju, a onda i književnosti. Čitanje kao duhovna disciplina ne može biti omeđeno nikakvim ideologijskim i etničkim okvirima. Ono je duboko subjektivno. Dok čita, čovjek ne treba ispred sebe da ima ni svoju naciju, ni svoju religiju već samog sebe sa svim svojim iskustvima, traumama i strahovima.A Ivo Andrić se danas tako ne čita u Bosni i Hercegovini.

Kao neko ko je studirao knjizevnost, mogla bih dodati jos o tome da su iste prolaz u druge svjetove, neke prosle, neke imaginarne, bolje, losije, drugacije... ali nema potrebe.


https://ebookfriendly.com/wp-content/up ... 40x540.jpg

Jelena

''...većina našeg bosanskog naroda, odnosno naših bosanskih ljudi sa golemim respektom i povjerenjem gleda, odnosno prosto "blehne“ u one koji su "napirlitani“ zvučnim titulama i koji se predstavljaju kao veliki naučnici.''

Da, da nas narod blehen u one sa titulama a nikad se ne pita kako se dolazi do titula u povjesti i knjizevnosti. Jednostavno koleginice, prepricas sta je pisao tvoj profesor, a tvoj profesor sta je pisao njegov profesor itd. Zbog toga mi danas ucimo politicku povjest, a politika se umijesala i u knjizevnost i to ne malo nego plaho. Zar nije malo smijesno da Crna Gora koja nema ni 1 miliona stanovnika ima vise akademika nego Francuska. Eto koleginice zbog toga narod blehne i cudi se takvim glupostima.



Evo ti jedan primjer koji pokazuje kako nas uce i cemu nas uce.

Za Mesin roman Dervis i smrt pricaju nam, kako je to na nekin nacin vezano za smrt - ubistvo Mesinog brata, i da je eto roman nastao iz neke emotivne bratske veze koja je opisana visokim knjizevnim stilom, mozda cak i visim nego onim kojim je Andric pisao Travnicku hroniku i Na Drinu cupriju. Necu da ulazim u to kako neko kao Mesa Selimovic omrkne kao nepoznat knjizevnik bez ijenog valjanog djela, a osvanu kao najveci knjizevnik na prostorima bivse YU a poslije toga opet nista valjano ne napisa.

Hocu da ti kazem da je Mesa Selimovic u Sjecanjima govorio nesto o tome, iz cega se vidi da je Mesa dobro znao ko je naredio ubistvo njegova brata, gdje je strijeljan i zakopan kao pas.

Ali taj Mesa nikad ne pokusa da otkopa svoga brata onako bratski iz ljubavi i da ga sahrani kao covjeka bilo kao hriscanina, muslimana ili ateistu. To pokazuje da nije bilo one ljubavi o kojoj nam pisu i pricaju neki knjizevni kriticari.

Drzava osniva obrazovne ustanove, ona sastavlja nastavne planove i porgrame, ona odredjuje sta ce se kako i koliko uciti. Jednostavno se nametnu pozeljni sadrzaji, koji mi ucimo i usvajamo bilo kao srednjoskolici, studeni, profesor ili doktori nauka knjizevnosti i istorije, a kad cujemo nesto drugo onda blehnemo i ne mozemo da dodjemo sebi od cuda

Da li je Andric bio plagijator.

Naravno da jeste . To ti mogu pokazati sutra u novom prilogu a ti uporedi pa vidi sta je izostavio.

Bloo wrote:

rz brzotrz wrote:Nedžad Ibrahimović: Ja čak mislim da nije problem u tome koliko je Andrić zastupljen u školama u Bosni i Hercegovini, već u tome kako se Andrićevo književno djelo interpretira. A intepretira se na način koji je duboko suprotan elementarnim pricipima književne nauke. Ta interpretacija je hermetično zatvorena u prostore vlastitog nacionalnog, religijskog i etničkog ključa. U školama u Federaciji Bosne i Hercegovine Andrić se čita na način za koji su se zalagali mnogi iz bošnjačkog kulturnog i akademskog korpusa, čast izuzecima. To ide dotle da se za čitanje Andrića daju upute nastavnicima i učiteljima kako treba interpretirati Andrića. A treba ga čitati onako kako ga čita, recimo, Rusmir Mahmutćehajić - profesor, akademik i inženjer elektrotehnike. To su čitanja koja čine zlo prije svega samom čitanju, a onda i književnosti. Čitanje kao duhovna disciplina ne može biti omeđeno nikakvim ideologijskim i etničkim okvirima. Ono je duboko subjektivno. Dok čita, čovjek ne treba ispred sebe da ima ni svoju naciju, ni svoju religiju već samog sebe sa svim svojim iskustvima, traumama i strahovima.A Ivo Andrić se danas tako ne čita u Bosni i Hercegovini.

Kao neko ko je studirao knjizevnost, mogla bih dodati jos o tome da su iste prolaz u druge svjetove, neke prosle, neke imaginarne, bolje, losije, drugacije... ali nema potrebe.


https://ebookfriendly.com/wp-content/up ... 40x540.jpg

pitanjce : da li to vijedi iskljucivo za citatelje i citateljke , ili doticno pravilo ukljucuje i pisce

dupli

Connaisseur Karlin wrote:

Bloo wrote:

rz brzotrz wrote:Nedžad Ibrahimović: Ja čak mislim da nije problem u tome koliko je Andrić zastupljen u školama u Bosni i Hercegovini, već u tome kako se Andrićevo književno djelo interpretira. A intepretira se na način koji je duboko suprotan elementarnim pricipima književne nauke. Ta interpretacija je hermetično zatvorena u prostore vlastitog nacionalnog, religijskog i etničkog ključa. U školama u Federaciji Bosne i Hercegovine Andrić se čita na način za koji su se zalagali mnogi iz bošnjačkog kulturnog i akademskog korpusa, čast izuzecima. To ide dotle da se za čitanje Andrića daju upute nastavnicima i učiteljima kako treba interpretirati Andrića. A treba ga čitati onako kako ga čita, recimo, Rusmir Mahmutćehajić - profesor, akademik i inženjer elektrotehnike. To su čitanja koja čine zlo prije svega samom čitanju, a onda i književnosti. Čitanje kao duhovna disciplina ne može biti omeđeno nikakvim ideologijskim i etničkim okvirima. Ono je duboko subjektivno. Dok čita, čovjek ne treba ispred sebe da ima ni svoju naciju, ni svoju religiju već samog sebe sa svim svojim iskustvima, traumama i strahovima.A Ivo Andrić se danas tako ne čita u Bosni i Hercegovini.

Kao neko ko je studirao knjizevnost, mogla bih dodati jos o tome da su iste prolaz u druge svjetove, neke prosle, neke imaginarne, bolje, losije, drugacije... ali nema potrebe.


https://ebookfriendly.com/wp-content/up ... 40x540.jpg

pitanjce : da li to vijedi iskljucivo za citatelje i citateljke , ili doticno pravilo ukljucuje i pisce

..

Connaisseur Karlin wrote:

Bloo wrote:

rz brzotrz wrote:Nedžad Ibrahimović: Ja čak mislim da nije problem u tome koliko je Andrić zastupljen u školama u Bosni i Hercegovini, već u tome kako se Andrićevo književno djelo interpretira. A intepretira se na način koji je duboko suprotan elementarnim pricipima književne nauke. Ta interpretacija je hermetično zatvorena u prostore vlastitog nacionalnog, religijskog i etničkog ključa. U školama u Federaciji Bosne i Hercegovine Andrić se čita na način za koji su se zalagali mnogi iz bošnjačkog kulturnog i akademskog korpusa, čast izuzecima. To ide dotle da se za čitanje Andrića daju upute nastavnicima i učiteljima kako treba interpretirati Andrića. A treba ga čitati onako kako ga čita, recimo, Rusmir Mahmutćehajić - profesor, akademik i inženjer elektrotehnike. To su čitanja koja čine zlo prije svega samom čitanju, a onda i književnosti. Čitanje kao duhovna disciplina ne može biti omeđeno nikakvim ideologijskim i etničkim okvirima. Ono je duboko subjektivno. Dok čita, čovjek ne treba ispred sebe da ima ni svoju naciju, ni svoju religiju već samog sebe sa svim svojim iskustvima, traumama i strahovima.A Ivo Andrić se danas tako ne čita u Bosni i Hercegovini.

Kao neko ko je studirao knjizevnost, mogla bih dodati jos o tome da su iste prolaz u druge svjetove, neke prosle, neke imaginarne, bolje, losije, drugacije... ali nema potrebe.


https://ebookfriendly.com/wp-content/up ... 40x540.jpg

pitanjce : da li to vijedi iskljucivo za citatelje i citateljke , ili doticno pravilo ukljucuje i pisce

Naravno da uključuje i pisce, s tim što mnogi ljudi (a pogotovo oni nebogatog čitalačkog iskustva i nedovoljno razvijene empatije kao kognitivnog svojstva ljudske jedinke) ovo ''svoja iskustva'' često shvataju površno pa iz istih isključuju čitalačko iskustvo, iskustvo pažljivog slušanja, promatranja, percepcije drugih ljudi i sva životna iskustva onih sa kojima se neko, u toku svog života, susretao.

Znači, sva svoja iskustva podrazumijeva: lično proživljeno, životno, iskustvo pojedinca, zatim sve njegovo čitalačko iskustvo

i iskustvo svih ljudi sa kojima je došao u kontakt tokom svog života. DakleM, sve navedeno - i bogzna šta još - postaje inspiracija i materijal za stvaranje književnoumjetničkog teksta.

I znam ja @CK da ti ovo znaš, ali nije zgoreg da podsjetim one koji su to zaboravili.

Uostalom, slutim i nadam se da ćemo uskoro, zahvaljujući obećanom prilogu o Andriću-plagijatoru, upravo imati prilike da se baš ovdje, na ovoj temi, uvjerimo kako i čitalačko iskustvo jednog pisca ulazi u sastav njegovog književnog djela

Eo, ja jedva čekam da pročitam šta je to Andrić, između ostalog, čitao i šta mu je poslužilo kao inspiracija i materijal za sve one gadosti i nepodopštine koje je u svoju Ćupriju ugradio, a kojih se mi, uzvišeno moralni ljudi 21. vijeka gnušamo i zbog čega, jelte, Andrića ne podnosimo....lako....

¤ jelena ¤ wrote:

hAZNADAR wrote:

Nije Andric svjesno sirio mrznju niti sta novo unio u knjizevnost. Slicno je pisao napr i August Senoa al nobelovac je nobelovac.
To sto mi danas zovemo islamofobijom je nekada bilo normalno. Andric je samo velikan koji je stvarao u vremenu kada je takav ton prema Islamu, historiji,... bio normalan. Dakle - krace receno - slika i prilika opceg misljenja i standarda po tom pitanju u obje Jugoslavije. To je vjecita svadja danas jugonostalgicara i antijugoslovena gdje nam nisu iste stvari normalne.


Nisu ni rasizam, homofobija, antisemitizam, muski sovinizam,..... nekada bili tumaceni kao sto su danas. Nesto sto je prije bilo normalno - danas nije. I u knjizevnosti i u filmovima.

Andric je slika i prilika standarda i misljenja svog vremena,... tada sporedna i beznacajna stvar,... kada iskreno receno nisu ni sami muslimani se nesto bunili po tom pitanju niti im je to ikome bilo upadno, bitno.
Da nije kako jeste - Andric bi bio samo velikan knjizevnosti i sumnjam da bi samim muslimanima smetalo buduci da najveci dio njegovog opusa nije bi islamofobican. Medjutim, zloupotrijebljen je od strane srpskih nacionalista koji izvlacenjem iz konteksta opravdavaju svoje radnje, aspiracije,.. i reakcija je ocekivajuca.

Jos jednom - nije problem u samom Andricu - problem je u drustvu tog vremena kada je stvarao.

Čisto sumnjam da će se neko, ko Andrića do te mjere prezire da jasno i glasno kaže kako je bio:
islamofob, fašista, veliki šovinista, mrzitelj zemlje Bosne i...pazi sad....Ratko Mladić i bezmalo škorpion osvetnik - samo s perom u ruci,

složiti s tvojom konstatacijom da je sve navedeno on bio samo nesvjesno, da nije do Andrića niti je problem u njemu, nego je do vremena....
ili bilo čega drugog.

Ali OK, možda zaista jeste tako.

Nisam ja napisao da je Andric lose pisao o islamu, muslimanima, historijskom naslijedju,... nesvjesno. Imao je izbor kao mnogi drugi koji to nisu radili,.. Zivjeti u okviru jednog standarda, prihvatati to,.. nije obavezno nesto i nesvjesno. Zivio je Andric u Beogradu za vrijeme WWII gdje je antikomunizam bio standard - pa opet nije stvarao u takvom tonu. Los ton o islamu, islamizaciji,... jeste bio standard u obje Jugoslavije, posebno zato sto se sami muslimani nisu puno bunili oko toga. Andriceva knjizevna velicina je upravo i razlog sto se on najvise proziva u tome.

A gotovo svi oni koji danas kritikuju Andrica - kritikuju i Jugoslaviju.

A jugonostalgicari, Jugosloveni,... gotovo svi nemaju nikakve zamjerke Andricu i sami u nekim drugim temama ne mogu sakriti svoje razlicite arsine po pitanju vjera, nacija, etnosa, kultura,....

I jos jednom - neke stvari su prije bile normalne danas vise nisu. Ironicno je da se mnogi danasnji intelektualci, kosmopoliti, borci za istospolnu ravnopravnost i slobode, demokrate, feministi, .... gnusaju i ogradjuju mnogih obicaja odranije koji su prije bili normalni ali u prizmi danasnjih obicaja - homofobija, muski sovinizam, patrijarhalizam, rasizam, stereotipi,.... ali bi radije zadrzali jugoslovensko tumacenje islama i muslimana.

Neki raniji prikaz zena i uloge zene u drustvu, sta se od zene ocekuje, neki raniji prikaz crnaca, kineza, indijaca,.. kroz knjizevnost, film,.. gdje gotovo da nemaju personalnost, neki stereotipni prikazi juznjaka, jevreja koji su nekada bili zabavni, neki raniji prikaz homoksualizma kao izraziti neceg negativnog,... to vise ne moze. Ali andricev ton o islamu - moze?

¤ jelena ¤ wrote:

Connaisseur Karlin wrote:

Bloo wrote:
Kao neko ko je studirao knjizevnost, mogla bih dodati jos o tome da su iste prolaz u druge svjetove, neke prosle, neke imaginarne, bolje, losije, drugacije... ali nema potrebe.


https://ebookfriendly.com/wp-content/up ... 40x540.jpg

pitanjce : da li to vijedi iskljucivo za citatelje i citateljke , ili doticno pravilo ukljucuje i pisce

Naravno da uključuje i pisce, s tim što mnogi ljudi (a pogotovo oni nebogatog čitalačkog iskustva i nedovoljno razvijene empatije kao kognitivnog svojstva ljudske jedinke) ovo ''svoja iskustva'' često shvataju površno pa iz istih isključuju čitalačko iskustvo, iskustvo pažljivog slušanja, promatranja, percepcije drugih ljudi i sva životna iskustva onih sa kojima se neko, u toku svog života, susretao.

Znači, sva svoja iskustva podrazumijeva: lično proživljeno, životno, iskustvo pojedinca, zatim sve njegovo čitalačko iskustvo

i iskustvo svih ljudi sa kojima je došao u kontakt tokom svog života. DakleM, sve navedeno - i bogzna šta još - postaje inspiracija i materijal za stvaranje književnoumjetničkog teksta.

I znam ja @CK da ti ovo znaš, ali nije zgoreg da podsjetim one koji su to zaboravili.

Uostalom, slutim i nadam se da ćemo uskoro, zahvaljujući obećanom prilogu o Andriću-plagijatoru, upravo imati prilike da se baš ovdje, na ovoj temi, uvjerimo kako i čitalačko iskustvo jednog pisca ulazi u sastav njegovog književnog djela

Eo, ja jedva čekam da pročitam šta je to Andrić, između ostalog, čitao i šta mu je poslužilo kao inspiracija i materijal za sve one gadosti i nepodopštine koje je u svoju Ćupriju ugradio, a kojih se mi, uzvišeno moralni ljudi 21. vijeka gnušamo i zbog čega, jelte, Andrića ne podnosimo....lako....

jelena , pa proslijedalila sam ranije link knjige, u kojoj je autor opiao nekadasnju elitu moderne engleskog govorvonog podrucja , kao i njihovo razmisljanje, isksutva, stavove unutar drustava u kojim su radili i pisali svoja djela , kritika auora doicne knnjige, njegove obseravacije su sokirale i citatelje i citateljke prije nekoliko godina , a sad, zamisli nesto : na Balkanu nema takve knjige , znaci, knjga koja opiuje ponasanje elite u vrijeme npr. od perioda EU do danas , kako i zasto je u elitnim krugovima bbilo svega i svacega

nije Ivo jedini intelektualac sa Balkana , o kojem bi trebalo pisati, ima ih mnogo !

eh mene muci nesto drugo :

zasto je problem tebi ili nekom drugom sa identivnim stavom priznati da je Ivo, kao i mongo intelektlaca Balkana i ostatka civlizirinane nam tadasnje Evrope , imalo ograniceno razmisljanje o drustivma i sredinama iz kojih porijeklom , a nemanje ama bas nikakvogg iksutva sa Osmanlijama i koristenje maste za pisanje dijela o Osmanlijama nije nekakv novitet . Turski pisci su opet gloriicirali i pretjerali sa pisanjem o Osmaniljama , a rodjeni u savremenoj Turskoj drzavi , cak i danas sa ponosom pricaju o Osmanlijama.

eh eto, pojedinim, istaknutim Blakanskim psicima su Osmanilije bili jensotavno zlo, a savrmenim Turskim piscima, Osmanilje su bili sve suporono od zla , Zasto !? nema potrebe odgovriti : jer, su , eto , Osmanlije bili okupatori, jer to nije poanta mog pitanja

o nabijanju na kolac od strane Rimljana ili Kineza nismo ucili u povijesti u skolama, ali zato nabijanje na koac od strane Turaka je bilo poznato upravo zahvaljujuci satima knjizevnosti ; zasto nismo ucili istovremeno na oba predmeta , ako sto se prakticiralo sa mnogim temama u vise predmeta !?

Kazes da mnogi dozivljavaju povrsno pisanje knjizevnka, to jeste tocno , ali trebamo se upitati, tko je kriv za takav problem , obrazovni sistem ili iskljucivo osoba koja ne poznaje dovoljno povijest civilizacija van nastavnih predmeta ?

ne treba analizirati Andrica, vec drustvo , a koje je utjecalo na njega

Krlezina poruka don Ivanu-Ivi Andricu



Povodom skupa pisaca u Zagrebu, čiji je organizator bio Miroslav Krleža u njegovu kancelariju je ušao čovjek koji mu se predstavio kao Andrićev sekretar. Rekao je da je razlog njegovog dolaska Ivino insistiranje da bude najavljen, prije njegovog planiranog izlaska za govornicu, isljučivo kao srpski književnik. Krleža je veoma ljubazno odgovorio da će se njegovom zahtjevu udovoljiti i da tu nema nikakvih problema. Obećao je čak da će ga on lično tako i najaviti. Kada se gost zadovoljan odgovorom pozdravio i već krenuo prema vratima, domaćin mu reče: „Ovo što smo razgovarali bilo je službeno, a ovo što ću vas zamoliti da prenesete vašem šefu je privatno. Recite Ivi Andriću da mu ja j…m majku hrvatsku.

Treba znati da je Andrić ideju o uklapanju te strašne scene nabijanja živa čovjeka na kolac[/b] imao u svojoj glavi još od svojih mladanačkih dana kada je u "Sarajevskom listu“ u broju 127, godišta izlaženja 38, od 5.maja 1915, godine sasvim sigurno pročitao članak "Primjer francuskog divljaštva – mučenička smrt Sulejmana el-Halebije“. Vjerovatno je još tada spomenuti članak ili prepisao, ili ga je iskinuo iz spomenutih novina i čuvao sve do beogradskih dana 1941-1944. Baš iz spomenutog članka je "posuđen“ opis nabijanja na kolac jednog arapskog felaha od strane Napoleonovih vojnika u Egiptu Taj Arapin je pokušao atentat na francuskog namjesnika u Egiptu generala Jean Baptiste Klebera.

No, Arapin u Andrićevoj morbidnoj fikciji mijenja i vjeru i naciju i postaje Srbin Radisav Herak, a francuski vojnici, glasnici francuske kulture, koji su Arapina Sulejmana el-Halebija živa nabili na kolac postaju bosanski muslimani (za Andrića uvijek Turci, NF). Ta je scena Andriću bila nužno potrebna da pomoću nje u cijelom kontekstu tog (ne)djela udari strašni i neprolazni pečat na dušu svakog nemuslimanskog čitaoca i da ga ispuni najdubljom mržnjom prema svemu što je muslimansko, islamsko i bosansko.
Zaista, kako li će i ovaj jezivi tekst pročitati i kakvo će mišljenje o Bosni i bosanskim muslimanima na osnovu pročitanog formirati neki daleki čitalac koji to čita na engleskom, francuskom, njemačkom ili bilo kojem drugom stranom jeziku?

Za koleginicu Jelenu, tek toliko da ispunim obecanje.
Kraci izvod iz jednog mog teksta.

Poznata je cinjenica da je Ivo Andric prosao kroz nekoliko austrijskih zatvora, da bi 1915.godine bio konfiniran u zupnom stanu u Ovcarevu.

Tu je imao priliku da cita knjigu "Mucenicka smrt Sulejmana el- Halebija" atentatora na generala Klebera, guvernera Egipta.

Pisuci svoj roman " Na Drini cuprija", Ivo Andric je preimenovao glavnog junaka, a dogadjaje prebacio u Bosnu. Evo kako je opisano nabijanje na kolac Sulejmana el-Halebija.

Na zemlji je stajao jedan kolac od sedam osam stopa duljine. Dok je Bartolomeo Sera svojim bodezom ostrio vrh kolca, Sulejman je stajao posve ravnodusno. Njegova je desna ruka bila posve izgorena i pretvorena u ugljen. Krvnik ga povali na tle i zareze mu nozem veliku ranu na tragu. Poslije priblizi kolac ovoj rani i pocne ga jednim maljem utjerivati u tijelo. Kad mu je kolac dosao u prsa, zaveze mu ruke, digne ga u zrak i zabije u zemlju. Dok se ova grozna kazna vrsila, bijedni mladic, osim sto se nije tuzio, nije od sebe davao ni glasa. Naravno da mu je dusa gorjela i da je osjecao najzesci bol, ali mu se na licu moglo vidjeti da ovo nije htio da oda. Kad je dignut u zrak pogledao u narod, visokim glasom izrekne "Kelimei-sehadet"-svjedocanstvo da je Bog samo jedan, i zamoli da mu donesu vode. Jedan vojnik koji je cuvao strazu kod koca htio mu je ispuniti zelju. Bartolomeo Sera mu to zabrani rekavsi "Sta to cinis? Ako mu dadnes vode odmah ce krepati". Sulejman je na uspravljenom kocu zivjeo cetiri sata. Gdjekada je ucio neke citate iz Kur'ana, a pogled je upro u nebo. Da se iza odlaska Sera strazar nije smilovao i dao mu vode, mozda bi jos nekoliko sati zivjeo. Sulejman je umro cim je popio vodu. Glava mu je pala na lijevo rame, i tako je na kocu ostavljen cetrdeset i osam sati. Sulejmanov kostur je ocistio vojnicki kirurg Larrey i onda je otpremljen u Pariz da se izlozi u Muzeumu".

Eto koleginice Jelena, Tebi ostavljam da uporedis razlike i naravno, da zakljucis da li je Andricev tekst plagijat ili nije

Haman zaman,... pokusaji diskreditacije Andrica na knjizevnoj bazi su besmisleni.

Zar je tesko reci da je bio velik knjizevnik, ali ni prvi ni zadnji koji je u skladu sa nekim opcim standardima tog doba pisao lose o islamu?

hAZNADAR wrote:Haman zaman,... pokusaji diskreditacije Andrica na knjizevnoj bazi su besmisleni.

Zar je tesko reci da je bio velik knjizevnik, ali ni prvi ni zadnji koji je u skladu sa nekim opcim standardima tog doba pisao lose o islamu?

Kako i koliko je odvojeno velikih knjizevnika Balkana?

Connaisseur Karlin wrote:

hAZNADAR wrote:Haman zaman,... pokusaji diskreditacije Andrica na knjizevnoj bazi su besmisleni.

Zar je tesko reci da je bio velik knjizevnik, ali ni prvi ni zadnji koji je u skladu sa nekim opcim standardima tog doba pisao lose o islamu?

Kako i koliko je odvojeno velikih knjizevnika Balkana?

hAZNADAR wrote:

Connaisseur Karlin wrote:

hAZNADAR wrote:Haman zaman,... pokusaji diskreditacije Andrica na knjizevnoj bazi su besmisleni.

Zar je tesko reci da je bio velik knjizevnik, ali ni prvi ni zadnji koji je u skladu sa nekim opcim standardima tog doba pisao lose o islamu?

Kako i koliko je odvojeno velikih knjizevnika Balkana?

KOji su krterijumi koristeni tokom biranja najboljih knjizevnika na Balkanu prolsog stoljeca?

Connaisseur Karlin wrote:

hAZNADAR wrote:

Connaisseur Karlin wrote:

Kako i koliko je odvojeno velikih knjizevnika Balkana?

KOji su krterijumi koristeni tokom biranja najboljih knjizevnika na Balkanu prolsog stoljeca?

A ha,.. slusaj,... ne mogu ti odmah sad odgovoriti na to al gledacu da to bude brzo i opsirno,...

Nadan medu Srbima part 2

Enver Colakovic je Tolkin za njega

Molim vas da pročitate knjigu "Bosanski muslimani u Andrićevu svijetu" Muhsina Rizvića.
Za Bošnjake je poniženje da njihova djeca čitaju njegove knjige u školi isto kao i Gorski vijenac.
Andrić je ideološki inspirator genocida nad Bošnjacima.
Knjigu možete skinuti ovdje i kad je pročitate formirajte mišljenje o Andriću.
http://www.bosniafacts.info/downloads/e ... y/6-knjige

The 51st State wrote:Enver Colakovic je Tolkin za njega

Ne Tolkin. Tolkin je pisao fikciju, legende,.. isto kao Andric. Bio je inspirisan Kocicem, Crnjanskim, Novakovicem, Karadzicem,... a djela obiluju mitovima, legendama, epikom,..

@nikeze
Muhsin Rizvić je pretjerovanje kao i Zubanovic i slicne kritike u stilu saff-a,
Kriticari previse pisu o njemu i njegovom identitetu, izboru jezika,... premalo o standardima u kojima je stvarao