azurna_obala wrote: ↑16/02/2022 11:46
Uglavnom, zaboli me iskreno. Ako hoće sud, dobit će ga.
U osnovi ovo je problem modernog stanovanja, taj gubitak svakog obzira i osjecaja za druge. Pri tome kljuc o pitanje je gdje je granica prava jednog a gdje pocinje pravo drugog. Problem nekada bio mnogo manje izrazen, danas sa danasnjim samozivim mentalitetima mnogo vise.
Evo npr ja sinoc padam u san, vrijeme je nesto prije 22 sata pa onda i poslije, dijete ispod trci i vristi, naravno mene trza iz sna. Ja lupam u zid, uskoro uz par dodatnih topota situacija se smiruje.
Jutros situacija standardna, iz stana pored djeca pocinju sa trcanjem od 8 sati. I tako je svaki vikend. Radnim danom ustajem oko pola 7 u vikend je jedino vrijeme kad mogu da odspavam malo duze.
I sta raditi? Ako se bunim ja mrzim djecu i sebe do podne a druge od podne?
Ja nisam za stana, za zgrade?
Ja zbog kojeg nikad niko nije bio u situaciji da navece ne moze zaspati ili da ujutro mora ustati prije nego mu se ustaje?
Ja koji ne zloupotrebljavam fiziku i akustiku zgrade, koji ne pojacavam tv, harmoniku sviram glasno tek koliko ja mogu cuti a i to dva puta sedmicno po pola sata, sat? Koji ne burgija u neka doba? Koji hodam po principu "prsti peta"? Koji ne zeli da koristim niti papuce sa tvrdim dnom da ne lupam? Koji sam stavio ublazivace na sve baglame u stanu? Koji vrata otvaram i zatvaram pritiskajuci steku a ne zalupljivanjem? Koji ne palim masine iza 22 sata navece?
Problem je sto su se divljaci nakotili i sto cine vecinu i sto sada njihova logika postaje normalna logika.
Kultura i obzir su se potpuno izgubili.
Narocito kad se dodje do pitanja djece tu prestaje svaka racionalna rasprava - ako ikakvu zamjerku imas ti si hitler u najmanju ruku.
A ja sam neko ko je nedavno zaspao u velikoj djecijoj igraonici, doslovno medju desetinim djece koja okolo trce, gadjaju se i vriste. Ne smeta mi. Ali tutnjanje po stanu mi smeta, mozda i najvise jer ne mogu da pojmim da roditelj prosto ne uvazava da tu ima jos ljudi, da su zgrade lose gradnje (ako uopste i mogu biti toliko kvalitetne da se ne cuej tecanje ili grubo stupanje po stanu) i da nije svakome ugodno u svaka doba cuti takve stvari.
Svjestan sam da imamo tri kljucna faktora:
- djecu koja imaju potrebu da trce
- roditelje kojima su djeca zabremedet i ne vide u tome nista sporno i ne zele da sputavaju djecu zarad mira nekog ko je takodjer kupio stan, i ko ne uziva u tom njihovom veselom igranju
- mehaniku zgrade po kojoj se to prosto prenosi
Moje pitanje je - da li ce ikad ikad ikad uci u neku praksu da roditelji koji imaju malu djecu nor kompenziraju te faktore na nacin da u svom stanu, na mjestu gdje djeca trce, postave ili prostru neke spuzvene ili gumirane podloge koje ce komoenzirati i prigusiti tutnjanje? Da, podovi su tvrdi i svi ispastamo zbog toga ali moze li se uraditi ista po tom pitanju?
Mogu li roditelji shvatiti da su njihova djeca zabremedet ponajprije i ponajvise njima i da ne dijelimo svi tu ushicenost njihovom djecom?
Ja trenutno nemam djece ali radim na tome da imam i svjestan sam da ce moje djete biti meni kralj ali da mi to ne daje pravo da drugi bude na bihuzuru zbog toga?
Ja stanujem na posljednjem spratu zgrade ciji balkoni nisu natkriveni. Da li bi bilo ok da ja zloupotrijebim tu cinjenicu i fino pljuhnem vodu po svom balkonu i sve zguram dole upravo tom komsiji cije dijete zna trcati i vrsitati u 23 sata? I da mu kazem jbg takva je zgrada, ako ti se ne svidja eno brdo i divljina pa zivi, kako se meni znalo reci?
Da li bi bilo ok da svaki dan provuccem po jedna kariola djubreta, da sva zgrada smrdi u da kazem treba mi za cvijeca, jbg sta cu ti ja ako ti smeta eno homorovina pa zivi ko divljak sam u sumi?
Itd itd
Dakle jednostavno se moze rijesiti ili ublaziti problem postavljanjem mekane podloge u stan ali to je jos daleko od realizacije jer ljudi to dozivljavaju kao nekakav poraz, kai nekakav atak na njihovu slobodu, kao da im neko ustrojava i kroji pravila po kojima ce zivjeti jer jos uvijek je opste prihvaceno da je djecije tutnjanje zapravo ono sto je "normalno" i podrazumjevano u stanu.
Ali busenje i stemanje ili lavez psa, ako ga neko ima u stanu - nije. Iako se u oba slucaja radi o buci koja nekome narusava kvalitet zivota
E da, jos dodatno - naslusao sam se argumenata tipa "cujemo i mi lift ili kad neko u stiklama prodje ili ne znam ako neko otvori ili pusti vodu i sl". Moja licna poenta je da postoje zvukovi koji se mogu i koji se ne mogu kontrolisati, koji nisu pod kontrolom covjeka. Meni nista drugo ne smeta jer prosto je fizicki nemoguce da se lift, voda ili auto koje prodje pored zgrade sprijeci. Ali sve ono sto je plod ljudskog svjesnog ponasanja (tipa hoces li vrata njezno ili grubo zatvoriti, hoces li njezno ili grubo hodati kroz stan, hoces li pomjerati namjestaj ili sta vec radis u neka doba) - e to bi trebalo da se posmatra na drugi nacin. I da se kontrolise. Pa i trcanje djece. Bio sam i sam dijete i znam da je to pitanje odgoja - kad, kako i koliko ces djetetu onoguciti da u stanu tutnji.
No kod nas je to jis uvijek neka dogma u koju se ne dira.
Po mom misljenju nije ok, iz svih gore nabrojanih razloga. Vjerovatno je razlog za razlicita stajalista sto je djecije trcanje negdje izmedju kontrolisano miguceg i kontrolisano nemoguceg uz ukljucen ogroman udio emotivnog naboja prema djeci....
Nevjerovatno. Sretno, nemoj gubiti živce radi njih, rekla si da se ne oglašavaju sad, pa se nadam da će tako i ostati.