Drvosjeca iz Dejcica wrote:ze kalanga wrote:Drvosjeca iz Dejcica wrote:
Mislim da se pregledalo dosta puta, od deponije za koju se tvrdilo da je masovna grobnica do lokacije RTV dom - Alipašin most. Do duše tada jeste pronađeno par skeleta...vojnika Wermachta koji su tu skončali. Njemačka ekspresno poslala avion Bundeswehr-a koji je preuzeo ostatke i prebacili ih uz vojne počasti u Njemačku. Umjesto da se od strane Srba insistira na stvarnim i dokazanim stratišima, kao npr.
Nema se šta od strane Srba insistirati. Valjda se podrazumijeva da se pronađe skoro 2000 ubijenih Srba za kojima se još traga i najveći broj se nalazi u grobnicama širom FBIH. Porodice ubijenih su same u nekoliko navrata isticale da su dobile informacije od bivših pripadnika ABIh da je jedan dio srpskih skeleta u reonu Buća Potok, međutim, nekima evidentno ne odgovara da se nastavi istraga.
Sve je do sada istraženo za šta su tvrdili ili za šta je srpska strana imala informacije. Tih 2000 na područiju cijele F.BiH za kojima se traga ne sporim, neka svako odradi svoj dio ali je indikativno to da do sada pa gotovo sve lokacije za koje ste tvrdili da su masovne grobnice Srba na kraju se ispostavilo da informacije nisu tačne ili da neko namjerno širi dezinformacije. Pričati o Buća potoku pored recimo Tomašice koja je najveća masovna primarna i sekundarna grobnica na Balkanu je žalosno. Iz prve ruke znam od osobe koja je tamo živjela da su se gotovo svi Srbi sa padom Pofalića ufatili noge i u koloni se izvukli prema položajima VRS prema obrnoncima Žuči.
Nije.
Razlog je jer nekima ne odgovara. Možemo pretpostaviti kome.
I to je veoma ružno jer je prošlo 20 godina od rata.
Drugaricinog oca, inače porijeklom iz Kalesije, koji je bio na tom ratištu, nakon ubistva su našli u grobnici u Konjicu... To je samo jedan od primjera.
Jednostavno tokom rata praksa je bila prenositi ubijene sa jednog na drugo mjesto, valjda kako bi se prikrili zločini. Naravno neki su na licu mjesta ubijani i zakopavani i tako pravljenje masovne grobnice.
Konkretno Buća potok kada se i omogućila eshumacija postavljene su neodgovarajuće mašine, na apel porodica apsolutno svi su se pravili nijemi. Da ne pominjemo da su i predstavnici Instituta nestalih Srba reagovali kako se pretraživanje vršilo na lokaciji reona Buća potok koji oni nisu stavili kao prioritetan. Kao što rekoh suprugi jednog Srbina su do detalja rekli gdje su joj zakopani, međutim, do dana današnjeg niko tu lokaciju na Buća potoku nije pretražio. Uostalom i sam Ćelo je isticao da je viša lica srpske nacionalnosti bačeno na deponiju.
Slažem se ja s tobom da su grobnice brojne i da nažalost mnoge porodice i danas tragaju za ostacima. Međutim, nadležni organi se moraju prema ostacima odnositi jednako. Dozvoliti da se pretraži svaki milimetar područja za koje se sumnja da je grobnica, a to na lokaciji Buća potok nije slučaj.
